Komentar: Emmy 2012 – Dobar, loš i zao
“Nakon mnogo godina, kada Zemlja bude tek izgorjela ljuska te nas posjete vanzemaljci, naći će kutiju ovih, i znat će kako je ovo jebeno predvidivo.” Ovime je Jon Stewart završio pobjednički govor nakon što je njegovom The Daily Showu uručen deseti uzastopni Emmy.
Predvidivost nije nužno loša.
Bilo je apsolutno očekivano da će Claire Danes odnijeti Emmy za najbolju žensku dramsku ulogu. Potpuno predvidivo. Potpuno zasluženo.
Bilo je apsolutno očekivano da će Modern Family odnijeti Emmy u svakoj kategoriji u kojoj je bio nominiran. Potpuno predvidivo. Ali baš zasluženo?
Emmy 2012, lista dobitnika: Homeland i Modern Family pomeli konkurenciju
Dobar
Emmyji će uvijek biti predvidivi, uz manje ili veće devijacije, zato je lijepo kad ponekad iskoče iz očekivanih okvira. Homeland je pomeo dramske konkurente, suprotno očekivanjima da će Mad Men dobiti rekordni, peti Emmy. Osvježavajuće. Zasluženo?
Dramske kategorije puno su bolje probrane od onih humorističnih, tako da je teško reći da bi pobjeda ijedne od šestero nominiranih drama bila nezaslužena. No, jesu li Breaking Bad i Mad Men imali bolje sezone? Mislim da jesu.
Što ne mora nužno omalovažavati Homeland i sjajnu prvu sezonu koju je imao. Samo to – mislim da je to bila treća najbolja sezona u konkurenciji. Svejedno, socijalistička “redistribucija bogatstva” bolja je od opetovanih pobjeda, pa je tako lijepo vidjeti i Damiena Lewisa kao friškog dobitnika. Bez obzira što jednostavno nema boljeg televizijskog nastupa od Bryana Cranstona. I nemojte žaliti Jona Hamma. Ne samo da je epitom savršene muškarčine, već ima i lijep penis. Ne treba mu još i Emmy.
Očekivane, predivide dakle, bile su i sporedne dramske kategorije. Aaron Paul drugi puta je digao Emmy u kategoriji koja pamti – ako ja dobro pamtim – tek dva duplića unazad tridesetak godina. Fantastičan nastup, možda drugi najbolji na televiziji nakon Cranstona. Ali to znači da Giancarlo Esposito neće biti nagrađen za utjelovljenje jednog od najboljih, najupečatljivijih televizijskih negativaca u zadnjih… neznamkoliko godina. Maggie Smith bila je drugi najveći ziher dodjela. Usudi li joj netko proturiječiti?
Loš
I dok je Akademija ove godine uglavnom vrlo solidno nominacijama pokrila dramske kategorije, sa humorističnima prestajemo sa pričom “pozitivne predvidivosti”.
Modern Family nije loša serija. Dapače. Ali je serija koja ima sve manje i manje odličnih epizoda, a više prosječnih u kojima prečesto voli ponavljati iste note. I koja je zapravo uništila lik Camerona, sinoć nagrađenog Erica Stonestreeta, koji je postao razmažena stereotipna gay diva. A kad smo kod njegove kategorije… Četiri od šest za istu seriju? Previše. Pa nije to Community ili Parks and Recreation. [uzdah]
I da, mislim da nisam Jona Cryera smatrao ozbiljnim kandidatom za glavnu glumačku nagradu u komediji. No, sada kada ga vidim na listi dobitnika, mislim si “pa naravno”. Usput, je li fer kritizirati i osporavati nagradu za seriju koju nisam gledao ne znam koliko dugo? Makar svaki puta kada pogledao epizodu njegove serije, reagiram ovako? Cryer je navodno imao odličnu epizodu koju je prijavio kao oglednu za svoju kategoriju. Glasači bi, teoretski, trebali suditi samo prema jednoj prijavljenoj epizodi. Postoji li teoretska šansa da postoji sjajna epizoda Two and a Half Mena?
Julia Louis-Dreyfus digla je glumački Emmy za svoju treću seriju, a sjajna Amy Poehler još je jednom podsjetila da i ona zaslužuje kipić ili dva, ponovo isceniravši najduhovitiji trenutak dodjele. S druge strane, još jednom Julie Bowen, još jednom Modern Family…
Scenarističko-režijske kategorije nagradama za Boardwalk Empire i Louieja donijele su malo raznovrsnosti među dominaciju Homelanda i Modern Familyja. Gledajući nominirane serije za najbolji scenarij – Community, Parks and Recreation, Louie i Girls – to izgleda mnogo bolje od “glavne” humoristične kategorije. I koliko god obožavao i štovao Louisa CK-a, u ovoj konkurenciji… Imao je možda najslabiju epizodu u kategoriji. Jer imao je Louie kompleksnijih, dirljivijih, smiješnijih i jednostavno boljih epizoda u drugoj sezoni. Ali dobro, Louis CK, dva Emmyja, jej.
Mislim da su i Homeland, i Girls imali bolje epizode nakon pilota, no prve epizode novih serija uvijek su najlakši i najsigurniji izbor za prijaviti. Homelandu se, doduše, isplatilo, pa je nagrađen u konkurenciji čak tri epizode Mad Mena. Sedamnaest nominacija za Mad Men ove godine, nula Emmyja. Dvadeset i pet glumačkih nominacija u pet sezona, nula Emmyja. A četiri uzastopne nagrade za najbolju seriju. Bizarluk sličan dominaciji Bryana Cranstona i Aarona Paula, bez priznanja Breaking Badu.
Zao
I na kraju, kategorije za “mini-seriju, tv film i još par serija”. Televizija, uz iznimku HBO-a tu i tamo, se prestala baviti mini-serijama i televizijskim filmovima, barem onim dobrim. Zato su nekad odvojene kategorije lani spojene, no svejedno su u konkurenciji tek jedna mini-serija (Hattfields and McCoys), dva tv filma (Hemingway and Gellhorn i Game Change) i tri serije (American Horror Story, Sherlock i Luther) koje koriste “rupe u zakonu”.
American Horror Story strpan je ovdje jer, kao, svaka sezona ima potpuno novu radnju i likove (ali malo što drugo različito); Sherlockove jedno i pol satne epizode proglašene su tv filmovima; dok Akademija još uvijek ne kuži razliku između britanske serije i mini-serije. U tom džumbusu od kategorije, nagrada je otišla najblaže rečeno osrednjem filmu, HBO-ovoj interpretaciji američkih predsjedničkih izbora 2008. godine, s pogledom na republikanski kamp. Liberalna Akademija, koja pati od kompleksa manje vrijednosti, uvijek će progutati poznata filmska imena (Julianne Moore, Woody Harrelson, Ed Harris) te nimalo laskav prikaz konzervativaca, makar se radilo o površnom filmu koji trati inače sjajnu glumačku postavu. Game Change čak nije dovoljno dobar da kažem “hej, barem American Horror Story nije dobio.”
Na samom kraju, ne bi bilo pošteno da vas ostavim bez tri najljepša para sa sinoćnjeg crvenog tepiha (iako možda ovo neće biti zadnje što se našeg komentiranja Emmyja tiče, ali o tome uskoro).
