Call My Agent! — Poslastica za sve ljubitelje događanja iza kamere i francuske kinematografije
Kada bih vam rekao da sam nakon gledanja pojedinih epizoda frnacuske serije Call My Agent! (Dix pour cent) znao provesti dobar period vremena istraživajući dosadašnje dobitnike “Zlatne palme” i nagrada “Cezar” (francuskog pandana Oskarima), zasigurno mi ne biste vjerovali. No, istina je zaista takva — serija je ovo koja prati četvero filmskih agenata okupljenih u agenciji ASK te istaknute francuske glumce i glumice koji su za potrebe emisije odigrali uloge sebe samih. Serija je ovo koja me je odvela u jedan potpuno novi svijet shvaćanja važnosti i rada onih ljudi za koje zapravo niti ne čujemo, a prisutni su iza ljudi koje svi znamo, glumaca koji se našetavaju crvenim tepisima i primaju nagrade, a to su njihovi agenti koji u bilo koje doba dana i noći bivaju prisutni za svoje klijente.
Zasigurno odnosi mnogih zvijezda i njihovih agenata u stvarnom svijetu nisu onakvi kakvi su prikazani u ovoj seriji, ali Call My Agent! je dao ljudskosti svim likovima unutar ovoga svijeta bili oni agenti ili glumci. Četiri središnja lika i partnera u seriji su Andrea Martel (koju glumi poznata francuska komičarka Camille Cottin) moćna, izravna i jaka žena koja u svakome trenutku zna što želi. Mathias Barneville (Thibault de Montalembert) je tip karaktera bez kojega nema serije ovakvoga koncepta; sebičan i lukav i mada ne bi bio voljen među ostalim kolegama zbog svoje mudrosti ipak uvijek osoba kojoj se prvoj obraća u teškoćama. Gabriel Sarda (Grégory Montel) osobno mi je možda i najdraži lik jer je smotan, ali izrazito simpatičan agent koji zaista voli svoje zvijezde, te Arlette Azemier (Liliane Rovere) majka svih agenata i zaposlenica agencije od samog osnutka, čije zvijezde zapravo ni ne vidimo u samome završnome projektu, no njena interakcija sa ostalim likovima i svojim psom Jean Gabinom izdiže je do glavne trojke.
Likovi koji imaju posebno mjesto u mome srcu su troje asistenata; Camille (Fanny Sidney) mirna, draga i simpatična Andreina asistentica koja u agenciju dolazi kako bi se više zbližila sa svojim ocem, da bi na kraju postala jedna od neizostavnih i ključnih figura same agencije. Laurie Calamy je utjelovila Noemie koja je za svoju ulogu zaradila Cezara prije dvije godine što znači da je ovoj glumici serija itekako urodila plodom. Njen lik je definitivno među najduhovitijim dijelovima serije, a igra neobičnu, posesivnu i na trenutke toliko iritantnu osobu koja svojom glumom dovodi do zavidnih razina empatije, osmijeha, a često i suza. I na kraju ovdje je još i Herve (Nicolas Maury), čija uloga također pridonosi duhovitosti serije; njegova zbunjenost i ekspresije lica često su me dovele do toga da moram pauzirati gledanje određene epizode zbog smijeha.
Kroz seriju se još pojavljuju i recepcionarka Sofia, osobno lik s kojim sam se najmanje povezao, izrazito je sebičnog i nestrpljivog karaktera koji posebno dolazi do izražaja u epizodi s ceremonije dodjele nagrada Cezar. Kroz seriju prolazi plejada najistaknutijih francuskih glumaca, nažalost moram reći da ipak ne vidimo Marion Cotillard kojoj sam se nadao do samoga kraja, ali zvijezde poput Jullitte Binoche, Jean Djuradina i Isabelle Huppert odrađuju svoj posao i više nego prvoklasno. Jedno od iznenađenja serije svakako je bilo pojavljivanje Sigourney Weavera, a kroz seriju čujemo još mnogo raznih referenci na filmove, redatelje i glumce. Serija ima 24 epizode, odnosno 4 sezone. U jednome trenutku zamislio sam se kako bi bilo odlično imati hrvatsku verziju ovakve serije, ali pitanje je kako bi to izgledalo pa ostanimo ovdje ipak s nekom rezervom jer nas fikcija svakako ne može razočarati. I to zapravo jest bit cijele serije — ako vjeruješ i voliš ono što radiš, nije bitan samo biznis bitna je ljubav koju daješ samome sebi, poslu koji radiš i zajednici koju gradiš oko sebe.
