Informirati, obrazovati, zabaviti. Ovo temeljno načelo BBC-a, ali i medija općenito, danas je nažalost gotovo svedeno na zabaviti, jer infotainment je zavladao svijetom novinarstva. Ozbiljne teme i sadržaji, točnost informacija, stroga pravila ono su što je nekad predstavljalo temelj informativnih emisija. BBC, kao najstarija javna televizijska ustanova na svijetu, i sam se odmaknuo od svog prvotnog načela, prilagodio se potrebama i željama suvremenog svijeta. Iako svako od razdoblja nosi i određene prednosti u izvještavanju i kreiranju vijesti, ona je nekad imala veći značaj, no što je to danas. Kako je to otprilike izgledalo sredinom prošlog stoljeća upravo nam je BBC nastojao prikazati u jednosatnoj odličnoj seriji The Hour. Iako maštovito najavljivana kao britanska verzija Mad Mena, ako izuzmemo neke sitnice poput razdoblja u kojem se obje serije odvijaju, druge poveznice uistinu je teško pronaći. Autorica serije Abi Morgan inspiraciju je pronašla u BBC-evim emisijama “Tonight” i “Panorama”, a glavni protagonisti temeljeni su na jednim od najpoznatijih britanskih novinara i producenata 50-ih i 60-ih- Grace Wyndham Goldie, Richardu Dimblebyju te Cliffu Michelmoreu.
U vrijeme kada je Anthony Eden britanski premijer, kada se SAD suočava s promjenama koje snažnije počinju mijenjati lice društva, kada Mađari ustaju protiv sovjetske okupacije, a Sueska kriza drma prije svega britanskom političkom scenom, Bel, Hector i Freddie glavni su trio zadužen za jednosatnu emisiju jednostavnog naziva The Hour. Oni se u tom burnom razdoblju svojim provokativnim pristupom nastoje oduprijeti pritisku vlasti i promicati slobodu govora. Tajni agenti infiltrirali su se u redakciju BBC-a, konzervativci pokušavaju utjecati na medijsku agendu i način informiranja javnosti, a kriza je snažno oslabila moć Britanaca.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=InILSU-ZV9M[/youtube]Već prvi nastavak daje nam do znanja da je The Hour prije svega drama, ali ispunjena elementima političkog trilera, špijunažom i igrama tajnih službi, ljubavnim aferama, ubojstvima, samoubojstvima, preljubom uz dodatak lekcije iz povijesti toga razdoblja. U šest nastavaka prilično su dobro i intrigantno upakirani svi ovi elementi, iako je pomalo zbunjujuća “potraga za špijunima” , no opet s druge strane, nejasno i špijunaža jednostavno moraju ići zajedno.
Romola Garai, Dominic West i Ben Whishaw odlični su bez gotovo ikakvih zamjerki. Romola Garai očarala me još u Danielu Derondi i vjerujem da je zaslužila titulu jedne od najboljih britanskih glumica današnjice. Bel je producentica emisije koja se odupire konzervativnim stajalištima poput “ženi je mjesto negdje drugdje, a ne u televizijskoj redakciji”; predstavljena kao snažan i emancipiran karakter koji na neki način puca u trenutku kada se upušta u ljubavnu aferu s Hectorom, riskirajući pritom karijeru i sudbinu čitavog projekta.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fZyPCCCKyFI[/youtube]Uvjerljiva izvedba i zaslužena pohvala ide i Dominicu Westu koji je kao i Garai zaslužio nominaciju za ovogodišnji Zlatni Globus u kategoriji najboljeg glumca u miniseriji ili tv-filmu. Šarmantan voditelj zanimljivog tijeka uspona u svijetu televizije zbog Bel stavlja i karijeru i bračni život na kocku.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ZCy-2jX5frU[/youtube]Ben Whishaw u ulozi Freddieja nepodnošljiv je sa svojim sarkazmom, ekscentričnošću i upornošću, no istovremeno predstavlja ono čemu novinarstvo teži i što jest. Svi spomenuti elementi imaju njega za zajedničku poveznicu- bez njega jednostavno nema silnih zapleta. Kao ni bez njegovog dugog jezika. S obzirom na Freddiejevu zaluđenost s Bel zanimljivo će biti kako će se odnos njega i Bel razvijati u sljedećoj sezoni, posebno zbog činjenice da je očito kako kemije među njima jednostavno nema, a samostalnost i ambicioznost Bel zasad ne daje nikakve naznake za to. Ako nešto i postoji u planu, u tom slučaju će više nalikovati na incest.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=PFLG-006FvA[/youtube]Glede same ideje o razvoju serije, teško mi je dati neku oštriju kritiku. Kada se svi nastavci povežu u cjelovitu priču, ovo istinski ispada kao must see uradak. Upečatljiv je sukob novinara i političke vlasti čije boje brani Julian Rhind-Tutt u ulozi Angusa Mccaina, kao i Freddiejeva želja i volja da usprkos mogućim posljedicama izvuče istinu na vidjelo. Bez tajanstvenog Thomasa Kisha nemoguće je zamisliti tako brz rasplet špijunske igre i tragičan ishod njegovog natjeravanja s Freddiejem zasigurno je prijelomnica u kojoj se određene stvari polako počinju rasvjetljavati. Vjerojatno je najlošije od svega izveden jedino završetak prve sezone. Iako najnapetiji i uvjerljivo najbolji nastavak u kojem je odupiranje političkoj kontroli doseglo vrhunac te otkrivamo tko je u redakciji traženi sovjetski špijun i pomalo se iznenadimo, ali kad sumiramo shvatimo da je bilo i očekivano, sam završetak više nalikuje na potpun kraj serije, no vidjet ćemo kako će to izgledati u nastavku koji slijedi sredinom sljedeće godine. Priča se nastavlja 1957. godine, a oči su usmjerene u utrku za nuklearnim naoružanjem. ITV pokušava “preoteti” Hectora BBC-u, no dolazi do skandala kojim on ponovo riskira svoj poslovni i privatni život. U međuvremenu Bel se suočava s novim šefom te pokušava dovesti svoj život u red. Novih šest nastavaka upravo se snima, a u ljeto se očekuje premijera.
I da zaključim… The Hour je jednostavno bio užitak gledati, bez ikakve sumnje. Sve u seriji je odlično osmišljeno i prezentirano i uistinu je dobro iskorištenih sat vremena. Pokoji trenutak u seriji izvuče i osmijeh, tako da je uistinu spoj gotovo svega. Već spomenuta uvjerljiva gluma, uspješan vizualni dojam koji nas vraća unatrag u prošlost, Hladni rat kojeg “vidimo”, ne samo kroz događaje, već i boju; te nezaobilazan dim cigareta koji je eto, i to što povezuje The Hour i Mad Men… Jednostavno rečeno – užitak.
Drama
Abi Morgan
BBC Two
Dominic West, Romola Garai, Ben Whishaw, Anna Chancellor
19. srpnja 2011.
