Recenzija: Mongrels – Perverzni i vulgarni – ali neodoljivi

Upravo riječima iz naslova može se ukratko opisati sama srž britanske lutkarske serije u kojoj životinje poprimaju ljudske osobine na način koji ih čini jedinstvenim u odnosu na ostale sitcome koji se trenutno prikazuju. Gotovo da i ne postoji serija koja je dosad tako vješto obuhvatila seks, kanibalizam, incest, konzumiranje droga uz rječnik zbog kojeg svako malo čujemo Bleep! jer je prepun F-bombi. Koliko god izgledali preslatko i nevino, a mene su lutke svojom kvalitetom oduševile, sve je to jedna velika maska.

Tvorac serije Adam Miller istaknuo je da je cilj Mongrelsa bio napraviti s lutkama ono što su Simpsoni napravili u Americi, pritom se dakako misli na slobodu izražavanja i uspjeh, što je uistinu veliki zalogaj. Ako bih usporedila jedne i druge, Mješanci su daleko prešli granicu i s velikim razlogom s njima dolazi napomena – serija za odrasle. Miller se odlučio baš za lutke jer je na jednoj dječjoj predstavi uvidio kako odrasli vole lutke više nego djeca (i dobro je zamijetio), a pridodamo li tome bogati humor i dijaloge koji ne poznaju tabue, nešto primamljivo i uspješno naziralo se već u samom startu. Ideja možda nije toliko originalna, ali je zato dobro realizirana. Iako ih se optuživalo da su plagijat sitcoma Channela 4 pod nazivom Pets, Mongrels su gotovo svime nadmašili spomenuti desetominutni uradak snimljen prije desetak godina.

Glavne junake mješance čine mačak Marion, kuja Destiny, golub Kali te lisci Nelson i Vince koji se okupljaju u dvorištu iza londonskog puba Lord Nelson. Marion je mačak, iako bismo po imenu zaključili da je She, a ne He, no njegova seksualna orijentacija nije posve definirana pa stoga ni ime nije toliko neobično. Njegov najbolji prijatelj Nelson može se okarakterizirati kao lisac metroseksualac koji već prvim nastavkom osvaja i zavodi gledatelja, no ne i životinje u seriji. Najveći uspjeh mu je ženidba s vlastitom sestrom. Slijedi Vince, meni osobno najbolje prikazan, za kojeg se ispostavilo da ima Tourettov sindrom, lik koji do maksimuma iskorištava postojanje riječi na F koja u ovoj seriji dobiva posebnu “draž”. Kali i Destiny kao predstavnice ženske populacije prikazane su pomalo negativno. Iako u Kali još vidimo neku nadu i simpatiju, afganistanski hrt Destiny, kuja u punom smislu te riječi, simbolično prikazuje tipičnu Gold Diggericu opsjednutu igračkicama za pse, a najviše hvale idu izradi lutke jer u stvarnosti nisam ljubitelj ove vrste. No ipak, unatoč svemu jasno je da Destiny igra veliku ulogu u cijelom društvu i vrlo brzo i ona postaje miljenica.

Ono što kod Mongrelsa itekako treba istaknuti jest bolestan i crni te prilično vulgaran humor. Iako klišeji seriji nisu strani, na što upozorava i Marion koji je zapeo na drvetu, te pretjeranost u ismijavanju poznatih, i to većinom britanskih javnih osoba, Mongrels istovremeno na osebujan i zanimljiv način kritiziraju britansko društvo. Pritom u gotovo svakoj epizodi barem nakratko gostuje netko iz svijeta politike ili showbiza, poput Lembita Őpika ili vukodlaka Russella Toveryja iz Being Human. No, ono što sam najviše iščekivala te izvukla kao uvjerljivo najbolji dio svakog nastavka serije jest-  pjesmica u trajanju od 2 minute koja  obrađuje problem ili poruku koju netko od čupavih lutaka nastoji prenijeti ili se pjesmica koristi kao još jedan od načina kako ismijati nekoga ili nešto. Tako luđak Vince “šarmantnim” cockneyjem putem Anti-Chicken Song ukazuje na svoj sukob s kokošima…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=72zLHGCOm-0[/youtube]

…ili još bolji primjer jest kritika glazbene scene koju upućuje čimpanza odjevena kao Michael Jackson pjevajući “I’m gonna murder Justin Bieber (and kidnap all the kids from Glee)”. (Uputa za gledanje: na početku spota obratiti pozornost na majmunovu desnu ruku)

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7Dci1iet9kc[/youtube]

Kada bih krenula nizati scene koje su mi se uistinu urezale u sjećanje ova recenzija vjerojatno ne bi imala kraja. Od kastracije Marion u zamjenu za dom, flashback u prošlost kako je izgubio svojih osam mačjih života, te kako je zbog pedofilije zaradio  usporedbu s Polanskim. Slijedi Vince i njegovo brutalno i nasilno iživljavanje nad svim živim i neživim što mu se nađe na putu, “trenutak” koji ima s Nelsonom, vlastitu mladunčad koju je pojeo jer je morao nešto prigristi; vrišteća Destiny s hitom Ugly Women Are Beautiful too i njen “ciklus” koji Nelson pomno prati kroz godinu te savjeti kako izdresirati muškarca, Kali koja se uživila u ulogu teroristkinje, Nelson koji oponaša Freddieja Mercuryja s usisavačem u video spotu I want to break free te promatra Vincea kako se seksa sa Sandrom, njegovom sestrom i budućom ženom. Uz ovo društvo tu su i jazavci koji obnašaju sve glavne funkcije poput psihijatra, suca ili svećenika, a među kojima se ističe Tim koji šarmira svojom njemačkom verzijom engleskog jezika. A tek već spomenuti majmun koji masturbira od treme zbog čega ne može ostvariti uspješnu karijeru… Niz bih mogla nastaviti jer lutaka ima mnogo i Mongrels uistinu zaslužuju odličnu ocjenu. Tim koji je osmislio lutke, glumci koji su posudili glasove, dijalozi, cjelokupna ideja od mene može dobiti samo pljesak. Posljednja epizoda druge sezone daje pregled i uvid u sve žrtve koje su stradale za potrebe ove serije, a ukupno ih je – 384. Većina je stradala od Vinceove ruke, odnosno šape… dakako. Jedan i od pretile Kali.

Hoće li biti nastavka priče o ovom perverznom, besramnom i dlakavom društvu, službeno još nije potvrđeno. I kritičari i gledatelji naklonjeni su seriji te postoji mala vjerojatnost da je ona dobila svoj epilog. Točna informacija znat će se uskoro, a dotad vas ostavljam u društvu Vincea i pjesmi posvećenu njemu i njegovom -očaravajućem karakteru.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6qUNFnjmP4o[/youtube]