Recenzija: Incorporated — U svijetu bliske budućnosti sva vlast je u rukama megakorporacija

Nedavno kreativno oživljavanje Syfyja obilježilo je nekoliko odličnih, opsežnih i značajnih projekata, ali i šačicu sporednih, prizemnih igrača, poput distopijskog tehno-trilera, Incorporated.

U 2074. divovske korporacije preuzele su svu vlast, a klasne razlike šareno su… pa više skicirane nego detaljno iscrtane kroz zelene i crvene zone u kojima ljudi obitavaju. Negdje između danas i 2074. klimatske promjene uništile su pola planeta, a krupni igrači poput Spige, izmišljene verzije Monsanta, izgradili su zone omeđene visokim zidovima u kojima žive i rade bogataši, a izvan zidina ostaje sirotinja i ostali nesposobni šljam koji se nije snašao nakon ekoloških katastrofa koje su devastirale planet.

Crvene zone u kojima obitava najniža klasa opustošene su bolestima, neimaštinom i kriminalom, ali vizualno su svakako zanimljivije sa svojim večernjim bladerunnerovskim neonom i dnevnom western prašinom, nego hladna, dosadna i bez strasti sirova vanjština visokih nebodera i jednolikih predgradskih četvrti zelenih zona.

Zid je također izgrađen na kanadskoj granici kako pogani, prljavi Amerikanci ne bi prelazili kao ilegalni imigranti u bogato područje svojih sjevernih susjeda. Mnogo je ovdje zidova, ako vas dosad već nije pogodio čekić suptilnosti u međunožje i opalio šamarčinu upirući prste prema bedemim barijerama oko vas.

Bogata kasta u principu ne zalazi u crvene zone, osim radi provoda i zabave, isključivo na vlastiti rizik. Ovdje zgrade nemaju liftove već bande, koje naplaćuju penjanje po stepenicama putem motora. Bogataši su i česta meta lokalnog kriminalnog miljea koji će ih vrlo rado oteti i njihovim obiteljima poštom poslati odrezane uši, prste i ostale dijelove tijela radi otkupnine. Hamburgeri ovdje dolaze u čašama sa slamkama jer mesa očito nema, što dovodi do pitanja zašto onda uopće imaju tave u svojim stanovima. Valjda za palačinke i prženo povrće, tko zna.

Naš glavni junak je Ben Larson (Sean Teale), zaposlenik Spige, inače ilegalni imigrant iz crvene zone koji se snašao, promijenio ime i infiltrirao u bogatašku kastu. Ben je oženjen za doktoricu medicine, inače kćer žene za koju radi. Sean Teale je prilično zanimljiv u ulozi Bena, ne odmaže i činjenica kako izgledom podsjeća na mlađeg brata Oscara Isaaca, ali prilično ograničena motivacija njegovog lika ne ulijeva nadu u budućnost serije.

Ben je u potrazi za ljubavi svog života koja možda nije, ali definitivno je skupa prostitutka na usluzi bogatim nitkovima imućnog staleža. Ben i Elena (Denyse Tontz) upoznali su se kao djeca u izbjegličkom kampu, a dobar dio života proveli su zajedno i u crvenoj zoni kada je ona morala otići i postati prostitutka kako bi otplatila dugove svoga oca.

Osim što uopće ne želim ulaziti u problem kako je protagonistu glavna motivacija spašavanje jadne, nemoćne djevojke iz kandža seksualne trgovine, taj glavni pokretač radnje samo je fasada zapetljanoj mreži laži kroz koju Ben iz epizode u epizodu uspješno ili manje uspješno navigira. U jednom trenutku to je sumnjičavi kolega, u drugom vlastita nepažnja i arogancija.

Iako prilično jednolično (upadanje u case-of-the-week probleme), ispresijecano je zanimljivim pokušajima sporedne radnje – od izvlačenja osoblja iz konkurentske korporacije do čušpajza situacije u kojem se našla Benova žena, Laura (Allison Miller), Incorporated ipak ne izranja iz plitkih pokušaja standardne procedure. Naravno, neke od situacija su itekako obojane moralnim sivilom glavnog junaka, ali postavlja se pitanje – što ako i uspije?

Situaciju dodatno otežava i činjenica da je Laura prilično staložena, zanimljiva, vrijedna i vjerna osoba, pozitivnih pogleda na svijet te nije baš jasno zašto bi Ben svoju situaciju u zelenoj zoni i pokušavao kompromitirati za osobu koju sada više i jedva poznaje. Možda će Benov i Elenin odnos malo bolje i jasnije definirati kroz tradicionalne flashbackove, ali zasad je to na staklenim nogama. U svakom slučaju, nisam previše investiran, a ni uvjeren da je Elena ljubav njegova života, a sama postavka možda je drugim gledateljima bolje i sjela.

Plejadu sporednih likova upotpunjavaju poznata lica, od Julie Ormond do Dennisa Haysberta, a radnju redovito začinjavaju neobične reklame za proizvode budućnosti, koje dođu kao zabavne crtice unutar epizoda.

Incorporated je dobroćudna serija, idealna za izgubiti se na sat vremena svakog tjedna, ali i jedna kojoj nedostaje ono nešto kako bi se odvojila od norme koju nam je mreža inače pružala. Ključa ovdje negdje jedna bolja, jača serija, ali zasad to još nije prikazala.