* UPOZORENJE: osvrt sadrži blage spoilere
Bok bok ljudi, znamo da malo kasnimo, ali trebalo nam je vremena da se natjeramo pogledati zadnje epizode Heroesa. Prvo ćemo malo analizirati formulu po kojoj su funkcionirale zadnje tri sezone Heroesa:
- Prvih par epizoda se fanovi serije ponadaju jer nas namagarče s obećanjima zanimljive radnje, uber kul negativaca i novih likova s moćima
- Zatim dolazi period stagnacije gdje se jedno vrijeme ništa ne događa
- Već postojeći likovi počinju naglo mijenjati svoje osobnosti, moći i trčkaraju okolo kao muhe bez glave
- Pred kraj već svi pizdimo i želimo da se Heroesi otkažu
- Zadnje dve minute finalne epizode obeća nešto svjetliju budućnost serije i tako u krug
Četvrta sezona nije nimalo drugačija. Imamo zanimljivog negativca (Robert Knepper) koji se čini moćan i zanimljiv općenito kao lik. Ima i crno sjenilo na očima pa znamo da misli ozbiljno. Kad jednom saznamo njegove motive ostajemo blago razočarani (about a girl, been there done that like a milion times already) da bi mu na kraju uletio Peter (doslovce) i učmario dva šamara nakon čega se ovaj automatski predaje jer hej, može uništiti cijeli svijet pomakom ruke, ali nemoćan je protiv ženskastog šamara glavnog pozitivca.
Spomenimo još jednog “negativca” koji je odjednom kandidat za sljedećeg papu, Sylara. Od misterioznog ubojice iz prve sezone njegov lik se promijenio od ultimate bad guya u kastriranog frustriranog bivšeg moćnika do davno izgubljenog brata od glavnih pozitivaca, da bi se na kraju ispostavilo da to nije. Onda se malo zaljubio, pa nije morao ubijat ljude kako bi im uzeo moći, ali na kraju opet mora pa ubije ljubavnicu eto tako, pa se malo pretvori u Nathana, pa natrag da bi na kraju postao Hero (njegove riječi).
Zbunjeni? I mi smo. Što se zapravo dogodilo s jednom tako perspektivnom serijom?
Prvo, zatekao ih je štrajk pisaca par godina unazad. Time su bili primorani svršiti sezonu ranije nego što je planirano i to tako što su lobotimizirali glavnog lika i ostavili ga jadnička da se bori s teškom mentalnom retardacijom. Zatim je njegov brat malo popizdio pa je htio hapsiti sve ljude s moćima (malo se trebalo pokrast od Xmena), pa se pokajao itd.
Treća sezona je ona koja je fulala ceo fudbal, točno se vidjelo da su se izmjenjivali scenaristi koje očito nije bilo briga o čemu u seriji zapravo radi. Tu su zapravo Heroesi izgubili većinu svoje publike. Ovom zadnjom sezonom se pokušalo napraviti nešto konkretnije, no na kraju je sve to ispalo nekako… meh. Mogla bi se povući direktna paralela s još jednom serijom koja je slično kiksala, Prison Break. No PB-ovci su ipak završili s četvrtom sezonom pa im možemo oprostiti, Heroese ćemo morati trpiti još jednu sezonu.
Ipak, nije sve tako loše, Robert Knepper tj. Samuel stvarno zna glumiti (doduše, uglavnom negativce), a i Mr. Spock aka Sylar aka Zachary Quinto se već odavno dokazao. Znate što, predomislili smo se, jedva čekamo petu sezonu, pripremite kokice :)
Za kraj ovog osvrta, pripremili smo svoju verziju finala:
Play Heroes off, Keyboard Cat
