Mad Men (premijera 4. sezone)

Svaka čast Matthewu Weineru, i cijeloj ekipi koju je okupio zapravo, na tome da serija može… krstariti samo na svojoj atmosferi. Lynchev Twin Peaks je davno mogao nešto slično, ali taj isti Twin Peaks je uvelike počivao i na svojoj radnji i tucetima genijalnih likova. No, to nije tvrdnja da Mad Men nema memorabilnih likova i nešto što nalikuje na radnju. Niti najmanje. Kada hoće, Mad Men nam vrlo brzo može pokazati što želi, kako želi i s kime želi. Likovi u Mad Menu su toliko bogato izportretirani da je milina za gledati. Ali upravo ta atmosfera, taj dim cigareta od kojeg ne vidite prst pred nosom, te alkoholne pare koje vas opijaju ispred ekrana, te teksture odijela, haljina i frizura koje želite dotaknuti rukama… to je nešto što niti jedna serija nikad nije mogla. I tu se nalazi taj nezapamćeni uspjeh i velika posveta malog ćelavog genijalca, koji shvaća da je to što radi dar, a ne pravo. I kad imate takvu jednu osobu, onda je vaš konačni proizvod umjetničko djelo, a ne TV serija.

U samo tri kratke sezone Mad Men se pretvorio iz one odlične, pomalo opskurne retro drame koju gleda šačica ljudi, u ovo što imamo sada. Jednu od najboljih serija na televiziji. Ikad. Raskošna periodna drama o životu reklamnih genija iz šezdesetih doživjela je neočekivani uspjeh kod publike, ali i kritike. Dva Emmya i tri Zlatna globusa za najbolju dramu na televiziji u samo tri godine postojanja. Jedini razlog zašto još nema tri Emmya je taj što treća sezona još nije stigla na red. No, biti će i treći Emmy sad za mjesec dana kada počne Akademijina dodjela, možete staviti lovu u lokalnoj kladionici na to. I nitko se neće naljutiti jer je stvarno toliko dobra. Budimo realni, ako ne znate tko je Don Draper i koje su tjelesne proporcije Joan Holloway, onda ste televizijski analfabet. To je kao da ne znate tko je Tony Soprano i čime se dotični gospodin bavi.

Mad Men je svoju mrežu pretvorio iz anonimnog kanala koji je puštao stare američke filmove u tvornicu najboljih kabelskih originalnih serija u ovom trenutku. 1-2 kombinacija, Breaking Bada i Mad Mena, gotovo da i nema pravog konkurenta u televizijskom krajoliku, a na pomolu su nam još dvije, i više nego obećavajuće serije. Rubicon i The Walking Dead. AMC nas spašava od dosade kloniranih network serija, a četvrta sezona Mad Mena nam dolazi kao naručena da nas spasi od očaja ljetnog programa.

Na kraju prošle sezone Mad Men je obećavao da će iz temelja promijeniti sve što smo u tri kratke sezone naučili. Sličnu stvar je samo nekoliko mjeseci prije Mad Mena napravio i odlični Friday Night Lights. I baš kao i FNL, i Mad Men je nastavak danog obećanja položio s odličnim ocjenama. Premijera četvrte sezone je sjajna, baš kao što smo i očekivali i znali da će biti.

Don je sada ravnopravan partner u novoj agenciji, a takav status mu donosi i nove glavobolje. Nema više onog samouvjerenog, skriveno bezobraznog genijalca koji stvara reklamne kampanje. Ne, sada je Don u novoj hrpetini problema, u firmi koja 71% svojih prihoda ima od Lucky Strikea. Kao što je svima na umu, nestabilni Lucky Strike svaki čas može pokupiti svoje stvari i otići iz Sterling Cooper Draper Prycea. Don više nema tu sigurnst koju mu je donosila bivša agencija, nema više vremena, ni živaca glumatati i praviti se fin. On je sad taj koji mora čvrsto primiti uzde u svoje ruke i voditi firmu prema financijskoj stabilnosti.

S druge strane, pitanje je vremena kada će ostalim partnerima prekipjeti Donova eksplozivna narav, koja ih je samo u današnjoj premijeri koštala Jantzenovih bikinija. Don teško podnosi loše kritike, pogotovo od nekoga koga smatra inferiornim, ali je ipak na kraju nešto potencijalno korisno i učinio. Loš PR iz Ad Age intervjua, pokušati će promijeniti u bolji, davajući polu točne-polu izmišljene informacije, reporteru Wall Street Journala. I baš u tom trenutku osmijeh vam osvane na licu jer znate da je tada Don u svom elementu. On nije dobra osoba, nije ni loša, ali upravo to moralno sivilo portretiranja lika je razlog zašto se vraćamo seriji. Nije naodmet ni to da Jon Hamm potpuno posjeduje svog alter ega u seriji.

Betty je pak na kraju prošle sezone, prokljuvila svog muža, uzela djecu i otišla s drugim čovjekom. Mnogi su ostali zapanjeni što je Weiner takvo nešto učinio, na što je sam vrlo lijepo i odgovorio. Parafraziram iz sjećanja – Don i Betty nisu likovi iz bajke. Oni nisu vezani velikom ljubavnom sudbinom. On je oduvijek bio lažljivo džubre prema njoj, a ona je od njegovog odnošenja ostala naivna mlada… pa, glupačica. Prvi hrabar potez koji je učinila dogodio se u jednoj od najboljih epizoda prošle godine, “The Gypsy and The Hobo”, kada je Betty pronašla tajne svoga muža. Trnci me prolaze samo kad se sjetim one skoro 20 minuta duge scene kada se Betty konačno suprostavila svome mužu, koji po prvi puta u životu nije znao što bi rekao.

Odlična, odlična epizoda i još bolja serija. Veselje je, ali i privilegija što nam se konačno vratila na male ekrane. Ajmo na nekoliko bulleta, pa na ponovno gledanje.

• Odlična uvodna scena u nove urede Sterling Cooper Draper Prycea. Weiner i redatelj Phil Abraham su se potrudili zadovoljiti fanove nakon duge stanke među sezonama. Bilo je gušt gledati i pogađati stare likove u novom okruženju samo kratkim bljeskovim u prolazu.

• Konferencijska dvorana novih ureda je isto genijalna. Ovaj put nema velikog okruglom stola i jednakih stolaca. DIY metoda u punom smislu riječi.

• Tko još uživa u onim kratkim i suptilnim glazbenim montažicama, koje nam serija na kapaljku daje? Ovaj put to je bila neobično tužna scena Dona s djecom. Volim kada nam serija da takvu scenu, a suptilni glazbeni interlude samo pojačava važnost scene koja nam se vrti pred očima.

• Čini li me se to samo ili je Pete stvarno bio lajkabilan u epizodi?

• Odnos između Dona i Peggy mi je jedan od najdražih u seriji. Veliku i zamršenu prošlost, ali i neobičnu povezanost dijele njih dvoje. Čudno je povjerovati da je samo jedna epizoda prošla od kada je Don doslovno na koljenima molio Peggy da dođe raditi za njega, kada već u uvoj epizodi bez ikakvih mjera samokontrole kritizira PR stunt što su ona, Pete i new guy napravili. Bez obzira na to, vrlo je interesantna kemija, ali i međusobno poštovanje između ta dva lika.

• Peggy opet ima novu frizuru. Ovakvim tempom, možda konačno u sedmoj sezoni bude imala neku normalnu frizuru. Šalim se, ali i ne zaboravljam im užas Peggyne kose iz prve sezone.

• Volim one detaljčiće koji čine seriju odličnom. Cooper ni u novom uredu ne nosi cipele, Roger je i dalje zajedljivi polualkoholičar, ali i humoristični “sonofabič”. Harry je i dalje smotan ko’ sajla, a mala Sally je još uvijek posao za dva roditelja. Kiernan Shipka (Sally) ima tek 11 godina, a već je odlična glumica.

• Joan Holloway dobije vlastitu bullet točku jer je ona Joan Holloway.

• U razgovoru Dona i djevojke koju će… khm, odvesti u krevet najkasnije za dvije epizode, saznajemo da je studeni 1964. godine, dakle skoro 11 mjeseci od događaja iz prošlogodišnjeg finala. Linkna događaje iz Mississippija iz njihovog razgovora.

• Jesam li spomenuo kako je nevjerojatno zadovoljstvo da se Mad Men vratio? Pas mater, kako je ovo dobra serija.