Vratio se Conan. Sa čitavim nizom novih viceva na račun otkaza na NBC-u. Zbija ga je bilo nakaradno gledati ga kako se još uvijek vraća na istu temu, sa 33 milijuna dolara u džepu na ime otkaza. A opet, lagao bih kad bi rekao da se nisam nasmijao, pogotovo na onaj Andyev “It smells like tears” kada je navukao Conanovu masku. Jer to je Conan, simpatični ekscentrik koji će me zabaviti makar bio u žiriju Hrvatskog top modela.

Kako je to bio poprilično hypean televizijski događaj, svaki američki kritičar koji barem malo drži do sebe (za razliku od nas / mene) imao je svoju recenziju već iste noći kada je krenula prva emisija. Metacritic fino rezimira mišljenja kritičara pa su imali sasvim reprezentativan broj kritika i ocjena showa, već prije nego sam druge večeri zapravo uspio pogledati prvu emisiju. Prosjek ocjena bio je, kao i sad, oko 60/100.
Nisam baš siguran što su kritičari očekivali od njega. Narančastog, blijedog late night Isusa? Nekog tko će preporoditi late night, što? Istina, Conan je odabrao TBS zbog veće kreativne slobode koje pruža kabelska televizija, a napravio je… Nešto vrlo slično Tonight Showu. No late night ima svoj kalup, Conan ima svoj stil i bilo je suludo očekivati da će mijenjati ijedno. Late night je ionako samo zabava prije spavanja, pa nisam siguran kako secirati i komentirati takav show osim rečenicom “dobar mi je” / “ne sviđa mi se”. Osim toga, malo mi je blesavo suditi novi show nakon samo jedne emisije, nije to ista stvar kao pilot neke drame.
Late night se nije promijenio desetljećima, jedina distinkcija je voditelj, njegov stil, njegov nastup i kvaliteta materijala koju ima. Ako ste dosad voljeli gledati Conana, ne vidim razlog zašto bi vas novi show razočarao. Šteta što zasad, u ova dva tjedna, Conan gotovo uopće nije imao nikakve (unaprijed snimljene) skečeve i redovite segmente. Što se monologa tiče, stil mu je ostao isti. Niz kratkih viceva, malo grimasa i to je to. Doduše, simpatično je koliko je svjestan da su vicevi blesavi i irelevantni. No puno mi je draži Fergusonov stil, čiji su monolozi tečniji, uglavnom na dvije tri teme, u kojima se često zna otići u totalnu digresiju.
Andy Richter… Davno je on bio u Conanovom Late Nightu, 2000. ga je napustio, da bi se vratio kada je Conan preuzeo Tonight Show. Ne mogu reći da baš volim tipa, ima par one linera po emisiji, i jako rijetko uspijevaju improvizirane fore između njega i Conana. Dajte više (“skriptiranih”) skečeva sa Andyem i Conanom! Jer zapravo, glavna stvar zbog kojih gledam late night su prva polovica emisije, monolog i skečevi. Intervjui sa gostima me, iskreno, ne interesiraju, iako treba reći – i Ferguson i Conan ih odrađuju odlično. Dosad je show bio previše formulaičan, nadam se da se Conan ne boji eksperimentirati (*coug*Ferguson*cough*) pokojim blesavim cold openom (poput onog iz prve emisije) ili bilo čime što će show razlikovati od ostalih.
Kao i sa serijama, jedina završna ocjena koja je relevantna jest – hoću li ga nastaviti gledati? Iskreno – ne znam. Uz Fergusona, koji je za mene klasa za sebe, tu su još Stewartov Daily Show te Colbert Report. To je… Nekih 8-9 sati late nighta tjedno. Pogledao sam čitava prva dva tjedna novog Conanovog showa, no iskreno sumnjam da ću gledati više od jednog showa tjedno. I pokojeg YouTube videa iz emisije. Koliko god mi Conan bio drag, Ferguson mi je duplo draži, a njegovi monolozi su nenadmašni.
Trebat će Conanu još neko vrijeme da se udomaći, da pritisak splasne, a gledanost se unormali. Prvi tjedan svi su pričali o njemu. Već drugi tjedan samo se pričalo o gostovanju Harrisona Forda i pogađalo na kojoj kombinaciji droga je tip bio. Vjerujem, u biti siguran sam, da nismo vidjeli najbolje od Conana.