Recenzija: The Fades – Apokalipsa ponovo prijeti

Duhovi su novi vampiri. Ili vještice. Ili zombiji. A možda i novi vukodlaci.

Tako bismo na prvi pogled mogli zaključiti ako se osvrnemo na novu britansku fantastičnu seriju s elementima horora, The Fades. No, ipak stavimo šalu na stranu, posebice ako uzmemo u obzir da često nemamo prilike vidjeti ovakve uratke britanske produkcije. Tim više što ovdje ipak nije riječ o nekom trashu, već seriji koja je nadmašila očekivanja.

Paul je tinejdžer koji ima noćne more o apokalipsi te stoga mokri u krevet. Jednoga dana shvati da vidi duhove i da ima zadaću spriječiti ih da unište svijet živih. Duhovi su svuda, većina ih ne može napustiti Zemlju, te stoga lutaju bezizlazno okolo, sve dok jednog dana ne otkriju kako da zauzmu svijet živih. Mac je Paulov najbolji prijatelj, te zajedno čine tim autsajdera koji pomalo podsjeća na ekipu iz Freaks & Geeks. U cijelu priču ulazi i Neil koji Paula priprema da prihvati svoju sudbinu ‘odabranoga’.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Z7clIVVUQko[/youtube]

Iako je možda priča o tinejdžerima herojima nekad bila ‘in’ i svoj vrhunac dostigla s Buffy, Paul ili njena britanska verzija napravio je ipak korak dalje od toga. Jack Thorne, autor zaslužan za veliki uspjeh Skinsa (britanskih, naravno), zanimljivo se poigrao s ovom tematikom i napravio dobar potez. Gluma, karakteri likova, efekti mogu dobiti pozitivnu ocjenu. Uvodna špica prilično je dobar mamac za ljubitelje horora, iako serija sama po sebi i nije nešto zastrašujuća. Paul kojeg glumi dosad relativno nepoznati Iain De Caestecker nije samo pravi autsajder, social pariah, već je prikazan kao zbunjena i depresivna osoba koja, osim svog službenog psihijatra, svoje probleme, među kojima i one ljubavne prirode, pokušava riješiti uz pomoć Maca (Daniel Kuduuya, Skins), vjerojatno najzanimljivijeg i najzabavnijeg lika u seriji. Osim što Mac pomalo nalikuje na Michaela Jacksona u mlađim danima (u jednom trenutku pokušava i zaplesati u tom stilu), s druge strane citira “ne Star Warse, nego likove iz Star Warsa”, što nas podsjeća na to koliko su geekovi cool, ali i razbija sivilo i tamu koje za sobom ostavlja svijet duhova.

Duhovi su za ostatak svijeta neprimjetni, ne mogu dotaknuti stvari, ne mogu ništa osjetiti, ovaj svijet za njih predstavlja zatvor. I tu nastupaju (a možda i s ciljem) pomalo smiješne crtice u scenariju, poput onih da iz duhova isijava svjetlost kada se nađu blizu mjesta uznesenja, a što su bliže, svjetlost je jača. Ili ona da na svijetu ima sve manje mjesta gdje mogu prijeći jer su ljudi betoniranjem zatvorili te prijelaze te onemogućili duhovima da napuste Zemlju. Njima možemo pridodati i situaciju u kojoj Neil prenaivno srlja u smrt. Apokaliptična tematika ovog puta nije toliko izlizana, unatoč motivima crnih ptica kako padaju s neba, a što nas podsjeća na stvarne događaje koji su početkom godine budili maštu mnogih. Nepoznato novostvoreno biće, niti čovjek, niti duh, podsjeća na vampira i najviše daje hororičnu notu seriji.

Sve u svemu, cjelokupni dojam nije loš. Thorne je ideju pretvorio u zanimljiv projekt, a pitanje je jedino koliko će se uspjeti održati. Nadnaravne pojave ne mogu se u potpunosti istrošiti, uvijek pronađu svoj put do obožavatelja. The Fades možda neće steći status kao Misfits, no tko zna, možda će zainteresirati Amerikance da posegnu za još jednim remakeom.