Ako su vam bile zanimljive serije poput Alias Grace ili Sluškinjine priče, razumijevanje drastično različitih, a opet sličnih razloga zbog kojih su nastale pronaći ćete u novom dokumentarnom filmu Margaret Atwood: U riječima je moć, Nancy Lang i Petera Raymonta. U njemu pratimo osamdesetogodišnju kanadsku spisateljicu i njezin uspjeh u stvaranju i održanju feminističkoga distopijskog romana.
Svi njezini romani (kao i serije i filmovi koji su temeljem njih nastali) oslikavaju ključne borbe unutar modernih društava koje su se događale tijekom Atwoodina života. Posebno je ovdje riječ o borbi za prava žena, kako onoj iz 1970-ih, tako i ovoj nastaloj unazad nekoliko godina oko Me Too pokreta. No, njezine priče, kao i njezin aktivizam (iako sama za sebe tvrdi da nije aktivistkinja jer to treba biti rezervirano za nekog tko se aktivizmu sasvim predaje i sve mu podređuje), mnogo su šire od toga.
Dokumentarni film sasvim zorno pokazuje da fokus na prava žena nije izoliran interes Margaret Atwood, već da je došao na krilima njezine podrške proturatnom pokretu i borbi za izbjegavanjem mobilizacije mladih Amerikanaca za Vijetnamski rat. Snagu, iskustvo i znanje koje je stekla u ta dva vrlo važna pokreta druge polovice 20. stoljeća, opet izvrsno pokazuje dokumentarac, prelila je u borbu za prava LGBT+ populacije tijekom kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina. Spisateljsko-aktivistički fokus Margaret Atwood kulminira u ekološkom pokretu, odnosno njezinu interesu za pitanja zaštite okoliša, prava životinja i druga ekološka pitanja.
Da je stanje u društvu snažan katalizator Atwoodina spisateljskog žara govore njezine dvije, globalno vjerojatno najprepoznatljivije, uspješnice — Sluškinjine priče i Svjedočanstva. Prva je nastala u jeku konzervativne kontrarevolucije koja je na vlast u SAD-u dovela Ronalda Reagana, a druga u jeku nove konzervativne kontrarevolucije koja je do čelnog mjesta najmoćnijeg čovjeka na svijetu dovela Donalda Trumpa. Čitateljicama ovog portala vjerojatno nije promaknulo da su na čelu oba ta konzervativna vala bili drugorazredni zabavljači — hollywoodski glumac B kategorije i zvijezda reality televizije. Što to govori o moći industrije zabave, kao i o konzervativizmu, tema je za neka druga vremena.
Dokumentarac izvrsno prikazuje i njezinu nešto nacionalističkiju i parohijalniju stranu, koja se donekle, u svjetlu današnjih znanja, može promatrati i djelomično antiglobalizacijskom. Riječ je o njezinu iznimnom fokusu na uspostavu kanadske književnosti kao relevantne književne obitelji unutar engleskoga govornog područja, u čemu je, ako je suditi po sudionicama i sudionicima dokumentarnog filma i više nego uspjela.
Iako se činilo da će ovo biti jedan od onih dokumentarnih filmova u kojima se autor filma gura u priču, na kraju se pokazalo da je fokus ipak samo i jedino na protagonistici, njezinoj obitelji i sugovornicama koje su određene aspekte njezina života (odrastanje, elitno obrazovanje, prvi brak, literarni uspjesi, drugi brak, starenje), stavljale u kontekst. Jedini razmjerno nesretan dio došao je na samom početku kada autor pita Atwood da se prisjeti svojega najranijeg sjećanja. Čak i njoj u tome trenutku, sasvim je vidljivo, tako generički newageovsko pitanje ide na živce, budući da ga je zamolila da je ne psihoanalizira. Nasreću, u nastavku takvih intervencija više nije bilo te smo sami imali priliku shvatiti priču bez nepotrebnih intervencija i interpretacija. Serijalina je preporuka da ovaj film svakako treba pogledati, pogotovo ako ste ljubitelji feminističke kritike društva, položaja žene u suvremenom svijetu, ali i uvida u životne procese osobe koja je bila u žiži zbivanja svih relevantnih društvenih pokreta druge polovice 20. stoljeća.
Dokumentarni film Margaret Atwood: A Word after a Word after a Word is Power (“Margaret Atwood: U riječima je moć”) dostupan je na HBO GO-u. Film nam je za recenziju ustupio HBO Hrvatska.
