Westworld: Druga sezona HBO-ove serije ispeglala je neravnine i hrabro jaše dalje

Sredinom prve sezone Westworlda, bračni i showrunnerski par, Lisa Joy i Jonathan Nolan, našli su se u nezavidnoj poziciji. Poput Ivice i Marice bacali su gledateljima zagonetke tijekom prve sezone kao da su mrvice kruha, podcijenivši pritom milijunski bazen internetskih detektiva koji je uspješno rastavio i sastavio priču koju su marljivo izgradili.

Godinu i pol dana poslije, Westworld se vraća na HBO, a iz pet epizoda druge sezone koje su nam bile dostupne za gledanje – čini se da Joy i Nolan takve pogreške neće više činiti.

Westworld se i dalje uvija poput zmije kroz nekoliko različitih vremenskih razdoblja. Priča je u drugoj sezoni nekoliko puta veća u opsegu, ali sama radnja zbijena je, poboljšana i sve skupa kompaktnija i jednostavnija za probaviti. Nije ovo poglupljivanje koliko procjenjivanje što je, i koliko dobro, funkcioniralo u prvoj sezoni, a što je bilo salo, odnosno višak.

Epizode su dinamičnije, zabavnije, ali i ponekad suhoparnije i složenije. Ovaj polarno različiti, dvosmisleni tretman koji je serija doživjela djeluje neobično zbunjujuće. U istoj epizodi radnja skače od uzbudljive i brze, do sljedeće scene u kojoj je monotona i tupa. Likovi unutar priče govore u šiframa, zagonetkama i elipsama gdje su rečenice ukrašene epitetima bez smisla, metaforama bez značenja. Zasad. No, za razliku od prve sezone bračni par Joy i Nolan shvatili su da se serija shvaćala preozbiljno. Popravci uključuju dozu humora gdje ga nije bilo, a reference pametno uskaču ovdje u pomoć (You still talk in code? pitanje je jednog lika drugome – Everything here is code. – odgovara drugi.). Sve je to i dalje temeljna odlika većine Nolanovih djela, a Westworld je idealan poligon na kojem može izražavati svoju nesnošljivost prema linearnom izlaganju djela i izgovaranju besmislica.

No, i bez obzira na te male probleme – druga sezona Westworlda je prava avantura. Pauza između sezona dobro je došla scenarističkoj sobi i određene nepravilnosti ovdje su ispeglane i pretvorene u pozitivne odlike. Druga sezona je zabavna; koliko god se puta nameću velika ideološka pitanja kontrole, značenja i svrhe – ovaj put je sve lijepo začinjeno uzbudljivim okršajima, duhovitim uparivanjem likova, nevjerojatno raskošnom produkcijom, bogatom riznicom vrhunskih glumaca, njihovom odličnom interpretacijom likova i sjajnim soundtrackom Ramina Djawadija koji i ovaj put vadi aseve iz rukava u obliku razno-raznih interpretacija modernih klasika.

Westworld se i dalje drsko poigrava sa zagonetkama u obliku vremenskih skokova i razdoblja, pa će i obožavatelji rješavanja misterija opet doći na svoje. Iz pet epizoda teško je iščitati krije li se ispod površine opet neki dovitljiv komad vješto skrivene priče, ali sve naznake upućuju da će Joy i Nolan ovaj put biti iskreni i neće držati figu iza leđa.

Sama radnja otvara se nakon katastrofalnih događaja za park iz finala prethodne, a prije nego se bacite u novu sezonu – moja topla preporuka je gledanje nekakvog recapa, ako se vremena za potpunu reprizu prve sezone nema.

Probuđeni roboti sada su u potrazi za odgovorima, a njihova brojna pitanja svrhe, razvoja i postojanja temeljno su ukorjenjena u samu ideju serije. Ljudi postaju lovina, a njihova bahatost i život pun privilegija sada su konačno došli na naplatu.

Nešto sporija prva epizoda polako nas vraća u svijet Westworlda, a jedna nonšalantna opaska, izrečena duboko unutar kadra odgovara i gdje se sam park nalazi. Sjajna je to metafora za seriju koja se grčevito bori s davanjem odgovora.

Kao što smo već i rekli – opseg priče sada je višestruko puta veći, a ostat ćete iznenađeni koliko će se ovoga puta odškrinuti ta vrata ili boljom analogijom – koliko će se ljudi iza zavjese šepuriti okolo s otvorenim balonerom ne mareći za tajnovitost kojom su se nekad ponosili. Najave, ali i finale prošle sezone, već su pokazale određene novotarije, ali, opet – nemojte ostati iznenađeni ako prije onoga što očekujete vidjeti – vidite i svašta nešto drugo. Iznenađenja su brojna.

Određene strune radnje koje su naprasito prekinute prošle godine nastavit će se u drugoj sezoni, a ono što je možda izgledalo kao slučajnost… pa, to svakako nije. Westworld ništa ne drobi slučajno. Mnogo je pažnje posvećeno detaljima, čak i ako se ponekad čini da te detalje na okupu drži samo iskorištena žvakača guma. Ustrajani u iznenađivanju gledatelja Joy i Nolan su ipak malo vremena posvetili tome da se na emocionalnoj razini povežemo s likovima u priči. Prošle sezone sve je to izgledalo usiljeno i mlako, ali povjerenje je potrebno s obje strane. Westworld i dalje ima sporednih igrača za koje vas neće biti briga bez obzira što producenti napravili, ali oni glavni doživjeli su određenu prilagodbu koja djeluje prirodno.

Primjedbe i kritike koje je serija primala prošle sezone išle su na račun mlitavih i kartonskih šablona ženskih likova koje su u većini slučajeva služile da bi se nad njima iživljavalo. Drago mi je da mogu napisati da su korekcije ovdje napravljene i da kostur nove sezone nose ženski likovi koji su ostavljeni po strani prošloga puta. Dolores (Evan Rachel Wood), Maeve (Thandie Newton) i Charlotte (Tessa Thomspon) nositeljice su nove priče, a Bernard (Jeffrey Wright) je poput Billyja Pilgrima u “Slaughterhouse-Five” – “otkačen” iz vremena u razbijenoj slagalici u kojoj pokušava spojiti dijelove.

Westworld nije predviđen za binge i malo mi je žao što sam ga tako konzumirao, ali jednako tako mi je drago što ću u narednim tjednima moći sudjelovati u svemu onome što dolazi između samog gledanja epizoda.

Što će to sve značiti otkrit ćemo tek nakon emitirane sezone, a ako je vjerovati jednom od likova u seriji – možda neće značiti ama baš ništa.

Premijera druge sezone Westworlda emitirat će se na HBO-u 23. travnja u 20.00 h, dok će po jedan novi nastavak biti prikazan svakog ponedjeljka u istom terminu. Paralelno s američkom premijerom, nove epizode Westworlda bit će dostupne u ranim jutarnjim satima i na HBO GO-u.