Remake Prisonera miniserija je od šest epizoda pod zajedničkom produkcijom američkog AMC-a (Mad Men, Breaking Bad) i britanskog ITV-a (Primeval). Originalni Prisoner je umotvorina legendarnog britanca Patricka McGoohana, koji je za vrijeme produkcije ovog remakea i preminuo. McGoohanova žena je poslije njegove smrti rekla kako su ga producenti remakea zapitali bi li htio imati nekakvu ulogu u stvaranju miniserije. McGoohan je bez razmišljanja odbio rekavši kako je “već to uradio”.
McGoohanov original sam gledao. 17 epizoda napravljenih u prijelazu iz 1967. u 1968. se i dan danas sasvim solidno drže. Posljednje dvije epizode su još uvijek nešto najčudnije prikazano na televiziji valjda uopće i samo zbog toga bi se isplatilo pogledati. Četrdeset i nešto više godina poslije i dalje se pokušava odgonetnuti što je McGoohan napravio. Ovaj osvrt neću bazirati na “stari protiv novog”, jer iako dijele isto ime i nekolicinu sličnosti, to su dvije zasebne serije. Da biste gledali novi Prisoner ne morate pogledati staroga, ako ste se toga bojali.
Moram napomenuti kako volim “čudno” u serijama. Twin Peaks, Carnivale, John From Cincinnati, dijelovi Losta i Kingsa, McGoohanov Prisoner. Sve su mi to odlične serije. Volim gledati neobične pojave, halucinacije bez (većinom) nekog smisla, nepovezane događaje, sve mi je to fascinantno. Novi Prisoner ima svega toga, ali sad, nakon što sam pogledao zadnje dvije epizode drugi put, ne znam što misliti o svemu tome.
Sve važne sličnosti s originalnom serijom su tu. Postoji Village (ovaj put selo u Namibiji umjesto Walesa) u kojem su ljudi brojevi, imamo junaka koji se jednog dana nađe na tom mjestu i koji traži odgovore, imamo glavnog šerifa Villagea, Broj 2, imamo velike bijele lopte (Rovere) koje sprječavaju izgrednike i bijeg iz Villagea. Sve je tu. Junak priče je i dalje Broj 6, ovaj put ga glumi Jim Caviezel. Uvijek sam bio blagonaklon prema njemu jer je glumio u jednom od meni najdražih filmova ikad, Thin Red Line. Ali isto tako mi je jasno vidljivo zašto se drugima ne sviđa kao glumac. Ne zrači karizmom glavnog junaka, ima tu nekakvu mlitavu intonaciju glasa koja ne otkriva u kakvom je trenutnom stanju lik koji tumači. Nije movie hero material čovjek. Osim ako ne glumi Isusa, naravno. U Prisoneru je nažalost promašen. S druge strane, imamo odličnog Iana McKellena, koji glumi Broj 2. U McGoohanovu Prisoneru, Broja 2 je u svakoj epizodi netko drugi glumio, ali kad imate McKellena, onda McKellen glumi Broj 2 u svih šest epizoda nove miniserije.
U prve četiri epizode vodio sam bilješke, i one su imale svojih neobjašnjivih momenata, nelinarno spojenih scena, neobičnih prekida, događaja i halucinacija, ali kad sam upalio petu vidio sam da to nema smisla, pa sam odustao pisanja bilješka. Tada se sve neobičnosti iz prve četiri epizode povećaju na n-tu potenciju i tada pokušavate odgonetnuti što se događa na ekranu. Kao što sam već spomenuo, dvaput sam gledao zadnje dvije epizode, što se točno dogodilo ne bih vam znao objasniti. Mogu pisati što mislim da se dogodilo, da li je to točno ne bih vam znao reći, a vjerojatno vam to ne bi znao ni sam pisac, Bill Gallagher znao reći. Tko je Michael, čime se on točno bavi, kako je Curtisova žena u svom umu izmislila Village, kako se svi oni spajaju tamo, tko su odabrani i zašto baš oni, zašto se rupe stvaraju, ostavljeno je na mašti gledatelja i svatko od nas bi trebao iz ovog kupusa trebao izvući rješenja i poučke. Miniserija je jedna velika alegorija na današnje svjetske probleme, Big Brother nadzor, bijeg od stvarnih problema i nemogućnost odnosno ne htjenje suočavanja s istima, i sve to stoji, ali previše je… neobično da bih ga sad, samo nekoliko dana od završetka, ocjenio. Jedino na što me remake natjerao je da nabavim BluRay izdanje kultne McGoohanove verzije.
Bez ocjene.
