The Office je (konačno) došao kraju prošlog četvrtka. Nakon devet sezona, od kojih su barem tri viška, prilično je lako to otpisati kao non-event, kraj serije koja je u svom finišu bila tek ljuska same sebe. Ogledni primjer svega što ne valja sa američkim modelom isisavanja zadnjeg atoma životne sile serije prije nego joj konačno bude omogućeno da umre.
Šteta je to. 30 Rock je dobio mogućnost završetka pod vlastitim uvjetima, kada je Tina Fey procjenila da je došlo vrijeme za to. Ali, osim brojnih nagrada, 30 Rock nikad nije bio hit. The Office je u tom smislu žrtva svog uspjeha i NBC-jeva neuspjeha, njihova najgledanija serija čak i u poodmaklim sezonama daleko od isteka roka trajanja. Lako je, onda, zaboraviti one sjajne “srednje” sezone, kada je to bila jedna od najboljih komedija televizije — u vrijeme pokretanja ovog sajta meni čak jedno vrijeme i najdraža.
Mada nije sve bilo idealno od početka. The Office je ujedno odličan primjer najgoreg i najboljeg načina adaptacije uvoznog materijala. Pilot je bio gotovo doslovce, scenu po scenu, nezgodna kopija danas kultnog istoimenog britanskog originala. Ali Michael Scott Stevea Carella nije David Brent Rickyja Gervaisa. Greg Daniels, autor adaptacije, i njegova ekipa učili su korak po korak, epizodu po epizodu, te Carellov lik i seriju oko njega prilagodili u hodu. Učinili je svojom i drugačijom.
Tada 2005. godine, kada je serija debitirala, Carell nije bio ni blizu poznat kao danas. Glumio je dopisnika u Stewartovom The Daily Showu, a prvi filmski uspjeh došao je ljeto nakon kratke prve sezone — bio je to The 40-Year-Old Virgin Judda Apatowa. The Office je krenuo u rano proljeće, kao zamjena za odmah otkazani i danas zaboravljeni sitcom Commmitted, sa kratkom sezonom od šest epizoda. Imao je gotovo identičan put sazrijevanja kao i mlađi brat Park and Recration, samo što ovaj (nažalost) nikada nije dosegao Officeove visine popularnosti.
https://www.youtube.com/watch?v=KWrXZzzq1B0
U svojim najboljim danima, The Office je miješao apsurdnost i sramitis-komediju sa srcem i dramskim elementima bolje od ijedne komedije na televiziji. Možda nije stvorio, ali vratio je i oživio mockumentary žanr i single-cam komediju, koji danas čak brojčano i kvalitativno zasjenjuje multi-cam sitcomove. Prijelomni moment bila je prva epizoda druge sezone, The Dundies, u kojoj Pam i ekipa brane Michaela koji možda je sitničavi, egocentrični seronja — ali je njihov sitničavi, egocentrični seronja. Sa srcem.
The Office je bio nominiran za Emmy kao najbolja komedija svake godine između druge sezone — kada je jedini puta osvojio nagradu — te sedme sezone. Šest uzastopnih nominacija. Jednak broj nominacija dobio je i Carell kao glavni glumac, no u jednoj od najtužnijih priča modernih Emmyja, nikad ga nije podigao. Čak mu je jedne godine nagradu pred nosom odnio njegov televizijski doppelgänger, Ricky Gervais, za ulogu u HBO/BBC-jevim Extrasima. Još su Tony Shalhoub jednom te Alec Baldwin i Jim Parsons dva puta bili su nagrađeni umjesto njega. Posebno je boljela Parsonsova nagrada u godini kada se Carell oprostio od Officea…
Nakon Carellovog odlaska, započela je potraga za njegovim nasljednikom. Neuspješna. Zaposliti nekog iz firme ili dovesti nekog izvana? Nijedno nije funkcioniralo. Čak ni inače sjajni James Spader nije se uklopio u radnu okolinu Dunder-Mifflina, a Jim i Andy bili su puno bolji kao druge violine nego šefovi ureda.
Steve Carell je u finalu navratio do Scrantona na posljednji pozdrav od bivše obitelji, no nije ukrao svjetla pozornice. Michael Scott dobio je svoju oproštajku pred dvije sezone, prilično odličnu i emocionalnu k tome, ali ovo nije bilo njegovo finale. Epizoda jednostavno nazvana “The Finale” bila je nostalgični, često drag i emocionalan završetak. Zadovoljavajuć i zaslužen. Pomalo prikladno da serija završava vjenčanjem drugog glavnog para serije, Dwighta i Angele, nakon što je vjenčanje onog prvog, Jima i Pam (Niagara), bilo jedno od posljednjih sjajnih, pamtljivih epizoda serije. Zadnje dvije sezone bile su potraćene na lutanje i traženje izgubljenog, ali posljednja epizoda barem je djelomično iskupljenje zbog kojeg ostaje nešto manje gorak okus u ustima.
