Pogriješio sam. Brutalno pogriješio u prvoj recenziji i ovo posipanje pepelom i klečanje na kuruzi dolazi sa prevelikim zakašnjenjem, no neke stvari nužno je reći: Terriersi, pokoj im duši, genijalna su serija.
Stvar je u tome da je to serija koja nam se s vremenom svojim suptilnim šarmom (kao što kaže predsjednik FX-a John Landgraf) uvuče u psihu.
Odmah nakon pilota očite su bile neke kvalitete (kemija, tempo, simpatičnost i zabavnost, banter u dijalozima), no sve to činilo ju je samo prosječno dobrom serijom. Treća epizoda sve je to promijenila.
Treća i sve koje su uslijedile osim svega nabrojanog pokazale su i da se autori ne boje ići u prilično mračnim smjerovima, da znaju naći upravo optimalan omjer samostalnih priča, dugoročne radnje i karakternih momenata, sva tri elementa odraditi odlično i upravo je nevjerojatno kako pojedini elementi u seriji kliknu na svoje mjesto, kako je producentski trojac savršeno koristio, a glumački ansambl prikazao show, don’t tell princip i koliko vam se priča o malom kalifornijskom gradiću i njegovim stanovnicima s društvenog dna može uvući pod kožu.
Neizmjerno je puno primjera, no nema ih smisla nabrajati jer van konteksta ne znače puno. Bespredmetno je i raspravljati o razlozima neuspjeha – je li problem bio u imenu, marketingu, publici ili višoj sili; isto tako i misliti što je moglo biti u idućim sezonama, jer sve je to u konačnici nebitno i nepromjenjivo. I nisu ni prvi ni zadnji koje je zadesila ista sudbina, a imali su zagrižene sljedbenike.
Siguran sam da su zaradili svoje mjesto u televizijskoj povijesti i ne samo kao serija s najmanje gledatelja ikad na FX-u, već da će internet i usmena predaja učiniti svoje i da će se još dugo moći upirati prstom u Terrierse i reći: ovo, ovo je primjer kako se radi stvarno odlična televizija.
Nimalo pretenciozna ili epska high-concept televizija, nimalo trivijalno odrađeni procedural po “kratkim uputama za zakačiti gledatelje i zgrnuti lovu” nego samo odlična dvanaest-satna priča sa glavom i repom i fantastičnom izvedbom svega onog između.“
(I jednom od najboljih theme songova ikad.)
Ako je ovo zvučalo kao reklama za DVD izdanje, neka je – jer, kad jednom izađe, svakako zaslužuje da ga kupite.
Žanr: Dramedija
Autor: Ted Griffin
Mreža: FX
Glume: Donal Logue, Michael Raymond-James, Laura Allen, Kimberly Quinn, Jamie Denbo, Rockmond Dunbar
Datum premijere: 08. rujan 2010.
Tko prizna pola mu se prašta :-)
Teško je seriju suditi prema dvije epizode, možda biste mogli za svaku seriju koju recenzirate napraviti ovakav kasniji osvrt, za svaku sigurnost.
Odlicna serija, odlicna! RIP Terriers. :(
@Jastreb
Ah, ima puno toga za pisanje, a ne bas puno vremena, tako da… tesko. U idealnom svijetu, da :)
Re: recenzija
I ja sam isto fulao procjenu nakon prve dvije epizode, nakon trece i cetvrte totalno preokrenuo misljenje. Dalje je samo bilo guštanje u preostalim epizodama.
ja sam isto odustao nakon druge epizode. nije to bilo loše, nego eto, nije me baš prikovalo za ekran kako bi se reklo. a vidim po komentarima da kasnije postane super, tako da možda i pogledam to do kraja…
a što se otkazivanja tiče: samo je još jedna u nizu, ni prva ni zadnja, a razloga puno.
da. hvala na isprici. genijalna serija.
i nevjerojatno je to da koliko je serija kvalitetnija, to je gledanost manja.
neprežaljeni lone star…