Terriers: Mea Culpa

Pogriješio sam. Brutalno pogriješio u prvoj recenziji i ovo posipanje pepelom i klečanje na kuruzi dolazi sa prevelikim zakašnjenjem, no neke stvari nužno je reći: Terriersi, pokoj im duši, genijalna su serija.

Stvar je u tome da je to serija koja nam se s vremenom svojim suptilnim šarmom (kao što kaže predsjednik FX-a John Landgraf) uvuče u psihu.

Odmah nakon pilota očite su bile neke kvalitete (kemija, tempo, simpatičnost i zabavnost, banter u dijalozima), no sve to činilo ju je samo prosječno dobrom serijom. Treća epizoda sve je to promijenila.

Treća i sve koje su uslijedile osim svega nabrojanog pokazale su i da se autori ne boje ići u prilično mračnim smjerovima, da znaju naći upravo optimalan omjer samostalnih priča, dugoročne radnje i karakternih momenata, sva tri elementa odraditi odlično i upravo je nevjerojatno kako pojedini elementi u seriji kliknu na svoje mjesto, kako je producentski trojac savršeno koristio, a glumački ansambl prikazao show, don’t tell princip i koliko vam se priča o malom kalifornijskom gradiću i njegovim stanovnicima s društvenog dna može uvući pod kožu.

Neizmjerno je puno primjera, no nema ih smisla nabrajati jer van konteksta ne znače puno. Bespredmetno je i raspravljati o razlozima neuspjeha – je li problem bio u imenu, marketingu, publici ili višoj sili; isto tako i misliti što je moglo biti u idućim sezonama, jer sve je to u konačnici nebitno i nepromjenjivo. I nisu ni prvi ni zadnji koje je zadesila ista sudbina, a imali su zagrižene sljedbenike.

Siguran sam da su zaradili svoje mjesto u televizijskoj povijesti i ne samo kao serija s najmanje gledatelja ikad na FX-u, već da će internet i usmena predaja učiniti svoje i da će se još dugo moći upirati prstom u Terrierse i reći: ovo, ovo je primjer kako se radi stvarno odlična televizija.

Nimalo pretenciozna ili epska high-concept televizija, nimalo trivijalno odrađeni procedural po “kratkim uputama za zakačiti gledatelje i zgrnuti lovu” nego samo odlična dvanaest-satna priča sa glavom i repom i fantastičnom izvedbom svega onog između.“

(I jednom od najboljih theme songova ikad.)

Ako je ovo zvučalo kao reklama za DVD izdanje, neka je – jer, kad jednom izađe, svakako zaslužuje da ga kupite.