Star Trek: TNG — Hrabro putovanje na koje mnoge serije nisu otišle – serijala.com
Trenutno čitaš
Star Trek: TNG — Hrabro putovanje na koje mnoge serije nisu otišle

Star Trek: TNG — Hrabro putovanje na koje mnoge serije nisu otišle

Pobjednik naše ankete o omiljenoj seriji koja je inspirirala filmove, nedvojbeno su bile Zvjezdane staze: Nova generacija. Prije — ili možda nakon — čitanja, možda ćete htjeti baciti oko na jedan od naših prethodnih članaka, posvećen Originalnoj seriji, i priču kako je sve ovo počelo…

Moram priznati da nije lako pisati o jednoj ovako kultnoj seriji koja je dio nečega mnogo većeg. Literature i izvora, naravno, ima. Gotovo pa nepregledno. Fanovi o seriji znaju toliko toga da je teško ponuditi nešto novo. Stoga sam u daljnjem tekstu uz standardne informacije o nastanku i razvoju serije te biranju glumaca, izdvojila nekoliko elemenata koji obilježavaju Star Trek: TNG i koje je većina sigurno uočila. No, pokušala sam ih produbiti i uvesti neke nove interpretacije, kako bi bile zanimljive i onima koji sve znaju, ali i onima kojima Star Trek nije glavni izvor SF zabave. Uočit ćete, naglasak je na samoj seriji, filmovi su na kraju u općim crtama predstavljeni. Moja obrana: ipak je ovo Serijala.

U svakom slučaju, nadam se da će vam biti zanimljivo čitati i da ćete još jednom poći na putovanje s ekipom Enterprisea D.

Godine 1987. Star Trek: The Original Series već je bila kultna serija, a originalna posada je snimila čak četiri filma. Paramount je zbilja imao zlatnu koku i već su dugo bili toga svjesni. Star Trek filmovi su bili njihov odgovor na megapopularni Star Wars serijal. Uskoro su veći dio kolača u vidu honorara tražile i glavne zvijezde – William Shatner i Leonard Nemoy. Paramount, poznat po svojoj škrtosti (svi sigurno znate priče o korištenju njihovih setova za više različitih filmova, a to će zadesiti i novu Star Trek seriju), zaključio je da im je isplativije snimiti novu seriju s novom glumačkom postavom, nego isplaćivati višemilijunske iznose svojim zvijezdama (do šestog filma, koštali su ih 4 milijuna dolara po filmu). Iako filmovi s glumcima iz TOS-a nisu i otkazani, ideju o novoj seriji Paramount je odlučio konačno i realizirati, a potaknule su ih iznimno gledane reprize originalne serije. Stoga, dobri stari Paramount je pomislio: “Zašto ne zaraditi još malo više?”

Make it so!

Zanimljivo je da Gene Roddenberry isprva nije htio sudjelovati na projektu. Odlučno je to odbio jer ga je već Originalna serija previše kapacitirala; prisjetio se da obitelj nije vidio gotovo dvije godine! No, nezadovoljan prvim nacrtima serije, odlučio se pridružiti kreativnom timu. Ne treba zaboraviti da je Paramount redovito rezao budžet Roddenberryju za TOS, a s druge strane je imao i nemilosrdni NBC. Ipak, jednom je Roddenberry rekao da su, srećom, studenti otkrili seriju pa je gostujućim predavanjima uspio otplatiti hipoteku. Unatoč svemu, Paramount se i dalje bojao da možda neće uspjeti u svom naumu: zadržati staru publiku i privući novu. Kako se prisjetio John Pike, tadašnji direktor Paramounta za televizijski program, nisu htjeli biti oni ti koji će upropastiti franšizu. Rick Berman, desna ruka Roddenberryju, prisjetio se u jednom intervjuu tri razloga zašto u tom trenutku nisu trebali snimiti TNG. Prvi je bio taj da nastavci na televiziji nikada nisu funkcionirali, drugi je bio da znanstvena fantastika u TV svijetu 1980-ih nije bila u svom najboljem razdoblju, a treći da su odlučili da program neće biti emitiran ni na jednoj od vodećih nacionalnih mreža, već da će biti distribuiran na raznim manjim kabelskim postajama (dakle, odmah je postao syndicated program).

Naime, ni jedna od velike tri mreže (ABC, CBS, NBC) te novodolazeći FOX se nisu htjeli obvezati na 26 sati novog Star Trek serijala, odnosno na sezonu od 26 epizoda. Nisu htjeli preuzeti rizik koji sa sobom nosi takva serija, a Paramount (poučen ranijim iskustvima) je htio kontrolirati svaki korak, od stvaranja do distribucije. Ipak, TNG je uspio, a možda ponajviše jer se razlikovao od TOS-a i filmova. Na Roddenberryjev zahtjev, timu se pridružio Rick Berman kao izvršni producent. Zanimljivo je da je Berman odmah Roddenberryju rekao kako nije pogledao TOS, odnosno gledao je samo nekoliko epizoda i jedan film. Roddenberryju je to bilo važno jer je Berman bio mlad i nije odrastao na Originalnoj seriji, što mu je omogućilo svježinu pri stvaranju TNG-a. Nakon njega, uskoro su došli i brojni ljudi od povjerenja s kojima je surađivao i na TOS-u, kao što su Robert “Bob” Justman, D. C. Fontana, Eddie Milkis i David Gerrold.

Glazba je bila kombinacija starog i novog, ali temeljenog na Star Treku s originalnom ekipom. Kombinirala je fanfare iz TOS-a skladatelja Alexandera Couragea i temu Jerryja Goldsmitha iz filma Zvjezdane staze 1 (Star Trek: The Motion Picture, 1979.). Goldsmith će se vratiti kao skladatelj za tri kasnija TNG filma: Prvi kontakt (sa sinom Joelom), Pobuna i Nemesis.

Da nije jednostavno raditi s Roddenberryjem, znalo se valjda već od TOS-a. Nakon što je odlučio preuzeti stvar u svoje ruke, zadao je vrlo zahtjevan, ali izazovan zadatak svojim kolegama, prvenstveno piscima/scenaristima: kreirati atmosferu i interakciju između likova, a da se ne temelje na stalnim motivima zapleta dramskih serija – pohlepi, požudi i moći. Još jedna divna Roddenberryjeva vizija budućnosti. Kako bi podigao seriju na ovim temeljima, gotovo u potpunosti je sam preradio prvih 15 epizoda prve sezone TNG-a. Roddenberry je pisao stranice i stranice uputa što smiju, a što ne smiju prilikom pisanja scenarija! Upravo je kreiranje drame bez sukoba bio prevelik izazov za mnoge scenariste.

Naime, Roddenberry je želio prikazati likove kao da su povezani bratskom vezom. Nije više htio stvoriti jednu posebnu vezu kao među glavnim protagonistima TOS-a. Upravo zato su mnogi mislili da je zbog toga serija previše statična. Scenarist tijekom prve sezone, Tracy Tormé, to potvrđuje kada kaže da su svi likovi stalno međusobno dobri te da je to za njega kao pisca bila velika zapreka. No, Roddenberry je tražio pisce koji će konflikt moći dovesti izvana, tj. iz svemira koji može biti pun iznenađenja. Osim po pitanju konflikta, Roddenberry je bio neumoljiv i kad su političke insinuacije bile u pitanju. I dok TOS nije bio imun na političke okolnosti 1960-ih, TNG je više progovarao o novim društvenim izazovima i (možda) strahovima koje donosi budućnost. Ipak, nedostatak dramatičnosti prouzrokovane konfliktima kao i nedostatak političkih tema, iščeznut će kada se Roddenberry polako povuče već nakon prve sezone, te kada na kraju umre. Kormilo su 1991. u potpunosti preuzeli Rick Berman i Michael Piller. Ipak, sam Berman je jednom rekao kako je serija trebala snažnog kormilara koji će joj pokazati put, a da je to upravo bio Roddenberry i njegovih prvih 15 epizoda koje su doista temelji i kanon TNG-a. Roddenberry je na taj način sugerirao da dok god postoji brod i svemir kojeg treba istražiti, postojat će i Star Trek.

Uvijek je neizbježna analiza Star Treka prije i poslije Genea Roddenberryja. I dok će jedni tvrditi da je bio čisti genijalac, drugi će reći da je oko sebe okupio tim vrhunskih spisatelja čije je priče poslije osakatio stvarajući svijet po svojim nahođenjima. S druge strane, zbog uvođenja konflikta izvana, često dobijemo izvanzemaljske vrste pune nesavršenosti kojima posada TNG-a mora udijeliti lekcije. Uz to, nije samo Tormé smatrao prve epizode TNG-a sporima, dosadnima i previše didaktičnima s ljudima kao vrhovnim učiteljima. Kasnije epizode TNG-a polako odstupaju od tog pravila, neke više, a neke manje očito. Najočitiji primjer je uvođenje političkih tema. Ipak, poznato je da je Roddenberry blagoslovio sljedeći Star Trek serijal – Deep Space Nine, ali ga je gotovo pa prezirao. Samo napomenimo da u DS9 imamo i tašte ljude, ljude koji griješe, ljude koji se odmeću od Zvjezdane flote, koja nije vojna organizacija, ali rat dolazi, posada je statična na stanici duboko u svemiru i nema istraživanja novih svjetova. Noćna mora Genea Roddenberryja. I bez insinuacija na Babylon 5. Koji je isto dobra serija, bez obzira na Miru Furlan.

Nakon postavljanja temelja za priču i likove, Roddenberry se posvetio dizajnu. Njegovi suradnici često svjedoče da sam Roddenberry možda nije znao kreirati ono što bi zamislio, ali bi znao opisati to i stvoriti osjećaj. Zatim bi to dalje razvijali dizajneri i ilustratori. Andrew Probert je imao zadatak dizajnirati most. Vodio se smjernicama da mora biti velik i udoban, više kao dnevni boravak, a ne IBM centar. Roddenberry je želio prostran brod, u kojem se posada mogla osjećati kao doma. Michael Okuda, također jedan od dizajnera, primijetio je kako uglavnom kada ljudi žele prikazati nešto napredno i inovativno, to prikazuju s mnogo blještavila i često predizajnirano. No, on je to izbjegao, krenuvši potpuno suprotnim putem, dočaravši naprednost i modernost minimalnim dizajnom, jednostavnošću. Upravo njemu u čast se interaktivni zasloni, tipični po svojem izgledu i fontu, nazivaju i okudagramima.

Kada je posada u pitanju, najviše se razmišljalo o novom kapetanu. Zaključeno je kako on mora biti promišljeniji i diplomatičniji te koji više ostaje na mostu, nego što ide s timom na pojedine ekspedicije. Zanimljivo je da je jedna od ideja bila savjetnicu Troi prikazati s tri grudi, no D. C. Fontana ih je na vrijeme razuvjerila. Također, ona je bila zadužena za pilot epizodu. Nakon što je bio gotov predložak prve epizode, počela je potraga za novom posadom Enterprisea.

Tea, Earl Grey, hot.

Kako to obično i biva kada je izbor glumaca u pitanju, nisu svi bili odmah na audiciji za uloge koje su kasnije i dobili niti su bili prvi izbor. Tako je Denise Crosby išla na audiciju za Troi. Možda sad kad gledate djeluje nevjerojatno, ali lik Troi je bio opisan kao hladna i oštra plavuša. Lik Tashe Yar je trebala uprizoriti glumica latinoameričkog porijekla, a nadali su se da će pridobiti Jenette Goldstein koja ih je i inspirirala svojom ulogom u filmu Aliens. (Kasnije im je D. C. Fontana skrenula pažnju na činjenicu da ona nije Latina.) U svakom slučaju, za Tashu Yar na audiciju je došla Marina Sirtis. Nakon nekog vremena, Roddenberry je odlučio da Sirtis i Crosby zamijene uloge te smo tako dobili likove Troi i Tashe Yar onako kako ih danas zamišljamo.

Brent Spiner je dobio ulogu Date “pobijedivši” Erica Menyuka, a LeVar Burton je došao na poziv Boba Justmana, s kojim je već bio surađivao i koji je znao da je Burton veliki fan Star Treka. Zanimljivo je da je Burtonov lik, Geordi La Forge, već odavno bio u planovima za Star Trek. Naime, on nosi ime u čast velikog fana Zvjezdanih staza koji je bio kvadriplegičar i koji je umro 1975. godine. Jonathan Frakes utjelovio je prvog časnika Rikera, ali tek nakon što su otpali neki drugi glumci. Brzo su odabrani glumci koji će utjelovti Worfa, Klingonca u službi Zvjezdane flote (Michael Dorn), doktoricu (Gates McFadden) i njezinog sina (Wil Wheaton). I dok se izbjegavalo, kako će se vidjeti, kapetana koji će nalikovati Kirku, prvi časnik Riker mu je uvelike sličio – čak su on i Kirk imali jednak inicijal srednjeg imena. Također, kapetan ga često zove Number One. Mnogi su smatrali da je to izvučeno iz britanske mornaričke tradicije. No, zapravo je iz prvotnog pilota TOS-a s kapetanom Pikeom, koji je svoju prvu časnicu nazivao Number One. Također, vjerojatno je većini poznato da je lik sina doktorice, Wesley Crusher, utemeljen na samom Roddenberryju. Točnije, kako je sam jednom rekao, na njegovim nadanjima, razmišljanjima i željama kada je bio sedamnaestogodišnjak. Najteže je bilo pronaći kapetana. Nekoliko tjedana prije snimanja, ta uloga još uvijek nije bila popunjena.

Nekoliko imena se razmatralo. Među njima i Stephena Machta za kojeg je navijala D. C. Fontana. Ipak, on je previše nalikovao tipu kapetana kakav je bio Kirk. Tu su još bili i Roy Thinnes, Patrick Bauchau, Yaphet Kotto, Mitchell Ryan. Uloga je bila ponuđena i Edwardu Jamesu Olmosu. No, kako se od budućeg kapetana Enterprisea očekivalo da bude u potpunosti posvećen svom poslu, Olmos je ulogu odbio zbog više drugih projekata te nije htio biti vezan uz isključivo jednu seriju. [Uostalom, možete li reći da vam je žao? Meni zasigurno nije jer sumnjam da bi Olmos kasnije utjelovio Adamu u BSG. J]

Jedne večeri je Bob Justman na jednoj glumačkoj radionici vidio Patricka Stewarta i nakon nekoliko rečenica, bio je uvjeren da je pronašao novog kapetana. Još ga je samo trebalo predstaviti Roddenberryju. Sastali su se kod Roddenberryja i razgovarali 45 minuta da bi, nakon što je Stewart otišao, Roddenberry rekao da ne želi za kapetana ćelavog Engleza u njegovim četrdesetima. Potraga se nastavila, no nisu bili ni sa kime zadovoljni u potpunosti. Rick Berman je nakon nekog vremena podsjećao Roddenberryja na Stewarta te nakon intenzivnog nagovaranja, ovaj je pristao. Podjela uloga je bila potpuna.

No, pojavio se manji problem. Može li kapetan Enterprisea biti ćelav? Stewartu su čak stavili periku, no čim su upalili kamere, shvatili su da izgleda jako glupo s njom. I tako je Enterprise dobio ćelavog kapetana. Jer, budućnost tolerira sve i iskorijenjene su broje ljudske boljke, ali ćelavost je i dalje veliki problem.

Q Who

D. C. Fontana je u međuvremenu pripremila scenarij za 90-minutni pilot o misterioznoj izvanzemaljskoj postaji. No, u zadnji tren Paramount je odlučio da pilot epizoda treba trajati dva sata. Te dodatne scene napisao je sam Roddenberry, a su uklopljene u prvotne. Tako je Gene Roddenberry osmislio živopisnog Q, koji je došao suditi čovječanstvu. I tako je, sasvim slučajno zapravo, nastao jedan od omiljenih epizodnih likova. Uloga je dodijeljena Johnu De Lancieu, koji se Roddenberryju odmah svidio.

Lights, Camera, Engage!

Snimanje je moglo konačno započeti! Glumci su se suočavali s nervozom jer su ulazili na teritorij na kojem je publika imala mnoga očekivanja. Osim toga, izgovarali su termine koji nisu postojali u stvarnom životu, glumili da pred sobom vide u svemiru ogromne meduze, a, uz sve to, kostimi, tj. uniforme su ih nevjerojatno zatezale jer je Roddenberry zahtijevao da budu toliko uske i savršeno ispeglane kako bi se dobio dojam i “naprednih” tkanina. Ipak, pilot se morao nekako povezati s originalnom serijom. Tu ulogu je odigrao DeForest Kelley kao umirovljeni admiral Leonard oy u razgledavanju novog broda. Njegov razgovor i odnos s Datom zasigurno su nas na trenutke podsjetili na njegov legendarni odnos sa Spockom.

No, kada su fanovi načuli da se priprema snimanje novog Star Trek serijala, nisu svi odmah iskazali oduševljenje. Smatrali su da bi sve trebalo ostaviti kako jest te da ne žele novog Kirka ili Spocka. No, na jednoj konvenciji koja se održavala baš za vrijeme snimanja pilota, Justman je tražio da se obrati fanovima te ih je zamolio za strpljenje i povjerenje, uvjeravajući ih da ih čeka nešto iznimno. Na kraju je pilot epizodu, Encounter at Farpoint, pratilo 27 milijuna gledatelja, a Paramount je vrlo brzo seriji dao i drugu punu sezonu.

Tijekom prve sezone, Bob Justman je rekao Paramountu da bi se htio povući jer je osjećao da je dao od sebe sve što je mogao te da može otići zadovoljan jer uspjeh novog Star Treka nije na kraju ispao kao neka slučajnost; bio je mnogo više od toga da su imali samo sreće.

Zvjezdane staze: Nova generacija najdugovječniji je serijal Star Trek franšize. Ukupno je emitirano 178 epizoda u sedam sezona od 1987. do 1994. godine. Fanove i poklonike su vrlo brzo dobili. Serija je zasigurno veliko priznanje dobila kada im se obratila Whoopi Goldberg i rekla da bi zbilja htjela bilo kakvu ulogu u TNG-u jer je kao dijete obožavala lik Uhure. Kako je ona bila tada izrazito popularna glumica, tim iza TNG-a nije vidio kako napraviti ulogu dostojnu njezine slave. Tek kada je Whoopi rekla da će raditi bilo što na setu, bez obzira kako velika ili malena uloga bila, dodijeljena joj je uloga Guinan, El-Aurian barmenice na Ten Forwardu, posao koji je sama predložila Roddenberryju u želji da dokaže koliko želi bilo kakvu ulogu. Prvi put se pojavila u prvoj epizodi druge sezone The Child.

Best of Both Worlds

Koji je, dakle, koncept TNG-a? O kreiranju temelja i odnosa među likovima, već je napisano u ovom tekstu. No, da ponovimo: cilj je bio stvoriti obiteljsku atmosferu između likova koji se međusobno poštivanju i uvažavaju te koji su oslobođeni od klasičnih i ustaljenih pokretača zapleta: pohlepe, požude i moći, a sukob uvesti izvana, tj. njega proizvode situacije na koje nailaze tijekom svoje istraživačke misije. Ali sa što manje nasilja. Sam Gene Roddenberry je rekao kako je njegov križarski rat, njegova misija, bio dokazati da televizijski program ne mora biti nasilan da bi bio zabavan, zanimljiv ili uzbudljiv. Nasilje trebaju zamijeniti diplomacija i intelektualna lukavstva. Fazori su rijetko namješteni na opciju za ubiti, a Enterprise plovi svemirom oprezno i ponekad u strahu, što je rezultat politički korektnog vremena početkom 1990-ih. Najviše od svega, inzistira se na prvoj zapovijedi jer ljudsko uplitanje može nepovratno utjecati na prirodne procese i kulture na koje posada nailazi. Iako možda nema toliko izraženih sukoba između likova, oni su često u sukobu sami sa sobom kroz razna preispitivanja, vlastite unutarnje borbe i nadilaženje istih.

Slavni uvod kojeg je u TOS-u izgovarao kapetan Kirk, a u TNG-u, logično, kapetan Picard, ponešto je izmijenjen. Odustalo se od strogo vremenski definirane misije (vidjeli smo da Kirkov Enterprise nije uspio završiti petogodišnju misiju), a najslavniji dio je rodno neutraliziran te sada Picard govori to boldly go where no one has gone before. No, ovo no one umjesto no man može se gledati i iz postmodernističke perspektive TNG-a (u kontekstu gdje TOS predstavlja modernizam). Naime, osim što je izraz rodno neutralan, on je neutralan i kada su u pitanju vrste i oblici života, sugerirajući još raznolikiju posadu Picardovog Enterprisea od onog Kirkovog, a sve to sa znanjem i mišlju da čovjek više ne može sam ispuniti zadanu misiju.

Koje su još bile (Roddenberryjeve) ideje za 24. stoljeće? U prvim kadrovima novih Zvjezdanih staza mogli smo vidjeti muškarce u onim kratkim haljinama, kakve su žene nosile u TOS-u. Vjerojatno se radilo o nižim časnicima, pomoćnicima, nešto kao yeoman. Čak je i savjetnica Troi bila u haljini, ali vrlo brzo su svi dobili hlače (dok je ona vrlo dugo vremena nosila civilnu odjeću). Tako je sada, uz već oslobođeni svijet TOS-a od ratova, bolesti i rasizma, sada ovaj svijet Nove generacije oslobođen i od seksizma, što se vidi i u već spomenutom Picardovom uvodu u svaku epizodu.

Osim univerzalnim temama, Star Trek se uvijek bavio i onim aktualnim, u ovom slučaju za kraj 80-ih i početak 90-ih, odnosno za stoljeće na izmaku. Tome su svakako pripadale teme terorizma, zlouporabe droga ili primjerice čovjekovog straha od tehnologije.

Za razdoblje 1970-ih često se kaže da je bilo era terorizma: masakr na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972., masakr u zračnoj luci Lod u Izraelu također 1972., talačka kriza u čelništvu OPEC-e 1975. samo su neki primjeri iz 70-ih godina 20. stoljeća. Na samom prijelazu, točnije od 1979. do 1981. bila je aktualna talačka kriza u Teheranu, gdje su u američkom veleposlanstvu grupa islamističkih radikala 444 dana držala 52 američka državljana u znak podrške Iranskoj revoluciji. Bombe u pismima i paketima bile su također čest slučaj. Talačke krize, otmice diplomata, ubojstva raznih izaslanika iz SAD-a po zemljama Trećeg svijeta i ostalih američkih službenika po svijetu, napadi na američke vojne baze, nastavili su se i tijekom 1980-ih. U trećoj sezoni dvanaesta epizoda, The High Ground, bavi se talačkom krizom. Naime, dr. Beverly Crusher su na planeti Rutia IV oteli separatisti koji su htjeli na taj način poboljšati svoju poziciju i ostvariti neke zahtjeve. Epizoda je vrlo brzo izazvala brojne kontroverze, ali ne zbog svog sadržaja, koliko zbog usputne informacije koju iznosi Data, odnosno kada (po starom receptu Star Treka u dočaravaju neke kronologije kada se iznosi poznati događaj iz povijesti, a zatim se nanižu oni koji tek trebaju doći) kaže da su i teroristi uspjeli na kraju ujediniti Irsku.

Era 80-ih bila je i Just Say No era. Kampanju protiv zlouporabe droge, a poseban fokus je bio na djeci, provodila je Prva dama SAD-a Nancy Reagan. To se očito odrazilo i u Star Treku pa tako Tasha Yar odgovara mladom Wesleyju Crusheru zašto bi ljudi htjeli biti ovisni o drogama i to upravo u epizodi Symbiosis (1×22) u kojoj je jedna rasa “lijekom”, zapravo drogom, porobila drugu.

Ok, strah od tehnologije proteže se još i od Originalne serije, ali u njoj je naglasak više bio stavljen, simplificirano, na računala koja postaju moćnija od čovjeka. TNG je uveo novu vrstu, Borg, kolektiv, kiborge i opasnost s kakvom se Federacija, ali i cijeli svemir još nisu susreli. Nekoliko je aspekata s kojih se može promatrati Borg. Glavna značajka mu je da nema slobodnu volju, što se može prevesti na strah da ljudi postaju robovi vlastite tehnologije, tj. da ne znaju više funkcionirati bez nje (što bi Roddenberry rekao danas?). Drugi aspekt je, naravno, onaj hladnoratovski. Iako danas znamo da je u vrijeme emitiranja Nove generacije, hladni rat bio pri svom kraju, 1986. se ljudima to nije moralo tako činiti. Borg zbog svog kolektiva tako može predstavljati i SSSR, odnosno komuniste koji naglašavaju zajedništvo i cjelinu, uniformiranost, a ne individualnost kao vrlinu, koju i dalje Star Trek i Federacija cijene i ističu unutar svoje zajednice.

Na kraju, Borg predstavlja strah da će jednom tehnologija porobiti i naše tijelo, kao što je naš svakodnevni život, te da ćemo izgubiti i zadnje uporište naše ljudskosti, ono fizičko. Ipak, Star Trek ne bi bio Star Trek da nije ostavio neku nadu. S jedne strane, tu je android Data koji nam sugerira da se ipak razlikuje od ljudi zbog nedostatka emocija. Kasnije, u Voyageru, pojavit će se Seven of Nine koja će vratiti svoju ljudskost ili Doktor, koji je hologram. No, upravo ovim likovima odgovor na stalno pitanje u Zvjezdanim stazama, što nas čini ljudima, zapravo nikada nije donesen u potpunosti.

Zanimljiva je i epizoda u kojoj su se malo poigrali i s najgorljivijim Star Trek fanovima, trekerima. U epizodi Hollow Pursuits (3×21) upoznajemo inženjera Reginalda Barclaya koji je ovisan o holodeku u kojem je stvorio svijet u kojem su, uz njega, glavni protagonisti ujedno i glavni ljudi Enterprisea s kojima nikad nema hrabrosti stupiti u kontakt, ali ni previše mogućnosti te je, uz to, nes(p)retno zaljubljen u Deannu Troi.

Brojni gledatelji su uvijek mislili da u Star Treku nedostaje seksa. I dok je TOS ipak zbog Kirkovog šarma budio razne insinuacije (Ipak, budimo realni, u koliko epizoda Kirk doista “završi”s nekom ženom? Više smo TNG posade vidjeli u nekom obliku seksualne interakcije.), smatralo se da TNG izbjegava tu temu. Ok, uveli su Ferengije i njihove običaje. Kasnije su čak malo i popustili u čednosti. No, razlog je bilo otkriće AIDS-a 1981. i kasnije njezinog uzročnika, HIV-a (iako zapisi o bolesti sežu i prije 1981., tada je ona otkrivena, a 1983. i imenovana), a rezultiralo je strahom od zaraze i širenja te, ono najgore, nemogućnosti borbe protiv toga. Star Trek u tim okolnostima nije htio promicati, kako su ga oni vidjeli, promiskuitetno ponašanje.

Također, ako se malo dotaknete feminističke literature, uvidjet ćete da je ona prijateljski nastrojena prema Novoj generaciji. Kako i zašto, pitate se? I ne, nema veze što svi nose hlače (ok, Troi ne nosi cijelo vrijeme, ali nije bitno). Prema navedenoj literaturi, Star Trek: TNG je serija koja ima izražen feministički kut gledanja na stvari. On prvenstveno proizlazi, ni više ni manje, nego iz Date, koji propituje i otkriva tako seksualne razlike i razna pitanja o rodu te tako otkriva svoju metaforičku ženstvenost. U epizodi The Most Toys (3×22) Data tako ima ulogu svojevrsne trofejne žene. Ipak, ta njegova feministička strana dolazi do izražaja kada se stavi u kontekst drugih strojeva i sličnoga u seriji. Ponajbolji primjer su Borg i kiborzi općenito te virtualno osmišljene žene iliti holodek u kojem se u seriji zapravo nalaze najprivlačniji prikazi žena i, iako nestvarne, muškarci se najčešće emocionalno vežu uz njih. Sve je to, prema literaturi, rezultat feminiziranja računalno generirane stvarnosti i računala općenito. Riječ je zapravo o kulturnom naslijeđu u kojem su brodovi, ali i automobili i avioni predstavljeni u ženskom rodu. S druge strane – prava feministička poslastica – interijeri i umjetni prostori (kao onaj Borgov, mračan, a u njemu se na kraju i reproduciraju plus ne zaboravimo da se računalo u filmu Alien naziva Majkom) su zapravo kao maternica. Sve to je u Star Treku zaokruženo ženskim glasom računala.

No, to nije sve! Borg, odnosno kiborzi općenito su feminizirani, a Borg i žene dijele mnoge zajedničke “kvalitete”: znaju gdje im je mjesto kada je služba u pitanju, žrtvuju se (ako je potrebno) za kolektiv i predani su zajednici te je često stavljaju iznad sebe. Na kraju, kiborzi su najčešće feminizirani, a žene kiborizirane (ako postoji ta riječ). Baš kao i žensko tijelo, i kiborzi su fascinantni, ali ipak prijeteći objekt kulturne kontrole. Na taj način, i Zvjezdane staze: Nova generacija preko androida i kiborga zapravo ispituje seksizam i tradicionalnu ženstvenost. Na kraju, tretman prema Dati i općenita prijetnja koju ljudi uvijek barem u prikrajku osjećaju prema androidima i kiborzima (u ovom slučaju Borgu), znače da su ti oblici života uvijek donekle marginalizirani u društvu, baš onako kako su, pogađate, žene bile tijekom većeg dijela ljudske povijesti. Mislite da je Roddenberry razmišljao o tome dok je, između ostalog, kreirao lik Date?

O religiji u Star Treku mogao bi se napisati poveći zaseban članak pa ću se ovdje ograničiti na neke osnovne postavke i primjere naspram Originalnoj seriji. Tako su religija i religijske teme postale suptilnije, ali ipak kompleksnije. Religija nije više namijenjena isključivo primitivnim društvima kao u TOS-u. TNG nas tako upoznaje s kompleksnim vjerovanjima i vjerskim ritualima kod Klingonaca pa i Ferengija, što općenito označava koherentnost društvenih struktura, vjerovanja i praksi. Kada su u pitanju članovi Enterprisea, barem Zemljani, djeluju lišeni od bilo kakvih utjecaja religija koje dolaze sa Zemlje. To je već vidljivo i u epizodama Originalne serije. Takav satv je proizašao iz samog Roddenberryja koji je religiju smatrao nepotrebnom, a želju za bilo kakvom mistifikacijom (čega ne nedostajeu religiji) protivnu svakom obliku logike. Unatoč tome, oko likova u Novoj generaciji su brojni “religijski izazovi”. Sam Q zapravo ima sve osobine koje ljudi pripisuju bogu – apsolutno znanje i apsolutna moć. Stoga da je karakterom više sličan antičkim bogovima. Sjetimo se i Putnika koji se gotovo žrtvuje kako bi spasio Enterprise i njegovu posadu (Where No One Has Gone Before, 1×6), a kasnije se vrati po Wesleyja kako bi ga poveo putem duhovne i tjelesne transformacije (Journey’s End, 7×20).

Pročitaj još

Zapravo, Roddenberryjev odnos prema religiji u TOS-u i TNG-u (kao i odnos njegovih pisaca) je i odraz viđenja i odnosa prema religiji Amerikanaca, dok obrat tim temama u ST: Deep Space Nine označava ponovni okret društva prema religijskim temama i raspravama. Pojednostavljeno, Star Trek: TNG nam često sugerira da vjerovanje i religija označavaju primitivniji stupanj društva, a dok se određeno društvo ili civilizacija razvijaju, tako polagano odbacuju vjerovanja u lažne bogove, a s time i potencijalne društvene konflikte i barbarsko ponašanje koji mogu proizaći iz raznih vjerovanja i, zapravo, neznanja. Primat daju logici i znanosti (Who Watches the Watchers, 3×4). Ipak, ne dobivamo odgovor ima li i koji su “pravi” bogovi. No, svejedno je vidljivo da je i dalje ideja boga ili nadmoćnijeg bića takva da je on besmrtan i s neograničenim moćima. U navedenoj epizodi, tek kada Picard nije mogao oživjeti mrtvu osobu i kada su vidjeli da krvari, postali su svjesni da on nije bog.

Preispitivalo se mogućnost da je bog zapravo žena (Masks, 7×17), zatim istraživalo je li Ardra (Devil’s Due, 4×13) doista demon, a time i dovodilo u kontekst ljudskog, točnije zemaljskog, sagledavanja opasnosti koje proizlaze iz ženskog obličja, uz što ide i Borg Kraljica. Ipak, na kraju najintrigantniji takav lik ostaje Q. Interakcija likova s njim, problemi i pitanja često podsjećaju na one biblijske. Primjerice, epizoda kada Q svoje moći da Rikeru (Hide and Q, 1×10) i kaže mu da može s njima uraditi što god želi ne bi li ga pridobio u Kontinuum, neodoljivo podsjeća na stalnu kršćansku temu iskušenja i utjelovljenja, počevši od Adama i Eve.

The Measure of a Man

Kakav je čovjek u 24. stoljeću? U još jednoj vječnoj temi suđenja ljudima i ljudskoj civilizaciji, otvorena je Nova generacija. U ovom slučaju, Q je i tužitelj i sudac. Picardova obrana je da je prošlost ipak prošlost, a da su se ljudi promijenili, naučili su iz pogrešaka i napredovali su. I upravo je ovo bila najveća nada Genea Roddenberryja, a polagao ju je u napredak znanosti. Naime, smatrao je da samo dovoljnim razvojem znanosti i tehnologije, odnosno znanja općenito, ljudi mogu napredovati. Roddenberry je tako dijelio viđenja i nadanja kao što su to činili i osamnaestostoljetni prosvjetitelji i kasnije ideje modernizma i pozitivizma, odnosno vjere u ljudski razvoj, napredak i evoluciju. Upravo su pojmovi napretka i evolucije stalno korišteni u dijalogu između Q-a i Picarda, ali i kasnije tijekom same serije.

Sam Enterprise, kako je već opisano, daje sliku savršenog suživota među raznim vrstama i oblicima života na kojemu mogu živjeti i brojne obitelji. On je svojevrsni putujući grad. Time nam se sugerira da život treba živjeti odmah, a ne ga odgađati. Njegova misija je mirovna, a naglasak je na istraživanju, prikupljanju podataka i uspostavljanju novih kontakata. U slučaju sukoba, prioritet je na diplomaciji. No, ako se ona pokaže nedostatnom, brod i njegova posada neće prezati pred sukobom i fotonskim torpedima. I dok nam taj zapravo primarno miroljubivi i obiteljski brod pokazuje situaciju u kojoj u kojoj se jednog dana ljudi mogu nalaziti, on nam istovremeno pokazuje i realnost, a ta je da sukob nije uvijek neizbježan.

U konačnici, većina (ako ne i svi) problema na Zemlji je riješena te je ona transformirana u svojevrsni raj – veliki i zaštićeni dijelovi divljine, veliki parkovi, prekrasni gradovi i obrazovano stanovništvo koje cijeni život kao jednu veliku avanturu. Kada je tehnološki napredak u pitanju, vidljivo je da je u TNG-u dizajn nešto drugačiji i moderniji, što nam sugerira da je tehnologija unaprjeđenija i sofisticiranija. No, osnovni postulati su zapravo nepromijenjeni. Kao da je TNG bio više usredotočen na poboljšanje kvalitete ljudskog života. Naravno, najveći izuzetak je Data i rasprava o ljudskosti.

U svakom slučaju, pilot epizoda Zvjezdanih staza: Nova generacija, Susret kod Farpointa (Encounter at Farpoint), pridobila je i kritiku i publiku. Kritika ju je smatrala dosljednom nasljednicom TOS-a te da Gene Roddenberry još nije izgubio svoju genijalnost i uspjeh pri odabiru priča. Samo neki su se nadali da će, uz sve ovo navedeno, serija tijekom epizoda postati življom. Na kraju, publika ju je izrazito dobro prihvatila te je TNG postao i ostao najgledanija serija koja je bila u syndication sustavu. Upravo se Nova generacija smatra najuspjelijim dijelom nove Star Trek televizijske franšize.

Uspjeh TNG-a i njegova izrazita gledanost među ciljanom publikom (19-49 godina) omogućili su tri nova serijala: Deep Space 9, Voyager i Enterprise. Kako nam knjiga Religion and Popular Culture in America sugerira, Star Trek na kraju ima oblik i utjecaj svojevrsne religije. Elementi su tu: podrijetlo mita, skup vjerovanja, organizacije (udruge) te neke od izrazito aktivnih i kreativnih članova koje je moguće pronaći na brojnim mjestima. Tu je i kanon prihvatljivih i neprihvatljivih Star Trek događaja i ideja, a postoje i šizmatici i opozicija koji takve događaje često opovrgavaju ili izazivaju. Kombinirajući znanstvene i tehničke ideale Amerike s njenom ideologijom jednakosti kako bi proizveo napredni svijet u kojem sve rase rade zajedno kako bi proširile svoje spoznaje, Star Trek je u američkoj mitologiji dobio mjesto odmah uz mit o pomicanju granice (frontier) pri naseljavanju američkog Zapada, utjelovljen (u popularnoj kulturi) na vesternima. Star Trek je pomicanje granica koje nas čekaju u budućnosti.

S tako velikim uspjehom serije, nije bilo potrebno odustati od daljnjih filmova. Šesti (Star Trek VI: The Undiscovered Country/Zvjezdane staze VI: Neotkrivena zemlja, 1991.) i sedmi film (Star Trek: Generations/Zvjezdane staze: Generacije, 1994.) poslužili su kao svojevrsni prijelazi između originalne postave i nove generacije na filmskom platnu. Šesti film kao oproštaj fanova sa starom postavom u jednoj atmosferi Klingonskog Carstva na zalazu (tako je, simbolično, završila hladnoratovska tema u Zvjezdanim stazama, koja se uvelike provlačila TOS-om), a sedmi uvodi posadu Nove generacije te simbolično Kirk predaje palicu Picardu (koji je do tog filma završio sa snimanjem TNG serijala koji je trajao sedam sezona). Nakon ovog filma, snimili su još tri: Zvjezdane staze: Prvi kontakt (Star Trek: First Contact, 1996.), Zvjezdane staze: Pobuna (Star Trek: Insurrection, 1998.) i Zvjezdane staze: Nemesis (Star Trek: Nemesis, 2002.). Od navedenih filmova s postavom Nove generacije, samo su dva filma ostvarila zapaženiji uspjeh: Generacije i Prvi kontakt, od čega se Prvi kontakt često spominje kao jedan od najdražih Star Trek filmova općenito, odmah nakon Khanovog bijesa (Star Trek II: The Wrath of Khan, 1982.).

Godine 1992. Rick Berman je dobio zeleno svjetlo za nova dva Star Trek filma u kojima će se pojaviti TNG postava. Michael Piller je odbio Bermanov prijedlog da sudjeluje u razvoju filmova, a prihvatili su ga Ronald D. Moore i Brannon Braga, koji su isprva mislili da ih je Berman pozvao u ured kako bi ima rekao da je TNG otkazan. Berman, Moore i Braga su bili svjesni da moraju napraviti dobar prijelaz prema novim filmova te da im zato treba stara postava. Ili barem dio nje. Zatim su znali da Picard mora imati dobru priču u filmu. Na kraju, netko je trebao i umrijeti. Odmah su odbacili da to bude netko od TNG ekipe te se dosjetili da bi to trebao biti Kirk. Leonard Nimoy je odbio dvije ponude: onu da bude redatelj filma i da ponovno uprizori Spocka. Izbor za redatelja je bio David Carson, koji do tada nije imao filmskog iskustva, ali je režirao nekoliko Star Trek epizoda. Za film je bilo potrebno malo doraditi i dizajn. Za to je bio zadužen Star Trek veteran Herman Zimmerman. Naime, film je (za razliku od televizije) tražio više detalja. Uostalom, htio je gledateljima ponuditi i nešto novo. Ipak su do tada odgledali sedam sezona serije! To je dobio promijenivši malo most, a brod je dobio i novu prostoriju: kartografiju (stellar cartography). Čitav je film sniman u mnogo mračnijim tonovima, miješale su se do tada u TNG-u nekorištene uniforme (producenti su inzistirali da se naprave kostimi koji će biti kombinacija onih iz TNG-a i DS9-a), a sam je most dobio posebno mračnije boje.

S druge strane, fanovi serije film su mogli doživjeti kao svojevrsni završetan započete i u seriji gdje su, posebice kroz posljednju sezonu, mogli postupno prikupljati naznake koje su vodile ka zapletu u filmu. I tako je snimanje filma moglo započeti. Film je ostao poznat i po tome što je u njegov marketing bila uključena i posebna web stranica, jedna od prvih takvih, koja je na kraju bila veliki uspjeh. Iako je film kod publike postigao popriličan uspjeh, kritika ga je dočekala podvojenih osjećaja, smatrajući ili da djeluje poput proširene TNG epizode (James Berardinelli, ReelViews ) ili da je na dijelovima mlohav, ali da ipak ima dovoljno raskoši potrebne za jedan Star Trek film (Janet Maslin, The New York Times). Najsnažniji utisak u filmu ipak vjerojatno ostavlja suradnja dvaju kapetana – odlično slijedeći moto filma: Two captains. One destiny. Koliko god osporavana, Kirkova scena umiranja, baš kao i čitava završna sekvenca s Kirkom koja je ukrala ekipi TNG-a show, duboko se urezuje u sjećanje. Sam je Shatner objasnio posljednje Kirkove riječi kažući da je Kirka gledao kao lika s golemim osjećajem divljenja prema svijetu: kada je Kirk pogledao prema nebu, bio je zadivljen. Kada se suočavao s čudima svemira, bio je zadivljen. Zato je Kirk s velikim osjećajem strahopoštovanja bio zadivljen i kada se suočio sa smrću – rekao je samo: “Oh, My.”

Prvi film koji se u potpunosti sastojao od glumačke posade Nove generacije bio je Prvi kontakt (Star Trek: First Contact, 1996.). Režirao ga je, po dobroj staroj navici Paramounta, Jonathan Frakes, a scenarij su napisali Brannon Braga i Ronald D. Moore. Posada Enterprisea u ovom filmu putuje iz 24. stoljeća u 21. kako bi spasila budućnost Zemlje nakon što je Borg promijenio vremenski pravac i sprema se uništiti Zemlju kako bi spriječio ljude da ikada dođu do svemirskih putovanja te im tako postanu prijetnja. Također, svjedočimo prvom kontaktu ljudi s izvanzemaljskim životom i stvaranju warp pogona Zeframa Cochranea. Ideja za ovaj film se razvila odmah po puštanju Generacija, kada je Paramount od Brage, Bermana i Moorea zatražio scenarij za osmi film. Braga i Moore su željeli film s Borgom, a Berman s putovanjem kroz vrijeme. Film je izrazito dobro prošao i kod publike i kod kritike – radi se ipak o parnom nastavku – te se smatra jednim od najuspješnijih Star Trek filmova, dok je svakako najuspješniji s posadom Nove generacije.

Treći film po redu za posadu TNG-a, a deveti ukupno za Star Trek, snimljen je 1998. godine pod nazivom Zvjezdane staze: Pobuna (Star Trek: Insurrection). Redateljske palice opet se primio Jonathan Frakes, a ovaj pastoralni film o tehnički naprednoj civilizaciji koja je odlučila živjeti u dodiru s prirodom, a uz to je gotovo besmrtna zbog “metafazičkih čestica” u prstenima oko planeta te koju mlađa generacija zbog želje za tehnologijom i tehnološkim napretkom želi raseliti s tog područja uz pomoć određenih članova Federacije koji žele istražiti taj planet i njegov utjecaj na produljenje života i zdravlje, poprimio je osrednje kritike, a kao takav je ostao i u pamćenju fanova.

Posljednji film o Enterpriesu kojim zapovijeda Picard snimljen je 2002. godine. Star Trek: Nemesis. Redatelj je bio Stuart Baird, a snimljen je prema scenariju Johna Logana (dok su, uz njega, priču razvili Rick Berman i Brent Spiner). Ovaj put su u središtu radnje Romulanci. Točnije Remanci. Pojednostavljeno, Remanac Shinzon je pučem (tj. ubio je sve Romulanske vrhovne dužnosnike) došao na vlast i želi pregovarati mir s Federacijom. Uz to, cilj mu je Remance osloboditi od položaja robovske kaste unutar Romulanskog Carstva. E da, Shinzon je neuspjeli klon Picarda koji je trebao biti ubačen u Federaciju kao romulanski špijun. U međuvremenu, posada shvati da Shinzon nije u potpunosti imao na umu mirovne, diplomatske razgovore. Ubrzo potom posada ulazi u, za neke, fatalan sukob. Kao i u filmu Generations, najviše se govorilo o umiranju Date (što je ipak ostalo visiti u zraku sa završnom scenom). Naime, želeći slijediti Roddenberryjevu viziju o androidu koji ne stari, Brent Spiner se odlučio “umiroviti” svoj lik prije nego što bore i sijede pramenove boja i šminka neće više moći prekriti. Bila je to, kako je i moto filma govorio, zaista “posljednje putovanje jedne generacije”. Film je opet primio razne kritike koje se u konačnici mogu nazvati negativnima. Dio glumačke ekipe nije bio zadovoljan s redateljom koji navodno nije pogledao ni jednu epizodu serijala, a sam Jonathan Frakes, vjerojatno ogorčen i s činjenicom da nije bio pozvan kao redatelj, rekao je da bi sam bolje obavio posao. Ni na Box Officeu nije prošao najbolje te je ostao zapamćen kao film s najmanjim rastom iz franšize. No, jedan od razloga može biti i nemilosrdna konkurencija. Naime, film je pušten gotovo istovremeno kada i Harry Potter i Odaja tajni, novi James Bond film Umri drugi dan i Gospodar prstenova: Dvije kule.

Potaknuti neuspjehom ovog filma i otkazivanje serije Star Trek: Enterprise, Rick Berman i Erik Jendresen počeli su raditi na novom filmu – Star Trek: The Beginning. Ubrzo, zbog raznih poslovnih okolnosti u Paramountu, odlučeno je da Star Treku treba novi početak, odnosno reboot, a tu čast je dobio J. J. Abrams.

I sami smo posvjedočili, gledajući ih, da su neki filmovi bili uspješniji, a neki manje uspješni, odnosno da su djelovali kao dulja epizoda serije. Ipak, ostaje gorka spoznaja da je od četiri filma samo jedan u potpunosti uspio. Rick Berman je za prvi film rekao da su on, Braga i Moore uskočili u filmski svijet pomalo naivno i bez iskustva te da su im mnogi zamjerili kako su “riješili” Kirka. S druge strane, Prvi kontakt je ispravio sve ono što je loše krenulo u Generacijama, dok je Pobuna bila žrtva previše različitih uplitanja u scenarij i sam film da je na kraju gotovo skroz promijenio smjer. No, svi ovi filmovi su ipak imali dobar odaziv publike. Upravo to je nedostajalo posljednjem filmu i ostavilo tužna sjećanja, Bermanu i dalje nejasna zašto je to tako bilo, dok je Brent Spiner zaključio da se publika jednostavno bila umorila on njih. Neki smatraju da je TNG prebrzo došao na veliko platno – nakon sedam sezona, s istom postavom ispred i iza kamera te da su trebali zaposliti više (filmski) profesionalnih scenarista i redatelja, kako bi izbjegli dojam skupih TV filmova. Također, TNG filmovi su možda trebali postaviti nove izazove pred ekipu, a ne samo nastaviti tamo gdje su stali sa serijom. Nešto što je bilo dosta uspješno u TOS filmovima. Kritike su išle i na račun imitiranja TOS filmova i nedovoljno uspostavljenog vlastitog identiteta, a uz to su se i odvojili od kanona serije, prvenstevno kada su Borg i Romulanci u pitanju. Nedvojbeno najzanimljiviji neljudi nakon Klingonaca! Na kraju, optužba po nekima ide na račun Bermanu i Paramountu koji su publiku uzeli zdravo za gotovo, smatrajući da je dovoljno što je to Star Trek.

O Star Treku je već mnogo toga napisano, a sigurno se može još toliko. Isto vrijedi i za Novu generaciju. Ovo su samo neki aspekti. Naravno, nisu sve epizode bile jednako kvalitetne i zanimljive. Također, ovisi i o pojedinom gledatelju je li u potpunosti fan ove serije ili mu je neki drugi Star Trek serijal draži. Rekla bih da to ponajviše ovisi o kanonu kojeg je uspostavio Roddenberry, odnosno jeste li bliže ili dalje njemu. Meni osobno TNG nije na samom vrhu Star Treka, tamo je DS9. Ono što je meni nedostajalo kod Picarda i ekipe, nalazilo se kod Siska i njegove posade i događaja koji su ih zadesili. No, tko zna, o tome ćemo možda jednom u nekom drugom članku. Neosporno, TNG je poslužio kao sjajan prijelaz iz TOS-a u zbilja novu generaciju Star Trek franšize koja je uspjela sačuvati stare fanove, ali i pridobiti brojne nove. Većini njih je Star Trek zaista i počinjao s TNG-om, jer su često TOS smatrali naivnom serijom, serijom iz nekih drugih vremena. Star Trek: TNG nas je zbilja uveo u novu, sljedeću generaciju Zvjezdanih staza.

Literatura:

  • 10 Reasons the Star Trek The Next Generation Movie Franchise Failed.
  • Alexander, David. “Interview with Gene Roddenberry: Writer, Producer, Philosopher, Humanist”. The Humanist (ožujak-travanj 1991).
  • Cassidy, William, Ross Kraemer, Susan L Schwartz. Religions Of Star Trek. Basic Books, 2003.
  • Forbes, Bruce David, Jeffrey H. Mahan, ur. Religion and Popular Culture in America. University of California Press, 2005.
  • Memory Alpha
  • Nemecek, Larry. The Star Trek: The Next Generation Companion: Revised Edition. Simon and Schuster, 2003.
  • Rick Berman Looks Back at 18 Years of Trek 1-3.
  • Roberts, Robin. Sexual Generations: Star Trek: The Next Generation and Gender. University of Illinois Press, 1999.
  • Stanley, James Grenz. A Primer on Postmodernism. Wm. B. Eerdmans Publishing, 1996.
  • Teitelbaum, Sheldon. “How Gene Roddenberry and his Brain Trust Have Boldly Taken ‘Star Trek’ Where No TV Series Has Gone Before: Trekking to the Top”. Los Angeles Times, 5. 5. 1991.
  • Telotte, J. P., ur. The Essential Science Fiction Television Reader. University Press of Kentucky, 2008.
  • Tulloch, John. Science Fiction Audiences: Watching Star Trek and Doctor Who. Routledge, 1995.
  • Vittalani. How is the relationship between society and technology explored in Star Trek?
  • Walker, J. Same As It Ever Was?: Star Trek After Gene Roddenberry.
  • Wary, Adam B. “Star Trek: TNG: An Oral History”. EW, 21. 9. 2007.
  • Wikipedia
60 komentara
  • Uh, trebalo je ovo sve pročitati (a tek napisati :)). Sigurno bi autorica mogla jednu knjigu na ovu temu objaviti, vidim da postoji motiv, želja i kvaliteta. Jel uopće postoji ovako nešto na hrvatskom (ili srodnim balkanskim) jezicima o Star Treku?

    Svake pohvale još jednom…. nije da sam neki pretjerani ST fan (više naginjem SW-u), ali dojmio me se tekst. Zapravo mi je izvrsno kada nešto tako “bezaleno” poput serije se postavi u širu društveno/vremensku sliku i izvuku poruke. Sve te paralele sa stvarnim životom su odlične.

    Utjecaj ST je neupitan na svijet kakav danas znamo, svu tehnologiju i njihov razvoj i mislim da bi bio pun pogodak da potencijalna nova serija skoči još jače u budućnost. Svjesni smo kako svaki dan u 21. stoljeću smo sve bliže vremenu u ST univerzumu, mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti primjerice 28. stoljeće… evo može to biti novi članak (ili jedno poglavlje u knjizi) ;)

  • Odličan članak, nevjerojatno detaljan i sadržajan. Oni koji se po prvi put susreću sa Star Trekom mogu puno toga naučiti, a vjerujem da niti zagriženi Trekkiji ne bi imali prigovora.

    Sve pohvale autorici :)

  • Super tekst ali kako se od pohvala ne živi a od kritike napreduje, bilo bi dobro da se tekst malo bolje lektorira. :)

  • Ljudi, puno vam hvala, jako mi je drago da ste zadovoljni i da vam se sviđa tekst :) Morat ću onda kad-tad napisati i nastavke ;))

    @Underdark – slažem se, jako bih bila sretna kad bi mi netko lektorirao svaki tekst kad ga napišem, jer ja više ne vidim pogreške. Ali to nije relano očekivati ni u časopisima. A opet, na kraju izađu s pogreškama. Ipak, kako napisah, lakše je kada ti drugi uoče pogreške. Pa da potvrdim tu opasku, tebi inače nedostaju zarezi ispred veznika ali i a (riječ je o suprotnim veznicima ;) )

    • vidio sam da mi nedostaju zarezi, nemam pojma zašto ih nistam stavio lol
      žalosno je što u časopisima nije relano očekivati lektorirane tekstove. ali to nije tema za ovaj sajt. :)

      • Pa nisi ti profesionalni lektor :)) Ja sam to više govorila općenito o situaciji u (znanstvenim) časopisima, ali stvarno nije potrebno o tome na ST članku :D

    • @Nikolina ja za pronalaženje pogrešaka koristim hascheck, iako je i nakon njegove provjere preporučljivo još jednom provjeriti tekst

      http://hacheck.tel.fer.hr/

      Jer nakon nekoliko sati pisanja mnogima se omaknu banalne pogreške, koje se teško skuže pri provjeri.

    • Sve pohvale na članak ,oduševljen sam.Da li na možete reći kada možemo očekivati novi na tu tematiku samo od Voyageru i DS9-u

  • Ovo je zasigurno najduži tekst na internetu koji sam pročitao u zadnjih 5 godina. Obično nemam vremena i nakon prvog paragrafa odustanem ili samo brzo scrollam do dna. Super napisano.
    Nikolina, Live long and prosper! :)

    • Hvala vam puno obojici, jako sam sretna što se može pročitati članak unatoč njegovoj duljini :))

      @Gorjane: I ti također, dugo i berićetno :D

    • Hvala :)) Sad nakon ovog članka, napisat ću jedan o Buffy (budući da je to pobijedilo u drugoj anketi: Film kao inspiracija televiziji). A onda ću, jer vidim da ima zainteresiranih :)) opet na Star Trek – DS9 pa onda i Voyager :)

  • Svaka cast na članku uzivao sam citajuci!! Uistinu sam spoznao da neka vlastita razmisljanja, nacela i zivotni stavovi dolaze iz poruka koju je ta serija plasirala, hvala autorice!

    E sad jedno pitanje, jel ima neka stranica di su, kronoloski po Star Trek vremenu mjereno, poredane epizode i filmovi? Na primjer da ide popis

    TNG S4E6
    DS9 s2E4
    TNG S4E7
    VOY S1E3…..

  • ODLICNO NAPISANO, svaka cast.
    Kao ljubitelj ove serije moram priznati da je oidlicno napisano, i s uzitkom sam procitao citav clanak, od pocetka do kraja.

  • Sjajan posao, odlično razrađen članak, o nekim stvarima nikad nisam ni promišljao na takav način, a gledao sam dosta Star Treka (TOS i TNG).

    Nakon ovoga mi je samo još draže da sam baš u onoj anketi glasao za TNG. Bravo!

    • Puno hvala :)) Drago mi je da sam ponudila i nove stvari ili ukazala na nove aspekte :)

  • Holy shit! OK, ovo nije uopće u redu prema nama ostalima. S ovim su postavljeni previsoki standardi na članke na obom sajtu. Previsoki.

    “I bez insinuacija na Babylon 5. Koji je isto dobra serija, bez obzira na Miru Furlan.”

    Molim obrazloženje ovog. :)

  • Članak nije loš, samo ja mislim da gospoda J.J Abrams i Gene Roddenbarry trebaju napisati scenarij za novu seriju ili čak i novi film koji se odvija nakon radnje Voyager-a i Nemesis-a , a ne gluposti kao ovaj poslijednji film Star Trek XI

    • @Tomislav – teško da će Roddenberry išta napisati! Malo Gugla puno znači :)

      Btw, ovo je valjda najopširniji i detaljniji članak tj. novela koju sam imao prilike čitati. Svaka čast autorici.

      • @ Tomislav – da, i ja bih rado neku novu seriju. Tko zna, možda jednom i bude :D Uvijek sam mislila da su zato i uzeli Abramsa, tj. da ih on onda preseli na TV.

        @j@ckie – vjerojatno je mislio na Ricka Bermana :D i, naravno, hvala :))

  • Pridružujem se svim pohvalama. Iako je članak podugačak zbilja sam uživala u čitanju. TNG je bio veliki dio mog odrastanja i ujedno i prva serija koju sam pratila tako da mi je uvijek zadovoljstvo pročitati nešto o njoj, budi lijepa sjećanja. Svaka čast i hvala autorici. :)

    • Ja sam se sa Star Trekom upoznala preko Voyagera i sjećam se da mi je bio presuper :D A onda su ostali serijali učinili ST još boljim :)) Hvala na podršci :)

  • Malo pretenciozno napisano, vidi se trud, ali bih mogao još puno toga nadodati.
    Ne volim kada se Wil Wheaton spominje u pozitivnom kontekstu, da ste imali priliku upoznati ga ne bi ste mislili tako.

  • Svaka čast na opširnom i sadržajnom tekstu te odličnom poznavanju materije! Autorica je svjetlosnim godinama ispred prosjeka piskarala na internet portalima.
    Q’apla!

  • Pridružujem se pohvalama za objavljeni članak. Odrasla sam gledajući Picarda i ekipu, a ovaj članak je dio dobar podsjetnik na neko bolje doba.
    Radujem se najavi budućeg osvrta na Buffy (još sam veći fan), Voyager i DS9.
    Doista je pravo osvježenje naletjeti na netu na nešto smisleno i zanimljivo.

  • Draga moja imenjakinjo..

    Odličan ti je tekst..:) U jednom “zalogaju sam ga pročitala hehe..

    Ja sam doživotni zaljubljenik u ovu franšizu premda mi je originalna serija, kako kažeš djetinjasta i time najmanje zanimljiva (sad će me popljuvati zagriženi fanovi), ali ima svoju itekako veliku važnost. Još sad da napišeš nastavke ovog članka..o nastavcima :) DS9, Voyager, ali i Enterprise.. Tucker, T’Pol, Archer meni su sasvim ok i dostojni članovi Star Trek svijeta..

  • Stvarno genijalan, sažet i inspirativan članak, mislim da ću večeras nakon pauze od par mjeseci morati pogledati nešto od star treka. slažem se s većinom da je TNG najbolji iz franšize, no mislim da tek sa svim pogledanim serijalima se dobije potpuna slika naše budućnosti i svemira. Uglavnom Nikolina čestitke na tekstu i još samo jedna opaska ja znam puno više žena koji su zagriženi fanovi star treka, vjerojatno jer su muški više za SW…

  • Svaka čast autorici teksta, nakon dugo vremena, upijen tekst članka od početka do kraja s guštom. Kako sam samo kao klinac nestrpljivo isčekivao nove epizode TNG (hvala Slavonskoj TV što je nakon prestanka emitiranja svojeg programa prenosila SKY). Članak postaje klasik :0)

  • Prvo sve pohvale na star trek clanku, odlican. Uvijek volim nesto procitati o ST

    Kad je TNG krenuo bio sam svega 5-6 godina a tek se tamo 90, 91 sjecam da sam pogledao 1-2 epizode i bilo mi je naravno dosadno sa 9-10 godina. Cak se i sjecam epizode kad se pojavi “drugi” data.

    Negdje oko 93 sam pogledao mozda jednu sezonu originalnog ST-a vise iz dosad ejer nista nije bilo na tv-u. KAd se Voyager pojavio vec mi je bilo interesantnije jer su epizode bile dinamicnije i sa vise akcije. I sama zamisao da su sami ostavljeni da prezivljavaju me zadivilo (gledajuci danas voyager je grozan). Pravi ST obozavatelj sam postao tek kad sam izgeldao enterprise koji mi je i dan danas drgi najbolji ST serijal. Poslije njega sam izgledao sav DS9 smatram ga vrhom Star Treka. Tek poslije DS9 sam izgledao i TNG i sve vezane filmove.

    Novi reboot filma mi je isto odlican i nadam se da ce drugi dio biti s amanje lens flare :)

    evo i prikladna parodija filmu:
    http://www.youtube.com/watch?v=WbJ-y6BWfUc

  • ovo je prekrasno svaka čast.Veliki sam ljubitelj “STAR TRAKE” imam sve serijalo u kućnoj kolekciji eve upravo sada gledam TNG I sezona epizoda “Arsenal Slobode” sjećali se tko

  • Ja sam valjda jedina osoba koja nije gledala nijedan serijal Star Treka.. Pa me zanima jel mogu da se gledaju samo filmovi, bez serije? Ne mogu gledati, ima mi previse serija, a filmova taman onako za jedan kisoviti vikend.. Pa jesu serije vazne za razumevanje filmova ili ne?

    • Ma mozes… Falit ce ti dosta karakterizacije likova, ali nije toliko bitno. Pogledaj drugi, cetvrti, sesti, osmi i jedanaesti film (on nema bas nikakve veze sa serijama). Ostale ako bas zelis.

      Ali filmovi nisu bas vrhonac Treka.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861