Retro: Star Trek – Wagon Train To The Stars – serijala.com
Trenutno čitaš
Retro: Star Trek – Wagon Train To The Stars

Retro: Star Trek – Wagon Train To The Stars

Where No Man Has Gone Before

Sve je počelo, moglo bi se reći, sasvim uobičajeno. Gene Roddenberry (1921.-1991.), rođeni teksašanin odgojen i školovan u Kaliforniji, od malih je nogu bio suočen s rasnim problemima, netolerancijom i šovinizmom. No, ta će činjenica postati bitna malo kasnije. U međuvremenu, 1964. godine otkazana mu je serija The Lieutenant. U televizijskim poslovima do tada je bio već deset godina i uglavnom je pisao za serije policijske tematike (u vrijeme rata bio je u zrakoplovstvu kao pilot, a kasnije je novac za preživljavanje zarađivao u policiji Los Angelesa, radeći i paralelno na scenarijima za televizijske serije). U znanstvenoj fantastici okušao se već 1956. godine sa serijom Chevron Hall of Stars, koja je doživjela samo četiri epizode. Od 1960. radio je na konceptu serije koju je nazvao Star Trek. Svoju ideju ponudio je MGM-u (koji je snimao The Lieutenant), no oni su je odbili. Godine 1964. koncept je otkupio Desilu studio koji ju je ponudio CBS-u. CBS ju je također odbio zbog serije Lost in Space. Naposljetku ju je prihvatio NBC, iako su isprva mislili kako nema dovoljno publike koja će prihvatiti seriju s takvim konceptom.

Leonard Nimoy, Robert Wise, Gene Roddenberry, DeForest Kelley, William Shatner
Leonard Nimoy, Robert Wise, Gene Roddenberry, DeForest Kelley, William Shatner

Stoga je NBC od Roddenberryja tražio tri priče, a jednu od njih bi naručio za pilot epizodu. Od ponuđenih, odabrali su onu pod nazivom The Cage. Nakon toga, Roddenberry je trebao osmisliti Star Trek svijet, kako bi razvio priču na kojoj će temeljiti kasnije cijelu seriju. Razvoj je trajao do kraja rujna iste godine te je tada dostavljen konačni scenarij po kojemu je pilot na kraju i snimljen. Jeffrey Hunter glumio je kapetana Pikea, Leonard Nimoy znanstvenog časnika Spocka, Majel Barrett prvu časnicu, Number One, a brodskog liječnika Phillipa Boycea iskusni John Hoyt.

Pilot je konačno NBC-jevim čelnicima prikazan u veljači 1965. te im se u principu svidio. Zapravo, svidjelo im se što je izgledalo sve dosta realistično, iako se radilo o znanstveno-fantastičnoj seriji, ali i zbog činjenice da su u njega već utrošili 630,000 dolara, čime je The Cage postao do tada najskupljim pilotom, pa bi ukidanje bilo izrazito neprofitabilno. Ipak, čelnici NBC-a smatrali su da bi ovakav pilot privukao određenu, ali ipak manju skupinu gledatelja te da je seriji potrebno više akcije i avanture. Nisu bili impresionirani ženom kao prvom časnicom, iako je Barrett kasnije tvrdila kako se NBC-ju nije svidjelo što je u vezi s Roddenberryjem, te su smatrali da zbog toga ima tako veliku ulogu, a njemu su naložili da bira između Number One i Mr. Spocka. Također, Shatner je u Star Trek Memories napisao kako je njen lik bio odviše iritantan čak i ženskoj publici na probnom prikazivanju te da se smatralo kako se previše pokušava uklopiti u muško društvo na mostu (prisjetite se samo Tashe Yar). Ostale zamjerke su išle na račun odviše erotskih scena, a Spock im je djelovao pomalo “sotonskim”, te sveukupna priča prekompliciranom za masovnu publiku toga vremena. Utrošeni novac je presudio te su naručili novi pilot.

Set prve pilot epizode, The Cage
Set prve pilot epizode, The Cage

Cijeli glumački postav iz prvog pilota, osim Leonarda Nimoyja, je izmijenjen (a Majel Barrett više nije bila Number One, već medicinska sestra Chapel). Jeffrey Hunter je odbio ulogu kapetana, a William Shatner je, nakon što su Lloyd Bridges i Jack Lord odbili, prihvatio glumiti novog kapetana Jamesa R. Kirka, kasnije preimenovanog u Jamesa T. Kirka. Paul Fix je utjelovio glavnog brodskog liječnika Marka Pipera, James Doohan glavnog strojara Scotta, George Takei brodskog fizičara Sulua. U drugom pilotu pojavili su se još i Lloyd Haynes kao komunikacijski časnik i Andrea Dromm kao pobočnica Smith. U seriji će kao stalni likovi od navedenih ostati Shatner, Doohan i Takei. Za drugi pilot dorađeni su dodatno setovi, specijalni efekti, kao i dizajn broda. NBC je prihvatio pilot i prva sezona serije Star Trek bila je naručena za televizijsku sezonu 1966./1967.

Pripreme za novu sezonu počele su početkom 1966., setovi su opet dorađeni, uniforme promijenjene, neki likovi zamijenjeni (novi glavni brodski liječnik postao je Leonard McCoy, kojeg je utjelovio DeForest Kelley, a Nichelle Nichols komunikacijska časnica Uhura. Pobočnica Smith je zamijenila pobočnicu Janice Rand, tj. glumica Grace Lee Whitney, dok Sulu više nije fizičar, već kormilar). Za prvu epizodu koja će biti emitirana 26. rujna 1966., NBC je izabrao The Man Trap.

Postava originalne serije
Postava originalne serije

1 Općeniti podaci iz ovog poglavlja preuzeti sa stranice Memory Alpha.

Tomorrow is Yesterday

Američko društvo i kultura 1950-ih obilježeni su poslijeratnim “strahom”. U povijesti to je razdoblje poznato i pod nazivom “Second Red Scare”, odnosno vrijeme obilježeno tenzijama i nepovjerenjem prema bivšem savezniku u Drugom svjetskom ratu, Sovjetskom Savezu. Taj je strah izazvan brojnim vanjskopolitičkim krizama i razvijan zahvaljujući nekolicini konzervativnih političara koji su vrlo brzo proglasili vlastite “križarske pohode” na komuniste u američkom društvu. Pod takvim uvjetima televizija 1950-ih godina nije, iako smatrana modernim čudom u tehnološkom smislu, predstavljala suvremena načela liberalizma. Televizijske serije i emisije, od straha prema konzervativnim gledateljima sadržavale su često naivne, a gotovo uvijek suzdržane poruke, izbjegavajući bilo kakve kontroverze. No, 1960-ih se godina takvo stanje, nestankom McCarthyja i njegovih sljedbenika, polako mijenja.

Ta je promjena neizravno omogućila i pokretanje jednog, iako u svojoj suštini jednostavnog i ponekad simplificiranog, ali ipak vidnog liberalizma koji se očituje u televizijskom programu 1960-ih godina. Roddenberry je u jednoj od ključnih i najburnijih era američke povijesti odlučio svoju viziju dobre i pozitivne budućnosti predstaviti američkim gledateljima kao određenu utjehu u neizvjesnim trenucima, ali i moralnu društvenu opomenu. Dakako, niti 1960-ih nisu vladali idealni uvjeti na televizijskim mrežama; već je napomenuto kako je Roddenberry mjesecima čekao da jedna od mreža prihvati scenarij, te da u konačnici nije prihvaćeno da “drugi u zapovjednoj liniji” bude žena. Međutim, Roddenberry je izborio pobjedu na dugoj razini – iza imena jednog od glavnih pisaca i tvorca serije, D. C. Fontana, krije se žena. Fontana, kao i drugi pisci, primjerice Gene L. Coon, Jerome Bixby ili David Gerrold, svojim su pričama Roddenberryjevoj viziji davali dodatnu oštrinu, namjerno birajući pritom vrlo smislene i bogate alegorijske prikaze njihova vremena.

Dorothy Catherine "D. C." Fontana
Dorothy Catherine “D. C.” Fontana

Allan W. Austin (“The Limits of Star Trek’s Final Frontier”, u: Space and Time: Essays on Visions of History in Science Fiction and Fantasy Television, 2010.) zaključuje kako su s jedne strane liberalni pristup i poruka serije pomogli u prihvaćanju promjena kod dijela publike koje su se događale u 1960-ima, dok je s druge strane direktno ukazala na ograničenost liberalnih pokreta 1960-ih, čije je obilježje ipak bilo traženje kompromisa. Austin također ističe kako u čitavoj seriji ipak dominiraju hladnoratovski pogledi i problemi, gurajući pitanja roda i rase u drugi red i tako omogućujući daljnju simplifikaciju problema. Ako se ostavi “naknadna pamet” sa strane, lako je zaključiti kako kontekst u kojem nastaje Roddenberryjev Star Trek nikako nije bio previše pogodan za izlaganje radikalnih i potpuno otvorenih liberalnih stavova.

Is There in Truth No Beauty?

Star Trek je nesumnjivo ostavio ogroman utjecaj na tadašnju publiku, ali i publiku koja je tek dolazila i koja će tek doći, a dokumentarni film How William Shatner Changed the World (2005.) pokazuje i pokušava vrlo jasnim primjerima objasniti koliko je velik utjecaj Star Treka bio na znanost i društvo općenito.

Iako će u daljnjem članku naglasak biti stavljen na jedan aspekt povezanosti svijeta Star Treka i političke i društvene situacije, treba istaknuti da refleksije sovjetsko-američkih odnosa i politike 1960-ih godina nisu jedina tema serije, niti brojni autori, književni kritičari, povjesničari, antropolozi i drugi znanstvenici jedino taj segment u seriji iščitavaju. Tako Star Trek simbolizira i ambivalentnost američke liberalne demokracije, njeno naivno razumijevanje problema društva i društvenih skupina toga vremena. Poznati “prvi televizijski međurasni poljubac” Kirka i tamnopute Uhure u epizodi Plato’s Stepchildren (TOS, S3E12) ustvari je kompromis sa NBC-jem, kako piše povjesničar Star Treka Daniel Bernardi. Kirk je prisilno stavljen u situaciju da poljubi Uhuru, njegovi protivnici uživaju upravljajući njime, dok se on pun gnjeva i bijesa opire. Ipak, obuzet nadčovječnom silom, on se približava Uhurinim usnama, dolazi na milimetarsku blizinu, kada kamera radi rez. Prvi poljubac je impliciran, nastao je ustvari u glavama gledatelja.

Uhura i Kirk - prvi televizijski međurasni poljubac
Uhura i Kirk – prvi televizijski međurasni poljubac

I odnosi prema drugim rasama ponekad su simplificirani i samo površno liberalni. Primjedba kako Sulu ili Uhura služe kao uski stereotipi koji nikada nisu u fokusu priča, dakako stoji. No, općenito gledano ipak predstavljaju male korake, pomake. Sam je Martin Luther King potakao Nichelle Nichols da ne odustaje od svoje uloge Uhure. Moguće je nadalje u seriji proučavati odnose prema nacionalizmu, patriotizmu, religiji, prema 20. stoljeću – koje je za njih “povijest”, povijesnim epohama Zemlje i Sjedinjenih Država općenito, kao i viđenja prava i pravde, položaja i uloge žena, itd. Međutim, same okolnosti i poante koje tvorci serije žele istaknuti u pravilu su vezane uz američku realnost i politiku sredine 1960-ih godina. Pojmovi kao što su ravnoteža sila, miroljubiva koegzistencija, detant itd. čine integralne dijelove pojedinih priča koje uglavnom uključuju odnose Federacije i Klingonaca, pružajući američkoj publici priliku da preko alegorijskih prikaza bolje razumiju, ali i preispitaju njihovo značenje. Kako bi ovaj članak ipak zadržao neki omjer, ograničit ću se na jednu od navedenih: prenošenje političkih odnosa sa Zemlje iz 1960-ih u Svemir 23. stoljeća.

Te su tri sezone serije po mnogočemu bile prekretnice u pristupu znanstveno-fantastičnim tematikama i najjasniji prikaz vizije kakvu je njihov tvorac, Gene Roddenberry, imao. Most Enterprisea ustvari reflektira koliko se toga promijenilo i ujedno koliko je toga ostalo isto u budućnosti. Kasnije će se u seriji ekipi priključiti i lik Pavela Chekova (Walter Koenig). Poruka gledateljima jasno je naznačena: mir na Zemlji moguć je samo jedinstvom i demokratskim režimom, koji će s vremenom inkorporirati i jednako tretirati čak i Ruse, odnosno Sovjete. Iako je do 1991. godine u nekoliko epizoda originalne serije, kao i filmova i nove serije The Next Generation (1987.-1994.) spomenut Sovjetski Savez (odnosno autori nisu predvidjeli njegov raspad koji se dogodio 1991. godine), Chekov simbolizira upravo spomenutu integraciju Zemlje i određenu evoluciju svih dijelova svijeta u jednu demokratičnu zajednicu čiji je simbol i Zvjezdana flota.

Svjetska situacija prenesena je tako u svemir, stvarajući od nepoznatih planeta zemlje Trećeg svijeta, od sektora i kvadranata geopolitičko-strateške sfere interesa, a od tzv. “Neutralne zone” doslovno dogovorenu Željeznu zavjesu. Iako se Klingonci danas smatraju “glavnom” izvanzemaljskom vrstom koja se pojavljuje u Star Treku, u originalnom serijalu pojavljuju se od ukupno sedamdeset i devet epizoda u svega sedam. Kako bi zato odnos glavnih junaka serije prema svojim neprijateljima prikazali u što jasnijem svijetlu, tvorcima serije je poslužilo niz analogija koje su pomagale da, u kontekstu 1960-ih godina, gledateljima bude oslikan odnos tadašnjeg SSSR-a i Sjedinjenih Država. Hladnoratovski odnosi vjerno su preneseni u vrijeme i radnju serije; u prvoj epizodi u kojoj se pojavljuju Klingonci (Errand of Mercy, TOS, S1E27) gledateljima se doduše naglašava da je Zvjezdana flota u ratu s njima, ali upravo u onakvom ratu kakvog bi se u 1960-ima vrlo lako percipiralo: bez direktnih sukoba, uz niz kriza i konfrontacije na stranim teritorijima. Klingonci su u njoj gotovo pa izjednačeni s percepcijom Sovjeta; oni su, baš kao i Zvjezdana flota (Sjedinjene Države) slabo upoznati s običajima, kulturom i sustavima razmišljanja stanovnika Organije. Unutar četrdesetak minuta prikazane su gotovo sve kategorije za koje stručnjaci tvrde da čine nacionalne slike odnosno tzv. imagologije: prikazani su i opći i specifični ciljevi protivnika, funkcije neprijateljskih preferenci (npr. vojna tehnologija), jedinstvo vlade (koja je očito povezana s vojnom aristokracijom), stil pregovaranja i vjerojatna strategija (koja je u odnosu na Federaciju ili samog Kirka uvijek za jedan stupanj agresivnija). Slika koju tako gledatelji dobivaju o Klingoncima gotovo je identična onoj koju je Hans-Erich Volkmann opisao nakon svojeg istraživanja u Hamburgu 1966./1967. godine uz pomoć njemačkih petnaestogodišnjaka o Rusima (Sovjetima). Oni su zamišljani kao “primitivni, jednostavni, vrlo nasilni (…), okrutni, opaki, nehumani (…), pohlepni, šturi” te “najsnažniji, ali i najbrutalniji u ratovima.”

Klingonac, zapovjednik Kor i kapetan Kirk
Klingonac, zapovjednik Kor i kapetan Kirk

U nadolazećim epizodama serijala još jasnije se aludira na odnose Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza. Epizoda nazvana A Private Little War (TOS, S2E16) izuzetno aludira na geopolitičke odnose u Aziji 1960-ih godina. Kirk je pred odlukom treba li prekršiti Prvu zapovijed i ostvariti “ravnotežu sila” (Balance of power) ili okrenuti leđa i prepustiti planet novonastaloj situaciji, odnosno Klingoncima. Epizoda A Private Little War vjerno replicira problematiku hladnog rata. Pod utjecajem liberalnih pokreta također se u pojedinim epizodama serije pojavljuje diskretno izjednačavanje Klingonaca i Federacije, koje se događalo oko 1968. godine i u Sjedinjenim Državama, kada su kritičari Vijetnamskog rata upozoravali da između dvije supersile i nema toliko velikih razlika, a na SSSR prestali gledati kao na čisto zlo. S druge strane, međusobno nepovjerenje i djelovanje obavještajnih službi demonstrirano je u špijunskoj epizodi The Trouble with Tribbles (TOS, S2E13), u kojoj Klingonci čine sve kako bi sabotirali kolonizaciju federacijskog planeta Sherman, stvarajući tako incident koji je gotovo doveo do usijanja.

Pročitaj još

Poznati uvod u seriju Space: the final frontier – otvoreno se nadovezuje na Kennedyjev New Frontier, kao i na općenitu percepciju američkog “frontiera”. Tvorci Star Treka gledateljima tijekom čitave serije daju tek neprecizne naznake kako je Zemlja postala potpuno pacificirani planet koji je ujedinjen, kako se čini, upravo američkim elementima liberalizma, demokracije i multikulturalizma. Svemir je tako ostao posljednja granica u želji za opći napredak i – kako to serija stalno naglašava – uvođenje ostalih vrsta i planeta u Federaciju koja je vrhunac mogućeg političkog razvitka. Međutim, Kirkova Federacija, alegorija za Sjedinjene Države, nikako nije prikazana jednostrano: ona, baš kao i Sjedinjene Države 1960-ih, ima problema na raznim područjima pa ipak stoji vrlo blizu “savršenstvu”.

U Errand of Mercy Klingonce, za razliku od svih ostalih filmskih nastavaka i serijala Star Treka, predstavljaju kao tehnički naprednu vrstu. Sukladno je to dakako s natjecanjem SAD-a i SSSR-a u tehnologiji i svemirskoj utrci. Štoviše, prema mišljenju Paula A. Cantora, tehnološki balans između Federacije i Klingonaca je zapravo umirujuća poruka gledateljima kako američka svemirska tehnologija može parirati sovjetskoj bez poteškoća. Podsjetimo li se da je svemirska utrka, u vrijeme emitiranja Star Treka dosezala svoj vrhunac, ali da prva značajna pobjeda Amerikanaca stiže tek 1968. godine (u vrijeme emitiranja posljednje sezone Zvjezdanih staza) s “čovjekom na Mjesecu”, vrlo je jasno da je takvo pitanje kod gledatelja postojalo. Nikada kasnije Klingonci neće biti prikazani na taj način; više će se isticati njihova primitivnost i jednostavnost, a manje vojna ingenioznost i tehnička naprednost na istom području kao u toj epizodi.  No,  nije sve ostalo na Klingoncima.

U jednoj od prvih epizoda serijala nazvanoj Balance of Terror (TOS, S1E08) gledatelji se upoznaju s tajanstvenim neprijateljem Federacije – Romulancima. Prema nekim autorima ti su Romulanci napravljeni po predodžbi Kine, koja je kao komunistička zemlja predstavljala neprijateljsku ideologiju Sjedinjenim Državama, ali za razliku od SSSR-a bila kudikamo manje poznati suparnik. Odnosi Romulanca i Vulkanca, njihovih dalekih rođaka, pritom bi mogli biti uspoređeni s odnosom SAD-a prema Kini i Japanu. Rasno percipirani kao “slični,” i u epizodi Balance of Terror pojavljuju se problemi rasne zadrtosti, prema kojima se mržnja prema Romulancima prenosi na (nedužne) Vulkance. Međutim, ako se detaljnije analizira druga epizoda u kojoj se pojavljuju Romulanci, uočit će se ustvari slična tema kao i u epizodama s Klingoncima. The Enterprise Incident (TOS, S3E04) prikazuje Federaciju u tipičnoj špijunskoj misiji kojoj je glavni zadatak krađa romulanske tehnologije – uređaja za skrivanje brodova. Radi se ustvari o tehnologiji na kojoj su američki znanstvenici radili još od 1950-ih godina, a 1970-ih i 1980-ih ti su napori urodili plodom, kada je uspostavljena tzv. “stealth” ili “LO” tehnologija. Romulanci se u toj epizodi čine istovjetni Klingoncima u njihovoj esenciji jer su prikazani kao suparnik koji je u stalnim tenzijama s Federacijom. Stoga se čini da je, barem u okvirima originalne serije, Romulansko Carstvo samo drugačija alegorija za istu temu.

Spock i Romulanci
Spock i Romulanci

Serijal Star Trek tako je u 1960-ima otvarao provokativna pitanja na vrlo smion i pritajen način, postavljajući svoje protagoniste unutar zakona, političkih odnosa i doktrina koje su funkcionirale u hladnoratovskom svijetu 1960-ih godina.

Let That Be Your Last Battlefield

Star Trek je doživio tri sezone. NBC ga je htio ukinuti već nakon druge sezone, no zbog brojnih protesta (točnije više od 100.000 pisama koje je NBC zaprimio) ipak su dopustili snimanje treće sezone, dok Kirkovo objašnjenje misije Enterprisea vrlo otvoreno naznačuje kako je bilo planirano pet sezona. Glavni “krivac” bila je, kao i uvijek, gledanost. Star Trek svoju popularnost nije doživio u prvom emitiranju, već – poput Fireflya u prošlom desetljeću – repriziranjem; već početkom sedamdesetih dosegavši kultni status.

Tadašnjoj poslovnoj politici televizijskih kuća bila je važnija generalna, a ne specifična slika gledanosti te upravo zato će se 1987. odlučiti kako se TNG neće prodati većoj televizijskoj kući. Pokušaj oživljavanja serije, sada poznatiji pod nazivom “Star Trek: Phase II”, nakon dva neuspjela pokušaja stvaranja filmova, 1978. godine na kraju nije uspio, iako je Paramount bio voljan seriju pustiti na svom televizijskom kanalu  Paramount Television Service, kojeg su imali u planu osnovati. Predprodukcijski poslovi bili su u punom jeku: izgrađivali su se setovi, radilo se na scenariju, novim likovima; bilo je pripremljeno gotovo pola sezone. No, pokretanje Paramount Television Servicea je propalo i od serije se odustalo. Budući da je to bilo vrijeme uspjeha Ratova zvijezda, Paramount se ohrabrio i odlučio od pilota nove serije napraviti film.

Ipak, Star Trek je nesumnjivo postao prototip kultne serije, gdje su fanovi i dugo nakon njenog otkazivanja gledali brojne reprize, okupljali se na konvencijama, neki pisali, a drugi čitali ozbiljne rasprave i članke vezane uz Star Trek ili jednostavno konzumirali produkte nastale kao rezultat njenog snažnog ukorjenjivanja unutar popularne kulture. Upravo izvorni Roddenberryjev svemir, koji će se zadržati i u nadolazećim serijama (u nekim više, a nekima ipak manje), bio je jamac daljnjem poklonstvu publike ovoj franšizi.

32 komentara
  • Ak se dobro sjecam, snimljene su i verzije scena sa poljupcem Kirka i Uhure i ovaj skoro-poljubac jer nisu znali koja ce im proc. Mozda je to cak Shatner rekao u dokumentarcu (koji je btw predivan kao i njegov lik iz kojeg isijava samodopadnost).

    Zanima me bas hoce li se za 30 godina i o Fireflyu pisati slicni tekstovi – makar bih rekao da tu nije bila ista situacija ko sa Trekom i reprizama, vec su Joss Whedon fanboyevi, hype, internet, torrenti i DVD-i osigurali njemu taj status.

    Zamjeram samo nespominjanje najboljeepizodeikad City on the Edge of Forever (makar nije bas relevantna u ovom kontekstu)

    U svakom slucaju… Ooooodlicno, vec sam mislio da neki znanstveni rad citam. Kadce nastavak? :)

    • Ima prequel :) ICYMI: https://www.serijala.com/izdvojeno/retro-sareni-campy-ali-legendarni-batman-adama-westa/

      Pokopaj me ako hoces, ali mislim da nece Firefly doseci isti status. Za pocetak, ima samo 14 epizoda, a dio kulta je i svojevrsni mucenicki status. Mislim da ST ipak ima puno bogatiji drustveni podkontekst.

      Da ne komentiram dvaput, nastavljam tu: obavezni “odlican tekst, uzivao sam citajuci” komentar :)

      Pomalo je ironicno da su Federacija i Klingonci preslika SAD-a i Sovjeta, a usporedno Federacija prikazuje društvo jako slično omraženom socijalizmu.

      Mislim da je opcenito Roddenberryeva uloga dosta romantizirana i uljepsana. Nisam bas siguran da su to samo price sa setova, ali Roddenberrya se dosta optuzivalo za lose tretiranje osoblja, preuzimanje tuđih zasluga, da je bio zenskar. TOS nije bio bas isti u trecoj sezoni, a tad je DC Fontana otišla.

      Kad sam vec tu… Dvije vječne teme:
      City on the Edge of Forever je najbolja epizoda čitavog Treka, a pri vrhu su mi i Balance of Terror i klasični omiljeni Trouble with Tribbles.
      I ona najdosadnija i nezaobilazna rasprava: TOS iza DS9-a i TNG-a, ispred Voyagera i Enterprisea.

      • Nisam jos procitao tekst pa cu ga kasnije komentirat, ali kad si vec pokrenuo raspravu o najboljem Treku, evo…

        1. Voyager (odlican)
        2. TNG (vrlo dobar)
        3. Enterprise (dobar)
        4. TOS (solidan, ali jako zastario)
        5. DS9 (govno nad govnima)

      • Jesam, profulao sam to. Odnosno, uocio sam, al nisam odma procitao, pa nisam nikad. Falabogu sad sam na godisnjem :)

        Slazem se skroz sa Fireflyem. Mislim, volim ga do kraja svemira, ali kad vidim kolko se jos uvijek spominje, pa nagadja o filmovima nekim pa ovo ono sto sve ne, malo mi je dosta. Bilo je kratko i lijepo, ali get over it. Nije i nece revolucionalizirati televiziju. Buffy je pomalo druga prica, no da se vratim…

        Ne sjecam se da je Federacija bila skroz socijalisticka u TOS-u, mislim da je to kasnije bilo vise isfurano. Al da, prilicno ironicno.

        I za Roddenberyja, da, citso i ja to negdje, ali nisam htio spomenuti da ne ispadne da uvijek nesto serem po svemu osim po Lostu :) imam neki osjecaj da je covjek imao ok overall ideju, al da osim toga nije nesto puno doprinio, nego su se stvri jednostavno desile – od pravog vremena, ljudi kojima se okruzio do… ne znam… slijepih sila srece.

        A sad… Dugo nisam vodio ovu raspravu (i fali mi malo): TOS ispred DS9 (malo, i opet, to su razliciti svjetovi), pa dosta iza TNG. ostalo necu spominjat.

        TNG je dosta precijenjen po meni – ok, ima stvarno fantasticnih epizoda (na The Inner Light placem svaki put), ali brate znali su moralizirat tako plosno i jadno da bih se upucao. I TOS je isto tako, ali to su bile sezdesete, televizija je drugacije izgledala onda, kraj osamdesetih i devedesete su vec potpuno druga stvar. Mislim da bih mogao nabroajti tucet ili manje stvarno odlicnih epizoda, di nije plot: dodjemo negdje, nesto se dogodi i dobijemo moralnu pouku na kraju.

        DS9 je s druge strane, serijcina. Opet, losija kopija Babylona 5, ali fantssticna svejedno.

        I kad smo vec kod toga, The Motion Picture je nepravdeno zanemaren IMHO.

        • ORLY, na godišnjem si? :] *wink wink nudge nudge*

          DS9 je meni iznad ostalih jer je daleko kompleksniji. TNG je bio često “one note”, iako na tu jednu epizodu ima hrpa fantastičnih serija. Precijenjen? Mozda… Dok je TNG dosta crno-bijel, DS9 ima dosta nijansa sive, daleko je složeniji, i likovima, i pričama.

          • Dammit. Trebao sam sutit o godisnjem.

            Ovaj, mislio sam DS9 >> TNG, mozda je krivo ispalo. Dakle, slazem se.

            Cini mi se da najveci broj trekija (ne priznam rijec trekker, how’s that for a flamebait) TNG smatra vrhom fransize.

          • Pa to nije flamebait. Trekker je umjetan naziv koji su izmislili oni koji se ne zele poistovjecivati sa ekipom koja nosi uniforme po conovima.

            Uvijek mi je to smijesno bilo, ograđivanje, ismijavanja i prepirke zato jer netko cosplaya.

            Mada je i meni tad too much paradirati u uniformi, cak i na konvencijama, ali valjda sam konzervativan s te strane :))

          • Je umjetan naziv, al gorljivo se brani. Ok, mozda je okruzenje tipa hr.rec.sf.startrek di sam to najcesce vidio krivo okruzenje, ali… Ljudi su se kacili na to jako.

            A cosplay, i meni je to mozda i vise nego mrvicu previse, no svakom svoje.

  • @Statler Tog dijela s dvije verzije poljupca se stvarno ne sjećam, baš ću provjeriti :)) (a već sam naslov dokumentarca je jedinstven :D meni se ponekad čini da je Shatner Star Trek slavu prigrlio tek kad je shvatio koliki je serija utjecaj ostavila i da će s njom njegovo ime vječno živjeti. ali to je samo mišljenje :)) Firefly nisam gledala, nemojte me napasti :D ali ide na popis :D
    A što se tiče epizode, puno sam ih propustila, a tekst je ionako dosta dug :)) Recimo, nisam spomenula (ako se ne varam) ni Mirror, Mirror, a išla bi u kontekst. Ali ima vremena za sve :D

    @Krešo Totalno se slažem s time da je Federacija zapravo kao neki idealni sustav temeljen na marksizmu zapravo. A ponekad mi djeluju i kao UN, pogotovo znak :D Meni je isto super ta njihova Prva zapovijed, koja je zapravo kao kritika miješanja SAD-a u Treći svijet tada i sl., a opet mi se češće čini kako kroz nju ST baš opravdava intervencije SAD-a jer nam kaže: ne smijemo se miješati i onda mi vidimo da zbog toga mnogi planeti ostanu nerazvijeni jer im oni ne smiju ponuditi tehnologiju (dakle, opterećeni su time da se ne smiju preskakati faze u razvoju, a samom SAD-u to nikad pretjerano nije smetalo, dok je Staljin bio i preopterećen time kada je htio negdje implementirati socijalizam), ostanu u sukobima jer im oni ne smiju pomoći ili ponekad je zbilja nužno da interveniraju. I zbog toga mi se čini kao da nas navode na mišljenje kako je dobro kada interveniraju. :D (a možda sam si ipak previše umislila sve to hehe).
    A Roddenberry, zanimljivo, ali skroz moguće. Ali opet, nekako je vidno da njegova ideja svemira pomalo nestaje kad se on povuče, već i u TNG-u kada ne sudjeluje izravno, a tamo je.

    Kada su najbolje epizode u pitanju, ja obožavam one jedine dvije u TOS-u gdje se pojave Romulanci. Romulanci i Kardasijanci su mi najdraži :D Nakon te dvije Mirror, Mirror i A Taste of Armageddon.

    A kada se bira najbolji ST, onda ide ovako: DS9, TOS, TNG, Voyager pa Enterprise. DS9 jednostavno obožavam i sviđa mi se što je mračniji i što ne mora uvijek biti happy end, te odnosi između likova. TOS je TOS :D TNG mi je dobar, ali previše mi je iritantnih likova u njemu (Doktorica prva! Pulaski je bila bolja :D). Voyager sam obožavala kao klinka kad sam mislila da je to jedini ST, a onda sam upoznala ostale… Enterprise, ne znam, imao mi je potencijala, ali ništa od toga…

    I, naravno, hvala na pohvalama :)))

  • tekst se odlican.

    a vjerujem da nema najboljeg star treka.. svaki je pravljen za razlicitu generaciju. ja sam odrastao uz voyager i on mi se najvise dojmio, a mom rodjaku TNG takodje iz istih razloga.

    po meni je najjaci enterprise ali zar postoji serija koju ameri nisu pokopali nakon 2-3 sezone? steta. trebalo je biti barem 7 ovako je izvrgnut ruglu, a posebno nakon kriminalnog finala

    • Eh, ja sam odrastao uz TNG, ali onda sam odrastao :)

      Enterprise je bio potpuno promasen koncept. Mozda ne sam koncept, sa samim pocecima federacije, ali nasilno guranje imena Enterprise i retconovi sami po sebi su bili dovoljni da bude los. Meni se cinio samo kao more of the same, nakon dvije serije na istu shemu (TNG i VOY) umjesto da su smislili nesto drugacije, kao sto je DS9 bio drugaciji od TNG-a.

      Serija koje imaju vise od 3 dobre sezone ima, kak ne. Najvise mozda na kabelskoj, al ima. Po meni je 5 optimalan broj, vise od toga obicno postane forsiranje i grabanje za novcem dok ne ode sve u kurac. Ne uvijek, ali cesto.

  • Znam da Voyager ima malo slabiju karakterizaciju likova ali zato ima najbolje epizode. Ako je ne gledate kao seriju seriju nego kao skup epizoda s istim likovima, onda nije samo najbolji Star Trek nego mozda i najbolja SF serija ikad. Ili u svakom slucaju, najSFicniji Star Trek. Ima hrpa odlicnih epizoda s razlicitim SF temama.

    TNG je slican, ali ipak ima manje odlicnih SF epizoda.

    A DS9 mi je najgori iz vise razloga – prvo, iritantni likovi (skoro svi). Hrpa dosadnih epizoda. I puno epizoda koje nemaju veze sa SF-om, ustvari, serija je lako mogla biti obicna ratna drama, samo je trebalo neke detalje promjeniti. A i Dominion War koji je trebao biti najjaci adut serije je jako lose odradjen i dosta ostavljen po strani, puno premalo bitaka i prikaza rata. A uz sve to, blijeda je kopija Babylona 5 (koji je odlican).

    • Ne zelim zvucati ko da te napadam, ali molim te objasni mi kako? I jel pod SF-om mislis samo na space opere ili SF opcenito?

      I nije li sav SF u biti neki klasican zanr, samo sa puno sirim platnom na kojem nam mogu nacrtati gdje smo, kamo idemo, zasto idemo, kako bi se odnosili prema tehnologiji i novim situacijama i vuci paralele sa sadasnjoscu? sto je upravo i opisano u tekstu na koji komentiramo. (i sto se rata tice, tu uvijek vrijedi ona “war never changes”)

      • Mozda sam se malo krivo izrazio… Ima puno SF serija koje su ustvari samo smjestene u SF okruzenje, ali se lako mogu pretvoriti u ne-SF drame s radnjom na Zemlji (BSG, SG-1, DS9…). Sve te serije se bave ne-SF stvarima (najcesce rat), samo su smjestene u svemir ili na druge planete i protivnici su ponekad Alieni. Voyager je u mnogo epizoda cisti SF. Bavi se raznim SF temama (najcesce svemirske anomalije ili putovanje kroz vrijeme). Epizode kao Blink of an Eye, Course: Oblivion ili npr. Timeless nikako ne mozes smjestiti na Zemlju, to su jednostavno SF price. Kao neke price A.C. Clarkea ili drugih SF pisaca.

        • Ok, sad kuzim sto si mislio. I dobar izbor epizoda (makar, miskim da Blink of an Eye nisam ni gledao, vjerojatno sam tada vec odustao). Timelessa se jako dobro sjecam i da mi je bila bas dobra epizoda. Ali. Nije li nesto slicno i DS9-ov The Visitor? Samo sto na kraju, iako se sve resetira, Sisko se ipak sjeca sto je sin ucinio za njega. A tu je i najveci problem Voyagera, to jebeno resetiranje. Onak, citava posada je poginula bar triput.

          A anomalije i putovanja kroz vrijeme i razna druga sredstva su samo sredstva koja bi bas trebala biti samo neki pokretaci radnje, upravo to beskrajno platno kroz koje mozes ispricati beskonacne price… A kod Voyagera su one, meni, u vise slucajeva izazivale “oh, come on” reakciju nego “jebenoooo”

          I, jebise, nekak sam s wikipedije od Voyager epizoda zavrsio na tvtropes.org i proveo tamo tri sata (kao i uvijek kad zalutam tamo), a sve jer se nisam sjecao Blink of an Eye

          • Ako nisi pogledao (ili se ne sjecas) Blink of an Eye, pogledaj je obavezno, odlicna je epizoda, a cuo sam da je negdje proglasavaju i najboljom epizodom Voyagera (mozda cak i cijelog Star Treka, nisam siguran).

            Sto se tice The Visitor, slazem se da je odlicna epizoda, meni najbolja epizoda DS9 (dobro, ne mogu se sad sjetiti svih, ali sigurno je u top3). I ima DS9 jos nekoliko odlicnih epizoda, sad mi pada na pamet In the Pale Moonlight (iako je u njemu SF samo kulisa, a ustvari se radi o nekakvoj unutarnjoj drami). Ne kazem da je svaka epizoda DS9 smece, a ne kazem ni da je svaka epizoda Voyagera odlicna, ali ukupno gledano, Voyager mi je odlicna serija, a DS9 jako losa. Sjecam se tocno sto mi je do kraja pokvarilo DS9, ono kad su poceli forsirati oni kvazi-fantasy pricu s Prorocima i Pah-utvarama, to mi je jednostavno bilo too much. A ni dosta antipaticnih i iritantnih likova nije pomoglo. Sad kad razmislim, DS9 mi je bila ok serija u prve dvije sezone, a onda od 3 do 5 bih cak mogao reci da mi je bila dosta dobra (prvo pojavljivanje Dominiona, pa pocetci Dominion Wara itd). Ali u 6. mi je pocela propadati u ocima (smrt 2 dobra lika, pocetak one price s prorocima), a 7. sezona mi je bila totalna katastrofa (prejako forsiranje Proroka/Pah-utvara, pretvaranje Gul Dukata u vjerskog fanatika, puno previse moraliziranja, prikaz rata mi je jednostavno postao los, holodek epizode s Vicom…).

            Isto tako, svjestan sam Voyagerovih mana, prvenstveno losa karakterizacija likova, a i to sto kazes, puno resetiranja, misterioznog zaboravljanja stvari iz proslih epizoda i slicno. I isto tako, ima i tu losih epizoda, i meni su neke izazvale “oh, come on” reakciju i IMO vrhunac gluposti i skolski primjer upropastenog potencijala, epizoda Threshold – ideja je odlicna, putovanje brzinom Warp 10 i djeluje da ce se razviti u jako zanimljivu epizodu, a zavrsi tako da Janewayica i Tom Paris evoliuraju u gustere (WTF/LOL). Ali kad pogledam sve skupa, ipak ima puno (bar meni) odlicnih epizoda i sve u svemu, serija mi je odlicna, isto kao sto mi je DS9 sve u svemu los, unatoc nekim odlicnim epizodama.

            I jos jedan plus za Voyager (iako ovo nema veze sa SFom), ima nekoliko jako smjesnih epizoda s Doktorom. Imaju i ostali STovi humoristicnih epizoda, ali Voyagerove su mi najbolje.

            I sorry sta si potrosio 3 sata zbog mene, a drugi put radije jednostavno pogledaj epizodu nego da je istrazujes na internetu :p

          • A, tu smo. Proroci. Razumijem. Odnosno, ne razumijem zasto ljudima tolko smeta kad se neki religiozni ili ako bas hoces “fantasy” elementi pojavljuju u science fiction (ili “technobabble”) univerzumu, ali razumijem to kao legitiman razlog zasto im se nesto ne svidja. Ne da mi se sad traziti, ali pretpostavljam da se tebi ni zadnja sezona i finale Losta nije svidjelo :)

            I Threshold ako se ne varam (a izmedju sto drugih stvari i to mislim da je pisalo na tvtropesima) su i scenaristi proglasili ne-kanonom :))

            Slazem se i da je Doktor odlican.

          • Pa nije da me fantasy toliko smeta u SF svemiru opcenito, ali me smetao u ST svemiru. Npr. u SG-1 se dosta pojavljuje religija (egipatska) i to me ne smeta, smetalo me samo u zadnje dvije sezone s Orijima, ali ne zato sto je religija, nego mi je jednostavno radnja bila losa. I u BSG me religija kao takva nebi smetala, samo su i tamo to dosta lose napravili. I opcenito, ako neka SF serija ima elemente fantasyja, to me ne smeta, ali me smetalo u Star Treku jer to mi jednstavno ne pase u Star Trek svemiru. A i nije ma cek smetalo samo zato sto je fantasy (mislim, nisam rekao “fantasy, dakle ne valja”) nego mi je to jednostavno bilo dosta lose napravljeno.

            A istina da mi se zadnja sezona Losta i finale nisu bas previse svidjeli, ali ne zbog fantasy elemenata nego mi jednostavno radnja nije sjela. Isto vrijedi i za finale, a i sam kraj mi se nije svidio, prejednostavan je

  • Uistinu zanimljiv tekst, što se tiče ovih rasprava “koji je bolji”, moj izbor je TOS čisto iz nekakvih nostalgičnih razloga jer mi je to i prvi serijal Star Treka koji sam gledao… Što netko kaže, svaki serijal za nekoga.

  • Odličan članak…. nisam znao koliko je problema bilo u početku, otkazivanja, zabrana i svega ostalog… također očekujem nastavak da se obuhvate i noviji seriji koji su mi osobno poznatiji…

  • Wow, koliko komentara na ovaj članak. Neću puno brljat, al istina je ovo – odrastao sam uz TNG, maturirao na DS9 i VOY takoreć, pa onda muku mučio s ENTERPRISEOM, a TOS sam pogledao ne znam kad…

    Svaka ocjena je subjektivna, pa tako i moja. TNG je meni najbolji, jer je bio ono što je TOS tek nagovijestio, mada to ne umanjuje vrijednost TOS.

    DS9 je bio prenategnut u nekim elementioma, ali imao je prilično zaokruženu radnju. Po meni mu je nedostatak bio u tome što je imao previše onih solo epki koje baš i nisu pridonijele razvoju likova ili radnje. Moglo je brate bar jednu sezonu manje.

    VOYAGER je bio strašno dobar prvih 5 sezona. al onda su ga počeli razvaljivat svime i svačime u zadnje dvije. Fakat sam jedva čeko da dođu te zadnje epke, milsim dosadilo to sve na kraju. Kraj serije je bio olakšanje.

    ENTERPRISE je bio ok u početku, al onda je totalno otišo u svim mogućim smjerovima. Mislim, jednostavno je bilo tu svega i svačega…Xindi arc je bio urk!

    A svaka usporedba s B5 je uvredljiva. Mada ni on nije bio savršen, bio je možda najbolje razrađena sf serija svih vremena. Peta sezona mu nije trebala, bar ne puna. Kako su već počeli tu sezonu, bilo je mjesta i za još…kraj serije je definitivno bio cool.

Odgovori na Dejan Otkaži odgovor

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861