Recenzija: Workaholics – Nepretenciozni propaliteti

Workaholicsi su nastali na temeljima komičarske skupine “Mail Order Comedy” koju je Comedy Central primjetio i očito uvidio potencijal u trojici neambicioznih, lijenih i počesto glupih predstavnika generacije rođene kasnih osamdesetih / ranih devedesetih. Anders Holm, Blake Anderson i Adam DeVine su uz Kylea Newachecka, koji je i glumac i redatelj, glavni glumci i producenti serije.

Single-cam komedija o trojici najboljih prijatelja u ranim dvadesetima, koji iako rade u telemarketingu (što je valjda u Americi samo korak iznad rada u McDonaldsu – zatupljujuće i bez velike perspektive) stanuju u kućerini sa bazenom, uživaju u drogama, alkoholu i pretjeranom partijanju te u pokušajima da nekako bezbolno prođu kroz čudnu fazu prestanka školovanja i početka zrelog života. To je otprilike i sva radnja serije. Srećom, to je i jedini veći prigovor sitcomu koji ulogu male, duhovite, često ekstremne i politički nekorektne serije uspješno igra pred svojom malom, ali vjernom publikom (gledanost serije je na CC-u stabilna dok primjerice na Facebooku ima oko 200,000 fanova, što nije loše za seriju ovoga tipa i reputacije).

Anders “Ders” Holm najstariji je i na prvi pogled najodgovorniji od trojca. Ders je jedini koji je barem na prvi pogled spreman preuzeti ulogu odgovornog člana trojca. No Ders, je bahat i tek osrednje inteligentan, a svoje mogućnosti često zna pomiješati s ambicijama. Što serija odmiče dalje “Ders” vam postaje ili draži ili puno iritantniji nego prije. Blake Anderson je lik odvratne frizure kombinirane s još gorim brčićima. Blake je, nakon što naviknete na njegovu pojavu, u biti svijetla točka serije. Neodgovoran, neambiciozan, ali jedini koji je pomiren s tim da nije odrastao, a osim toga je i ekscentrična spona između Andersa – koji se doima odraslo, ali nije – i Adama, koji je totalni debil, ali si to ne može priznati. Kemija medu glavnim glumcima je sjajna, što je nekako logično kada se poznaju cijeli život, a zanimljivo će biti vidjeti može li ijedan od njih nakon Workaholicsa imati neki uspješan projekt. Ni sporedni likovi nisu loši – Talentirana Jillian Bell glumi Jillianu Belk pomalo šizofreničnu radnu kolegicu i prijateljicu našeg trojca koja bi mogla u sljedećim epizodama dobivati i više vremena na ekranu. Newacheck glumi Karla, dilera dobre duše, a svakako su spomena vrijedni i Jet Set te Waymond, totalno sporedni, ali presmiješni stariji likovi. Rade isti posao kao i naši junaci; iako ne sudjeluju u previše dijaloga, svakako doprinose atmosferi. Zgodna su bila i gostovanja trenutno vodećeg hipster-repera “Tyler the Creatora” kao i Mitcha Hurwitza, autora jedne od najboljih televizijskih komedija ikada, Arrested Developmenta.

Serija je jednostavna i nepretenciozna, a upravo je to čini zabavnom. Red dangubljenja na poslu, red zabave, bilo kod kuće, bilo negdje po gradu, red zabune i dezinformacija, zapleti ne prestaju biti jednostavni. Glavni likovi nemaju gotovo nikakve pozitivne karakteristike, često ispadaju glupavi i neinformirani (blaga sličnost sa It’s Always Sunny in Philadelphia, ali po meni posve slučajna). Politički su i društveno nekorektni, lijeni i nezreli što je zapravo odlika njihove generacije, odrasle na Nintendu, Nindža kornjačama, Power Rangersima i Jeanu Claude Van Dammeu.

Dolaze hladni dani, a vani vas čeka samo kiša i politika. Ostanite doma shuhajte si čaj, isključite mozak u koracima po 20-ak minuta i pogledajte Workaholicse.