Početkom četvrte epizode nove HBO-ove serije, Westworld, jedan od likova unutar njenog golemog svijeta polako počinje uočavati nepravilnosti koje se skrivaju unutar njegovog gradivnog tkiva. Pitanja svrhe, identiteta, cilja kojem stremimo i što ćemo napraviti kada i ako do njega dođemo duboko su ukorijenjena u DNK serije, ali zasad ne znamo da li će serija ikad na njih odgovoriti. Međutim, to nije ni toliko bitno kada je glavni fokus cijele stvari priča koja ni u jednom trenu ne popušta.
Ovaj svijet. Mislim da nešto nije u redu s ovim svijetom. Nešto skriveno ispod površine. Ili nešto nije u redu samnom, gubim razum.
Westworld, slobodna interpretacija Crichtonovog ZF klasika iz sedamdesetih, serija je o tematskom parku naseljenom umjetnim bićima i posjetiteljima koji u njemu mogu biti što god požele. Sam park je pod budnim okom njegovih operatera; ljudi koji se brinu o sadržaju, domaćinima, planu, programu i paze da sve funkcionira kako bi i trebalo. Pod scenarističkim perima Jonathana Nolana i njegove žene, Lise Joy, Westworld istražuje pitanja kojima se čovjek oduvijek bavio. Tko smo mi, odakle dolazimo i zašto smo ovdje; gdje idemo i želimo li stvarno znati odgovore ako do njih ikad i dođemo.
Jedno od najvećih pitanja prije premijere same serije bilo je hoće li serija propasti pod vlastitim teretom ogromnih očekivanjima i da li će kabelski div uspjeti u njoj pronaći zamjenu za svoju najveću seriju svih vremena – “Igru prijestolja”. Drugo pitanje manje je bitno gledateljima i nije nešto na što ćemo odmah moći odgovoriti, ali za prvo odgovor je gromoglasno – ne. Serija je itekako dorasla svojim očekivanja, barem u prve četiri epizode koje smo imali prilike gledati. Dugačak i trnovit je ovo bio put za Westworld, koji je HBO pikirao još od devedesetih, da bi 2013., prije više od tri godine, ipak naručio pilot.
Priča počinje prilikom jednog rutinskog ažuriranja umjetne inteligencije naših “domaćina” koji naseljavaju tematski park. Nešto očito nije prošlo kako treba i domaćini počinju prikazivati znakove “buđenja”. Dok se osoblje parka, zaduženo za rad cjelokupne situacije, ispituje što je pošlo po zlu, domaćini počinju sanjati, osjećati, prisjećati se. Sve je to vrlo novo, ali ne i iznenađujuće za idejnog tvorca parka i njenog genijalnog, ali pomalo povučenog kreativnog rukovodioca, dr. Roberta Forda (Anthony Hopkins). Ford svojom distanciranošću pokazuje da mu sve ovo nije neobično i da neke stvari krije od osoblja, ali i vlasnika parka i dioničara. Hopkins je fascinantan u ulozi u kojoj se zasad vrlo rijetko pojavljuje, ali blista svaki put na ekranu. Hladnokrvno i odmjereno, uvijek sa skrivenom namjerom, njegov dr. Ford tek u četvrtoj epizodi polako nagovješćuje što zapravo i želi.
Osim Hopkinsa, vrlo zgužvani Ed Harris u ulozi “čovjeka u crnom” pokušava doći do odgovora na vlastita pitanja unutar samog parka. Harris je neumoljiv, oštar i vrlo tajnovit prilikom vlastite potrage za nečim što misli da postoji ispod površine. On je posjetitelj parka zadnjih trideset godina i cijelu priču, osim njene posljednje stranice, zna napamet. Harris je očiti zlikovac, ali čovjek posvećen svom cilju, bez obzira kakve prepreke su pred njim postavljene.
Pored njih dvojice, glumačka postava je popunjena raznim internacionalnim talentima. Sidse Babett Knudsen kao naoko uvijek profesionalna upraviteljica parka Theresa Cullen, Jeffrey Wright kao Bernard Lowe, glavni i odgovorni programer “domaćina”, Thandie Newton, Evan Rachel Wood i Rodrigo Santoro kao “domaćini” unutar samog parka. Wood je u jednu ruku i naš voditelj unutar parka, glavni i najstariji domaćin kojeg pratimo. Epski razmjeri priče samo su upotpunjeni masivnom glumačkom postavom, u kojoj se nitko ne postavlja kao glavni lik, a radnja je poput luka koji se cijelo vrijeme guli ispred vas. Sve skupa vrlo podsjeća na mješavinu Deadwooda, Battlestar Galactice, Carnivalea i Groundhog Daya; lijepo upakirano u jednu čvrstu, hrabru i donekle novu priču.
No, da li je Westworld zaista toliko dobar? Odgovor na to pitanje pričekat će kraj sezone i ovisiti će o tome koliko volite misterij, ali ovo što smo vidjeli fantastično je i HBO ima potencijalni novi hit na svojem programu. Ovakva serija svoj dom ne može imati nigdje drugdje nego ovdje gdje je, a hoće li to sve na kraju imati smisla i gdje će nas priča odvesti integralni su dio putovanja koje nam slijedi.
Probleme koje su pratili produkciju serije teško je i zamijetiti, a opseg priče iz epizode u epizodu je sve širi i zanimljiviji. Hoće li se urušiti poput kule od karata ili rasprsnuti poput balona od sapunice – tek ćemo vidjeti, ali što god bilo putovanje neće biti dosadno. Westworld izgleda skupo, novac se vidi na ekranu, ali bitnije od toga je činjenica da (zasad) Jonathan i Lisa Joy Nolan nisu iznevjerili.
Westworld je ambiciozna futuristička drama, melanholična u tonu i mnogo sjetnija nego što promotivni materijal prikazuje. Njena kulisa je popunjena sjanim likovima i odličnim glumcima, raskošnom produkcijom i misterioznim tonom koji žeđa za odgovorima.
Premijera nove HBO-ove serije bit će 3. listopada u 20:00 na HBO i HBO GO, odnosno u noći s 2. na 3. listopad u 03:00.

Žanr: Znanstvena-fantastika
Autor: Jonathan i Lisa Joy Nolan
Mreža: HBO
Glume: Anthony Hopkins, Ed Harris, E. Rachel Wood, James Marsden, Thandie Newton
Datum premijere: 2. listopad 2016.
Datum premijere (HR): 3. listopad 2016.
Četiri epizode pogledane su za recenziju
User rating ocjena se prominila bar 3 puta danas, šta je već toliko ljudi pogledalo seriju o.O
Prije će biti da iskoristavaju cinjenicu da se meni nije dalo slagati mogucnost limitacije davanja ocjene prije sluzbenog datuma premijere.
Pogledah upravo prvu epizodu. Ne tako lose ali mislim da ima mjesta za jos napretka. Najvise me veseli Ed Harris.
nakon odgledane epizode samo sam očekivala da iz nekog grma iskoči yul brynner, a kad ono ed harris u iscijeđeni limun izdanju u osvetničkom pohodu.
Nakon mnogobrojnih preporuka, odlučih da pogledam ovu seriju. Pilot epizoda me iskreno nije zainteresovala pa odlučih da pogledam nešto više da ne bih sudio samo po jednoj epizodi. Nije moj tip serije i čak mi sve to zvuči previše imaginarno (ne ide mi to western doba sa robotikom i “superhuman” projektima”) Mislim da za nekoga ko voli ovakav žanr ovo može biti jako dobro osvježenje ali ako ste pak ljubitelji nekih krimi-drama, ovdje nemate šta da tražite. :)