Recenzija: Veep — Svi potpredsjedničini ljudi

HBO je ove godine bio dobar prema nama. (Ili, točnije, kako prema kome, ako se uzmu u obzir obnovljene i otkazane serije.) Četiri nove serije su predstavljene: Life’s Too Short Rickyja Gervaisa (premijera na HBO-u; na BBC-ju je prikazana 2011.), Girls (čiju recenziju svakako pročitajte ako već niste) nove mlade autorice Lene Dunham, Veep Armanda Iannuccija te novu seriju Aarona Sorkina The Newsroom.

Iako je Sorkin prešao u novinarske vode, ljubitelji političkih serija opet su došli na svoje. Nakon što smo preko West Winga saznali sve o funkcioniranju predsjedničkog ureda Sjedinjenih Američkih Država te predsjedničkih kampanja, možda se i postavlja pitanje što se još može reći na tu temu u takvom formatu. Zato smo sada dobili nešto novo i drugačije. Barem za američke prilike. Naime, Britanci su odavno televizijski pokrili te teme (u njihovom slučaju, premijerske i ministarske): Yes Minister i Yes Prime Minister, o kojima smo već pisali, zatim The New Statesman i The Thick of It. Upravo se autor posljednje navedene britanske humoristične serije, The Thick of It (hrvatski, recimo, U središtu), Armando Iannucci, američkoj publici predstavio zatim filmom In the Loop (U banani) 2009. godine, koji je zapravo spin-off serije The Thick of It, a prikazuje sastanak američkog i britanskog političkog vrha u Washingtonu, točnije događanja iza scene koje čine razni savjetnici, asistenti i sl., a u pozadini su dogovori o potencijalnoj zajedničkoj invaziji. Film je, očigledno, satira na američko-britansko savezništvo i politiku u 21. stoljeću.

No, Iannucci je i prije 2009. zainteresirao američku televiziju. Naime, ABC je 2006. naručio pilot američke verzije serije The Thick of It za televizijsku sezonu 2007./2008. Iannucci je bio potpisan samo kao producent, a seriju su razvijali Mitch Hurwitz i Richard Day, koje je proslavio Arrested Development. Radnja je trebala biti smještena iza scena Američkog kongresa i njegovih “nižih” članova i službenika. ABC na kraju nije odabrao pilot za tu televizijsku sezonu, a i sam Iannucci se distancirao od njega, rekavši: “Bilo je strašno… preuzeli su ideju i izbacili sav stil. Sve je bilo konvencionalno snimljeno i nije bilo improvizacije ili psovanja. Nisu ga uzeli, hvala Bogu.”

Nakon što je ABC odbacio pilot, javile su se druge zainteresirane strane: HBO, Showtime i NBC. Iannucci se ovaj put odlučio više involvirati u projekt te je odabrao HBO, svoju prvotnu želju. Tako su se odlučili na sasvim novu temu serije, koja će ovaj put pratiti potpredsjednicu SAD-a i njezin ured. Seriji je dano ime Veep (riječ je o žargonu koji dolazi od inicijala VP za Vice President), a pilot je naručen krajem 2009. godine. Iannucci je dobio mnogo više kreativne slobode, pilot je napisao sa starim suradnikom, Simonom Blackwellom, a na kraju je HBO u travnju 2011. naručio cijelu sezonu serije.

A sada nešto malo i o samoj seriji. Kako je već napisano, Veep je humoristična serija koja prati potpredsjednicu SAD-a Selinu Meyer (Julia Louis-Dreyfus) i njezin ured: Amy Brookheimer (Anna Chlumsky), šeficu osoblja, Garyja Walsha (Tony Hale), osobnog pomoćnika, Mikea McLintocka (Matt Walsh), šefa za odnose s javnošću, Dana Egana (Reid Scott), novog zaposlenika i kasnije zamjenika šefa za odnose s javnošću i Sue Wilson (Sufe Bradshaw), Veep-ovu osobnu asistenticu. Uz njih, redovito se pojavljuje i Jonah Ryan (Timothy Simons), zaposlenik Bijele kuće, koji je poveznica s Uredom potpredsjednice. Prva sezona je imala osam epizoda, a obnovljena je i za drugu sezonu.

Zaplet je vrlo jednostavan: iz uvodne špice, prema novinskim člancima, vidimo da je Selina Meyer imala veće ambicije od potpredsjedničkog mjesta. Sama se kandidirala za predsjednicu SAD-a, no nakon nekog vremena je odustala i postaje potpredsjednicom. Posao očito i nije toliko glamurozan kako bi se očekivalo ili barem kako je onaj predsjednički, a nema ni toliko otvorene ruke. I dok pokušava progurati svoj program “Čistih poslova” u Senatu (Clean Jobs), mora se baviti i drugim dužnostima koje nisu uvijek najzanimljivije ili najvažnije. Uz nju je stalno njezino osoblje koje će, zapravo, napraviti sve što traži ili zato što žele napredovati u daljnjoj karijeri ili zato što su već toliko u tom poslu da su otupjeli na pojmove kao što su dostojanstvo ili sram ili jednostavno zato što na taj posao gledaju kao na vrhunac svoje karijere (a vjerojatno i života). Kolika je njihova važnost u cjelokupnom sustavu američke politike (s obzirom na Bijelu kuću) umanjena, svjedoče stalno pitanje Potpredsjednice osobnoj asistentici: “Sue, did the President call?” te odgovor kojeg dobiva, a on je (za sada) uvijek negativan. S druge strane, tu je i lik Timothyja Simonsa, odnosno Jonah Ryan, koji predstavlja vezu Bijele kuće s njihovim Uredom, a riječ je o osobi od očito ne baš velike važnosti za West Wing Bijele kuće, ali se među Veep-ovcima osjeća i ponaša kao vrlo važna osoba.

Situacije u koje Iannucci stavlja svoje likove su zbilja nevjerojatne (od onih poslovnih/državnih do privatnih) i jednostavno morate vidjeti kako će se rasplesti. Svaka epizoda ima nekoliko paralelnih priča, a opet je sve povezano u jednu cjelinu. Julia Louis-Dreyfus kao Selina Meyer je odlična! Mnogi su već rekli da joj je ovo najbolja uloga nakon legendarne Elaine u Seinfeldu, a nominirana je i za Emmy. Uz ovu, serija je pokupila još dvije nominacije. Ona je pametna, točnije snalažljiva, a po potrebi i manipulativna i svjesna je svoje pozicije, iako si to možda i ne želi sama priznati. Iz toga proizlaze brojne frustracije, kao i još brojniji sarkastični komentari. Pa ipak je drugi čovjek svjetske sile! Moglo bi se reći: tako blizu, a tako daleko. Stoga fiksacijom na njezin glavni projekt “Čistih poslova” u Senatu (koji se kreće svakako, samo ne prema idealnom planu) pokušava održati važnost svoje uloge na političkoj sceni. Naravno, neizbježne su i brojne situacije koje joj izmaknu kontroli, najčešće rezultat izjava i komentara koje jednostavno ne može zadržati za sebe, pa ih njezin tim treba spašavati i rješavati, ali i onih besmislenih kao odabira jogurta ili potpredsjedničinog psa. Svi su likovi možda malo pretjerani, ili su izrazito bitchy, narcisoidni i potencijalni idioti, ili su toliko naivni da se pitate što rade u takvom poslu. Uostalom, zar ipak osoba koja želi karijeru u takvom miljeu ne treba biti sve to bar u nekoj određenoj dozi? Ili nam se tako čini? U svakom slučaju, osam epizoda prve sezone nudi pregršt gore opisanih primjera koji će vas jako dobro zabaviti.

Iannuccijev rukopis u seriji je itekako prepoznatljiv: cinéma-vérité stil snimanja, improvizacija, psovanje, snažna satira političkog života i miljea, izrazito smiješne situacije koje su često reference na već postojeće događaje, brzi dijalozi prepuni insajderskih pojmova i kratica. Zanimljivo je i to da ne znamo kojoj stranačkoj opciji potpredsjednica Meyer pripada, odnosno nije nikada jasno rečeno. No, po nekim referencama nije teško pretpostaviti da se radi o demokratima. Zapravo, ovo je sve ono što možete očekivati od jedne serije Armanda Iannuccija, samo prebačeno na američku priču. Iako, ne mogu se oteti dojmu da je njegova britanska još oštrija i žešća. Ne znam leži li to u činjenici da onda nije ipak tako jednostavno prebaciti britansku političku satiru i njezin stil samo u američke okvire ili u ponekad previše pojednostavljenim problemima, no to ide u službu humorističnih serija.

Kada je sam Iannucci u pitanju, Veep ne nudi ništa novo, odnosno daje američku verziju njegovog stvaralaštva. Nije to više Sorkinov ozbiljni i možda ipak idealistični West Wing, ali nas vraća u svijet politike SAD-a iz druge perspektive. Idejno se može donekle usporediti sa serijom Spin City (Svi gradonačelnikovi ljudi), iako je izvedba ponešto drugačija. Jeste se ikad zapitali što zapravo radi potpredsjednik SAD-a? Osim što je potencijalni predsjednik, ali takvih slučajeva nije bilo mnogo u američkoj povijesti. Stoga, ako ste ljubitelji serija s fokusom na visoku politiku ili samo obožavatelji dobre političke satire, ovo nikako ne smijete propustiti. A za sve ostale, 28 minuta dobre i kvalitetne zabave nije za odbaciti. Ipak, čisto sumnjam da je serija priprema terena za novu predsjedničku kampanju, u kojoj bi na mjestu potpredsjednice kod Republikanaca trebala biti, kako se nagađa, Condoleezza Rice, što pretpostavlja naš Večernji list.