Iako djeluje kao mnogo manje, pošlo je ravno pet godina od premijerne sezone HBO-ove kriminalističke antologije True Detective, kada su Matthew McConaughey i Woody Harrelson opčinili televizijsko gledateljstvo, a serija Nica Pizzolatta pokrenula lavinu sličnih serija sa jednosezonskom pričom.
Kraj svih nominacija i hvalospjeva koje je pokupila prva sezona, ni McCounaghey, ni Harrelson, pa ni autor-scenarist Pizzolatto nisu završili s relevantnim kipićima u svojim rukama – nominacijama usprkos – tek je Cary Fukunaga primio Emmy za režiranje one famozne četvrte epizode. Redatelj japansko-švedskih korijena bio je iza kamere kroz sve epizode prve sezone, no zbog “kreativnih nesuglasica” ovaj scenarističko-redateljski dvojac razdvojio se potom.
Bez njega, True Detective izgleda kao da Pizzolatto i HBO na silu pokušavaju okupiti bend za novi album i turneju – isti ritmovi su tu, stil je prepoznatljiv, glas nepogrešivo isti, ali… jednostavno to nije to. Drugi album sezona uglavnom je zaboravljena, a nakon treće, magija debitantskog uratka i dalje djeluje neponovljiva i nedostižna, pokušajima usprkos. Pizzolatto se vraća korijenima prvog albuma, kopira iste taktove i rifove, ali svejedno zvuči… kao da fali dio originalne čari.
U drugoj sezoni, Pizzolatto je dobio odriješene ruke da radi što želi, pokušao malo proširiti ansambl, izbacio skakanja kroz vrijeme, pokušao se čak baviti ženskim likovima. Rezultat: nominacije i nagrade su izostale, kritike bile osrednje, a HBO se više nije žurio da naruči novu sezonu.
Od tada su prošle tri i pol godine.
Struktura treće sezone uglavnom imitira prvu. Dvojac detektiva istražuje slučaj ubojstva paralelno se boreći sa vlastitim demonima, pozadina je i dalje ruralni američki jug sa pripadajućim rasizmom i nasilništvom, a gledatelj priču prati kroz tri različita vremenska perioda. U glavnim su ulogama Mahershala Ali, kao Wayne Hays, vijetnamski ratni veteran očito dosta opterećen tom prošlošću, kao i činjenicom da je policijski službenik i crnac u rasističkoj i nazadnoj okolini te Stephen Dorff kao njegov partner. Ali briljira u ulozi i sezoni podređenoj njemu, dok je Dorff odličan u trenucima kada mu Pizzolatto daje nešto materijala, što je relativno rijetko.
Identično, dakle, kao u prvoj sezoni, priča kreće u prvom razdoblju (godina je 1980.) kada dvojac detektiva započinje istragu ubojstva dječaka i nestanak njegove sestre. Slučaj negdje u međuvremenu biva zametnut i nerazriješen, te se otvara ponovo desetljeće kasnije, a otvoren ostaje i 25 godina potom, kada dokumentaristička ekipa Alijevog lika prisiljava da se prisjeti trauma iz prošlosti. No, njegovo sjećanje zamagljeno je demencijom, a teret slučaja i dalje visi nad njegovom glavom.
Ponavljanje starih trikova nije nužno loša stvar, dapače. Vraćanjem korijenima, Pizzolatto je uspio složiti bolju, koherentniju i konzistentniju sezonu od druge. Alijev Hays nije filozofski nastrojen kao McCounagheyjev Rust Cohle, niti takav šupak, ali je svejedno pritisnut svojim problemima i demonima, koje je neriješeni slučaj još više potencirao. Ali se odlično transformira iz nadobudnog detektiva u početku, do potrošenog i razočaranog deset godina kasnije, pa do izgubljenog starca u 2015. godini, i dalje pritisnutog neriješenim slučajem. Dorffov mačistički Roland West ga u pravilu mrzovoljno slijedi sa ponekim usputnim sarkastičnim komentarom.
Priča postaje zanimljivija od puste turobnosti i tjeskobe, koju Pizzolatto obožava, negdje u četvrtoj epizodi, koju supotpisuje Deadwoodov David Milch, a peta i posljednja u paketu koji smo dobili od HBO-a je također na tom tragu. Atmosfera prve sezone i dalje je tu, iako mračnost i depresija malo pretjerano cure s ekrana. Teško je opisati što točno fali vizualnom stilu, osim dinamičnosti koju je vjerojatno unosio Fukanaga. Možda su zato početne epizode nekako naporne i “suhe”.
Ako vam nije dosta gotičkog noira te nasilnih kriminalističkih priča, ako se niste zasitili kalupa teških i nesavršenih televizijskih muškarčina, ako ste se zaželjeli stila i strukture prve sezone, nova iteracija True Detectivea solidan je nastavak antologije koja opet u centru ima sjajan tour de force glavnog glumca. Priča je na momente pretjerano kriptična sa dosta praznog hoda, no izmjene vremenskih razdoblja barem daju malo na dinamičnosti radnje i zaokupljaju gledatelja razmišljanjem o mentalnim ožiljcima koje je slučaj ostavio na centralnog detektiva. True Detective novom iteracijom neće izaći iz sjene prve sezone, no sasvim je solidan dodatak koji će svoje obožavatelje zaokupiti kroz novih osam sati priče.
Treća sezona True Detectivea (Pravi detektiv III) počinje s emitiranjem u ponedjeljak, 14. siječnja u 20:00 na HBO-u, a bit će dostupna i na HBO GO platformi.
