Iako djeluje kao mnogo manje, pošlo je ravno pet godina od premijerne sezone HBO-ove kriminalističke antologije True Detective, kada su Matthew McConaughey i Woody Harrelson opčinili televizijsko gledateljstvo, a serija Nica Pizzolatta pokrenula lavinu sličnih serija sa jednosezonskom pričom.
Kraj svih nominacija i hvalospjeva koje je pokupila prva sezona, ni McCounaghey, ni Harrelson, pa ni autor-scenarist Pizzolatto nisu završili s relevantnim kipićima u svojim rukama – nominacijama usprkos – tek je Cary Fukunaga primio Emmy za režiranje one famozne četvrte epizode. Redatelj japansko-švedskih korijena bio je iza kamere kroz sve epizode prve sezone, no zbog “kreativnih nesuglasica” ovaj scenarističko-redateljski dvojac razdvojio se potom.
Bez njega, True Detective izgleda kao da Pizzolatto i HBO na silu pokušavaju okupiti bend za novi album i turneju – isti ritmovi su tu, stil je prepoznatljiv, glas nepogrešivo isti, ali… jednostavno to nije to. Drugi album sezona uglavnom je zaboravljena, a nakon treće, magija debitantskog uratka i dalje djeluje neponovljiva i nedostižna, pokušajima usprkos. Pizzolatto se vraća korijenima prvog albuma, kopira iste taktove i rifove, ali svejedno zvuči… kao da fali dio originalne čari.
U drugoj sezoni, Pizzolatto je dobio odriješene ruke da radi što želi, pokušao malo proširiti ansambl, izbacio skakanja kroz vrijeme, pokušao se čak baviti ženskim likovima. Rezultat: nominacije i nagrade su izostale, kritike bile osrednje, a HBO se više nije žurio da naruči novu sezonu.
Od tada su prošle tri i pol godine.
Struktura treće sezone uglavnom imitira prvu. Dvojac detektiva istražuje slučaj ubojstva paralelno se boreći sa vlastitim demonima, pozadina je i dalje ruralni američki jug sa pripadajućim rasizmom i nasilništvom, a gledatelj priču prati kroz tri različita vremenska perioda. U glavnim su ulogama Mahershala Ali, kao Wayne Hays, vijetnamski ratni veteran očito dosta opterećen tom prošlošću, kao i činjenicom da je policijski službenik i crnac u rasističkoj i nazadnoj okolini te Stephen Dorff kao njegov partner. Ali briljira u ulozi i sezoni podređenoj njemu, dok je Dorff odličan u trenucima kada mu Pizzolatto daje nešto materijala, što je relativno rijetko.
Identično, dakle, kao u prvoj sezoni, priča kreće u prvom razdoblju (godina je 1980.) kada dvojac detektiva započinje istragu ubojstva dječaka i nestanak njegove sestre. Slučaj negdje u međuvremenu biva zametnut i nerazriješen, te se otvara ponovo desetljeće kasnije, a otvoren ostaje i 25 godina potom, kada dokumentaristička ekipa Alijevog lika prisiljava da se prisjeti trauma iz prošlosti. No, njegovo sjećanje zamagljeno je demencijom, a teret slučaja i dalje visi nad njegovom glavom.
Ponavljanje starih trikova nije nužno loša stvar, dapače. Vraćanjem korijenima, Pizzolatto je uspio složiti bolju, koherentniju i konzistentniju sezonu od druge. Alijev Hays nije filozofski nastrojen kao McCounagheyjev Rust Cohle, niti takav šupak, ali je svejedno pritisnut svojim problemima i demonima, koje je neriješeni slučaj još više potencirao. Ali se odlično transformira iz nadobudnog detektiva u početku, do potrošenog i razočaranog deset godina kasnije, pa do izgubljenog starca u 2015. godini, i dalje pritisnutog neriješenim slučajem. Dorffov mačistički Roland West ga u pravilu mrzovoljno slijedi sa ponekim usputnim sarkastičnim komentarom.
Priča postaje zanimljivija od puste turobnosti i tjeskobe, koju Pizzolatto obožava, negdje u četvrtoj epizodi, koju supotpisuje Deadwoodov David Milch, a peta i posljednja u paketu koji smo dobili od HBO-a je također na tom tragu. Atmosfera prve sezone i dalje je tu, iako mračnost i depresija malo pretjerano cure s ekrana. Teško je opisati što točno fali vizualnom stilu, osim dinamičnosti koju je vjerojatno unosio Fukanaga. Možda su zato početne epizode nekako naporne i “suhe”.
Ako vam nije dosta gotičkog noira te nasilnih kriminalističkih priča, ako se niste zasitili kalupa teških i nesavršenih televizijskih muškarčina, ako ste se zaželjeli stila i strukture prve sezone, nova iteracija True Detectivea solidan je nastavak antologije koja opet u centru ima sjajan tour de force glavnog glumca. Priča je na momente pretjerano kriptična sa dosta praznog hoda, no izmjene vremenskih razdoblja barem daju malo na dinamičnosti radnje i zaokupljaju gledatelja razmišljanjem o mentalnim ožiljcima koje je slučaj ostavio na centralnog detektiva. True Detective novom iteracijom neće izaći iz sjene prve sezone, no sasvim je solidan dodatak koji će svoje obožavatelje zaokupiti kroz novih osam sati priče.
Treća sezona True Detectivea (Pravi detektiv III) počinje s emitiranjem u ponedjeljak, 14. siječnja u 20:00 na HBO-u, a bit će dostupna i na HBO GO platformi.
Pogledao sam jutros prve dve epizode. Mahershala Ali je stvarno fantastican, i meni je on trenutno prva perjanica Hollywooda. Isto tako me odusevio, ne znam mu ime, otac ovih klinaca koji jako dobro iznosi svoju ulogu. Ostatak glumacke postave ih prati, pa sa te strane sve lepo funkcionise.
Ono sto mi je problem za sada je sama prica koja, za moj ukus, previse podseca na prvu sezonu. Ovo kao da je neki remake prve sezone. Valjda zele da povrate onaj hype koji su imali ali bojim se da ovo nije pravi nacin jer mi je sve nekako slicno, kao da znas sta je sledece i samo cekas da vidis ko je ubica.
A opet, tek su dve epizode izasle i jos uvek ima prostora da sezona ode u drugacijem inovatnijem smeru. Ono sto je dobro je tematika pedofilije, i vazno je da bude ispricana jer je to danas ogroman problem na koji se ne obraca dovoljno paznje.
Ovaj drugi je Scoot McNairy, fantastičan u Halt and Catch Fire, a i u manje-više svemu ostalome gdje je bio.
Da, slažem se da sve podsjeća previše na prvu sezonu, ali meni su i ove prve dvije epizode nove sezone najbolje. Treća, četvrta i peta su… pa dosadnije. Baš je nekako sve tupo osim recimo nekih dijelova četrvrte epizode. Nije to sve skupa loše, ali nije baš jako zanimljivo van odličnih glumačkih izvedbi.
Nisam gledao Halt and Catch Fire. Vidim da je igrao i u Godless (koji mi se mnogo dopao) ali ga uopste nisam prepoznao, zbog perike i sminke. Sjajan je lik.
Velika je šteta što nisu malo odskočili iz senke prve sezone. Vi iz serijale ste pogledali koliko 5 epizoda pa i dalje imate taj utisak. I čudno mi je ako znamo da je u pitanju Nic Pizzolatto, koji nije neko ko prati šablone.
Mislim da će dosta toga ovisiti i o tome što ti se sviđalo u prvoj sezoni. Ako si kao ja — onda su to bili kultovi, misterija, Yellow King, cijela situacija je visila na rubu nekakvog magičnog realizma, u kojem je sam slučaj bio sporedan i gotovo pa nebitan.
U trećoj sezoni nema toga i osim slučaja koji je nedovoljno zanimljiv ostatak je prilično običan i gotovo mehanički korača kroz radnju. Kažem, nije to loše, ali nije baš zabavno.
3. sezona je top!
Podjednako dobra kao prva, osim sto je tamo bilo 2 vrh glavna glumca, a ovde samo 1. Onaj sivi auto sto ga prati me uzasno interesuje. A devojka koja ga intervjuise, mislim da je to ta nestala klinka. Zivi bili videli
Ah
Odgledah napokon
Blago receno nisan zadovoljan.
Prva top, meni osobno i druga sezona odlicna.
Ova spora do bola a kraj katastrofa ☹️