Malo je ironično – nesretno, zapravo — što nam je domaći HBO konačno, po prvi puta, dao na uvid čak tri epizode neke svoje serije prije službene premijere sada, ususret proljeću kada imaju jednu od svojih najlošijih postava u posljednjih nekoliko godina. Ballers i The Brink daleko su od serija koje bi trebale smijeniti Veep i Silicon Valley, a podjednako je daleko druga sezona True Detectivea od prve sezone koju smo smjestili među prva tri mjesta najboljih serija prošle godine.
Znam da neki od vas odmah skaču na dno teksta tražeći ocjenu, to je očiti slon u prostoriji ove recenzije, jer nova iteracija Pravog detektiva ima velikih problema sa sustizanjem visina prve sezone. Nažalost, nakon tri epizode još uvijek nije onoliko intrigantna, ni uzbudljiva kao prva sezona nakon samo prvog sata.
Sigurno već znate, True Detetective je od početka zamišljen kao antologija, serija potpuno odvojenih, zatvorenih i samostojećih sezona, sa novim glumcima i pričom svake godine. Trend koji nije započeo, ali je revitalizirao i modernizirao American Horror Story. Odličan koncept, zapravo, koji omogućava mrežama da privuku poznatiji talent, bez da se glumci moraju obvezivati na višegodišnji angažman, dok autorima omogućava da seriju stalno održavaju svježom, sa pričama koje imaju svoju glavu i rep te završavaju prije nego gledatelju počnu dosađivati.
S druge strane, rizik je da se vrlo lako mogu dogoditi velike razlike između kvalitete dviju sezona jer ono što se svake godine radi je u suštini potpuno nova serija.
Što je i slučaj ovdje. Nova sezona u usporedbi s prvom izgleda kao pokušaj adaptacije kultne serije, sama lišena dobrog dijela onog što je original činilo posebnim. Kao da se novi tim autora uhvatio koncepta, prepisujući i rekreirajući tek suhi koncept originala, bez atmosfere, simpatije i intrige prve sezone. Ironično, ovdje je skoro sve izmijenjeno – osim samog autora serije.
Stilski je slična, nećete moći promašiti, to je True Detective u samoj srži. Sve je sjebano, tmurno i deprimirajuće. Likovi su potpuno nesavršeni, nesigurni, u rasulu; alkoholičari blizu svog dna, bore se svaki sa svojim problemima, dok je atmosfera turobna i nasilna. Druga sezona nekako retroaktivno otkriva i naglašava probleme prve – sjajne, ali ne i potpuno savršene.
U suštini je sve isto, samo nekako fazno pomaknuto u krivom smjeru.
Ne, glumci nisu bitan problem nove sezone
Ususret drugoj sezoni, glavnina skepse bila je usmjerena prema izabranoj glumačkoj postavi. Rijetko kad casting neke serije privlači toliko pozornosti medija i komentara publike. Većina ljudi fokusirala se upravo na odabir glumaca koji će zamijeniti odličan dvojac iz prve sezone, Matthewa McCounagheyja i Woodyja Harrelsona. Težak zadatak nadomještanja jednih od najboljih glumačkih izvedbi prošle godine dobili su Colin Farrell, Vince Vaughn, Taylor Kitsch i Rachel McAdams, ali oni nisu problem ovdje. Svi su vrlo dobri ili barem dovoljno dobri, no ne dobivaju ni približno toliko glumačkog mesa za žvakanje, kojeg je Pizzolatto lani servirao McCounagheyju.
Zapravo, najveći problem druge sezone je u praktički jedinom ključnom elementu koji je preostao između dviju sezona – autoru i scenaristu Nicu Pizzolattu, odnosno njegovom scenariju. Glumački tim je, naravno, rotiran zajedno sa radnjom, a redateljsku palicu odložio je i Cary Joji Fukunaga, koji je režirao sve epizode prve sezone i jedini pokupio bitnu Emmy nagradu. Njegovo neslaganje sa Pizzolattom nije bilo naročito tajno, a sada ga mijenja niz redatelja, na čelu s Justinom Linom (Fast and the Furious franšiza) koji režira prve dvije epizode.
Prva sezona imala je dva formirana lika, ostalo su uglavnom bili kartoni i usputne mantinele od kojih bi se odbijala karizmatičnost McConaugheyjevog Rusta Cohlea Harrelsonovog Martina Harta. Interakcija ovog dvojca, kontrast njihovih ličnosti, sukob i prisilna suradnja – to je bila serija. Ostalo — whodunnit misterija i tjedno teoretiziranje pokušavajući odgonetnuti ubojicu bili su zabavni i interesantni dodatak, ali ne toliko ključan.
Druga sezona nema ni to. Četvero glavnih likova u prvim epizodama uglavnom vodi svoje živote, rijetko se susrećući. Samo što nijedan od tih likova nije dovoljno zanimljiv, odnosno zanimljivo prikazan, da bi nas bilo pretjerano briga za njihove pojedinačne probleme sa alkoholom, depresijom, novcem i, da, impotencijom. Kada sredinom druge epizode dva lika konačno dijele istu scenu te iskren razgovor, to su najbolji trenuci prvih triju epizoda.
Serija seli iz ruralne Louisijane u podjednako mračno predgrađe Los Angelesa, fikcionalni gradić Vinci sa malim brojem stanovnika, ali unosnom industrijom oko koje se vrte korumpirani javni službenici i mafijaški likovi u čijim se džepovima nalaze. Jedan od glavnih mafijaša je Frank Seymon (Vince Vaughn), koji ostaje bez pet milijuna dolara, nakon što upravitelj grada biva pronađen mrtav. Brutalno ubijen naravno, a serija nema problema sa prikazivanjem grafičkih scena njegovog unakaženog tijela.
Na slučaju radi troje naših preostalih junaka, prvenstveno predvođenih pokvarenim i nasilnim gradskim policajcem, Rayjom Velcorom (Colin Farrell), čiji je hobi ispijanje Johnnie Walker viskija i brutalno premlaćivanje očeva čiji sinovi njegovom sinu kradu nove LeBron James tenisice. Sinu koji možda nije njegov – Velcorov život se strmopizdio prema dolje nakon silovanja njegove bivše supruge, čiju je osvetu platio udruživanjem sa Seymoneom, kojem sada duguje. Preostalo dvoje policajaca koji rade na slučaju su detektivka Antigona “Ani” Bezzerides (Rachel McAdams) i bivši ratni veteran Paul Woodrugh (Taylor Kitsch), koji svaki dolaze sa svojim setom nemalih psihičkih problema.
Sve je isto, ali zapravo je malo toga na svom mjestu
Serija je uglavnom svedena na dosta konvencionalnu policijsku, kriminalističku dramu. Jako dobro produciranu, skupu, dobro odglumljenu i lijepo snimljenu, ali u suštini vrlo običnu. Iako kompliciraniju. Sve je vrlo blijedo i suhoparno, nema ni traga humora. Koliko god prva sezona bila podjednako mračna, bilo je tu duha i humora u razgovorima Rusta i Martyja, posebice Martyjevom neshvaćanju egzistencijalističkih pizdarija koje je Rust drobio.
Jako puno vremena se provodi u scenama koje nam prikazuju koliko su ovi ljudi ‘oštećeni’, sjebani i izmučeni svojim problemima, no Pizzolatto nas ovog puta ne uspijeva uvjeriti da bi nam trebalo biti stalo do njih. Izvrće “Show, don’t tell princip” i često nam govori kako su ti likovi sjebani, ali ne pokazuje nam često koliko bi nam trebalo biti stalo.
Nije pretjerano bitno, ali da spomenemo i to: uvodna špica slijedi vizualni stil prethodne, sa siluetama likova prenesenim nad slikama grada i okoline druge sezone. Jeziv filing gotike dopunjavala je glazba grupe The Handsom Family i pjesme “Far From Any Road”, dok je ovog puta mijenja još turobnija i mračnija “Nevermind” Leonarda Coehna. Teško je reći da ne odgovara seriji, iako ne budi jednaku prvu reakciju kao prošla.
Jasno, prvu sezonu bilo je teško nadmašiti. Ovo je potpuno nova serija, a čak i puno iskusniji, poznatiji i… bolji autori od Nica Pizzolatta u svojim IMDb biografijama imaju boljih i lošijih stvari. Pizzolattov kolega sa HBO-a, David Milch, je nakon Deadwooda napravio slabiji John from Cincinnati. A Pizzolatto nije Milch. True Detective ostaje ambiciozan, Pizzolatto čak nastoji adresirati neke kritike prve sezone, no sa mješovitim rezultatima. Uveo je više od dva bitna lika, dodao je ženske likove i odrekao se poigravanja sa misterioznim tragovima kojima su se gledatelji zabavljali u prvoj sezoni, iako na kraju nisu bili imalo bitni za rasplet slučaja.
Vjerojatno nije pretjerano pošteno vući toliko paralela sa prvom sezonom, koja je možda bila “lightning in a bottle“, savršena oluja elemenata koji su se posložili i zapalili publiku odmah u prvoj epizodi. Druga sezona opet ima osam epizoda, vidjeli smo više od trećine i to nije malo. No stvari se stignu okrenuti u četvrtoj epizodi. Možda se centralni slučaj počne kretati prema nečem, možda glavni četverac počne dijeliti više zajedničkih kadrova, možda dobijemo ekvivalent one tracking shot scene iz prve sezone. A možda će samo nastaviti biti autodestruktivni impotentni alkoholičari…
Druga sezona će na HBO-u u Hrvatskoj biti emitirana u isto vrijeme kada i u SAD-u: 22. lipnja, u noći između nedjelje i ponedjeljka, u 3.00h po lokalnom vremenu. Kao i uvijek, dostupna je na streaming servisima HBO On Demand i HBO GO, a ponovno prikazivanje na HBO kanalu zakazano je istoga dana i u glavnom terminu u 20.05h.
Kriminalistička drama, antologija
Nic Pizzolatto
HBO
Colin Farrell, Vince Vaughn, Rachel McAdams, Taylor Kitsch
21. lipnja 2015.
Tri epizode druge sezone pogledane su za recenziju
Ja sam netko tko nije baš volio ni prvu sezonu tako da me ovo nije previše pogodilo, a možda i postane bolje nakon te tri epizode. Malo se Pizzolatto previše umislio, kao što kažeš nije on Milch a bogme ni Simon ni Chase, koje tako često voli spominjati u intervjuima.
Mislim, lupetam jer još ništa nisam gledao ali previše je negativnih recenzija da ne bi bile istinite.
Za nepovjerovati je da je neko napisao ovakvu “recenziju”. Kao prvo, napisali ste recenziju serije nakon odgledane prve tri epizode. Dakle, vi ste već dali zaključak da je “blijeda kopija prve sezone”. A drugo, ovaj tekst se ne može nazvati ni “recenzija prve tri epizode”, je nije recenzija, nego čisto “upoređivanje” sa prvom sezonom. A sama činjenica da ste u tekstu radili ogromno upoređivanje je apsolutna greška, jer to se tako ne radi. Uporediti se može, onako usput rečeno, ali u recenziji – ne! Novu sezonu treba posmatrati i gledati kao da se prva nije ni dogodila, ako ste to u stanju, ali ako niste, onda ćete napisati ovako besmislene tekstove. Inače, prva epizoda je dobra. Za sada sam zadovoljan kako je sve krenulo. I još jedna stvar, jako bitna. Mnogim gledaocima će smetati što serija sada ima četiri glavna lika, jer prosječnom gledaocu je previše da prati četiri različita karaktera. Pozdrav.
Gle, sve recenzije druge sezone na internetu napisane su nakon tri epizode. Toliko smo dobili, to je sasvim dovoljno. Za više informacija u vezi te vječne rasprave vidi ovdje, da ne otvaramo tu paštetu iznova: https://www.serijala.com/izdvojeno/recenzija-bloodline-dosadna-obiteljska-drama-u-mocvarama-floride/#comment-1936302478
Pročitao sam, i razumijem, i vidio sam ovih dana i na stranim sajtovima slične tekstove koji negativno komentarišu nakon pogledane tri epizode. Moj komentar se najviše odnosi na to što tekst zvuči kao da je zaključeno, propala sezona, loša je, maltene nigdje ne piše da je “za sada tako, pa ćemo vidjeti nastavak”, jer nisu, kao što kažeš, dovoljne tri epizode za konačno “osuđivanje”. A ovdje, kao i na drugim recenzijama, najviše kritikujem što se toliko upoređuje sa prvom sezonom, to jednostavno nije realno u ovakvom tipu serije. I to što tako rade svi sajtovi, ne znači da je to ispravno. A inače, zaista mi je drago što ste dobili tri epizode na recenziju, da konačno i kod nas postoji nešto tako.
Kak’ ne, pa doslovce je zadnji paragraf i priznanje da su paralele možda nepoštene (koliko su i neizbježne) i komentar da serija nije daleko od toga da bude dobra. Samo prve tri epizode to baš i nisu. Meni. Uostalom, pa to valjda ne moram pisati. Mislim da se to podrazumijeva.
Meni je za sada ovo dobro. Možda se javim sa komentarom kad pogledam drugu i treću epizodu.
“Mnogim gledaocima će smetati što serija sada ima četiri glavna lika, jer prosječnom gledaocu je previše da prati četiri različita karaktera”
Ajd, nemoj se praviti pametan. Ljudi prate Orange is the new black sa 20 likova.
Dva, cetiri ili 20, ovih 4 u TD nisu narocito zanimljivi. Sve to izgleda kao skupa kvalitetna serija, ali meni je prva epizoda dosta suplja i nedorecena. Na trenutke smijesna sa tim preseravanjem.
S obzirom na količinu govana koja su se spustila na drugu sezonu zadnjih par tjedana ( ovdje ne mislim na Serijalu), prva epizoda mi je vjerojatno bila bolja nego što bi inače bilo. Da nije bilo onih par sekundi Tim Rigginsovih grimasa na motoru, bilo bi i odlično. Lijep uvod u priču, očekivanja ostaju i dalje visoka.
Eto meni je prva epizoda dobra… Malo depresivna, ali prilicno sam zadovoljan… A spica opet vrhunska …
Baš sam došla oduševljena prvom epizodom, i ja bih još dvijee!! Lijepo je, lynchevski mi je na momente. Špica je meni baš najgori dio… Baš imam problem s tim špicama u kojima uz vizualnu fantaziju još i filozofiraju (takve su mi u zadnje vrijeme česte, Fortitude, The Affair… tam još uz to neke ženske nariču), zato je vrhunska špica “I wanna do bad things to you”-i-točka True Bloodova :D Ali sama serija mi je super počela, jer nisam ni očekivala da će biti do koljena prvoj sezoni, mislim da to nije ni moguće… Super mi je impotentni Riggins, Colin Farrellov lik mi je okej, Rachelina obiteljska drama mi je malo dosadna al dobro. Ponadala sam se na prvu da će Rigginsov lik biti još čudniji, onak baš grdo lud ali čini se da ga samo PTSP pere… vidjet ćemo… Super mi je scena dok Colin Farrell istuče tatu od maloga: “12 years old my ass. Fuck. You.” Kak nema humora! :D Neka, nek ide, nek ga vozi… :D Dobra recenzija, vidi se da uzima u obzir sve, plus lijepo uklopljen glagol “strmopizditi” :D
Ovo će ti možda pasati: http://www.hitfix.com/the-dartboard/what-true-detective-season-2-looks-like-with-the-season-1-music
bolje :D ali sad sam opet primijetila kak puno tih lica izranja i svako hoće nešto reći, ne znam na čiji bih se pathos usredotočila
Ovo glumačko meso koje McCounaghey žvače mi ne izlazi iz glave xD Još nečega sam se sjetila: možda je malo bed što je toliko likova, palo mi je na pamet kad sam gledala, koliko će tome trebati da se razvije…u jednoj sezoni se ne mogu ti likovi dobro razviti… Možda nije trebao s 2 lika na 8 skočiti, rađe s 2 na 3 ili 4… :P Kud ih je toliko…
Ma mogli bi ih razviti, ali po viđenom ne bih rekla da će stići, tako da će ostati šablone sjebanih ljudi. Vrlo moguće da serija i nije toliko loša koliko ostavlja loš dojam u uzastopnom gledanju epizode za epizodom, bez tjedan dana predaha – imaš dojam da se ništa ne događa, sve je sporo i tmurno, slučaj nije toliko zanimljiv (kao u prvoj sezoni),sve je vrlo frustrirajuće. (tu bih mogla povući paralelu s Leftovrsima koje sam ja bingeala, a svi su gledali tjedno i svima je super osim meni…ali neću).
Uglavnom. Vidjet ćemo, ali zasad fali one neke magije.
Da, magije fali. Likovi: šablone sjebanih ljudi, ali sudeći po prvoj sezoni trebali bi kroz katarzu neku proći i naći svjetlost, netko možda i umre ali ne bih se kladila ni za koga za sada, samo ne bih željela da McAdamsica i Kitsch završe zajedno, bilo bi mi bolje da se McAdamsica i Farrell spoje, slično su zeznuti, Kitschev lik je više Captain America :D
meni osobno jedna od največih grešaka što sam pogledao prvu sezonu do kraja, nešto najdosadnije od hbo-a ikad, ovo se zaobilazi u velikom luku
Ok, 2/8 epizoda gotovo, s obzirom da je i većina recenzija vidjela 2 ili 3, produžit ću čuđenje na silne negativne komentare.
Ja bi svejedno volio vidjeti neke obrise diskusije. Možda malo sadržajnije od “meni je dobra”.
Mada, ja ovo ne smatram negativnom recenzijom, kamoli pljuvanjem. A za promjenu mi ne predbacuju da nas HBO placa za pozitivne tekstove.
Ne smatram ni ja ovo negativnom recenzijom, u prvom postu, malo iznad, prije par dana sam naglasio da ovaj tekst na Serijali isključujem izvan te “pljuvačke” grupetine. A ocjene ni ne registriram manje više.
Sadržajnije? Ne znam gdje početi, a poprilično sam u gužvi trenutno. Ajde čisto općenito, nekakav opći konsezus svih kritika je da “ovo nije kao prva sezona”, počinju ko po dogovoru s lijepim objašnjenjem o antologijskom formatu, a onda je svaka treća rečenica obogaćena frazama “ali prva sezona”, “u prvoj sezoni je bilo onako”, “glumci iz prve”… No shit Sherlock. Ukoliko se ne napravi distinkcija odmah u startu ljudi će biti razočarani, jer ovo nije prva sezona, ne bih se do kraj složio ni da je sasvim ista serija, i ovo neće ni biti kao prva sezona. Već u startu se vidi da ovo neće biti karakterna studija, nego će priča i slučaj voditi sezonu. Sad, prihvaćam da su prve 2 epizode spore, ali ukoliko ovo shvatimo kao osmosatni film, što u principu i je, onda je ovakav uvod sasvim razumljiv. Likovi su sjebani jer život je sjeban. Scenarij je na trenutke prepun klišeja, tanak i patetičan, ali jebiga, život je patetičan. Ne kažem sad da je ovo vrhunac televizije ikad, samo da su me sila napada i težina kriterija koji su se sručili na nju, malo iznenadili. Pogotovo, jer prve 2 epizode uopće nisu loše. Nisu vrh vrhova, ali nisu ni loše. Da radimo neki pregled najboljih epizoda na tv-u ove godine, bile bi gore. Visoko.
A pošto vidim da većina piše da je 3 najbolja od tih 3 koje su dobili, ja i dalje optimističan i entuzijastičan.
Ma nisam nuzno na tebe direkno mislio, opcenito mi je zao sto se cesto svodi na 2-3 rijeci komentara umjesto nesto konstruktivnije.
Ne mogu znati kakav bi mi komentar bio da prva sezona ne postoji, to je jednostavno nemoguce. Mozda bi, kao sa The Killingom, išao na kartu “okej ovo izgleda super, casting je dobar, djeluje intrigantno” i više se oslonio na potencijal nego ono što je prikazano u ta tri sata. To mi je dosta dobra usporedba, dvije serije prilicno dobrih “produkcijskih vrijednosti”, ali u suštini dosta šuplje.
Prihvacam da previše paralela radi medvjeđu uslugu novoj sezoni, ali ne mogu se uvjeriti da bi u nekom vakuumu ove tri epizode samostalno stajale kao nesto prilicno dobro. Meni.
Mozda je, ali to ne znaci da se to dobro preslikava na ekran. ‘Realno’ ne mora znaciti da je zanimljivo i ‘dobra televizija’. Daj neke nijanse, daj par slojeva, neku dubinu.
Ne smeta me sporost, Rectify je etalon sporosti, a sjajan je. Cak “dosadno” ne prihvacam kao kritiku jer ne znaci nista samo po sebi, nego mora postojati razlog: da likovi nisu zanimljivi, da prica nije zanimljiva. U tom slucaju, prve tri epizode su mi dosadne. Lijepo je to upakirano, ali jako šuplje.
Ako oćeš da ti se gledanje bilo koje nove serije ili pak gledanje početka sezone pročitaj recenziju i nećeš više nikada nista ni gledati.
Žali bože od piskaranja nisi uopšte pisao o drugoj sezoni akocemo zaista iskreno jer druga je prosle nedelje pocela to sto ima tri pustne epizode neznaci da je je sve i tako se nepise, nekoliko puta spomenuti da su prva i druga sezona dva sveta i odmah zatim prvu vazdisati u nebesa a drugu pljuvati to nema veze nisacim ni sa jako losom kritikom to je obicno pljuvanje eto
Ako ćemo iskreno, tvoj komentar na kritiku nema veze ni sa čim. Što uopće znači ova prva rečenica. Ako piše da je recenzija prve tri epizode, onda se odnosi na prve tri epizode. To je više od trećine serije. Zašto ne bi tako mogao. Ako se radi o antologijskoj seriji, može se prva vazdisati u nebesa a drugu pljuvati. Nešto kao AHS, ne?
Šta reći poslije ovog komentara – smisleno, argumentirano te nadasve nadahnuto – sve je napisano u jednom dahu te vrlo strastveno što se može osjetiti zbog krasnog i preciznog korištenje interpunkcije. Definitivno za Serijaline anal(k)e … Bravo !!!
moje mišljenje nakon odgledane prve i druge epizode druge sezone jest da fali duše..jako..glumci manje više ok, ali ovaj taylor mi je baš loš..facijalne ekspresije nula bodova, stalno ima neki isti izraz lica, baš loše za gledati..vince također, stalno isti poker face, kao sad glumi ozbiljnog tipa i sve ok, ali daj nabaci malo mimike na licu, baš ukočeno izgleda..colin i rachel su mi ok..on je imao par dobrih scena, a ona mi je nekako osvježenje u odnosu na neke njene ranije filmske uloge u retardiranim filmovima..to je u grubo što se glume tiče..ali, još me više muči scenarij..tanak, pun klišeja, nerazrađen..znam da ne treba baš uspoređivati, ali..fali mi onaj odličan dijalog kakav su imali rust i marty i fali mi lik koji je bio tako fino razrađen kao cohle..znam da se tu krenulo drugim putem, svejedno, da je scenarij kvalitetan mislim da bi i glumci bolje prezentirali likove koje glume..ovako mi je sve nekako suho, bez duše, stereotipizirano..pohvala doduše ide na atmosferu (iako mi i ona nije vrhunski prikazana kao u prvoj sezoni; Matthew je u jednom intervjuu rekao u vezi TD da je atmosfera američkog juga tako fino prikazana da možeš “zagristi” u istu i doista je bilo tako) koja je mračna i turobna i to mi se sviđa osobno jer padam na takve serije..pa ipak, sa samim slučajem nisam nešto impresionirana, nije me previše zaintrigirao..vidjet ćemo kako će se razvijati situacija, još se stigne popraviti cjelokupan dojam, ali za sada mi djeluje isprazno i poprilično prosječno
Iskreno cak i uz tekst i da se slazem sa svime, naslov mi je malo preostar.
Zamisli da radim za Telegram,hr.
Naslov bi bio POGLEDAO SAM DRUGU SEZONU PRAVOG DETEKTIVA I NIJE NI SJENA PRVE, OBJASNIT ĆU VAM ZAŠTO
DA!! Šta je s tim Telegramovim naslovima??
Furanje na Buzfeed / Upworthy sa clickbait naslovima. Igranje na kartu pobuđivanja reakcija, pa onda generiranja klikova, umjesto sažimanja bitne informacije.
Iritantno je, ali jebiga. Ako staviš naslov “True Detective obnovljen za treću sezonu”, skrolanjem naslova čitatelj vidi sve što ga zanima i nema neku motivaciju kliknuti. Ali ako je naslov “Kontroverzni HBO-ov hit dobit će novu sezonu, evo što znamo o njoj” — to već zvuči interesantnije.
Ma razumijem, drago mi je da se netko već sprda haha
Šteta da ovo mediokritetstvo privlači toliko pažnje i potiče na razne gorljive diskusije kad ima dosta serija koje su bolje u ovom trenutku. Ne razvikanije ali definitivno bolje. Ali to je tako, uvijek i navijek će i najgora sezona True Detectivea ili Game of Thronesa dignut najviše prašine, a ne odlična sezona nekakvog tamo Hannibala ili Halt and Catch Firea
Kao žao ti je što ove serije privlače pažnju na taj način, a ti si se savršeno uklopio.
Nekima (pa eto i meni) serije koje si naveo nisu ni blizu običnih te spadaju u vrh televizije pa me tvoj podcijenjivački komentar prilično nervira.
Mogu se složiti da ima serija koje su bolje u ovom trenutku od navedenih (što također ne znači da mi je Halt bolji od GOT jer definitivno nije – izjava koju sam napisao je moje mišljenje – samo da napišem očito jer ti taj dio očito nije jasan), ali napisati ovakvu tvrdnju na ovakav način je čisto trolanje …
I u ovakvim trenucima mi je žao što Disqus nema(?) ignore gumbić jer se nerviram zbog gluposti
Nisam ja rekao da je Halt bolji od GoT, nego sam govorio o nekoj hipotetskoj osrednjoj ili lošoj sezoni Thronesa (koje još nije bilo) i kako bi GoT opet privukao više pažnje od neke bolje serije u tom trenutku, kao što True Detective trenutno čini.
Pa to je bar jednostavno za objasniti – popularnost nije povezana sa kvalitetom serije.
Moje mišljenje je da TD ne zaslužuje etiketu osrednjosti zbog lošijeg starta ,ali još uvijek zanimljivog početka sezone …
I lako za moje podcjenjivanje kad su u pitanju TD i GoT i njihovi obožavatelji, serije poput Hannibala, Halta ili Rectifyja imaju puno većih problema s time.
U kojem smislu imaju više problema?
Pa imaju problema jednostavno jer ih vrlo malo ljudi gleda i nisu etiketirane kao ‘prestižne’ serije koje zaslužuju pažnju masa. Ja sam prije svega mislio na američku publiku, jer o njima ovisi gledanost i budućnost neke serije.
Možda nisam trebao spominjati Game of Thrones jer je to odlična serija, pa ni True Detective u ovom kontekstu, koliko god razočaravajuć bio. Daleko odvratniji primjer je House of Cards koji ima imidž kao da je Mad Men ili nešto, a radi se o smiješnoj i u najbolju ruku osrednjoj seriji za kojom svi polude kad izađe.
A evo nam i Bele Tarra osobno, pa poštovanje gospodine, kako ste?
U prvoj epizodi mi je Vaughnov Frank bio totalno nezanimljiv, u drugoj se bitno popravio. Što god mislili o onom uvodnom monologu o podrumu i štakorima, bar je kao lik nešto dobio (mislim da je “meso” termin koji se ovdje dosta koristi). Colinu odlično stoji ovaj lik, iako je baš teško, teško smeće, gotovo neiskupljiv (i ono, wtf druga epizoda…). Rachel McAdams mi je jednostavno prezgodna da nonšalantno hoda igdje a da svi ne pomišljaju na seks s njom, a kamoli ovi drotovi iz Vincija. I čemu to ime Antigona… Što se priče općenito tiče, ukratko, zasad mi je stvarno nekako mlako sve. Režija također. Ne želim pljuvat, pogotovo ne po ovoj seriji, ali takvog sam dojma jednostavno.
Slazem se da je gotovo nemoguce ne usporediti prvu i drugu sezonu, ja osobno sam ocekivao vise slicnosti. Nedostaje mi kvalitetan dijalog izmedju likova koji je obiljezio prvu sezonu (sto neznaci da nece biti) ali mi je drago sto radnja seli iz ruralne Louisijane. Nakon odgledane dvije epizode dojma sam da ce kvalitetom mozda biti iza prve sezone ali je to jos daleko iznad recimo tamo nekog Hannibala.
http://i.imgur.com/0WfMp.jpg
nazalost ali bas tako, razvikan je je skoro ko TD i hajde idem ga prosli tjedan pogledati nakon nebrojano odgadjanja (bas sam se radovao), kad ono razocaro me totalno odmah u prvoj epizodi.
Da ne ispadne samo na blesavom GIF-u:
Hannibal je spor, a u prvih par epizoda relativno tipičan što se priče tiče. Ima nekoliko case-of-the-week epizoda. Sad, na stranu koliko kome ta serija sjeda, ako ništa drugo, ja bi rekao da je vizualno najlijepša i najimpresivnija na televiziji.
A da je razvikan skoro kao True Detective… Come on, otkazan je zbog komično loše gledanosti. TD je lani bio definicija hypea, kad su nove serije u pitanju.
Pogledacu jos koju epizodu jer vidim da ce se pojaviti Gillian Anderson, ali naivno je na koji su nacin uhvatili onog koljaca u prvoj epizodi, pre jednostavno. Ako bude islo u tom smijeru………………
Ne sjecam se slucaja. To je potpuno nebitno, ionako. Bas potpuno nebitno.
Ma nije on uopće bitan, puno je bitnije ono što slijedi, čitavi arc s njegovom kćerkom (Abigail) koja je preživjela
Prilican disparitet sto se tice ocjene recenzenta i citatelja sajta. Znakovito. Meni je druga sezona u ove tri pogledane epizode na nivou prve, ako ne i bolja.
Serija je odlična nakon odgledane 6. epizode. Tolike kritike su po meni promašaj.
Prva sezona mi je bolja, ali samo zbog Matthewa i ničega drugog (ono je nemoguće nadmašiti). Vince je odličan, ženska isto tako. Colin tako tako, moglo je i bolje. Sve u svemu, jedva čekam nastavak, a to je najbitnije…
5. epizoda mi je bila toliko dosadna da sam skoro odustala, ali u 6. je MUZIKA na kraju, u onoj kući, toliko fenomenalna da opraštam sve. Ne bih znala reći o čemu se radi osim ove linije s Velcorom i sinom, u grubo kužim ali da, koga sad traže i zašto xD OK, još 2 odlična momenta u 6. epizodi: kad mali zagrli Franka i ono Velcorovo ludilo doma sa šmrkanjem… jako dobro kao slikovnica. Kao priča ili alegorija ili tumačenje ikako – ne, ne da mi se ni ići u to. Ali ovu glazbu iz bajke u tom kontekstu na kraju još nigdje nisam vidjela. Možda u nečem Lynchevom. Samo čekam te lucidne intervale. :D