Recenzija: The Strain je ponekad zabavni, potpuni nered

Po formatu prvi put isprobanom posuđenom od drugih sajtova u recenziji Farga, komentiramo novu FX-ovu vampirsko-fantastičnu seriju The Strain – naizmjeničnim komentarima dvaju autora. Zašto? Jer je svaki od nas imao taman toliko volje da napiše 50% recenzije! Osim toga, interesantnije i jednostavnije nam je.

Krešimir Vinšćak: Jedan od najdražih mi/nam kanala, FX, ove je godine nagazio produkciju svojih vlastitih serija, te je The Strain čak četvrta njihova ovoljetna nova serija (drama Tyrant i komedije Married te You’re the Worst), a idući mjesec kreće i peta. Reakcije i kritike prve trojke zasad nisu na razini prethodnih serija, njihov gotovo perfektni niz sjajnih serija čak je poljuljan, ali The Strain bi na osnovu pedigrea trebao biti među boljim stvarima ovog ljeta, ne?

Guillermo del Toro (Hellboy, Pacific Rim) adaptira vlastiti horror roman, triler o vampirskoj pošasti koja prijeti čovječanstvu. Plus! Nacisti, Židovi, nestajući sarkofazi, parazitske perike i otpadajući pimpeki! Dario, najavljujući seriju pred par tjedana napisao si da “nema šanse da ne bude odlično”. Želiš dodati nešto?

Dario Španović: Poslat ću, nisam još stigao.

– Tri dana kasnije –

Dario: Da, imam za dodati da sam bio jako, jako u krivu. The Strain je grozan. Ne znam kako si ti to doživio, ali budući da nisam čitao knjigu nisam točno znao što očekivati. Vodio sam se prema trailerima, koji stvarno jesu bili sjajni. Mračni, zanimljivi, misteriozni, ozbiljni. Serija je sve samo ne to kako je bila reklamirana. Pilot je dobro režiran, ali sve ostalo je neugodno i krivo. Atmosfera je nezanimljiva, ton je pogrešan, dijalozi su smiješni.

Najvjerojatnije je to do samih očekivanja, ali stajao bih i dalje iza ovog mišljenja i da nisam gledao trailere. The Strain je razočarenje velikih proporcija obzirom na sve što mu je trebalo ići u korist – del Toro, FX, Cuse, tema, broj epizoda. Možda razumijem na što je del Toro išao, slično je radio i u Hellboyu i u Pacific Rimu, koji su miljama ispred Straina. Šteta, nepoznavanje izvornika je ovdje velik hendikep.

Krešo: Ne sjećam se kad sam se na sličan način preračunao u očekivanjima serije. Možda nismo dovoljno pozornosti dali reakcijama čitatelja originala (ali koje nisu čak ni negativne), možda smo se previše fiksirali na imena, možda… Zapravo, čak ne bih rekao da sam očekivao nešto više od solidne ljetne zabave u stilu, recimo, prve polovice treće sezone The Walking Deada. Zabavnu, napetu i zanimljivu misteriju sa krvoločnim vampirima umjesto zombija.

Premisa je ovdje drugačija i nešto kompliciranija – element fantastike u The Walking Deadu je prilično jednostavan i direktan. Ljudi postaju zombiji, zombiji jedu ljude. Mitologija i misterija The Straina je kompleksnija, ali blesavija. Sigurno FX želi da The Strain bude njihov The Walking Dead u smislu popularnosti te cilja na sličnu publiku; obje serije prilično su krvave i eksplicitne, a tu su i žanrovske paralele te pozadina sa epidemijom koja ljude pretvara u krvoločne zvijeri koje odjednom zaboravljaju kako normalno hodati.

No, The Strain je puno više pulpy; više cilja biti zabavniji nego ozbiljniji – što će se sigurno svidjeti jednom dijelu publike, no bojim se da će tu istu publiku odbiti dosadnim, šupljim i nezanimljivim likovima. Ali hej, ako ljudima to isto ne smeta u The Walking Deadu…

Dario: Da, iskreno nisam uopće niti pomislio da će serija biti toliki… šund. Što nije nužno loše, ali ovdje mi nikako ne sjeda. Tu opet dolazimo do problema očekivanja. No, što je tu je. Ne ocjenjujemo je po očekivanjima nego po izvedbi, a mene The Strain nije ničime impresionirao. Jer da je zabavno stvarno mi ne bi smetalo, ovako je ispalo aljkavo i komično.

Znam da dosta uspoređujemo s Walking Deadom, što možda nije zahvalna usporedba jer AMC-jeva serija ipak igra na kartu ozbiljnosti – što u dosta slučajeva kasnijih sezona ne uspijeva, a opet nije na drugom kraju spektra kao recimo True Blood. The Strain se nalazi u zoni između te dvije serije bez da skoro išta dobro iz te dvije krajnosti i ne izvlači. Žao mi je što je tako ispalo, možda smo se trebali informirati ranije, ali eto. Ne sviđa mi se, zavele su me reklame.

Krešo: Nego, interesantna mi je jedna stvar i još jedna paralela, ali ovog puta autorska ili scenaristička. Svi znaju da smo voljeli Lost i da se nismo sjećali silovanim zbog načina kako je završio. Damon Lindelof i Carlton Cuse vodili su tu seriju od praktički samog početka do kraja – sada istovremeno imaju dvije serije na dvije različite mreže. Dvije vrlo, vrlo različite serije.

Njih dvojica činili su jedno od najpoznatijih (i najproduktivnijih) autorskih partnerstva na televiziji, što god netko mislio o Lostu. Cuse je postavljen na mjesto showrunnera prve sezone The Straina, iako ne uspijevam zaključiti koji dio ovoga je njegova “krivica” jer ga ne vidim potpisanog ni na jednoj od epizoda barem do polovice sezone. Cuseov angažman nije ni bio toliko ključan u našem – barem mojem – iščekivanju The Straina, ali Lindelofov u slučaju The Leftoversa jest. Nije tu samo Lost u pitanju, Lindelof mi djeluje puno simpatičniji, pristupačniji, emocionalniji i angažiraniji prema publici – na kraju krajeva i eksponiraniji. Je li bolji autor?

Dario: Pa ne znam koliko je bolji autor ili nije, ali više mi se čini kao onaj popularniji klinac. Dok je Lost išao i kad je Lost završio, Lindelof je bio eksponiraniji iz razloga što je želio biti eksponiraniji. Cuse je nastavio sa životom, dok se Lindelof još dugo bičevao po leđima zbog goleme količine kritika koje su mu upućene. A bome ih je i sam tražio i izazivao. Tako da ne znam kako ćemo točno odrediti bolji/lošiji u tom partnerstvu, osim po nekim osobnim preferencama — a to je onda definitivno Lindelof.

No, da ne zastranimo previše, ni ja ne vidim baš koliki utjecaj Cuse ima na smjer serije, a niti neki osobni pečat još nije prepoznatljiv. Ali kao što si rekao, mislim da u ovom trenutku produkcije nije još ni došao. Vidjet ćemo kad mu se ime počne pojavljivat na dnu ekrana. Možda tad počne i valjati serija.

Krešo: Da zaključimo – The Strain je značajniji odmak od onog što FX inače dobro radi, umjesto ozbiljnosti i težine, tu je jako puno campa i šunda, prvenstveno sa ciljem da zabavi. U ljetnim mjesecima kad je televizijska ponuda ponešto tanja, to bi za mnoge zapravo moglo biti i dovoljno. Pokušavam gledati na The Strain na taj način i odmaknuti se od tih očekivanja koja često znaju biti zajebana i možda su nas zajebala ovdje. Mislim da mi se The Strain nešto malo više svidio nego tebi i vjerojatno ću pogledati još par epizoda jer sam… znatiželjan. Zanima me može li biti još blesavije od ljudi kojima u procesu pretvaranja u vampire padaju pimpeki u WC.

Malo mi je zlo od ponavljanja da smo Lost gledali zbog likova, da je to prokleto finale bilo odlično sa aspekta završetka priče tih likova, ako možda nije u potpunosti perfektno sa aspekta misterije. Cuse je bio ravnopravni partner tamo, a ovdje dobiva seriju koja likove praktički nema. Ima neke kartonske izrezotine i glumce koji ih glume, ali da ima karaktera… nema. Imaju Coreyja Stolla, koji je bio odličan u House of Cards, ali kojem su nalijepili tu blesavu shatnerovsku periku i dali mu klišej od pozadinske priče – On je predan poslu i obitelj pati! Bivši je alkoholičar i sad pije mlijeko! Agresivan je, ali dobrih namjera!

No, serija izgleda lijepo i jako dobro (na stranu glatka međunožja iz treće epizode), ima nekoliko jezivih, dobro složenih i zamišljenih scena – iako treba prilagoditi očekivanja, ovo je televizija, a ne nezavisni hororac. Tipa kraj prve epizode ili početak treće kada Thomas Eichorst (Richard Sammel) pred ogledalom namješta svoju mrtvu facu. Utopiu volimo između ostalog zbog načina na koji koriste jake boje, slično ovdje radi i del Toro, iako ne baš toliko upečatljivo – ali malo toga ostalog prati izgled serije.

Dario: Mislim da si sve bitno pokrio, ne mogu reći da je serija smeće — jer nije, ali kad sve zbrojimo, oduzmemo i podvučemo, The Strain pada u lonac “neću gledati”. Mislim da od tog ne mogu jednostavnije, ničime me nije privukla i osvojila, a da li je uzorak dovoljan za neki ozbiljniji sud, priča je za neki drugi članak. Osobno mogu procijeniti nakon odgledanog i čvrsto sam u kampu da je ovo maksimum utrošenog vremena za nešto što mi nije sjelo. Dvije-tri epizode je sasvim dovoljno u ovom trenutku, a sigurno će biti i ljudi čije mišljenje cijenim koji će nastaviti gledati pa ćemo čekati povratne informacije na kraju sezone. The Strain zasad od mene dobiva jedan tihi “meh”.