Kad bih vam rekla da je The Expanse trenutno najbolja serija na televiziji, postoji niz razloga zašto mi ne biste vjerovali. Od toga da je po našoj blic recenziji pilot bio “samo” solidan, do Syfyjeve značke, koja se uobičajeno asocira s niskobudžetnim treš filmovima, uglavnom lošim serijama, realityjem ili kvizovima. Pa i do toga da vam se to čini nemoguće jer biste dosad valjda i čuli nešto o toj seriji, a na kraju i do toga da sam sklona hiperboli u izričaju pa me ne treba shvaćati doslovno. Nijedan od tih razloga nije dovoljno dobar da ne biste pogledali The Expanse.
Nema mnogo serija koje si mogu priuštiti taj luksuz da svoju priču izlažu polako i planirano, postavljajući temelje u prve 3-4 epizode ili čak prvoj sezoni, da bi se kasnije razvojem priče takvo postavljanje toliko moglo isplatiti. Zadnji primjer koji mi pada na pamet je Babylon 5, koji nije bio adaptacija već pisanog predloška, ali je bio pisan i zamišljen poput serija knjiga, a i nije bio prikazivan na Syfyju i nije bilo upitno (bar na početku) hoće li preživjeti više od jedne sezone. Ovakvim pristupom, koji je zajamčio kvalitetno rasplitanje klupka radnje uz emotivno investiranje u određene likove, The Expanse je zaslužio titulu trenutno najboljeg SF-a na televiziji i vrhunske svemirske opere.
Sam naslov nam govori o golemom prostranstvu, koje je čovječanstvo za nekoliko stoljeća počelo nastanjivati, ali zasad samo u krugu našeg Sunčevog sustava. Prva sezona je u deset epizoda protkala tri naizgled odvojene priče, o nestaloj djevojci i detektivu Josephu Milleru (vrhunski Thomas Jane) koji je dobio zadatak pronaći je, o preostalom dijelu posade svemirskog tegljača Cantenburyja (predvođenih Stevenom Straitom kao Jamesom Holdenom) kojeg su uništile nepoznate sile i time znatno povećale tenzije između triju planetarnih i političkih sila u sustavu – Zemlje, Marsa i asteroidnog pojasa (Belt) i o političkim previranjima na Zemlji koje pratimo uz UN-ovu podtajnicu Avasaralu (Shohreh Aghdashloo) u tijeku hladnog rata s Marsom, terorističke grupe OPA iz pojasa i nove prijetnje za koju nismo sigurni kakve je točno prirode. Priča je dobila veći zamah nakon izvrsne četvrte epizode, kad je sve počinjalo sjedati na svoje mjesto – dvije od tri glavnih priča su bile sve više povezane, dovoljno smo se dugo družili s likovima da bismo ih bolje upoznali, a i s kompleksnim svijetom da bolje shvaćamo kako funkcionira.
Onda možemo u potpunosti shvatiti i cijeniti koliko je detaljno stvoren svijet koji promatramo, od slumovskog izgleda Ceresa i ostalih postaja na asteroidima u Pojasu, koje nastanjuje najsiromašniji sloj Beltera koji se svakim danom bore do krvi samo kako bi preživjeli, do futuristički čiste Zemlje i razlika u dizajnu brodova Pojasa i Marsa. Čak i samo iz vizualnog dijela možemo zaključiti puno o svijetovima koje nam The Expanse prikazuje, od razlika u klasama, vidljivih fizičkih razlika i deformiranosti do koje dovodi život sa slabijom gravitacijom od Zemljine, do onih lingvističkih; posebno su mi simpatične riječi Belter Creole jezika koje se nađu u dijalogu, a značenje im shvatimo iz konteksta (slično je bilo i s Fireflyjem).
Izolacija između glavnih priča i likova često se uspoređuje s onim kakvu je ustanovio Game of Thrones, a The Expanse se često “prodaje” kao Game of Thrones u svemiru. Možda ta usporedba ni nije samo marketing, jer ima nekih sličnosti u načinu pričanja priče – radnja je u nekim dijelovima Westerosa dosta ustajala i ne čini se važnom – tako je na početku i s pričom Chrisjen Avasarale, koja je najizoliranija i čini se dosadnom ili čak manje važnom u usporedbi s neo-noir detektivskom pričom Joea Millera ili borbom za goli život Jamesa Holdena. No za dobrobit toka radnje, sve tri priče se krajem prve sezone spoje u jednu, točnije – onda vidimo da su zapravo i bili jedna povezana priča. U devetoj epizodi se ekipa predvođena Holdenom susretne s detektivom Millerom s istim ciljem i taj je sraz radnji izveden vrlo zadovoljavajuće; pravo je zadovoljstvo vidjeti par tako ideološki i karakterno različitih likova kako zajedno rješavaju probleme. I tek onda serija prebacuje radnju u višu brzinu, a glavni preokret izvodi s misterijem oko tvari izvanzemaljskog porijekla – protomolekulom koja osuđuje na smrt sve one koji budu u doticaju s njom.
U drugoj sezoni, uz postojeće dijelove svijetova koje smo upoznali, The Expanse nas kroz lik Bobbie Draper detaljnije upoznaje i s Marsom, vojničkom silom za koju mi se čini da će kasnije biti još više uključena u radnju. Kako se druga sezona još uvijek emitira, trudim se ne previše otkrivati radnju, no ne mogu spomenuti jednu od najboljih epizoda televizije, “Home“, petu epizodu druge sezone, kojom serija dolazi do svršetka radnje prve knjige The Expanse serijala, Leviathan Wakes (Buđenje Levijatna), a koja žanje svu emotivnu i dramsku napetost koju je postavljala dosad. Kako više ne postavlja kulise, likovi se nalaze na istom mjestu i znaju uglavnom što se događa u krupnom planu, u drugoj sezoni je The Expanse postao puno smjeliji i dinamičniji, no još uvijek uspijeva uravnotežiti nama vrlo daleke koncepte s duboko ljudskim pričama, smještenim na rubu međuplanetarnog rata.
Kroz vrlo uvjerljive višedimenzionalne prikaze likova, u ovih 15 epizoda koje su dosad bile emitirane, The Expanse me uspio u potpunosti uvući u radnju i svijet koji prikazuje. Za razliku od Battlestar Galactice, kojoj je misterij bio glavni pokretač radnje i većinski razlog zašto su je ljudi pomno pratili, The Expanse je uspio kroz nekoliko manjih misterija kao niti radnje izvesti prekrasnu vunenu dekicu likova poput Amosa, Naomi i Alexa, Avasalare i Millera, Julie Mao i Holdena – koje ću htjeti i dalje gledati samo da vidim kako će neizbježno upasti u srž priče i izvući živu glavu. Predivno izvedene akcijske scene u svemiru izgledaju realno, opasnosti i neprirodnost ljudskog života u njemu su uvijek prisutne, a ako uz to dodamo i nešto čudno i nepoznato poput protomolekule, dobivamo trenutno najbolju SF priču na televiziji.
Stvar je u tome da taj “SF” dio čak ni nije toliko vitalan – jer se radi o priči toliko dobroj, da bi bez obzira na pozadinu u kojoj se odvija bila dovoljno zanimljiva; samo je u ovom slučaju taj svijet ono što će privući SF fanove prije druge publike. Meni je trenutno The Expanse toliko dobar, da ga preporučujem svima, bez obzira na to vole li inače SF ili ne. U drugoj sezoni The Expanse je nevjerojatno dobra televizija, savršeno adaptirana, zamršena i puna detalja, puna inteligentno prikazanih političkih i moralnih izbora i nedoumica i ovaj budući žanrovski klasik je nešto što se jednostavno ne propušta.
Znanstvena fantastika
Mark Fergus, Hawk Ostby
Syfy
Thomas Jane, Shohreh Aghdashloo, Steven Strait, Cas Anvar, Dominique Tipper
14. prosinac 2015.
15 epizoda pogledano je za recenziju.
Slazem se da The Expanse je zaslužio titulu trenutno najboljeg SF-a na televiziji. Gledao sam sve svemirske opere i ova je jedina gdje se radnja događa u sunčevom sustavu, i to je odlično napravljeno. I veliki plus SyFy ovo je prva serija koju su napravili da stvarno valja.
Slažem se s autorom članka, i meni je to od svih što gledam trenutno najbolja serija!
Ako je ovo najbolji SF trenutno na televiziji, to onda više govori o izrazito lošem stanju samog SFa kao žanra, nego o kvalitetu ove serije. Osrednje, u najmanju ruku. Likovi srednja žalost, vizuelno tek neznatno iznad klasične SyFy jeftinoće, a da ne govorim da je priča u prvoj sezoni poprilično konfuzna. OK, pohvata se sve to vremenom, ali i dalje je smešno porediti ovo sa Galacticom ili Game of Thrones. Razlika je kilometarska u kvalitetu. Ali ajde, SF je, kao što rekoh, veoma ugrožen danas kada su serije u pitanju, a dobro je da nesrećni SyFy ima barem ovo, i da nije otkazao nakon prve sezone. Videćemo kako će ići dalje. :)
Nije nimalo smiješno, realno je, pogotovo nakon ovih sad epizoda. GoT mi je osobno dosta lošija serija, BSG je super, ali Expanse je na razini!
Nemojte ovo poređivat sa BSGom jeste vi šta fitiljili?!
Kakva space opera, likovi su ravni ko betonske ploče, jedino onaj inspektor Kluzou drži nekakve konce, ovo sve drugo je srednja žalost.
Slažem se s prethodnim komentarom, stvarno slaba razrada likova. Holden, Naomi, Ejmos i pilot. Šta ih pokreće? Pročitao sam sve knjiige koje su do sada izašle u nas, Holden i ekipa su u centru svega, dok je u seriji puno veći naglasak na politiku (valjda je aktualnije). Nije mi neki odabir glumaca za Holdena i Ejmosa, ostali mogu proć. Ova glumica šta glumi visoku političarku UN-a (Indijaka) mi je iritanta i nekako se preglumljuje. S obzirom na nikakvu konkurenciju u SF -u serija je može proć. Ako ću je gledat u odnosu na knjigu dojam je da se nisu previše potrudili (karakterizacije likova, priča, dok su efekti ok)
Vjerujem kako se, niti sam, ne sjećam kada sam drugu sezonu bilo koje serije, s ogromnim nestrpljenjem, iščekivao, kao što sam se napeto nadao novim epizodama Expanse-a. Ujedno, nisam već jako dugo vremena pogledao seriju koja me više razočarala od Expanse-a. Sve člankom navedene hvale pozdravljam i prihvaćam, ali samo za prvu sezonu.
Prva sezona je jedno od jako rijetko viđenih remek-dijela znanstvene fantastike. Sama priča, njena dubina, razrada likova, protkanost i povezanost svih sporednih radnji… Mogao bih nabrajati i dalje, no recimo samo (bez spoiler-a) kako sve skupa kulminira cliffhanger-ima.
Sve lijepo i (donekle) glatko ide i do sredine druge sezone, kada cijela priča gubi težinu i značaj. Zašto? Jednim, jako malim, djelom zato što čitavu premisu priče sada preuzima odnos izoliranog belt-a, kao i borbe za prava potlačenih belters-a (žitelja asteroida a.k.a. belt-a op.a.). Sama priča, vjerujem, i ne bi bila loša da je, uistinu, i koncentrirana na njihovu borbu, kao što je, djelom uvodne priče, i prikazano u prvoj sezoni. Nažalost, sada radnja prelazi u, manje-više, političke odnose Marsa i Zemlje, kao i njihov maćehinski odnos prema beltu. Možda bi i taj dio priče bio zanimljiviji da je dio nekakve bitnije i veće radnje, a ne da je sam politički odnos prema ugnjetavanim i izrabljivanim belters-ima motor pokretač cijele naučno-fantastične serije. Toga mi je dosta i u stvarnom životu, ne mora se radnja prebaciti u solarni sustav kako bi bila više sexy.
Sada kada smo i to riješili vratimo se na glavni problem. Dakle, u drugoj sezoni, ulogu glavnog lika preuzima osoba s kojom se uopće ne možete posvetiti. Fokus se prebacuje na mladog kapetana Jim Holden-a koji vuče za sobom misterioznu prošlost iz vremena dok je još živio na Zemlji s svojih osam/devet očeva i majki. Bez obzira na same motive i plemenitost djela koje pokazuje, neke stvari je potrebno spomenuti. Radi se osobi koja se u tom svemirskom bespuću našla avanturistički, a nije bila kao većina ostalih aktera prisiljena zbog neimaštine raditi na tim asteroidima. Za razliku od te iste većine, ukoliko se njemu bilo što i dogodi, uvijek će imati dobar oslonac i podlogu u svojoj velikoj imućnoj i politički povezanoj obitelji. Njegov lik se najbolje može usporediti s likom Julie Mao u prvoj sezonu. Sve je O.K. dok oni ne počnu voditi radnju, jer se to sve skupa pretvori u jednu „cringey“ limunadu, s kojom mogu jedino osjećati susramlje.
Dozvolite mi da rezimiram. Sama radnja bi i (možda) bila zanimljiva da su je prikazali kroz oči nekoga s kim se doista i možete poistovjetiti. Glavni lik ciničnog noire agenta Joe Miller-a je trebao zamijeniti netko njemu sličan, ako ne karakterno, onda barem donekle dosljedno.