Recenzija: The Borgias – “God will forgive us, my son.”

Rim, 1492. godine. Papa Inocent VIII. je na samrti, a među kardinalima vlada opći kaos. Svi žele naslijediti krunu i postati najmoćnijom osobom u Italiji. Rodrigo Borgia jedan je od njih, te nakon niza spletki i prevara želja mu se ostvaruje. Kao novoizabrani papa Aleksandar VI., ostavit će veliki trag u povijesti Rima i Europe kao patrijarh prve mafijaške obitelji.

Obitelj Borgia već godinama predstavlja inspiraciju mnogim književnicima i filmašima. Popularni književnik Mario Puzo posvetio je posljednjih deset godina svoga života skupljajući detalje o životima Borgiasa za svoj roman, Obitelj. Kroz posljednjih dvadesetak godina, pojavilo se mnoštvo filmskih i televizijskih ostvarenja, od kojih je posljednje bio španjolski film iz 2006, Los Borgia. Sada je na red došao Showtime. Mreža koja je prije 5-6 godina predstavila The Tudors, seriju o spletkama kralja Henrya VIII., koja je postala popularna diljem svijeta, nije htjela u potpunosti napustiti ovaj žanr, stoga su ubrzo nakon objave o kraju snimanja Tudorsa najavljeni Borgiasi. Showtime je bio više nego zadovoljan gledanošću serije, te je par tjedana nakon premijere naručena i druga sezona.

U ulozi pape Aleksandra VI., Jeremy Irons već na prvi pogled vrlo jasno ostavlja dojam pokvarenosti, dvoličnosti i čovjeka željnoga moći. Iako na trenutke djeluje vrlo ukočeno u svakodnevnim situacijama sa svojom obitelji, Irons je kao stvoren za ovu ulogu. “God will forgive us, my son” – riječi su koje papa na početku serije izgovara svom sinu Cesareu, a vrlo dobro sumira ono što vjera zapravo predstavlja za Rodriga Borgiu. Papa uvijek ima Boga na svojoj strani, svaki zločin koji počini opravdan je i bit će oprošten. No, u očima mu se jasno vidi da ni on sam u to ne vjeruje. Moć je ono što nezasitni papa Aleksandar VI. želi, a sada, kada je uspio doći do Svete Stolice, ne namjerava stati. Njegova djeca predstavljaju mu pijune koje će oženiti i udati po kraljevskim obiteljima u Europi s kojima mu je u interesu ostati u dobrim odnosima. Upravlja svojom djecom kao kazališnim lutkama, koji će učiniti sve što treba za svog oca – za dobrobit obitelji Borgia i dobrobit Crkve i Rima. Najstariji sin, Cesare Borgia (Francois Arnaud), krenuo je očevim stopama u svećeništvo, a ubrzo nakon dolaska na Svetu Stolicu, papa ga proglašava kardinalom. Rodrigo je oduvijek naglašavao kako jedan sin mora biti u svećeničkoj odori, a drugi u vojničkoj. Uloga vojnika u obitelji pripala je mlađem sinu, Juanu (David Oakes). Lucrezia (Holliday Grainger) je jedina Rodrigova kćerka za koju dogovara brak s Giovannijem Sforzom, čija obitelj vlada Milanom.

Naravno, obitelj Borgia nije bez neprijatelja. Glavni antagonist u seriji – ako se Borgie uopće može smatrati protagonistima – jest kardinal Della Rovere (Colm Feore). Oličje licemjerja, tvrdeći da u ime Crkve, Rima i rimskog naroda želi pokvarenom Borgii oduzeti papinsku titulu, Della Rovere to čini iz sebičnih razloga – želi dospjeti na mjesto pape, ne shvaćajući da je njegova glad za uspjehom i moći karakteristika koju dijeli s Rodrigom.

Ono što se seriji nikako ne može osporiti jest njezin vizualni identitet. Od scenografije do kostimografije, serija je blistava, raskošna, i najvažnije od svega – autentična. Kao što i Mad Meni imaju svoj vizualni identitet zbog kojeg poželimo vratiti se u šezdesete, tako i The Borgias oduzima dah s pojedinim scenama. Na vrlo vjerodostojan način prikazan je i eksterijer, što je bio vrlo težak pothvat s obzirom da radnja nerijetko skače iz jednog dijela Italije u drugi. Što se tiče povijesne točnosti serije, autori su, naravno, uzeli slobode i malo dramatičnije obradili neke dijelove Borgiine vladavine, a neke su i dodali. Iako brzog tempa i zanimljive radnje, serija često zazire u nepotrebnu melodramu u pojedinim scenama, gdje se onda ističu slabosti ne samo scenarista, već i samih glumaca, posebice Holliday Grainger (Lucrezia) i Francoisa Arnauda (Cesare), koji su uz Rodriga najpristutniji likovi u seriji. No, nisu sve melodramatični obračuni – u seriji ima i krvi i seksa (doduše, manje nego u Tudorsima), a upravo su Borgiina spletkarenja i neprijateljstvo s Della Rovereom najzanimljiviji dio serije. Gledajući njegove manipulacije, zločine i iskorištavanje moći, jasno je zašto mnogi govore o obitelji Borgia kao jednoj od prvih mafijaških obitelji.

Iako vrlo solidna i zabavna serija, The Borgias nećete vidjeti kako dominira na ovogodišnjim Emmyima. Serija je po kvaliteti daleko od mnogih drugih ostvarenja s kabelskih mreža (Game of Thrones, The Killing), no svakako je vrijedna gledanja. Bit ćete opčarani vizualnim identitetom serije, kojem nisu potrebne 3d naočale i specijalni efekti kao u 765. nastavku Transformersa. Po sat vremena bit ćete uvučeni u svijet renesansne Italije i istovremeno biti zgađeni, ali i fascinirani spletkama ove famozne obitelji.