Recenzija: Stranger Things — Ljubavno pismo klasicima 80-ih

Zadnjih godinu i pol dana svijet popularne kulture još je više zahvatila nostalgija za brojnim serijama i filmovima s kraja milenija od kojih su neke već dobile svoje dugo očekivane uspješne, ali i neuspješne nastavke i rebootove. Mnoge još moramo čekati, a uzbuđenje i nestrpljivost jedino može objasniti želja za programom koji je nekad bio jednostavan, pun klišeja i predvidljivih završetaka rađenih crno-bijelom karakterizacijom likova.

Današnja televizija manjka takvih projekata, što je ujedno njezina i prednost i mana jer stvaranje sve originalnijeg i popularnijeg programa zahtjeva ugoditi zahtjevima publike da ih se očara i šokira kombinacijom odlične glumačke postave i niza preokreta u radnji.

Nakon ovoga se čini da Netflixova najnovija nadnaravna drama ne bi nikako uspjela, ali zasićenost današnjim programom i obrada već poznate teme na moderniji način, unatoč smještanju radnje u 80-te, je donijela i više nego pozitivne kritike, a brojne poveznice s popularnim radovima Stephena Kinga i Stevena Spielberga su još više približili seriju publici. Čak i sami autori, braća Duffer, osim navedenih uzora ističu i utjecaj Davida Lyncha u vidu mističnosti, ezoteričnosti, nejasnosti te stvaranja priče oko običnih svakodnevnih ljudi koji se susreću s natprirodnim i neuobičajenim stvarima.

Stranger Things nije adaptacija, niti reboot ili revival nekad popularne serije, ali je svakako već viđen koncept u odličnoj kombinaciji sa svježom pričom, izvrsnom atmosferom, koja ide iz jedne krajnosti u drugu, te ljetnom sušom koja se zbog ovakvih projekata polako približava kvaliteti jesenskoga programa.

Već u prvih deset minuta serije iskusimo cijeli niz emocija koji ćemo osjećati tijekom ostatka sezone – od šoka, straha i napetosti donesenog treptajućim svjetlima hodnika laboratorija za odvratne tajne vladine eksperimente pa do topline srca i nostalgije kad četvoro klinaca u podrumu okruženi kasetama i posterima igraju Dungeons & Dragons. Nedugo nakon toga počinje radnja kad Will, jedan od navedene četvorice, nestane bez traga na putu do kuće, a jedino što policija pronađe sljedeći dan je njegov bicikl napušten u šumi.

Nitko ne zna gdje je Will i što mu se dogodilo, a nakon dugotrajne potrage i policija već polako odustaje uvjeravajući samohranu majku Joyce Byers, koju glumi izvrsna Winona Ryder, da se pomiri s gubitkom sina i također odustane. Ali Joyce odbija povjerovati u laži i obmane te unatoč živom dokazu i dalje ima nadu i kreće sama istraživati nestanak uplićući se u puno veće stvari nego što se nadala.

Winona je majstorski obavila posao dovođenja i izvlačenja Joyce iz ludila i opsjednutosti Willovim nestankom te osjećaja krivnje zbog zapostavljanja svog starijeg sina Jonathana usput pokušavajući uvjeriti šefa lokalne policije u svoje očigledno lude i nepotvrđene tvrdnje. Joyce razumije da su njezine teorije nategnute i teške za povjerovati, no majka koja je izgubila sina će napraviti i vjerovati u sve samo da ga vrati, a kad lampice počnu svjetlucati i stvorenja izlaziti iz zidova, sigurna je da je u Willov nestanak umiješano nešto paranormalno s kojim ne može sama izaći na kraj.

Osim glavne teme nestanka, u prvom dijelu sezone postoji i nekoliko odvojenih priča, posebice ona oko srednjoškolke Nancy Wheeler (Natalia Dyer) i njezinog popularnog umišljenog dečka koji je nimalo suptilno nazvan Steve Harrington. Nancy je odlična učenica i pritom jednako popularna kao i Steve, no s vremenom počinje preispitivati svoje vrijednosti sa svojim osjećajima i odgovornostima te pomaže društvenom outsideru Jonathanu pronaći svog brata.

Uz njegovu obitelj, Willovi prijatelji također pokreću vlastitu istragu te jedne kišne noći u šumi pronađu odbjeglu djevojčicu, ograničenog rječnika i bez kose, s misterioznom brojkom 11 na lijevoj ruci pa ju prema tome nazivaju Eleven. El je kao lik vrlo slična E.T.-u – love ju nepoznati vladini ljudi u crnom, ima mogućnost telekineze i otkriva svijet oko sebe s čuđenjem i fascinacijom, a serija i film ističu tradicionalne obiteljske i međuljudske vrijednosti od ljubavi i prijateljstva pa do povjerenja i timskog rada, koje god dobi ili vrste bili.

Tri navedene potrage se do kraja sezone spajaju poput dijelova slagalice u zajedničku borbu protiv neprijateljskoga čudovišta, dok Vlada SAD-a pokušava zataškati cijelu stvar praćenu eksperimentima na ljudima, mučenjima i tajnim istraživanjima nepoznatog svijeta The Upside-Downa. Stranger Things se tako ne srami pokazati sličnosti s brojnim klasičnim filmovima poput E.T.-a, Gooniesa i Close Encounters of the Third Kind ističući posebnost vlastite mitologije koju Eleven vrlo vješto povezuje s tzv. Demogorgonom i Upside-Downom.

Upečatljiva kinematografija i glazbena podloga su samo neki od važnih komponenata doživljavanja ove serije u cijelosti, dok je uvodna špica specifična po svojoj jednostavnosti, ali i napetosti, mističnosti i jezi. Prva sezona nam se jako svidjela, zbog svih navedenih komponenata, a blagi cliffhanger na kraju će učiniti nadolazeću mitologiju još boljom u potencijalnoj drugoj sezoni.