Recenzija: Skam — Tinejdžerski pop-kulturni fenomen iz skandinavske radionice

Na vrhuncu onoga što se danas popularno naziva “Peak TV” vrlo je zahtjevno naći vremena za bilo koju drugu produkciju osim dominantne američke i britanske, a teško je napraviti isto i za navedene programe. Da bi se neka francuska, njemačka, norveška ili čak hrvatska serija našla na obaveznoj literaturi za gledanje prosječnom gledatelju, prvo treba ponuditi nešto neuobičajeno, dosad neviđeno, i dovoljno zanimljivo što bi privuklo i širu publiku, a ne samo ciljanu tinejdžersku demografiju. Najčešće velika američka TV kuća ili streaming servis poput HBO-a ili Netflixa otkupi prava na prikazivanje i time relativno nepoznati serijal stavi u centar pažnje.

U ovom slučaju, Skam je vlastitim zaslugama uspio u svemu što od svojih početaka nije mogao ni zamisliti, a niz faktora – od priče, likova i formata do samih fanova – je uvelike utjecao na rastuću popularnost ove norveške serije. Skam je norveški naziv za sramotu, a svoje ime uvelike opravdava kako se priča odmotava kroz epizode s vrlo neujednačenim trajanjima od samo petnaest do čak pedeset minuta. Serija se službeno snima za norvešku radio-televiziju NRK, no ona nije od samog početka rađena specifično za televiziju što je jedan od bitnih razloga zašto je baš ova serija “drugačija od drugih”.

Naime, u jesen 2015. njezina je autorica Julie Andem s timom producenata, putujući po Norveškoj, ispitivala adolescente i tinejdžere o svojim životnim iskustvima te ponašanju u školi i društvu kako bi započela projekt u kojem će se sva događanja likova iz serije objavljivati u stvarnom vremenu na mrežinoj web stranici – uključujući videozapise, pozive, poruke, slike te zapravo sve moguće trenutke kroz koje likovi prolaze. Na kraju tjedna se sve objavljene snimke spajaju u jednu epizodu koja se službeno prikazuje na norveškom NRK P3 kanalu za mlade. Ovaj inovativni sistem komuniciranja s bazom obožavatelja je doveo i do stvaranja Instagram profila većini likova glavne glumačke postave što je gledateljima pružilo bolje i ispunjenije iskustvo praćenja svojih omiljenih likova kao da su sami dio serije.

Radnja je smještena u glavni grad Norveške, Oslo, i to u gimnaziju Hartvig Nissen gdje prvu godinu upisuje naših pet glavnih ženskih likova oko kojih se, od njihovog prvog susreta, okreće sva drama u seriji – od romantike, svađa i obiteljskih previranja do školovanja i aktualnih svjetskih tema. Sezone su rađene po konceptu da se pojedina fokusira na ljubavnu vezu između dvaju likova te prati svaki njen aspekt uz uspone i padove, od ljubavi na prvi pogled do sretnog ili eventualno tragično-tužnog završetka. Na samom početku, serija nas in medias res, bez previše okolišanja, upoznaje s glavnom junakinjom sezone Evom i njezinim dečkom Jonasom te polako i ciljano predstavlja ostale likove i priču koja okružuje centralni par. Eva na početku srednje škole nema nikakvih prijatelja te većinu vremena provodi s Jonasovim društvom u kojem se polako počinje osjećati kao višak i smetnja. Na temelju toga, odlučuje se za riskantne poteze socijaliziranja i to s najljepšom i najpametnijom curom u razredu.

Njeno ime je Noora, promišljena, načitana, analitična, kritična, zainteresirana i inteligentna s izraženim modnim ukusom, te upravo ona postaje Evina najbolja prijateljica, utjeha kroz sve teške trenutke i ono što je Eva već dugo vremena tražila. S vremenom im se pridružuju Vilde i Chris koje ih uključuju u svoj Russ Bus projekt, a najveće iznenađenje predstavlja Sana, muslimanka, odana svojim uvjerenjima, čvrstih i petrificiranih stavova te razlog zašto ustaljeni stereotipi uništavaju današnje društvo.

Nakon predstavljanja radnje, Skam se na prvi pogled čini kao još jedna u nizu tinejdžerskih sapuničastih avanturica često obrađivanih u mnoštvu serija američke produkcije. No, ova norveška senzacija je jedna od rijetkih koja se može pohvaliti svojom realnošću i pogledu na srednjoškolski život iz kuta prosječnog tinejdžera koji se uz sve fizičke i psihičke promjene koje ga zateknu u tom trenutku puberteta, mora još nositi i s društvenim i kulturnim pritiskom te utjecajem vršnjaka. Veće, pozadinske radnje, skoro pa i nema, dok je šira priča vidljiva u tragovima i uvelike podređena psihološkoj karakterizaciji glavnog lika sezone. U svrhu toga, dijalozi nisu tečni, povezani i dosljedni, već likovi često gube misao, vraćaju se na već izrečene tvrdnje te se izgube i zalutaju u rečenicama.

Osim adolescencije, serija nas također pobliže upoznaje i s malim dijelom norveške tradicije, najprije njihovom produženom inačicom norijade poznatom pod nazivom russefeiring. Ona obuhvaća zadnjih mjesec dana srednje škole u kojem se maturanti organiziraju u grupe i osmišljaju tzv. Russ buseve u kojima slave svoju zrelost i završetak obrazovanja, a često se i međusobno natječu. Dok gradovima tad teku rijeke alkohola, srednjoškolsko obrazovanje se približava kraju te završava posebnom ceremonijom na dan donošenja prvog norveškog Ustava. Nadalje, uz mnoštvo prisutnih emocija pomiješanih s crticama iz norveške kulture, prisutni su i dodiri s brojnim razvikanim svjetskim temama i dilemama. Već se u prvoj sezoni raspravlja o maloljetničkim trudnoćama te moralnosti abortusa, dok se između svega uklopila i kratka rasprava o izbjegličkoj krizi koja je destabilizirala Europu te pokazala kakav je o tome stav norveških adolescenata.

Najviše prašine na društvenim mrežama i u svijetu popularne kulture je podigla najnovija treća sezona zbog obrađivanja svakodnevnih problema LGBT zajednice fokusirajući se na razumijevanje vlastitih osjećaja, coming out te održavanje takve nestabilne ljubavne veze u kojoj veliku ulogu igraju i psihičke bolesti poput depresije i bipolarnosti. Ova je sezona Skama tako prozvana „modernom obradom Romea i Julije“ zbog raznih paralela povučenih kroz epizode te pokupila brojne pohvale kritičara i publike zbog prirodnosti i realističnosti pripovijedanja priče o LGBT vezi kao svakoj drugoj romantično-ljubavnoj vezi. Dok su slične priče u većini serija stavljene u drugi plan te se jednim dijelom čine nametnutima i sporednima, Skam je iskoristio priliku tome posvetiti cijelu sezonu te nas uvesti u razmišljanja i dvojbe izoliranog uplašenog tinejdžera u neželjenoj okolini u čijoj se glavi sve naizgled raspada i polako gubi smisao. U obradi takvih tema, serija se ne boji biti spora te na trenutke dosadna i jednolična jer kod publike izaziva upravo suprotan efekt privlačnosti, svježine, napetosti i očaranosti.

Ako vas serija ne privuče svojom premisom, još jedan veliki plus je i norveški jezik, bitna pozitivna posljedica strane neameričke produkcije, koji u govoru i pismu dominira svakim dijelom serije. Glazbena podloga je također neuobičajena zbog izvođača poput Die Antwoorda, Weeknda, Donalda Glovera i sličnih koji nisu poznati po soundtrack angažmanima u serijama gdje se tulumarenje koristi kao krinka za obradu ozbiljnih tema rasne i seksualne diskriminacije. Sličnu su tematiku istraživali i britanski Skinsi s kojima se Skam najčešće uspoređuje kao njihova moderna verzija, no bitna je razlika vremenski razmak od približno deset godina ispunjen nepojmljivim napretkom tehnologije i okruženja. Disfunkcionalne obitelji, nasilje i pubertet su svevremenske teme koje Norvežani uspješno obrađuju na moderan, inovativan i publici blizak način.

Svatko koga svakodnevno srećemo se bori s bitkom o kojoj mi ništa ne znamo i ne možemo im suditi. Ova serija to revolucionarno pokazuje jer daje do znanja da bez obzira na nečiju prividnu sreću, opuštenost ili prihvaćenost u društvu, procesi koji se zapravo događaju duboko u mislima te osobe su daleko od onoga što je nama poznato i dostupno te nam dopušta da se barem na kratko vrijeme nastanimo u tuđe misli i shvatimo prirodu njegovih problema. Nemojte da vas početni dojam zavara i dopustite da vam Skam iznova osvoji srca i postane razlog zašto ste ponovno počeli voljeti i poštovati ljude u svojoj okolini, a najprije sami sebe.