Ideja o dijeljenom filmskom univerzumu prije samo sedam godina vjerojatno se i Kevinu Feigeu činila teško dostižnim snom, a sada pod njegovim vodstvom Marvel se čini nezaustavljivim u svojoj ekspanziji i generiranju prihoda te naposlijetku i stvaranju odličnih uradaka.
Ekspanzija na televiziju započela je prošle sezone sa Agents of S.H.I.E.L.D., serijom o svakodnevnici u Marvelovim filmovima sveprisutne špijunske agencije. Nošena hypeom sjajnih Avengersa te imenima obitelji Whedon i njihovih čestih suradnika iza kamere obećavala je puno, no dugo je lutala u svojoj mediokritetnosti. Može se reći da su bili zatočeni čekanjem na promjene koje je donio Winter Soldier, no i bez toga je to možda moglo puno bolje.
Agent Carter je sličan, a opet novi format za Marvel: mini-serija. Sa svojih osam epizoda kojima će ispričati jednu zaokruženu priču popunit će prazninu između dva dijela druge sezone SHIELD-a. Serija prati naslovnu junakinju poznatu nam iz Captain America: The First Avenger i Winter Soldier, godinu dana nakon završetka drugog svjetskog rata. Peggy Carter (Hayley Atwell) u mirnodopsko vrijeme zatočena je u uredu SSR-a (prethodnice SHIELD-a) gdje ju unatoč njenim sposobnostima kolege smatraju glorificiranom tajnicom koja se tu našla samo zato što je Steve Rogers bio bacio oko na nju. Kada Howarda Starka (Dominic Cooper cameom reprizira ulogu iz First Avengera) optuže za izdaju prodajom oružja neprijateljima, on ju angažira da ga oslobodi optužbi i stavi joj na raspolaganje svog batlera Jarvisa (James D’Arcy utjelovljuje inspiraciju osobnosti umjetne inteligencije koju će kasnije razviti i kao svog “batlera” koristiti Tony Stark).
Autori serije su scenaristi oba filma o Kapetanu Americi, Christopher Markus i Stephen McFeely, dok će showrunneri biti Tara Butters i Michele Fazekas, najpoznatije po sada već poluzaboravljenoj komičnoj drami Reaper. Kao i SHIELD, Agent Carter svoj temelj ima u Marvelovim eksperimentiranjem one-shotovima – kratkim simpatičnim crticama o sporednim zbivanjima u univerzumu objavljenim kao dodatak DVD izdanjima filmova.
First Avenger je vješto ispričan origin Kapetana Amerike koji je mogao ispasti potpuno blesav, no dobrim dijelom i zbog potpuno neironičnog pristupa priči je ispao vrlo zabavan film o superheroju kojeg (uz Supermana) danas često vole ismijavati i proglašavati dosadnim zbog svoje moralne superiornosti. Mogao bih sada zalutati u priču zašto takvim junacima ima mjesta u pop kulturi, ali poantu ćete na bolji način naći već u naslovu, a pogotovo u sadržaju priče iz Action Comicsa “What’s So Funny About Truth, Justice and the American Way”, sjajno adaptiranu u animirani film Superman vs. the Elite. Na kraju krajeva, i sam First Avenger je odličan odgovor na tu tezu.
Nažalost, zbog činjenice da je na kraju filma Steve Rogers morao biti transportiran iz drugog svjetskog rata u sadašnjost kako bi se mogao pridružiti ostatku Avengersa, u ovom prvom periodu ostalo je mnogo prostora za ispuniti pričom. Gledajući sekvencu filma u kojoj Rogers i njegovi Howling Commandosi praše Hydru po čitavoj Europi svaki put mislim koliko bi se tu još dobrog materijala dalo isčupati. Teaser prve epizode druge sezone SHIELD-a, u kojem Peggy sa Howling Commandosima čisti Hydrina preostala uporišta, nagoviještao je upravo to — i pritom me beskonačno razveselio.
Da sam prije gledanja išta pročitao o samoj seriji, znao bih da se uzalud veselim, jer je premisa Agent Carter bazirana na istoimenom one-shotu (objavljenom uz Iron Man 3). One-shot smješta Peggy u situaciju identičnu gore opisanoj, uz zamjenu njenog nadređenog iz lika kojeg u seriji tumači Shea Whigham (Boardwalk Empire), a u one-shotu Bradley Whitford, i na čijem kraju ona bude odabrana da uz Howarda Starka vodi SHIELD. Kasnije sam tek primijetio izjavu Jepha Loeba (gazde Marvelovog televizijskog odsjeka) kako radnja mini-serije direktno prethodi one-shotu.
Dodatno me to rastužilo jer sam automatski zaključio da se u seriji neće ništa bitno dogoditi, već će samo biti napuhani i osam puta ponavljani one-shot. Već na samom početku su mi sve nade pale u vodu kada su nam (i u one-shotu i prvoj epizodi serije) imali potrebu prikazati isječak iz First Avengera u kojem se Peggy oprašta od Rogersa, jer u Marvelovim filmovima generalno nema puno držanja za ruku i objašnjavanja što se prije dogodilo. Stojim i kod tvrdnje da se svaki film može gledati bez ikakvog predznanja, uključujući i nastavke o pojedinim herojima poput Winter Soldiera.
http://www.dailymotion.com/video/x1viter_marvel-one-shot-agent-carter-2013_shortfilms
Prije nego što nastavim, moram se zaustaviti na tom filmu i ponoviti svoje oduševljenje njime. First Avenger je bio dobar, ali Winter Solider — apsolutno fantastičan. Nevjerojatno je kako cijelo vrijeme pumpa odlične akcijske scene koje sve redom guraju radnju naprijed, niti jedna nije preduga niti dosadna, a čak i na ponovno gledanje su napete. Čitav film ima sjajan tempo sačinjen od taktova akcije povezanim mirnim trenutcima i potpuni je užitak za gledanje.
Čak je i Peggy imala krasan moment u filmu, iako je taj jedan od onih koji vjerojatno ne funkcioniraju samostalno, bez prethodnika. Jer Peggy Carter je u njemu bila centralna figura, a njen karakter mi nikako nije pomirljiv s činjenicom da je godinu dana kasnije taj lik ostao zatočen u uredu, bez obzira na činjenicu da je to iskonstruirano kako bi se prikazao seksizam tog perioda.
Jednodimenzionalni prikaz seksizma je i najveći problem serije. Funkcionira ako je autorima bila ideja imitirati stripove iz četrdesetih koji su (pretpostavljam) slično pristupali temi, ali nekako sumnjam u to i da mi se dalo čitati bilo kakve intervjue sa showrunnericama, vjerojatno bih tamo pročitao kako je taj prikaz njima bitna i aposlutno ozbiljna stavka.
Nemojte me krivo shvatiti, to jest bitna i ozbiljna stavka, ali izvedba ju čini samo smiješnom, kao i najvećim dijelom njoj posljedičnu plošnost sporednih likova — uz manju iznimku Envera Gjokaja u ulozi Daniela Souse, još jednog Whedonovog veterana i glumca koji je, s obzirom na raspon koji je pokazao u Dollhouseu, premalo iskorišten na televiziji. No, on glumi invalida pa bi se valjda trebao nametnuti zaključak da se kripli i žene potpuno slažu.
Ako je nešto pozitivno izašlo iz te karakteristike serije, to je u drugoj epizodi simpatična jukstapozicija radiodrame gdje Peggy prikazuju Kapetanovom damom u nevolji dok u stvarnom svijetu ona razbija negativce.
Nije to jedina pozitivna stvar u čitavoj seriji (za sad): casting je zanimljiv, s nekim neočekivanim licima u sporednim i gostujućim ulogama (samo bi bilo ljepše da su im one “mesnatije”). Scenografija je odlična — naravno, nije na razini Mad Mena, ali uopće nije loša — puno je eksterijera i auta i velikih setova, čak i nevjerojatno puno za televizijski budžet. Pogotovo kad se usporedi sa SHIELD-om gdje su pola serije u avionu na dva ista seta, a pola u nekim polumračnim prostorijama koje gotovo niti ne moraju preuređivati iz studijskih hangara.
Najviše od svega, nekoliko puta spominjana riječ “Leviathan” ulijeva povjerenje: prema Marvelovoj mitologiji, radi se o organizaciji koja je ruski pandan Hydri, što otvara mnogo mogućnosti za sljedeće nastavke — već se spekulira o tome da bi ih se moglo povezati sa nastankom Winter Soldiera (i posljedično, dovesti Sebastiana Stana u seriju) ili barem kao opcija da nam ih Agent Carter predstavi, a nakon toga se oni pojave kao bitni igrači u nekom od sljedećih filmova.
Ključna stvar da Agent Carter postane zanimljiva, kao što je SHIELD to nedavno demonstrirao, jest da bude bitna za Marvelov univerzum: dakle, da ne bude nešto što će kupiti sporedne digresije iz filmova, pa iz njih pokušati stvoriti epizodu na koju će drkati kompletisti, već da stvori nešto vrijedno gledanja pričom koja nije samo zanimljiva, već i mijenja taj univerzum. SHIELD je to odlično napravio otkrivanjem Inhumansa — koliko je jebeno uzbudljivo to bilo. Ne samo zato što je stavio kvačicu pored nekog dijela mitologije, nego što je time seriji promijenio dinamiku i otvorio nove mogućnosti zanimljivih priča. Istina, te priče mogu vrlo brzo postati ponavljajuće zamorni Inhuman-of-the-week ili kako će na malo drugačiji način Skye iskoristiti svoje nove moći, ali imaju i beskrajni potencijal. Nadam se da će Agent Carter (sa Leviathanom ili nečim sličnim) doseći nešto slično, ovoj ili potencijalnim idućim sezonama. I da će malo bolje balansirati svojim preočitim podtekstom.
Na žalost, za sad je vrijedno preporučiti samo takvim kompletistima u koje i sam spadam. Zapravo, i u tom slučaju, rađe ponovno pogledajte oba filma o Kapetanu Americi. Ili barem Winter Soldiera, jer je tako jebeno odličan.
Akcijska avantura
Christopher Markus, Stephen McFeely
ABC
Hayley Atwell, James D'Arcy, Chad Michael Murray, Enver Gjokaj, Shea Whigham
6. siječnja 2015.
Dvije epizode pogledane su za recenziju.
Upravo sam pogledao prvu epizodu i ne ide dalje…totalno anemično
nemoj odustat, postane bolje u drugoj sezoni!
Super recenzija, makar mi je tvoj Marvelov fanbojizam potpuno nerazumljiv, svejedno me oduševljava.
Meni su te prve dvije epizode vrlo mlačne, ništa me nije ni zaintrigiralo ni nasmijalo, pa i spomen mogućnosti “nadogradnje” Leviathanom mi ne daje želju da dalje pratim. Moram spomenuti posebno iritantno i cheesy korištenje saksofona koje nas podsjeća da se radi o četrdesetima, a ja si poželim zabiti šaku u usta. Imala bih koju za reći i o seksizmu, ali ne da mi se sad.
Super recka Marko!
Hvala na pity commentu :P
Kad smo postali ljudi koji govore “recka”. Jel i “epka” isto u tom vokabularu? Od tih riječi si ja poželim zabiti šaku u usta.
I ja isto! Dodaj i “brutalka”! Možda i” Marvel”.
Dodaj ‘pozz’ na listu.
Ja sam pretpostavio da je to ‘recka’ bilo ironično.
Pretpostavio sam i ja, ali morao sam se na to osvrnuti.
Ja sam očekivao da će biti bar zabavno, ali totalno je dosadno. Bar prve dvije epizode. S druge strane, Marvels Agents of SHIELD je u drugoj sezoni dosta bolji. Ne znam kako se to dogodilo.
Kak ne? Razmontirali su SHIELD i sad su uveli Inhumanse.. događaju se stvari, zato je bolje.
Nisam još pogledao Agent-icu Carter, ali sudeći prema rejtinzima, ovo će biti proglašeno mini serijom. A što se tiče Winter Soldiera, žalosno ali istinito, možda i najbolji film u 2014. Istina bog, nisam ih pogledao puno, ali definitvni je bolji od svih onih Oskarovaca…
Boyhood je remek-djelo. I ne zbog toga što je sniman 12 godina. Birdmanu se jako veselim, makar zadnji Inarituov film koji sam pogledao je bio Biutiful i to je i meni bilo predepresivno.
Grand Budapest Hotel je isto remek-djelo.
Ne znam i zakaj bi bilo žalosno da je Winter Soldier… ok, ne najbolji, ali među boljim filmovima prošle godine. A i bilo je dosta dobrih filmova u 2014.
Hvala na preporuci. Pa zato jer je to stripovski film. Gdje su nestalae sve one dobre drametine kojih je prije par godina bilo nepretek?
Pa ne mora svaka godina biti puna drametina, bitno da ima dobrih filmova. A mogu biti dobri filmovi i teške drametine i superherojski i komedije… a ako to kaže PTA, onda je istina:
http://badassdigest.com/2015/01/15/paul-thomas-anderson-superhero-movies-get-a-bad-rap
(I Inherent Vice će biti najbolji film ikad, to odgovorno tvrdim)
Serija je prilicno odlicna. Posle prve dve epizode sam bio onako na distanci, ali nakon trece sam odusevljen.
Recenzija je dosta povrsna i bavi se banalnostina, ali dobro ko voli superheroje on ce biti odusevljen Agenticom Karter, a ko ih ne voli ima previsoko nerealna ocekivanja od ovakvog tipa serije.
Pa Marko voli superheroje, pogotovo Marvel, toliko da si je promijenio ime u njihovog ilustratora.
Pola ove rečenice je istinito.
Mogu reći da se i meni treća dosta više svidjela.
Odlična serija, šteta da ti se kao fanu ne sviđa. Dio sa Black Widow kampom je posebno dobar, Hayley Atwell odlična, kemija između glavnih likova super. IMHO.
Do kraja sezone mi se omilila :)
Još uvijek su me te neke on the nose stvari smetale, ali puno manje.
Nažalost, čini mi se da ”on the nose” stvari ostaju dio superhero serija:-) Ali, eto, super da ti se omilila :-)
Meni je ovo solidna zabava…
Komentar na Markovu recenziju Marvelove miniserije „Agent Carter“
Ovu recenziju si, čini mi se napisao pod pogrešnim naslovom. Saznali smo da si oduševljen CATWS filmom, ok i ja sam, ali ti si odlučio pisati o Agent Carter, a više se spominje film. Po mom mišljenju si ju žestoko potcijenio ostavljajući seriju u sjeni filma. Ali gledajući na činjenicu da si pisao o pregledane dvije epizode, to je bilo neizbježno. A ono što je ostalo bez komentara? Najbolji dio. Ono što je Marvel uradio sa ovom serijom, ona poruka namjenjena za žene, i – male djevojčice. Izostavljaš činjenicu da je veliki fokus otišao na sirovi prizor tretmana s kojim su žene živjele u to doba (danas nije puno bolje, ali vam ne ide u prilog priznati, pričam li mnogo već o pravima žena? zaboljela vas je glava?) ali sa reakcijom. Reakcijom snažne nezavisne žene, žene na koju bi se ugledali. (dok pišem. dolazi mi već ideja zašto su ju ukinuli. Kad je šta blizu feminizma ostalo na televiziji?) Lik Margret Carter donosi poruku- jednako- ne znači isto. Da prevedem sa jezika koji šovinisti ne razumiju, za svaki slučaj; Žene težeći ka jednakosti, pokušavaju dokazati da mogu sve što i muškarci, kao i muškarci. Ustvari time se odriču svojih vrlina, one koje muškarci nemaju. (Muškarci se ne vole takmičiti u onome što očito ne mogu pobijediti) Hayley Atwell (koja glumi Peggy) na pitanje “Šta se nadate da djevojke uzimaju gledanjem [Agentice Carter]?”; “Nadam se da mlade djevojke mogu vidjeti da ne moraju žrtvovati svoju ženstvenost da bi ih ozbiljno shvatili na radnom mjestu. Ali također se ne moraju oslanjati na svoju tjelesnost ili izgled, da je jednako važno, ako ne i puno više, da se mogu koristiti svojom inteligencijom, razumom, duhovitošću i toplinom kako bi mogli doći tamo gdje žele i ostvariti svoje ciljeve u životu”(sve prikazano Peggy-nim primjerom,pruža svjež pogled, i uliva nadu) Nešto što se dijelom može prikazati kao izdah, iskorak, kroz seriju ali nešto što se vama ne gleda. Također ne znam jesi li svjestan da seriju nisi dovoljno poštovao ni da pišeš o njoj, nego si film (glavna uloga-muška,glavni zlikovac-pogodi, možda je Sebastian Stan imao malo dužu kosu za ulogu ali poprilično je očit spol. A nemoj molim te da moram napomenuti i da film kojim si očaran ima djevojku koju glumi atraktivna glumica čija je uloga bila da bude u uskom odijelu sa nerealistično savršenom kosom s kojom se nemoguće boriti) uporedio sa mini serijom (koja je neoprostivo feministička)
Možda možemo reći da ovo nisi napisao s pogrešnim naslovom-ali onda si vjerovatno bio razočaran vidjeti još nekoliko scena (koje žene ne mogu nažalost, premotati ili skloniti sa ekrana kao što si ti uradio) i fokusirati “recenziju” na to. Koje su, doduše blaža verzija realnosti u kojoj žene nisu jednake muškarcima, u očima muškaraca. Muškarci ne samo da ne primijete (ne baš ok ali ok) svakodnevnu mukotrpnu diskriminaciju u životu žena ali ju odbijaju priznati (nikako nije ok), samim time raditi na eliminisanju iste. A znaš li zašto Marko? jer ih ne žulja, jer vas ne žulja. Sam naslov članka, “STRIPOVSKI SEKSIZAM ČETRDESETIH” mi govori kako si brzo osudio emisiju, nije ti se dalo gledati. Nisi se sreo sa spolnom diskriminacijom. Ali , žulja te 30 minuta na ekranu, dosadno ti je gledati da se to dešava, a kamoli da odgledaš onaj dio u kom se žena izbori za sebe, uspije na primijer prestiči čitavu kancelariju muškaraca sama rješavajući slučaj. Misliš da je taj dio kliše, nisi mogao odgledati osaaam duuugih sezona miniserijala. Mogu ti i reći da je taj scenariju, izuzev naravno sci-fi i akcionih borbenih dijelova, poprilično realističan. samo što u pravom životu žena ne dobije svojih 5 minuta slave, priznanja i orednja. U najboljem slučaju tvoj rad bude priznat, ali ne i ti. Naći će, vrlo lahko, ambicioznog uspješnog muškarca da stave iza tvog rada, jer zaBoga, šta žena zna o ičemu, kako bi ona to mogla izvesti?
Uglavnom, ne shvataj kao hate-komentar, napominjem jer može izaći kao surovo, bude to tako kada iznosiš bolnu, činjeničnu istinu. Umjesto, shvati kao konstruktivnu kritiku, ako hoćeš. Pogotovo ako planiraš nastaviti pisati, da vidiš šta si propustio. Ono što nisi htio vidjeti. Cijena biti žena, u pedesetima, među muškarcima po njihovim pravilima, u svijetu superheroja,špijuna… Marko, ne da vam se gledati seksizam, e ne da ni meni, ali ga ti ne moraš proživljavati pa ugasiš izvor promjene.
Sve najbolje i puno sreće u recenzijama!