Recenzija: House of Cards — Politička sapunica pod krinkom ozbiljne drametine – serijala.com
Trenutno čitaš
Recenzija: House of Cards — Politička sapunica pod krinkom ozbiljne drametine

Recenzija: House of Cards — Politička sapunica pod krinkom ozbiljne drametine

Prije nekih godinu i pol dana, Scott Tobias pišući za (sada nažalost mrtvi) Dissolve, u prvoj rečenici svoje recenzije tad razvikanog i razglabanog Birdmana lupio je njegovog redatelja u jaja.

Alejandro González Iñárritu is a pretentious fraud, but it’s taken some time to understand the precise nature of his fraudulence.

Birdman je kasnije te godine, odnosno rano sljedeće, osvojio Oscara za najbolji film 2014 godine. Osobno se ne mogu sjetiti lošijeg filma koji je dobio tu, najvažniju nagradu od Akademije, a ne želim reći da je to bio Crash, jer mi je Crash toliko neutralan i krajnje zamoran da ga se uopće ne treba spominjati. Birdman, s druge strane, je loš film umotan u plašt pretencioznosti od kojeg mi je muka u želucu i nevjerojatno je da me ovakva glupost toliko može naljutiti, obzirom da je prilično nebitno.

No, opet započinjem digresijom. Recimo.

house_of_cards1

House of Cards je započeo (i završio) svoju četvrtu sezonu i ja sam opet to odmah sve pogledao, nakon što sam već prošli put lupio šakom o stol i obećao sebi “e, sada je stvarno dosta, Dario.” Naravno, čim se četvrta sezona pojavila ja sam je upalio i kroz jedan vikend pogledao svih trinaest epizoda. U kratkim crtama — naslov recenzije na AV Clubu — “House Of Cards is as frustrating and enjoyable as ever” — je sve što morate znati. Osim prve sezone koja je još uvijek sadržavala nekakav osjećaj novine, ostatak serije je plesanje po rubu stalne frustracije i uživanja u gledanju nečega što pada i rasipa se s dvadesetog kata na pločnik.

House of Cards ima vrlo vokalnu publiku koja se kune u kvalitetu ove serije i ništa drugo im nije važno, što je posve u redu, jer svaka serija ima svoju publiku, a mišljenje u ovom tekstu je samo moje i kao takvim ga shvatite. Nemam apsolutno ništa protiv da se ljudima ova serija jako sviđa, u brzim i kratkim šutevima djeluje kao droga, opojno i stvara ovisnost. I sam sam se predoziravao, međutim, u suštini, Cards je isprazna zabava bez trunčice smisla, i kao takvu je treba shvatiti.

Jedan od najvećih problema koji imam sa serijom je njezina ustrajanost u tome što uporno želi biti “prestižna” serija. House of Cards samo izgleda kao “prestižna” serija. Beau Willimon, njen showrunner, nije pretenciozno govance kao gospodin Inarritu, već tek prosječni scenarist. I to je sasvim u redu samo po sebi. Ne znam ni ja pisati, pa se ne pravim da sam Charles Dickens.

house_of_cards3

Od prve sezone House of Cards pokušava kanalizirati najbolje Sorkinove dane West Winga, ali to je tako usiljeno i loše napravljeno da iz godine u godinu Willimon i njegov scenaristički tim ne vide šumu pored drveća. Sorkin u svom West Wingu nije bio cinik i često je serija svoje emocije nosila na rukavu. Cards, za razliku od West Winga, je kruta, tvrda, cinična tvorevina s antipatičnim antijunakom u glavnoj ulozi. Willimon svoju karijeru nije izgradio na televiziji i filmu već na kazališnim predstavama, koje nismo imali prilike gledati, tako da ne želim o njihovoj kvaliteti suditi, ali iz svakog dijaloga Netflixove serije vide se obrisi kazališne predstave.

Cards je bogat dijalozima, puno se priča, i bez grebanja po površini može se činiti da je su svi ti razgovori jako pametni i kompleksni. Međutim — nisu. Oni su isprazni, jednostavni, kvazi-sorkinovski i uvijek završavaju u korist našeg antijunaka. Tu i tamo i netko drugi zna spustiti Franku, ali u konačnici su to uvijek Pirove pobjede. Osobno nisam veliki obožavatelj kasnije faze Sorkinove karijere, ali teško je ne priznati da je sjajan pisac — pogotovo kad on to sam i želi biti.

S tehničke strane zbilja se rijetko što može prigovoriti, prilično sam veliki obožavatelj samog izgleda serije. Kadrovi su statični, isprani, hladni, bez mnogo boje i dinamike. Scene se igraju borbom svjetla i tame u kojima su ponekad jedini izvori tog svjetla — umjetni izvor iz samih soba u kojima se radnja odvija. Serija je predstavljena u širem, 2:1 formatu, koji djeluje filmski i nešto je što se rijetko viđa u TV-serijama. Britanci su eksperimentirali širim formatima (Utopia, In the Flesh), a nedavno smo imali i odlični 11.22.63 koji je prezentiran u istom formatu kao i Cards. Svoje uzore Cards pronalazi u Being There, vrlo dobrom Sellersovom filmu s kraja sedamdesetih, a sličnosti možete vidjeti u petominutnom isječku. Spojleri, jasno. Naravno, tu je i činjenica da se radi o adaptaciji istoimene britanske serije, same po sebi adaptacije istoimenog romana.

house_of_cards2

Što se tiče same priče četvrte sezone — ona je još više napadna, over-the-top nego inače i teško mi je uopće bez nekog podsmijeha i govoriti o tome. Od pokušaja ubojstva, Claire kao potpredsjednice do samog kraja i pogleda u kameru nakon događaja iz finala. Ne želim trošiti puno riječi o samoj radnji jer ona je besmislena kao i inače, a jedini pobjednik je uvijek Frank Underwood. Kevin Spacey je i dalje sjajan, ali karikatura je sve lošija.

I više nego prije, House of Cards je partija šaha s nekim tko se vratio iz budućnosti i točno zna kako će, i kada, figure skakati po ploči. I zato je teško ozbiljno shvatiti bilo što što se u seriji događa i ako ostanete na toj strani linije — i dalje ćete seriju s užitkom gledati. Nažalost, ili na sreću, mene je lako naljutiti i vrlo brzo poludim kada mi se bacaju ovakve nebuloze. I koliko god je stvarna američka politička situacija trenutno šašava – argument da je serija sve sličnija stvarnosti jednostavno ne vrijedi.

Možda je sljedeća sezona stvarno ta koju neću više gledati. U nadi.

6.5 10 1
6.5

Žanr: Politička drama

Autor: Beau Willimon, David Fincher

Mreža: Netflix

Glume: Kevin Spacey, Robin Wright, Michael Kelly

Datum premijere: 1. veljače 2013.

Četiri sezone pogledane su za recenziju.

16 komentara
  • Prva sezona mi je bila sjajna, druga vrlo dobra, treća je najgora sezona 2015. godine, nešto slično kao Homeland u trećoj sezoni, pola sezone bačeno na Stamera iako je svima bilo jasno da je to moglo biti riješeno u 5min, a u četvrtoj sam pogledao 4ep, lagani napredak u odnosu na treću, no u globalu se slažem s Dariom, jedna od precjenjenijih serija današnjice

    • Prvi dio sezone je u redu i bolji je od očajne treće sezone, ali onda opet ode kvragu od sredine sezone. Dobra je ovo usporedba s Homelandom.

  • Ocjena čitatelja? Biti će ti blizu njihove ocjene. Zašto? Zato jer mogu što namještati do mile volje. Oni imaju beskonačni broj glasova.

  • Prva sezona dosta dobra, u drugoj se već osjećao pad koji se u trećoj sezoni do kraja pokazao.
    Ali četvrta sezona je u nekim epizodama podsjećala na same početke serije. Bilo je scena koje su od te ludosti napravile nešto odlično, spektakl. Ali uz tih par dobrih epizoda bilo je i onih koje su me vratile u realnost i serija je opet bila klasični nered kao i prije. Finale teško razočaranje, a očekivao sam nešto puno bolje…

  • Da, i ja se nadam da je ovo zadnja sezona koju si pogledao, ali zato znam da je ovo zadnja “recenzija” koju ću od tebe pročitati.

  • Pozdrav, Dario.
    Otpisati jednu seriju kao losu samo jer ne izgleda kao nesto sto bi TI napisao, ili jos gore, puko jer ne prati storytelling trendove koji su trenutno popularni u okviru televizijskog medijuma, npr nije dovoljno realisticna (u tome kako preslikava pravi zivot), ili ne postoji suspenzije oko toga u ciju ce se korist pojedine konfliktne situacije izmedju likova razresiti, meni se to cini kao bas los argument, zar ne? Velika je razlika reci “nije mi po ukusu” i “ne valja”, narocito ukoliko pises recenziju.

    A to da ne preslikava adekvatno politicku scenu u Americi, ne kapiram lol? Ti imas neka iskustva iz prve ruke? Bolja nego jedan writing team solidno obrazovanih Amerikanaca koji celog zivota odrastaju i borave u Americi, i svakodnevno pricaju o politici sa drugim Amerikancima, ljudima od krvi i mesa, iz svih najrazlicitijih polozaja u drustvu?

  • Jednu stvar ljudi zaboravljaju. Ovo je fanovski amaterski site. Ljudi
    što pišu recenzije rade to iz hobija. Nisu ni kritičari ni nekakvi
    profesionalci. Obični ljudi koji gledaju serije kao i mi. Možeš i ti
    svoju recenziju napisati u komentarima i dati ocjenu na kraju. Vrijedi
    isto ko i Dariova. Ovo je više onako “hipijevski” site složen od ljudi
    sa određenim jako uskim ukusom gdje im vrijedi 1% serija u zadnjih 20 godina i gdje se jedno 90% ljudi s njima ne slaže. I to je to. Tko ne voli nek ne čita. Ja dođem možda jedanput tjedno vidjeti vijesti a koga briga za recenzije i mišljenja.

  • Ne bih se ni ja složio s Dariom u potpunosti: mislim da ni Kevin Spacey nije niš posebno u toj ulozi.

  • Znam da kasnim na raspravu, a i nova sezona serije je davno puštena, no nakon što sam pročitala komentare, jednostavno sam morala nešto napisati.

    Dakle, ne mogu vjerovati koliko je negativnih komentara na ovu recenziju! Naravno, svatko ima svoje mišljenje i serije koje su mu sjajne ili ih smatra lošima. No, niti jedan komentar nije donio argumente kojima bi objasnio zašto se ne slaže s recenzijom. No dobro, vjerojatno nikakva novost na internetu. Uostalom, svi koji gledamo (pre)više serija sigurno gledamo i one za koje smo svjesni da nam idu na živce ili ih više ne smatramo tako dobrima, ali jednostavno ne prestajemo. Jer je to tako i volimo sami sebe živcirati :D Ali tako diskvalificirati autora jer se netko ne slaže s njegovom recenzijom; stvarno ne razumijem :/

    Ali da ne bih samo izražavala svoje čuđenje, moram priznati da i meni serija postaje sve slabija. Naravno, pogledam ju gotovo odjednom i tako ću i iduće godine i opet ću htjeti svu odjeću koju nosi Claire. Ipak, stvarno postaje nevjerojatno koliko njih dvoje mogu manipulirati, a da cijeli sustav i dalje funkcionira, tj. da nitko od tih izmanipuliranih ne uzvrati. Iako su dali naznake u zadnjoj sezoni da su neki postali svjesni te činjenice pa da bi mogli postati problem. To će ih na kraju vjerojatni i koštati pa će se i urušiti ta njihova kuća od karata. Mislim, kako uvijek znaju da će u tom cijelom lancu reagirati baš svi koje trebaju onako kako oni žele? Ali budući da su svi likovi napravljeni s očitim manama, onda je i posao lakši…

    Brzo nakon prve sezone pogledala sam i britansku seriju. I čini mi se da je glavni problem ove Netflixove onaj tipični američki – ako se to tako može okarakterizirati – a to je da žele uvijek više na svakoj razini pa tako i na razini priče (i manipulacija). (Uz napomenu da ne mislim da ako je nešto britansko da je odmah i bolje/kvalitetnije i sl.)

    Ipak, s jednom stvari u ovoj recenziji se ne slažem, a to je ocjena Birdmana. Iako potpisujem da je Iñárritu pretenciozan, Birdman mi je bio dobar film. Razmislit ću hoću li i dalje čitati autorove recenzije :P

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2023 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861