Recenzija: Dracula — beskrvni kraj uništava obećavajući početak – serijala.com
Trenutno čitaš
Recenzija: Dracula — beskrvni kraj uništava obećavajući početak

Recenzija: Dracula — beskrvni kraj uništava obećavajući početak

Sve oko nove ekranizacije Dracule je teško. Teško se natjerati početi gledati seriju koncipiranu u tri jednoipolsatne epizode, teško je prestati gledati nakon kraja prve, teško je ne ljutiti se na tvorce serije jednom kad ste je odgledali do kraja.

Nekoliko servisnih informacija za one koji nemaju pojma o čemu pričamo: najnoviju adaptaciju Dracule Brama Stokera potpisuju Steven Moffat i Mark Gattis, dobro nam znani kao autori Sherlocka, a emitirana je tri večeri za redom počevši od Nove godine na britanskoj javnoj televiziji — samo dan kasnije postala je dostupna gledateljima i na Netflixu.

Iako formatom podsjeća na Sherlocka, za razliku od njega (iako i tu ima prijepora, ali pustimo ih sad po strani) Dracula nema pojma kamo ide, a ni gdje ni kako završava. Čini se da su se autori doista htjeli držati književnog predloška, ali istodobno modernizirati likove, dati im suvremeniju dimenziju, možda čak i progovoriti o nekim pitanjima sadašnjice poput emancipacije žena, društvene nejednakosti i konzumerizma — i sa svim tim su imali problema. Prva epizoda varljivo obećava vrlo uzbudljivu priču dovoljno blisku Stokerovom originalu, ali i s pravom dozom suvremenosti u smislu tretmana likova, no odatle sve prilično brzo odlazi nizbrdo.

Slično kao i kod Sherlocka, autori se s obožavanjem fokusiraju na glavni lik, grofa Draculu (kojeg vješto utjelovljuje Claes Bang) s namjerom da ga ocrtaju fascinantnim, beskrupuloznim i brutalnim, no rezultat je jednodimenzionalnost i iritantnost. Kontrapunkt bi mu trebala biti časna sestra Agatha Van Helsing (Dolly Wells), a kasnije Zoe Van Helsing, potomkinje slavnog borca protiv vampira. Agatha vas momentalno osvoji britkim jezikom i ponašanjem koje ne priliči baš časnoj sestri (da ne govorimo o njenom očitom ateizmu, gasp!), no obrada njenog lika, kao i njene pranećakinje Zoe (tumači ih ista glumica) stvara prilično razočaravajući rezultat — obje imaju svrhu samo ako Dracula postoji.

Dolly Wells, Dracula; BBC

Druga epizoda je više kupovanje vremena nego razvoj radnje i likova. Dracula drakulira, Agatha ga pokušava shvatiti, ali čini se da je sve u službi pretpostavljenog velikog praska koji slijedi u finalnoj epizodi. Mnogi su gledatelji i kritičari komentirali i kao problem isticali premještanje vremena radnje serije iz 1897. u prvim dvjema epizodama u 2020. u posljednjoj. To samo po sebi možda i ne bi bio toliko nespretan potez da se tvorci nisu sapleli i pali baš u svakom aspektu seljenja radnje u sadašnje doba, uključujući i prilično antiklimaktični završetak.

Dojam posljednje epizode je totalna bezidejnost u čitavom nizu aspekata. Prvi problem jest kako prevesti likove (sporedne, jer Draculi očito nije bilo spasa) u moderno doba i dati im priliku da svojim postupcima kritiziraju društvo u kojem žive. Cijeli bi se tekst dao napisati samo o očajnoj karakterizaciji lika Lucy Westenra (Lydia West) kojoj su priuštili dobru dozu slut-shaminga ili potpuno nepotrebnom comic reliefu u liku Draculinog odvjetnika Franka Renfielda (tumači ga Mark Gattis).

Drugo s čim se autori bore jest kako trapavo ne ispustiti središnji element nepoznatog i uzbudljivog koji su bildali kroz cijelu seriju i gledatelja naveli na pomisao da slijedi bombastičan kraj. Moffat i Gattis u startu postavljaju priču tako da nas navode na pretpostavku da će kraj donijeti veliko otkrivanje srži i motivacije Draculinog postojanja po kojem Agatha, a poslije Zoe neprekidno prčkaju. Da su barem odlučili da je i taj motiv jednostavno i samo krvoločnost u svrhu opstanka, ne bi bilo trećeg problema — kad su već sami sebi servirali prevelik zalogaj, preostalo je barem zaključiti priču bez da posegnu za ljigavim koncem petparačkog ljubića — pogađate, nisu uspjeli.

Možda vam je samo ova naznaka prirode završetka dovoljna da prekrižite cijelu seriju; uz posljednju trećinu koja je stvarno negledljiva, nama je najteže palo što su Moffat i Gattis krenuli ambiciozno i zanimljivo, a opet se spotaknuli na istom mjestu, na mjestu raspleta; obećavali su nuklearni oblak, a proizveli tek malo vitra.

6.5 10 1
6.5

Žanr: Horor

Autor: Steven Moffat i Mark Gattis

Mreža: BBC/Netflix

Glume: Claes Bang, Dolly Wells, John Heffernan, Lydia West.

Datum premijere: 1. siječanj 2020.

Datum premijere (HR): 4. siječanj 2020.

Cijela sezona pogledana je za recenziju.

3 komentara

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2023 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861