Downton Abbey vratio se drugom sezonom na britanski ITV1, kao trenutni Guinnessov rekorder, kritički najhvaljenija serija prošle godine prema podacima Metacritica, servisa koji agregira ocjene i recenzije kritičara. Titulu naslijeđuje od svojih prethodnika, redom Mad Men, Sons of Anarchy te Modern Family. Metacriticova metodologija dodjeljivanja ocjena ponekad je sumnjiva, no – među američkim kritičarima nadmašila je američke serije. Znači li to da su Britanci nadmašili Amerikance u svijetu serija?
Downton Abbey, klasična britanska drama, vraća nas u prošlost, točnije u prvoj sezoni pred sam početak Prvog svjetskog rata, dok nam u drugoj približava rat, njegove posljedice i probleme koji su zahvatili Downton i njegove stanare – one s vrha društvene ljestvice, Upstairs i one ispod njih, Downstairs. U središtu priče nalazi se aristokratska obitelj Crawley, njihovo osoblje te ljubavni, društveni i osobni problemi s kojima se bore, a koji sve snažnije dolaze do izražaja pod utjecajem okolnosti. Lady Mary Crawley (Michelle Dockery) i dalje se nosi s činjenicom da je Matthew (Dan Stevens) na bojištu u Francuskoj i da su im životi krenuli svojim putem. Njena sestra Sybil (Jessica Brown Findley) željna promjena i većih prava žena u društvu okreće se pomaganju ranjenicima, a glava kuće Robert Crawley (Hugh Boneville) pokušava se nositi s činjenicom da neće aktivno sudjelovati na bojištima. Osoblje cjelokupnu situaciju proživljava na svoj način, osjećajući bitne promjene koje je ona već počela ostavljati, između ostalog, posebice na društvenom planu. Sveukupno gledano, odlazak u rat primarna je želja svih Britanaca i nitko ga nije pošteđen jer su u suprotnom stavljeni na stup srama.
Na prvi pogled čini se da je riječ o još jednoj običnoj drami, no Downton Abbey pokazao je da su Britanci majstori kad je ovaj žanr u pitanju. Iako su uglavnom poznati po adaptacijama britanskih romana, i to u slučaju BBC-eve produkcije, Oskarom i Emmyjem nagrađen Julian Fellowes i ostatak ekipe uspjeli su vlastitim trudom prikazati međuljudske odnose i dati isječak stvarnosti fiktivnog Downtona prvog djela 20. stoljeća. Susannah Buxton odlično je odradila svoj posao kostimografkinje, za izvrsnu glazbu i uvodnu špicu zaslužan je John Lunn (Marchlands, The Turn of The Screw), a glumačka postava uvjerljivo nas je odvela stotinjak godina u prošlost. S gotovo svih strana serija je doživjela pohvale, uključujući i četiri Emmyja, među kojima treba izdvojiti onoga za najbolju mini-seriju. Usuđujem se reći – sasvim opravdano.
Dijalozi među glumcima često imaju duhovitu i ironičnu notu koja je, primjerice, bila prilično izražena u odnosu Mary i Edith, a što je doduše u drugoj sezoni nažalost nekako neobjašnjivo nestalo. Samom pojavom Matthewa i Mary podsjećamo se na dobre stare romane i vječne (nesretne, pa onda sretne) ljubavne zaplete i rasplete, najavljuje se i još jedna potencijalna gay romansa što je novost u ovakvim dramama. Serija sigurno nije skrojena prema svačijem ukusu. Ako ste ljubitelj drame, zasigurno ćete biti oduševljeni, no u suprotnom dojam neće nužno biti takav. Ovdje nema nasilja i mrtvih tijela (ako isključimo pokoju ratnu scenu), nema detektiva, vampira i vještica ili nadnaravnih pojava, već pratimo jednu realnu, možemo reći i toplu priču s velikim naglaskom na portretiranju likova i njihovog karaktera. Tu su i već spomenute neizostavne ljubavne zgode koje, na svu sreću, nisu niti sladunjave niti iritantne, već je sve prikazano onoliko koliko treba. Vjerojatno bi neki mogli ovu seriju nazvati i malom sapunicom, no Downton Abbey puno je više i vrijednije od toga. Možda nije striktno najbolja serija, ali ako samo uzmemo u obzir što nam sve televizijske mreže plasiraju, Downton je ipak jedan sasvim drugačiji svijet koji je preporučljivo istražiti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EOM3y4P8TEM[/youtube]
Periodna drama
Julian Fellowes
ITV
Maggie Smith, Hugh Bonneville, Jessica Brown-Findlay, Laura Carmichael, Jim Carter, Brendan Coyle, Michelle Dockery, Elizabeth McGovern
26. rujan 2010.
Već par mjeseci govorim da ću pogledati, ali sad definitivno krećem čim catchupam propušteno od prošlog tjedna.
Ameri su pisali hvalospjeve seriji kad je serija išla kod njih, navijali za seriju kontra “njihovog” Mildred Piercea, i onda mi Dario jučer veli da je ovo jedna od par najboljih serija trenutno :))
Ja inače mrzim britanske povijesne drame. Nisam ih nikad volio, ali Downton Abbey je jedna od tri najbolje serije trenutno na televiziji.
kad god vidim ovo “periodna” imam osjećaj da se radi o drami o menstrualnom ciklusu, i to još u britaniji. što fali dobrom starom “povijesna drama” tagu?
JFTR, naslov sam ja stavljao, moja greška.
meni to periodna isto zvuči neprirodno.. anglikanizacija na djelu :)
Pa da. Vidis da se mi ostali (dobro, Lea studira novinarstvo pa se riješila tih deformacija :) koristimo previše stranih riječi i fraza.
Preferiram i ja hrvatske fraze i riječi, samo ponekad prva na pamet padne loša posuđenica. Pogotovo kad čitaš o serijama na engleskom, pa ostane u glavi. Redovito mi, kad pišem recenziju, prvo na pamet padaju engleske riječi i epiteti. I prečesto ne mogu naci prikladnu riječ.
Termin period je teško prevesti, ali to je ono što Downton jest- period drama- na engleskom. To u biti nije “čista” povijesna drama već se taj naziv više koristi za drame koje se odnose na razdoblje Viktorijanaca i nakon toga, iako primjerice i Tudori spadaju u tu kategoriju. Točnije tu je riječ o tzv. kostimiranim dramama, no to je malo smiješno tako prevesti. Povijesna drama ipak zalazi malo dublje u povijest, rekla bih. Primjerice, adaptacije britanskih romana 19.st. su te tzv. period drame. S obzirom na taj naziv, u ovom slučaju onda povijesna nekako odgovara :) Malo se čini spetljano, al vjerojatno je jasno :D
Samo jedna stvar, ja sam živio u Americi neko vrijeme s prekidima i skroz vas kužim kako je teško izbaciti engleske riječi iz govora, ali naš najveći problem je što se mi ustručavamo koristiti hrvatske riječi čak i kada imamo zamjenu za engleske npr. “tzv. kostimiranim dramama”, pa što bi se mi trebali ustručavati i kakve ima veze jel ZVUČI smiješno ili ne? Pa meni je smiješno kad odem u Cinestar pa ide ona najavna reklama di se koriste riječi kao lobby, catering i sl, ono daj me nemojte klat.. Posebno sam alergičan na “party” i “event” i onu emisiju na Novoj čije-ime-neću-izgovoriti di se takve stvari potenciraju jer misle da su zbog tog urbani.. Jedino kaj time postižu je da pojačavaju želju da onog Danijela Dilajlu polijem s benzinom i zapalim, barem onda više neće bacati na onog tvora iz crtića…
Meni je to profesionalna deformacija (studiram engleski). Meni uvijek prvo padnu na pamet engleske riječi, pa onda moram misliti kako se to kaže na hrvatskom.. :) Čak i u običnoj komunikaciji često koristim i engleski i hrvatski :D
“Znači li to da su Britanci nadmašili Amerikance u svijetu serija?” Uvijek su, ako nista, bili izjednaceni. A najbolja stvar sa britanski serijama – they have closure (da citiram Community). Kad vidim kakvo ‘smece’ ide po 6+ sezona na americkim televizijama, a neke od najboljih serija ikad (IMHO) su britanske serije sa 2-5 sezona. Izuzecemo naravno Doctor Whoa, jer je to serija koja jednostavno ne moze prestati :D
Uzgred budi rečeno ( sad ne smijem napisati “BTW” budući da sam u prethodnom komentaru popljuvao anglizme XD) ova stara grofica od Granthama mi toliko baca na moju bivšu profu iz glazbenog da je to strašno, zamjenite engleski naglasak sa onim starim purgerskim, ubacite riječi hohglanc i geldtašna i svaka sličnost sa stvarnom osobom je zajamčena
Serija je odlicna. Kao i vecina engleskih. Odlicna produkcija, odlicni likovi, radnja ma sve za pet