Recenzija: Bloodline — Dosadna obiteljska drama u močvarama Floride

Netflix je prije tjedan dana svojim korisnicima istovario trinaest epizoda svoje najnovije serije, Bloodline. Jako volim način na koji Netflix isporučuje originalni sadržaj svojim gledateljima i koliko ne ovisi isključivo o marketinškoj kampanji prije premijere – već o kvaliteti tog istog sadržaja, word of mouthu i reakcijama gledatelja i kritičara.

Netflix se ne oslanja na reklame, iako i one, naravno, postoje, već preciznim algoritmima predviđa navike i ukus svojih korisnika. Dobar primjer je popularnost Fincherovih filmova i Kevina Spaceyja koja je, manje-više, dovela do stvaranja House of Cardsa. Iako se to možda čini matematički hladno i bigbrotherovski, Netflix ovisi o tim istim korisnicima, pa je i jasno zašto ih želi zadovoljiti.

Njihova najnovija serija, Bloodline, je priča o obitelji s odličnom glumačkom postavom, sjajnim mjestom radnje, gotovo opipljivo vlažnom i teškom atmosferom, ali krajnje dosadnom i osrednjom konačnom izvedbom.

U Bloodlineu pratimo obitelj Rayburn. Robert i Sally Rayburn (Sam Shephard i Sissy Spacek) glave su bogate obitelji s Floride i vlasnici su popularnog hotelskog resorta na Florida Keysima, mjestu koje je tipičan primjer močvarnog, vrućeg, vlažnog, pjeskovitog i sparnog mjesta kakvog zamišljate u glavi kada pomislite na Floridu.

Radnja u Bloodlineu započinje obiteljskom proslavom, ali i krunidbom jedne velike, dugogodišnje karijere Roberta, Sally i cijele obitelji kojoj će zajednica dodijeliti čast imenujući jedan brodski mol po njima. Obitelj Rayburn i njhovi prijatelji su se okupili u spomenutom resortu kako bi prisustvovali događaju, napili se, zabavili i prisjetili starih vremena.

John (Kyle Chandler), Meg (Linda Cardellini) i Kevin (Norbert Leo Butz) Rayburn su braća i sestra koja uživaju u sjeni svojih roditelja, oni su miljenici obitelji koji su ostali u zajednici koju su njihovi roditelji pomogli stvoriti. John je šerif, dobroćudan, karakteran i nepokolebljiv brat, uloga kao stvorena za velikog Kylea Chandlera koji je karijeru stvorio igrajući autoritativne figure s licem kojem bih vjerovao i da je ministar financija Republike Hrvatske.

Linda Cardellini glumi Meg Rayburn, uspješnu, ali pomalo sjebanu odvjetnicu koja se ne može držati svoje riječi, te vara svog dečka/zaručnika s kojim je provela velik dio života. Kevin je najmlađi brat koji ima problema s alkoholom i kratak fitilj, čuva jednu tajnu od ostatka obitelji, ali ipak nije ni blizu Dannyju (Ben Mendelsohn), najstarijem bratu koji na obiteljsku veselicu dolazi kao jedini član obitelji koji nije dio zajednice i živi negdje izvan nje. On pije, drogira se, nema posao, nema perspektive, ima loše prijatelje, daddy-issues. Sve po PS-u.

Danny je najkompleksniji lik u tri epizode koje sam pogledao, a većina stranih medija opisuje ga kao crnu ovcu obitelji Rayburn. Mislim da je to vrlo dobar, ali vrlo generalan opis najzanimljivijeg lika u seriji koja je prepuna odličnih glumaca, ali krajnje stereotipnih šablona. Teško je gledati seriju u kojoj postoji ogroman talent u glumačkoj postavi i kako ih se slabo upotrebljava.

Mjesto radnje je Florida Keys, najjužniji dio države i poluotoka Floride, prekrasan koraljni arhipelag s kristalnim, plavim morem, sparnim vremenom, pjeskovitim plažama, vrućim vjetrom na kojem se lelujaju mnogobrojne palme i klima uređajima koji se ne gase. To je idilično mjesto koje skriva i ne spominje svoje močvare i krokodile  kao i likovi svoje tajne. Mjesto radnje itekako utječe na atmosferu serije, uz izolirani, hladni i snježno bijeli (i bolji) Fortitude – Florida Keys je jedno od posebnijih mjesta radnje neke serije, daleko udaljeno od ulica New Yorka i Los Angelesa.

Bloodline je autorsko djelo braće Kessler i Daniela Zelmana, ljudi koji su radili i na FX-ovom Damagesu. Jednom davno, kolega Marko je za Damages rekao kako ih nije popušio. Davno je Damages završio, a još davnije je emitirana prva sezona, jedina i koju sam gledao. Marko je, ako me sjećanje dobro služi, pogledao tek nekoliko epizoda i bio je frustriran pretencionošću serije koja je upakirala veliko govno u lijepi omot i stavila crvenu mašnu na to. Nije fer ocjenjivati autore i njihove projekte prema prijašnjim ostvarenjima, ali kada je riječ o ovoj trojici i Bloodlineu teško je odvojiti jedno od drugoga.

Prva stvar koja će vam upasti u oko je gotovo identična struktura epizoda s misterioznim flashforwardima koje su autori izlizali već u prvoj sezoni Damagesa, pa mi nije shvatljivo zašto bi to isto radili i na svojoj novoj seriji. Ono što je još gore, a ne sjećam se je li Damages i to koristio, je voice-over koji nam tupi kako su likovi u ovoj seriji “dobri ljudi, koji su učinili loše djelo”.

Misterij koji je prezentiran u toj budućoj radnji namjerno je dezorijentirajući i, ako ste gledali Damages, ali i bilo koju seriju J.J. Abramsa — podložan je nekontroliranoj lakoći okretanja očiju. Možda je to samo do mene, ali Bloodline krivo i jako loše koristi taj mehanizam. Odličan primjer mehanizma, jedan koji sam nedavno ponovno pogledao, je možda i najbolji primjer — “Out of Gas“. No, autorski trojac je zapeo za to i čini mi se kako neće tako brzo odustati od toga što rade. Tokom tri epizode Chandler nam je objasnio koliko su likovi dobri, glavni poster serije velikim slovima nam također jednako trubi, ali u ovom trenutku prilično je suvišno, loše i zamarajuće.

Bloodline na papiru izgleda vrlo dobro, postava je zaista sjajna, ali krajnji produkt je prilično dosadan. House of Cards, Netflixova važnija serija, također je drama koja želi biti prestižna, a da pritom nije čak ni vrlo dobra drama, ali nikad nije bila ovoliko monotona kao Bloodline. Tri epizode nije puno, ali donekle je reprezentativno i smatram da je dovoljno za početni sud. Pogledat ću sezonu do kraja, nažalost zasad je ne bih nikome posebno preporučivao, ali gajim nadu da će se do kraja sezone popraviti. Šteta Coacha.

https://www.youtube.com/watch?v=tRnS8FkcXNk