Recenzija: American Horror Story – Komedija, ali iz svih krivih razloga – serijala.com
Trenutno čitaš
Recenzija: American Horror Story – Komedija, ali iz svih krivih razloga

Recenzija: American Horror Story – Komedija, ali iz svih krivih razloga

American Horror Story jedna je od serija o kojoj se najviše pričalo ove godine. Zasluženo ili ne. Članak kolege Marina, naslovljen “Recenzija: American Horror Story – Horor, ali iz svih krivih razloga” jedan je od 10 najčitanijih na Serijali u protekloj godini, ujedno i naš najkomentiraniji članak dosad (iako sam zbog nekih umotvorina u komentarima par puta pomislio da sam na Indexu ili Jutarnjem). Doduše, nije da ovo pišem samo zbog popularnosti serije, već jednostavno moram sam sebi nekako opravdati svrhu gledanja 12 epizoda… Ovog. Plus, nisam baš indiferentan prema seriji, pa nije da mi fali materijala.

Ako sam nešto naučio u dvije i kusur godine rada na Serijali, to su dvije stvari. Prvo, The Vampire Diaries ima stvarno puno gledatelja kod nas, i drugo, ljudi su jako, jako privrženi svojim omiljenim serijama. Reakcije na American Horror Story variraju između dva ekstrema, od ljudi koji je iskreno obožavaju i smatraju fantastičnom serijom, do onih koji su je smatraju jednom od najlošijih serija ove godine. Iako ću je i sada bez razmišljanja svrstati u onu drugu kategoriju, ako ništa drugo, American Horror Story ima tu odliku da je toliko loš da postaje dobar. Ne dobar dobar, nego toliko zabavan u svojoj nekoherentnosti i besmislenoj priči da ne možete odvratiti pogled. Serija je poput nimfomanke na cracku koja pati od poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Pilot je definitivno bio najgora epizoda serije, ali ujedno i najluđa i najzabavnija; da sam odustao tada, seriju bi brzopleto odbacio kao bizaran, napadan i besmislen niz porazbacanih hororskih klišeja i šok-momenata koji u globalu uopće nemaju konkretan smisao – niti su pažljivo uvedeni i pripremljeni da šokiraju gledatelja, niti imaju neku posebnu svrhu u radnji. I dok je to i dalje točno za nastavak serije, iako u nešto (uvjetno rečeno, u usporedbi s pilotom) prizemljenijem, kontroliranom tonu, na to počnete gledati kao čistu zabavu, brainless guilty pleasure o kojem je najbolje ne razmišljati i jednostavno pustiti da vas, u iščekivanju nove bizarnosti, sušti idiotizam serije zabavlja. Glupo ju je ocjenjivati na isti način, ili uspoređivati s nekima od prijašnjih odličnih FX-ovih serija tipa The Shield, Terriers ili Justified. American Horror Story je na toj mreži poput slikovnice zalutale na odjel za odrasle.

Mozak je najbolje ostaviti u zdjelici prije gledanja serije.
Mozak je najbolje ostaviti u zdjelici prije gledanja serije.

Iako to definitivno nije način na koji Ryan Murphy i Brad Falchuk, autori serije, gledaju na svoju kreaciju. Hollywood je prepun autora koji nemaju ni trunke samokritike i samosvjesti; Alan Ball je i dalje uvjeren da je True Blood ozbiljna serija, Veena Sud je The Killing usporedila sa Sopranosima, Scott Buck još uvijek ne razumije zašto ljudi nisu prihvatili (spoiler 6. sezone Dextera) [sakrij](polu)incestualnu vezu Deb i Dextera[/sakrij] itd. S te strane je American Horror Story beskrajno pretenciozan, Murphy će tako tvrditi da je to posveta klasičnim hororcima kao što su The Shining ili Rosemary’s Baby, kompliment kultnim autorima poput Stephena Kinga, Alfreda Hitchcocka ili Davida Lyncha, ali zapravo je hommage u jednakoj mjeri kao što su američki remakeovi hommage britanskim originalima, a dovoditi ga u kontekst bilo kojeg od ovih autora je besmisleno. Murphy i Falchuck samo su uzeli hrpu elemenata i vizualnih stilova iz svakog hororca koji im se svidio i nabacali ih bez nekog posebnog smisla.

Nema istinski zastrašujućih ili šokantnih scena, pa je serija kao horor prilično neučinkovita, prvenstveno zato što Murphy i Falchuck nemaju strpljenja ili ideje pametno pripremiti onu psihološku komponentu istinskog hororca. Umjesto toga, serija je konstantni napad na osjetila, gdje više ništa nije iznenađujuće ni neočekivano, samim time ni šokantno. To je horor za internetsku generaciju, nestrpljivu publiku kratkog raspona pažnje.

Ne znam tko je od američkih kritičara prvi povukao paralelu, ali nije ni bitno jer je vrlo očita; seriju je najlakše usporediti s bilo kojim drugim uratkom Ryana Murphyja i Brada Falchuka nakon prve sezone. Glee i Nip/Tuck krenuli su vrlo dobro i pokazivali znakove kvalitete, da bi obje postale totalni neprepoznatljivi nered u narednim sezonama. American Horror Story samo ubrzava kreativni proces i preskače one početne tragove originalnosti i smislenosti.

Serija najbolje funkcionira kad ne preispitujete postupke likova, kad ne preispitujete logiku radnje, kad jednostavno iskjučite mozak i na American Horror Story gledate kao 45 minuta apsurda, perverzija i zabave na onom najnižem nivou. Nemojte se zamarati Benom Harmonom kojem treba 12 epizoda da zbroji dva i dva te nakon svega viđenog konačno skuži da neki kurac nije u redu s kućom; kako Violet mjesec dana nije skužila da je mrtva; zašto Vivian jede sirovi mozak; Papom koji u tamnom sobičku dobiva poruku o rođenju Antikrista i ZAŠTO SU KVRAGU NAKON TRI EPIZODE JOŠ U TOJ KUĆI. Mislim, pokušate li seriju analizirati prema normalnim standardima kvalitete televizijske drame, nema sumnje da je American Horror Story abominacija u rangu eksperimanata Charlesa Montgomeryja. Ali kao komedija, serija zapravo funkcionira jako dobro. Mislim da su rijetke “prave” komedije na koje sam se nasmijao toliko često, toliko naglas kao American Horror Story. Nisam siguran da je to kompliment seriji, ali barem je razlog za gledanje, ne? Zbilja rijetko gledam guilty pleasure stvari, valjda je Stockholmski sindrom jedan od razloga zašto sam izgurao sezonu do kraja, kao što je to Alita, koja se ovdje po komentarima skriva pod drugim pseudonimom/ima, na Twitteru najbolje opisala.

Connie Britton, ovdje viđena kako pokušava shvatiti logiku serije.
Connie Britton, ovdje viđena kako pokušava shvatiti logiku serije.

Serija ima određenu mitologiju koja se uglavnom svodi na “umreš li u kući, ostaješ u kući.” Nije naročito bitno zašto neki likovi izgledaju isto kao kad su umrli, a neki su u perfektnom stanju; zašto su neki odmah svjesni svog besmrtnog stanja, a nekima treba mjesec dana da shvate; zašto Violet jednom može izaći iz same kuće, a drugi put ne… Rijetko se pridržava vlastitih “pravila igre” i bilo kakvo pokušavanje shvaćanja misterija i mitologije je Sizifov posao, a čisto sumnjam da su Murphy i Falchuck potrošili previše vremena zamarajući se blesavim konceptima poput “konzistentnosti” ili “smislenosti.”

Pročitaj još

Likovi su totalni kreteni, na čelu s Benom Harmonom, najgorim psihijatrom ikad. I kao što rekoh, najbolje je ne preispitivati njihove postupke. Uvjerljivo najgori — u biti najdosadniji — trenuci serije su kad pokušava biti neka obiteljska drama, iako, u iščekivanju novog plačljivog mastrubiranja, odgriženog penisa ili sodomiziranja metalnom šipkom, nikog nije ni malo briga za likove. Connie Britton se trudi biti lik s kojim bi se trebali suosjećati, ali jadna je zalutala u potpuno krivu seriju. McDermott ima samo dva stupnja glume, zbunjenost i deranje, a vlasnik je nekih od najglupljih, urnebesno smiješnih citata (“You’re lying, you’re on drugs, I can tell. Tell me what kind right now!”). Dok s druge strane, Jessica Lange fantastično pogađa taj campy, over the top nastup i zapravo zaslužuje tu jebenu nominaciju za Zlatni globus, koliko god to smiješno bilo.

Kako god, prva sezona svoju priču završava gotovo u potpunosti, ostavljajući tek pokoju otvorenu nit radnje. Ryan Murphy, Brad Falchuck i FX odlučili su krenuti iznova u drugoj sezoni, s potpuno novom misterijom, likovima i glumcima. Komentirao sam to u zasebnoj vijesti, prilično hrabar i hvale vrijedan potez, koji teoretski sprečava beskrajno recikliranje priče, koja je ionako zaključena u finalnoj epizodi. Planirao sam odustati od serije nakon kraja sezone, ali sad me definitivno zanima koje će nove pizdarije Murpy i Falchuck smisliti. Vjerojatno je kriv taj Stockholmski sindrom…

I ovog puta, kao i nakon komentara na šestu sezonu Dextera, ostavljam recenziju bez ocjene. Mogu je ocjeniti na dva načina, prema kriterijima normalne televizijske serije ili kao zabavni nered. Da krenem prvom metodom, opet bi bilo komentara tipa “nisam čitao recenziju, ali prema ocjeni…”

23 komentara
  • Ja ću ostaviti ovo prekrasno ƒ kao ƒƒƒƒƒuuuuuu.
    Isto samo zato da mogu primati komentare.

    Iako sam siguran da će me ubrzo zaboljeti glava od njih :P

  • Sjajna recenzija. Autor je vrlo slikovito i šaljivo izrazio svoj stav.
    A na ovo sam se baš nasmijao:

    “…a čisto sumnjam da su Murphy i Falchuck potrošili previše vremena zamarajući se blesavim konceptima poput “konzistentnosti” ili “smislenosti.”

  • više manje se slažem s člankom i samo ću c/p ono šta sam napisao u onom drugom članku ako netko nije vidio:

    Seriju su optuživali da je prepuna klišeja, međutim mislim da je upravo u tome i bilo riječi. Sam naslov kaže American Horror Story te serija prikazuje sve ono šta je strašilo amerikance zadnjih 100 godina.
    Problem serije, dakle ne leži u klišejima već u pretencioznosti koja izlazi iz svake daske i prozora uklete kuće. Autori kao da su iz svih petnih žila željeli pokazati publici kako su oni cool. E pa nisu baš uspjeli. A ni glumci im nisu pretjerano pomogli (osim predivne i odlične Jessice Lange) sa svim tim njihovim prenamaganjima i polušaputanjima…
    Međutim, kad su već odlučili drugu sezonu početi ispočetka onda su trebali i završiti prvu, a ne ju ostaviti s tisuću neodogovorenim pitanjima.
    my two cents.

  • Super članak, ravno u srž. Sad sam baš skinuo seriju i htio je gledati, al nekak mi se čini da ću je ostavit za neka sretnija vremena.

    P.S.
    Sa Dexterom sam stao na 4. sezoni. Ako si mi sa onom jednom rečenicom spoilao sljdeću ili sljedeće sezone… Krvi ću ti se napit :)

    • Pardon. Nije mi palo na pamet skrivati to, mozda je manji spoiler, ali nije nista konkretno jer se tek poigravaju time. I zbilja je glup i nebitan spoiler overall. Ako si na cetvrtoj sezoni, moj savjet ti je da preskocis na finale seste ili pricekas sedmu sezonu. Znam da ti iz sadasnje perspektive (tim vise sto je cetvrta vrlo dobra) to zvuci cudno, ali doslovce nema smisla gledati zadnje dvije sezone.

      • Ili još bolji savjet, završi s Dexterom u 4.sezoni, slika o cijeloj seriji bit će gotovo savršena, a ako nastaviš… xD

      • Ma nema frke… Još nakon prve dvije sezone Dex mi je na neki način guilty pleasure, jednostavno malo su se previše ofucali… A i poslije Breaking Bada, Sopranosa i Game of Thronesa svaka druga serija nije dovoljno dobra (The Wire možda – sad sam na drugoj sezoni). Što se tiče American Horror Story-ja, budem pogledao par epizoda pa kud puklo puklo… Probavljao sam i lošije stvari

  • Ja toliko volim taj AHS da svaki put kad vidim nešto smiješno, predvidljivo, ili besmisleno i zabavno, popijem shot rakije. Vidi – Papa! Vidi, odgrizla mu je kurac! Vidi, zabio mu je sipku u dupe! Vidi, ona je mrtva i to ne zna! Vidi, ljudi po internetu pisu komentare kao što su : “The show is still very good and has been written pretty craftily,”, vidiš uratke poput http://www.youtube.com/watch?v=uXXycTCRJo0 – popiješ bocu.
    And that’s how it’s done.
    Mislim da ću pogledati ponovnu ovu prvu sezonu, šteta što sam je izbrisala čim sam pogledala.

  • “American Horror Story ima tu odliku da je toliko loš da postaje dobar. Ne dobar dobar, nego toliko zabavan u svojoj nekoherentnsti i besmislenoj priči da ne možete odvratiti pogled”

    • Totalno moram napraviti akaunt ovdje i postati pod jednim nickom da i mene možete pljuvati. Također jedna korisna informacija – kladim se da niste znali kako shipperi Violet i Tatea zovu njihovu vezu: Violate. (ja volim tumblr http://if-you-know-what-i-mean.tumblr.com/ )
      I mali Tate nije loš glumac, samo se to izgubi u lošoj karakterizaciji i lošem pisanju lika. Osim ako ‘edgy dialogue’ ne smatrate ‘pisanjem lika’. ( http://26.media.tumblr.com/tumblr_lx06poTZ2I1r16mr5o1_250.gif )
      Inače se jako radujem drugoj sezoni, mislim da bi bilo pametno napraviti neki AHS viewing party s par rakija ili nečega, pa piti na masturbacije etc. I tako svaki tjedan.

  • Slažem se da je Jessica Lange jedina vrijedna pohvale u ovoj seriji, iako realno ni onaj mali plavi nije bio toliko loš.

  • slažem se s većim dijelom članka, al budući da sam naslov kaže horor, nije da sam baš očekivala nešto spektakularno, jer realno većinom je taj žanr sinonim za trash :D
    međutim žao mi je što se nitko nije osvrnuo na to da su sve ove uvodne pričice na počeku epizode zaista istinite i dio američke povijesti ( Richard Franklin Speck, Black Dahlia, Croatoan i so on…).
    Serija je zaista za pustit mozak na pašu, al sam koncept kako je osmišljena mi se sviđa, taj početni intro, zaplet, komponiranost sporednih “radnji” i ono što je najbitnije taj nekakav rasplet i kraj, a ne recikliranje i koje kakvi klišeji u sljedećoj sezoni. Postoji dosta nedosljednosti, ali nadam se da će to biti ispravljeno ;)
    P.S. Scena s Papom je fakat bila toooo much :D

  • Ejjj Krešice, vidim da ti i Marinček još uvijek pokušavate shvatiti zašto je serija dobra, pa sam sam htio pohvaliti vaš trud. Na drugoj sezoni očekujem barem duplo više teksta od ove recenzcije.

    Šaljem vam puno poljubaca

    P.S. Nadam se da je dovoljno pristojno i korektno

  • evo, ovo se može nazvati recenzijom, i to dobrom. slažem se sa svakom riječi OSIM da su reakcijen na seriju jako ispolarizirane. ok i jesu, al najmanje po komentarima iz prošlog nazovi članka/nazovi recenzije Vašeg kolege Marina :sigh:, ima i dosta onih koji su svjesni da je serija loša pa ju gledaju. da loša je, big f* dil. nema potrebe za shvaćanjem svega tako osobno (kao da je netko oklajlao sveti oltar horrora i zgražavanjem nad činjenicom da ima puno ljudi bez ‘ukusa’) i omalovažavanjem svih koji misle drugačije -i to ne čak ni suprotno, samo drugačije.. Serija je loša, ne sviđa ti se, reci da je loša, navedi plauzibilne ARGUMENTE a ne samo vrijednosna mišljenja i – MOVE THE FUCK ON. mislim da nema potrebe za umotvorinama poput “Samo niz nabacanih perverzija i fetišizama Ryana Murphya da ima što za gledati kao popratni sadržaj dok si noću gura šaku u šupak i plačući svršava dok pjeva ‘Don’t Stop Believin.’”.. wtf. osim što je ta izjava homofobna i neću se uopće petljat u to, neki ljudi kojima se svidjela serija našli su se uvrijeđeni. kako i ne bi kad ih se direktno proziva. i onda vrate istom mjerom. i onda se autor teksta sablažnjava kako ga ljudi vrijeđaju 0.o osim ako je cilj bio prikupiti što više komentara. u tom slučaju: svaka čast stari, znaš znanje.
    eto, ovo je bilo komad mog mišljenja. haters gonna hate

  • gle, direktno il indirektno, uvreda je uvreda. ‘vrijeđao’ je “samo” autora serije. al ako autor misli da je serija dobra, i ako ima ljudi koji se slažu s njim, onda mi je jasno zaključiti da se isto odnosi i na te ljude koji ga podupiru. al da, priznajem da sam i ja pretjerala. evo, neću više

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861