Recenzija: Absentia — Povratak Stane Katić na male ekrane u velikom stilu

Ove jeseni je rijetko što zasjalo punim sjajem kao što se očekivalo od televizijski najprometnijeg doba godine, no pored par potencijalnih nada s javne televizije, istaklo se nekoliko izrazito kvalitetnih kabelskih drama poput HBO-ovog The Deuce i kanadskog Alias Grace, dok je AXN s trilerom Absentia vratio Stanu Katić na televiziju te pokazao da ima par trikova u svom rukavu što se tiče vlastite originalne produkcije.

Stana je široj publici poznata po svojoj dugogodišnjoj glavnoj ulozi u seriji Castle čije je otkazivanje prošle godine uvjetovano odlukom glumice da ne nastavi svoj angažman, već se fokusira na druge projekte. U godinu i pol, mogli smo ju vidjeti u dva-tri manja filma i gostujuće uloge, dok je svoj veliki povratak na televiziju čuvala za listopad te nas kroz lik Emily Byrne nije nimalo razočarala. Katić je uspjela pokazati potpuno novu dimenziju svojih glumačkih sposobnosti koju dosad nismo imali prilike vidjeti zbog ograničenosti i nedostatka fokusiranosti na likove u serijama poput Castlea. Stana služi kao glavna marketinška poluga jer uspješno i bez problema svladava svaku emociju implementiranu u njen lik ispunjen traumom fizičkog i psihičkog mučenja te razočaranosti stanjem koje je zatekla nakon povratka.

Kao dio pravne terminologije, latinska sintagma „in absentia“ označava odluku donesenu u odsustvu osobe, odnosno dok njen točni trenutni položaj nije poznat. U ovom slučaju, to je nestanak FBI-jeve agentice Emily Byrne koja istražujući slučaj misteriozno nestaje, a njena lokacija narednih šest godina svima postaje potpuna nepoznanica. Za njenu je otmicu optužen notorni serijski ubojica Conrad Harlow koji usprkos svojoj kazni odbija otkriti bilo kakav detalj o nestanku već se odlučuje za umne igrice, a jedina osoba koja je u potpunosti sigurna u Harlowovu umiješanost je Emilyn bivši muž Nick koji godinama ne odustaje od potrage. Iako se iznova oženio, nije nimalo zaboravio na izgubljenu suprugu te, konstantno noseći vjenčani prsten, svake godine sa sinom posjećuje grob njegove majke bez obzira što je dječje sjećanje na nju odavno izblijedjelo.

Serijal kreće scenom vidljivo fizički izmučene žene u velikom staklenom spremniku koji se mahnito počne puniti vodom, a Stanin govor tijela već tad vrhunski izražava bol i najavljuje traume koje će ju proganjati kroz ostatak života. Naredne scene se naglo prekidaju uznemirujućim crticama gušenja, utapanja i prebijanja iz njenog uma, trajno urezanih u sjećanje koji će interferirati s njenim pokušajima da se što brže uklopi u svakodnevicu i nađe krivca za svoju otmicu, ali će joj s druge strane biti stalni podsjetnik i poticaj za promptnu asimilaciju i oporavak. Integraciju u novo društvo joj dodatno otežava novi brak njenog bivšeg muža te odbojnost i hladnokrvnost koji joj pruža njen sin, otuđen od svoje biološke majke. Za njega, Emily je samo ideja s kojom nikad nije uspio razviti emocionalnu povezanost kao sa svojom maćehom čije osjećaje stavlja ispred tog nepoznatog stranca koji je iznenada nakon toliko vremena unio nemir i svađu u njegovu obiteljsku kuću.

Zanimljivo je promatrati seriju na dva plana koji se paralelno odvijaju već u prvoj epizodi. Dominantni dio je istraga Emilynih prethodnih šest godina koji se polako povezuju s njezinim bivšim slučajevima i to na neočekivan način, dok s druge strane imamo obitelj koja je Stanin lik držala na životu tijekom mukotrpnog zatočeništva, a po povratku ju istovremeno frustrirala i razočarala ukazavši joj da je sve što je ostavila nakon toliko godina nepopravljivo promijenjeno i više u takvom obliku ne postoji. Hvatajući se za nostalgična sjećanja i snimke, Emily shvaća da više nije u toku s vremenom jer je izbačena iz života najmilijih. Sagledavši stanje okoline, počinje okrivljivati samu sebe za zlo koje joj se dogodilo, no ubrzo skuplja hrabrost da se bori protiv svog slomljenog duha i otmičara koji je i dalje na slobodi.

Sveukupni dojam je izrazito pozitivan, no prilazeći priči iz kutka odvojenog od serije ističe se nekoliko nelogičnosti. Prva stvar koja mi je zapela za oko jeste Emilyin iznenađujuće brz oporavak i povratak na teren koji se u jednu ruku može protumačiti kao posljedica snažne determiniranosti majke da obnovi davno izgubljeni odnos sa svojim djetetom. No, zbog podređenosti bržem razvoju radnje, vrijeme je suženo, a oporavak ubrzan što je dovelo do izrazito impulzivnih i neprofesionalnih poteza za FBI-jevu agenticu. S druge strane, aktivna uključenost Emilynog supruga u rješavanje nestanka majke svog djeteta dovodi u pitanje potencijalni sukob interesa koji je serija elegantno zaobišla na početku da bi kasnije pristranost detektiva postala nasilnički očita.

AXN-ova produkcija i režija je vrlo dobra, skoro pa filmska, a snimanje kompletne serije u Bugarskoj tijekom zimskih mjeseci samo doprinosi mračnoj i turobnoj atmosferi razlikujući je od serija slične tematike i približavajući karakteristikama noira u zadovoljavajućoj mjeri. Prva od ukupno deset epizoda je bila dovoljno intrigantna za nastavak gledanja, a serijaliziranost ovog trilera je samo dodatni plus u odnosu na ostatak programa.

Absentia je dostupna na kanalu AXN Adria svake srijede u 22 sata s regionalnom premijerom 11. listopada.