Recenzija: 11.22.63 — Sjajan triler naizgled prožvakane teme

Užasno je teško napraviti dobru priču o putovanju kroz vrijeme, pogotovo ako ćete ju bazirati na povijesnim događajima. Dodatno, jedina takva tema koja izaziva više kolutanja očima od ove je ubijanje Hitlera. I još k svemu tome prilijepite imena producenata koji su internetom zloglasni po svojim lošim završetcima i glavnog glumca kojeg isti taj internet smatra sprdnjom – može li to biti išta osim visokobudžetne melodrame koju ćete gledati s podsmjehom? Vjerovali ili ne, može.

11.22.63 je mini-serija bazirana na romanu Stephena Kinga, koju kao izvršni producenti uz Kinga potpisuju J.J. Abrams, Bryan Burk, James Franco i Bridget Carpenter. Potonju ćete najmanje vidjeti spominjanu u najavama i reklamama, jer jedina nije kućno ime, no zapravo je ona razvila seriju prema Kingovom predlošku i upravljala produkcijom, inače producentica sa odličnim serijama u životopisu (Dead Like Me, Friday Night Lights, Parenthood), koja je ovdje odradila odličan posao. Naravno, velike zasluge idu i Kingovom izvorniku.

Čim pročitate sinopsis znate i apsolutno sve moguće rasplete: ili će sprečavanje atentata uspjeti i budućnost će biti utopija, ili će (kao što svatko tko je gledao najbolju epizodu Star Treka zna) te akcije dovesti do opće katastrofe; ili će se pak pokazati da je budućnost nepromjenjiva, a atentat se ili ne može spriječiti ili je nebitan. Ključno je za uspjeh ove miniserije bilo to što rasplet (koji je jedan od nabrojanih) nije uopće bitan – barem ne taj vezan za Kennedyja.

Osjećaj napetosti koji je serija uspijevala svih osam epizoda držati konstantnim proizlazi prije svega iz angažiranosti za sudbine likova, za dobroćudnog profesora engleskog Jakea Eppinga kojeg je smirenom odlučnošću utjelovio James Franco, njegove iskrene iako često neuspješne pokušaje velikih promjena u prošlosti i romansu sa knjižničarkom Sadie (Sarah Gadon), romansu u isto vrijeme epsku i realističnu. Degradirajuće je zapravo Sadie opisati samo u kontekstu Jakeove ljubavi, jer ona sama je odlično definiran, snažan lik; čija priča izaziva najviše empatije i jednako je bitna kao i Jakeova.

Isto tako, i drugi više ili manje bitni sporedni likovi sjajno su realizirani, jedino su ponekad preočito – i s druge strane, ponekad potpuno prirodno i suptilno – objektificirani društevni komentar. Iznimka je možda samo Lee Harvey Oswald (Daniel Webber), kojem je motivacija ostala nedorečena i na kraju, tričava, no to bi mogli pripisati i tome da se njega promatralo samo iz perspektive trećih strana pa je njegov karakter samo nakupina više subjektivnih procjena.

Dok je sam rasplet povratka u prošlost nebitan, mehanika putovanja je simpatično originalna, a pravila putovanja dovoljno svježa da ne budu već viđena. Oboje nam u segmentima istovara ekspozicije serviraju monolozi Chrisa Coopera, no srećom, jezgrovito i bez bespotrebnih detalja. Serija dovoljno vjeruje publici da može pratiti pomake u vremenu usred epizode i isto tako da poznaje pravila univerzuma – u nekim trenutcima napetost stvara upravo očekivanje ispoštivanja istih.

I kao u najboljim pričama o putovanju kroz vrijeme, izvrsno je kako vas navodi na razmišljanje o posljedicama postupaka i značaju – ili manjku značaja – ispravljanja prošlih događaja.

Na kraju, vjerojatno se pitate otkud sad ovaj osvrt, serija je već odavno završila i ako vam se činila interesantnom prilično sam siguran da ste je odgledali dok se originalno emitirala na Huluu ili kasnije na domaćem Foxu ili na neki treći način u posljednjih sedam mjeseci. Tekst zapravo stoji poludovršen od datuma emitiranja prve epizode zbog nasumičnog spleta okolnosti i u jednu ruku, u međuvremenu su mi detalji pomalo isparili te ga sada kompletiram samo da mi ne stoji još jedna neobavljena zadaća, kao kamen na leđima (i prestane postojati kolegama kao razlog za sprdnju), ali s druge strane osjećaj uzbudljive vožnje koju je serija pružila zadržao se do danas. Stoga, ako ste ju propustili, svakako preporučam da pogledate; u idealnom slučaju, dozirajte si epizode jednu po jednu, rastegnite gledanje barem na osam dana, prolongirajte i uživajte u napetoj, srčanoj avanturi u šezdesetima.