O (nekim) novim jesenskim serijama; što gledati, a što propustiti

Ova golema planina serija koja se povećava poput količine smeća na Jakuševcu jednostavno više nije nešto što normalna osoba može pratiti. Prije nešto više od deset godina HBO je nudio nekoliko (fantastičnih) serija godišnje, Showtime je nabadao tu-i-tamo, na kabelskoj su se emitirali The Shield, Battlestar Galactica i hrpica bezličnih USA-ovih “blue skies” drama poput Monka i Psycha. Network je i dalje bio vladar sadržaja, ali ne i kvalitete, a Netflix je još uvijek bio firma koja vam posuđene DVD-e ostavlja u poštanskim sandučićima.

Danas, u vremenu kad svaka pegla, kuhalo za vodu, frižider i mikrovalna pećnica ima vlastitu streaming uslugu, a svaka aplikacija i društvena mreža originalni filmski i televizijski sadržaj – lako se izgubiti u nepreglednom oceanu serija. Zato smo mi ovdje – ne da vam pomognemo naravno, nego da sebično i u kraćoj formi prokomentiramo šačicu novih ljetno/jesenskih serija. Bez brige, ovo neće biti savršen, a još manje potpun pregled novih serija, već samo onih koje smo uspjeli procijediti kroz filter i zapravo pogledati, a o kojima (najvjerojatnije) nećemo više nikad ništa napisati. Pa krenimo.

Zadnjeg dana kolovoza Amazon je predstavio svoju ovogodišnju perjanicu, Jack Ryan (ocjena: 6.5), seriju koja je predstavila novu verziju Clancyjevog naslovnog junaka. John Krasinski je ušao u iznošene cokule kroz koje su prošli Alec Baldwin, Harrison Ford, Ben Affleck i Chris Pine, a osmodijelna prva sezona igrala je na sigurno. Jack Ryan nije James Bond, ali Krasinski nažalost nije ovaj triler uspio učiniti posebno zanimljivim i pamtljivim. No, s druge strane, Ryan je ipak obavještajac koji bi svoj posao teoretski trebao obavljati gledajući papire na stolu, tipkajući po tipkovnici i ispunjavajući spreadsheetove u Excelu. Bilo je ovdje nekoliko zanimljivih sporednih likova i akcijskih scena; serija je snimana na nekoliko kontinenata, ali sve u svemu Jack Ryan je u prvoj sezoni prosječan i nemaštovit čak i za jedan Europass CV template od serije.

Na FX-u je Kurt Sutter predstavio spin-off “Sinova Anarhije”, Mayans M.C. (ocjena: 6), i ako ste očekivali nešto drugo osim “Sinova Anarhije, ali malo južnije i s hispaničkim likovima” – ne znam što ste očekivali od autora. Sjajne prve dvije sezone Sonsa pokopale su one lošije kasnije, a bilo kakav kredit i povjerenje koji je Sutter imao popušio je stalnim svađama s bilo kime tko mu je krivo rekao “dobar dan”. Ako vam nedostaje motora, oružja i akcije, ovo je serija za vas.

Netflix je pak predstavio Maniac (ocjena: 9) seriju koju je Todd VanDerWerff s Voxa nazvao “iznimno neobičnom i nedovoljno neobičnom istovremeno”, što je vrlo dobra opaska nekadašnjeg urednika AV Cluba. Svih deset epizoda režirao je Cary Joji Fukunaga (True Detective), a u glavim ulogama su Emma Stone i Jonah Hill koji se naganjaju već više od deset godina po filmskim platnima i (sada) televizijskim ekranima. Poput poligona za pozornost o problemima mentalnog zdravlja, iz svakog kadra ove čudesne serije pršti maštovitost i ljubav prema projektu koji neće biti baš za svakoga. I ne mora biti za svakoga. U jednu ruku nevjerojatno pretenciozna serija, a u drugu Justin Theroux ima lošu periku i napravu za masturbaciju oko struka. Svaka epizoda je priča za sebe, a žanrovi, tonovi, dinamika i atmosfera kroz koju ova mini-serija prolazi zbilja su nešto novo i drugačije na televizijskom pejzažu. I to je nešto što treba cijeniti i poštovati. Maniac će vam biti odličan ili užasan, a malo tko će ostati ravnodušan.

NBC je kroz svoj Manifest (ocjena: 5) pokušao napraviti konceptualnu dramu na tragu Losta, ali ideja serije je kao da je izašla iz pijanog razgovora pred pisoarom nakon sedmog happy hour piva četvrtkom. Nisam siguran kako je ova nenadahnuta i lijena serija dobila zeleno svjetlo, ali stanje u kojem se nalazi “velika četvorka” odlično se može proučiti kroz Manifest. Pazite sad ovo. Što ako avion pun ljudi sleti pet godina nakon polijetanja i nitko na njemu nije ostario i ne zna gdje su bili u tom razdoblju? Fascinantno. Ovu suhoparnu i turobnu ideju netko je ekranizirao, a lošije je od svih onih post-Lost pokušaja iz sredine prošlog desetljeća. Invasion, Surface, Threshold, Daybreak, The Nine i ostali su remek-djela za dosadu koje nam je NBC ovdje ponudio. Nemaštovito, neorginalno, osrednje ostvarenje kojeg se nitko neće sjećati.

Dick Wolf je CBS-u prodao muda pod bubrege u obliku projekta nadahnutog imena, FBI (ocjena: 4.5) — seriju u kojoj znate o čemu se radi čim čujete riječi “Dick Wolf”, “serija” i “FBI” zajedno. FBI se na televizijskom krajobrazu ističe poput maloljetnika na tulumu Kevina Spaceya i Bryana Singera, ovaj bljutavi procedural osmišljen je isključivo radi toga da se svakih nekoliko godina spin-offa u razno-razne druge podružnice i gradove. FBI je nemaštovita serija koja me podsjetila na davno pokojnog CW-ovog Reapera. Ne zato što je slična Reaperu, jer nije uopće, već zato što je u glavnoj ulozi ovdje Missy Peregrym. Gledajte Reapera radije, to je bila dobra serija.

Kad smo već kod CW-a, oni su pak predstavili All American (ocjena: 6.5), seriju koju je najlakše opisati kao “Friday Night Lights kad bi Friday Night Lights bio loša serija bez teksaškog šarma”. Ostavljam ovdje mogućnost za neki popravak tijekom sezone, ali ova bogata, kalifornijska verzija FNL-a je nezanimljiva ljuštura s bezveznim likovima, solidnom glumačkom postavom i širim omjerom slike nego obična CW serija.

Nakon više od godine dana hypeanja svoje adaptacije popularnih romana moderne fantastike – Sky One i HBO su konačno predstavili A Discovery of Witches (ocjena: 7). Matthew Goode i Teresa Palmer su odlični u svojim ulogama, ali serija o vješticama, demonima i vampirima je… pa samo u redu – zabavna, ali i vrlo naivna adaptacija koju spašava kemija između glavnih glumaca. Potencijal je ogroman, produkcija je raskošna, ali proizvod se još nije u potpunosti pronašao. Od većine serija ove jeseni – A Discovery of Witches je možda i ona koja nudi najzanimljivije mogućnosti za budućnost.

Jed Mercurio se vratio na BBC, i između dviju sezona Line of Dutyja predstavio je Bodyguard (ocjena: 7.5), još jednu visokooktansku (:bljuv:) seriju s Richardom Maddenom u glavnoj ulozi. Bez brige, ovo nije remake Costnerovog filma iz ranih devedesetih, ovo je bolja serija koja se nažalost malo ispuhala u kasnijim epizodama, ali prve tri-četiri su među najboljim ostvarenjima ove jeseni na televiziji. Sredinom šestodijelne sezone ima jedna scena koja me ostavila s vilicom do poda; nešto što televizija rijetko čini u zadnje vrijeme, ali epilog toga je, nažalost, ipak malo klimav. Zasad nema govora o drugoj sezoni, ali ako Bodyguard i ostane na ovih šest epizoda – bilo je sasvim u redu.

Beebs je svoju jesen podebljao još jednom skupom produkcijom o zaposlenicima dviju suprostavljenih dnevnih novina, Press (ocjena: 6.5). Na sukobljenim stranama ove klackalice su ekvivalenti 24 sata i Washington Posta. I dok se jedne prodaju zbog senzacionalističkih naslova, druge ciljaju na ozbiljne vijesti i analize. Dobra, ali ne i vrlo dobra, serija koja će zainteresirati gledatelje koji vole gledati kako rade novinari, ali ne baš zbog točnosti prikaza tog zanimanja i posla.

Dugo sam odbijao gledati AMC-jevu novu seriju, Lodge 49 (ocjena: 9), jer je promotivni materijal obećavao nekakvu bradatu protuhu koja ne zna što bi sa svojim životom u toploj, suncem okupanoj Kaliforniji. Mislim, serija i je upravo o tome, ali i puno, puno više. Teška ekonomska situacija dovela je do velikih dugova brata (Wyatt Russell) i sestru (Sonya Cassidy), koji se svaki na svoj način nose s tim, ali i činjenicom da im je otac nedavno preminuo. Atmosferom slična pokojnim FX-ovim Terriersima, Lodge 49 je serija koja priča svoju priču kroz gotovo holistički pristup, a to raskrižje bezbrižnosti i stalnog egzistencijalnog užasa lijepo se presjeca crnim humorom i surf-rock glazbenom podlogom. Zanimljiva serija kakve se više ne proizvode, priča je gotovo nepostojana, ali nit koja vuče radnju do kraja sezone je neodoljiva. Topla serija s još toplijim, srdačnim likovima i nekolicinom fantastičnih glumačkih izvedbi (Sonya Cassidy i Brent Jennings).

Serije koje nisu navedene u ovom mini-osvrtu ili nismo još pogledali ili će biti u drugom članku ili će dobiti veće tekstove nešto kasnije. Prijedloge uvijek primamo, a postoji mogućnost da se na ovakav način osvrnemo malo i na povratničke serije ako postoji interesa.