Najbolje serije 2017. godine — ostalih trideset odličnih serija

Okrugli deveti puta otkako postoji Serijala radimo godišnje izbore najboljih serija, a nekako nam se čini da je ove i godine izbor opet bio najteži. Davno smo se pomirili sa činjenicom da nećemo pogledati sve što želimo jer beskonačno vremena jednostavno nemamo. Ovaj uvodni popis od 30 serija rezultat je osobnih lista, kemije, prepirki, svađanja i, na kraju, kompromisa.

I dok su neki svoje liste počeli objavljivati početkom prosinca, mi smo sastavljanje odgađali do samog kraja godine kako bi pogledali i nadoknadili što više serija. To je barem službeni stav kojeg ćemo se držati; decidirano tvrdimo da lijenost, inercija i odgađanje nisu razlog tome. Kao i svake godine, primjetit ćete ponešto izostanaka, popularnih i hvaljenih serija koje jednostavno nismo stigli pogledati. Jebiga, možda stignemo ove godine.

Slijedi abecedno sortirana lista od trideset odličnih serija, kao uvod u finalni izbor najboljih deset koji objavljujemo kroz par dana. Pogađanje ostavljamo vama, a spretni poznavaoci našeg (ne)ukusa koji pogode listu, ne nužno i poredak, preostalih deset serija na kućnu adresu dobivaju DVD sa napola dovršenim novogodišnjim podcastom, uvezenu kolekciju najčitanijih tekstova ove godine te Serijala majicu.

https://www.serijala.com/izdvojeno/najbolje-serije-2017-godine/

Alias Grace

U istoj godini smo imali sreću i mogućnost da pogledamo dvije adaptacije pera Margaret Atwood, dvije potpuno različite serije koje imaju neke zajedničke teme. Alias Grace se temelji na istinitim događajima i presudi kojom je Grace Marks, irska imigrantica u Kanadu 1840-ih prvo osuđena za ubojstva svog poslodavca i njegove domaćice i ljubavnice, a koja je kasnije ukinuta. Kroz šest epizoda koje je režirala Mary Harron (Američki psiho), kroz razgovor s dr. Jordanom i direktno obraćanje gledateljima, Grace detaljno i vješto plete svoju priču, a na nama je da procijenimo koliko je pouzdan pripovjedač. Sarah Gadon je zadivljujuća kao Grace, a Grace nas jako brzo u priči upoznaje sa svijetom koji poznaje. Ono što je zastrašujuće zajedničko svijetu polovice 19. stoljeća u kojem obitava Grace i našem, kao i onom iz Handmaid’s Tale je mučenje i užas koje prolazi – i to ne sama – radi svog spola i klase kojoj pripada, a taj užas ostaje s nama i dugo nakon kraja serije.

Better Things

Odlična u prvoj sezoni, u drugoj je Pamela Adlon još fokusiranija, a Better Things još bolje. Život Sam Fox i njene tri kćeri kaotičan je i kompliciran, ali se Adlon  uspješno bavi onim najvažnijim trenucima, pokazujući nam iskrene i ogoljene odnose pune smijeha i suza. Razlika između Better Things i ostalih toplih serija koje se bave obiteljima je u onom vidljivom celofanu kojeg ignoriramo i kroz koji gledamo  npr. This Is Us ili Gilmore Girls, kao i onom pozadinskom svijesti o manipuliranju naše empatije lijepom rečenicom i pjesmom u pozadini. S Pamelom Adlon nema govora o umjetnoj “holivudskoj” empatiji, ona svojom ekscentričnosti, iskrenosti i ljudskim trenucima – bilo oni lijepi ili ružni – svaki put  udari u trbuh. Ako mislite da nemate vremena za još jednu seriju, a Better Things niste dosad dali šansu, šesta epizoda druge sezone, Funeral je krunski dokaz koji će vas razuvjeriti.

Big Little Lies

Kada bi nekom htjeli definirati prestižnu dramu, dovoljno bi bilo pokazati im nekoliko minuta ove serije: HBO, zvučna imena ispred (Nicole Kidman, Reese Witherspoon, Shailene Woodley, Laura Dern) i iza kamere (David E. Kelley) i ozbiljan zaplet primetime sapunice (neki bi rekli: “I bogati plaču” s budžetom). No usprkos tome i malo prelijepo zapakiranom kraju, likovi su bili intrigantni, pejzaži prekrasni, bol u očima Nicole Kidman razarajuća i soundtrack krasan.

Broad City

Prijateljstvo kakvo imaju Abbi i Illana je nešto što svaka osoba želi imati s nekim. U četvrtoj sezoni, Abbi i Illana se polaku razvijaju, odrastaju; imaju nove poslove, imaju nove veze, uzimaju halucinogene gljive – imaju šašavo fantastične tripove i rješavaju zločine; napokon upoznajemo Abbinu mamu, idemo na Floridu i suočavamo se sa starenjem i stjenicama. U prvoj epizodi vidimo verzije dana kad su se Abbi i Illana upoznale, a u zadnjoj slavimo godišnjicu njihovog prijateljstva. Kroz više epizoda možemo vidjeti male reakcije i komentare na izbor novog predsjednika čije ime je cenzurirano poput psovke, što je bilo očekivano s obzirom na sve glasniji politički komentar autorica. To kulminira u jednoj od najboljih epizoda sezone, ali i serije uopće, “Witches”, u kojoj Illana pohađa terapiju jer od izbora “prodavača mesnih odrezaka koji se hvali seksualnim zlostavljanjem”  nije mogla doživjeti orgazam, a Abbi misli da postaje stara (i vještica). Možda najmračnija i najviše angažirana sezona dosad, jer za Abbi i Illanu političko je osobno, no borba slavljenjem žena, prijateljstva i dragih ljudi topli je zagrljaj za svakog gledatelja željnog utjehe da će sve ipak biti u redu.

Brooklyn Nine-Nine

Brooklyn Nine-Nine zaslužuje spomen na kraju svake godine jer uspijeva u onomu najtežem — kroz sve svoje sezone konzistentno je smiješna i kvalitetna. I ne samo to, svake godine se u epizodi za Noć vještica uspije nadmašiti, što je velika zadaća. Uglavnom se drži dobro ustanovljene epizodne strukture s dvije radnje, sada nam već dobro poznatih likova koji su nam se zavukli pod kožu i humora koji nikoga ne vrijeđa, već sve veseli, a redovno voli i izvrnuti stereotipe. Joe Lo Truglio je neodoljivo šašav i intenzivan, Andy Samberg je slatki fanboy, Melissa Fumero je slatka šmokljanica, Terry Crews je legenda, a Andre Braugher je kralj deadpana. Od Dana Goora i Michaela Schura, autora The Officea i Parks and Recreationa, nismo ni očekivali nešto lošije.

Catastrophe

You’re the Worst ove godine nije uspio završiti iznad crte na našoj listi najboljih serija, završivši na podu sobe za montažu. Nema veze, jer gore je njegov britanski pandan, crnohumorna serija o sjebanim vezama i još sjebanijim ljudima. Catastrophe se i dalje poigrava ozbiljnim i teškim temama — čak ponešto ozbiljnije u trećoj sezoni — a usput uspijeva biti pozitivna, vesela i zabavna u isto vrijeme. Sezona završava tragičnom notom i prije nego će se ekran zacrniti, a onda dobiva novu tužnu notu posvetom preminuloj Carrie Fisher, kojoj je ovo bila jedna od posljednjih uloga.

Curb Your Enthusiasm

Šest godina prošlo je između osme i devete sezone Curba, no Larry David nije se puno promijenio. Ovaj put, uspio se dovesti u situaciju da iranski Ajatolah proglasi fatvu kojom ga osuđuje na smrt — i naravno, standardne Larryjeve ludorije slijede. Ako ste gledali bilo koju sezonu do sad, znate točno što vas čeka. Možda malo smanjenog fokusa, ali ne i britkosti humora, sa svim kopanjima po društvenim konvencijama koje volimo. Ako se do sada još niste upoznali s ovom serijom koja je na svom vrhuncu bila najbolji izvor humora na televiziji, svakako to ispravite.

Dark

I sami smo najavljivali ovu seriju kao nekakav europski odgovor Stranger Thingsima. Ali Dark to nije bio. Dark je bio svoja beštija. Deset epizoda njemačke, kirurški precizne priče, kulminiralo je logičnom i jedinom mogućom završnicom koja je pomalo poljuljala cijelu seriju prije finala. Tmurna, turobna atmosfera priče, popraćena sivim i kišnim njemačkim zaselkom, ponudila je neke interesantne, ali ne osobito nove koncepte putovanja kroz vrijeme. Kao mješavina horora, trilera i drame, Dark je svoju priču izlagao kroz sporu radnju ne pružajući ruku gledatelju ni u jednom trenutku. Netfix je naručio drugu sezonu, što su zadnji kadrovi sezone nagovijestili, ali svejedno nismo u potpunosti sigurni kako će nas i dalje držati na rubu stolca. Dark je bio logična slagalica u ruhu kaotične ovčice, ali svejedno je putem znao i iznenaditi i oduševiti.

Dear White People

Netflix se ove godine upustio u izradu komedije o rasizmu i diskriminaciji ispričavši ih preko studentskoga života na Ivy League koledžu s jednakim omjerom bjelačke i crnačke populacije. Problem nastaje kad Afroamerikanka Sam White pokrene kontroverznu radijsku emisiju kojom zagovara rasizam u korist crnaca kao odgovor na zabavu za Noć vještica gdje su se studenti bijelci “maskirali” u svoje kolege crnce. Tijekom svojih deset epizoda, ova zabavna, provokativna i neuobičajena satira će vam pružiti pogled na američke studentske kampuse, ali i detaljnije osvijestiti o socijalnim problemima s kojima ćete se jednog dana morati susresti. Fokusirajući se u svakoj epizodi na jednog od likova, serija je uspjela u moru različitih osobnosti realno prikazati priču iz tuđeg kuta gledišta i osvijestiti publiku kako rasizam nije jednosmjerna ulica, već neprihvaćanje tuđe kulture može eskalirati u situacije sa skoro tragičnim posljedicama. Dear White People ne pokušava rasplamsati rasizam niti odobravati diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, nego kroz široku paletu likova i satiričke situacije uspijeva poslati važne poruke o rasi, moći, seksualnoj orijentaciji, prijateljstvu i prevari.

Fargo

Generalno oduševljenje Fargom ove sezone je pomalo splasnulo, no reći da je treća sezona slabija od fenomenalne druge gotovo joj je uvreda. Jer, kao i njena paleta boja, Fargove stalne teme o sitničavosti i pohlepi koje vode pokolju, kao i zlim i dobrim ljudima, bile su zgasitije ove godine, iako opet sjajno upakirane u američki Midwest. Posljednjim kadrovima (možda i cijele serije) ostavila je nama na dušu da zaključimo možemo li bezbrižno uživati u lokalnom sajmu znajući da je pravda pobijedila ili da se najpokvareniji amoralni ljudi uvijek izvuku. Ili samo kao Nikki Swango u bljesku slave razjebati sve koji su vam ikad naudili.

Feud

Svakom novom projektu Ryana Murphyja trebamo pristupati s određenom predostrožnosti jer konačni proizvod može biti nešto najbolje što je televizija vidjela te godine ili potonuti dublje od niskobudžetnih serija s katastrofalnom režijom. Ovaj put, Murphy je uspio očarati svoje obožavatelje adaptacijom istinite priče o sukobu dvije najveće dive svog vremena, Bette Davis i Joan Crawford, tijekom snimanja zajedničkog filma iz 1962. godine What Ever Happened to Baby Jane? Uspjeh serije zapravo ne leži u peru njezina vješta adaptatora već u naslovnim zvijezdama – Jessici Lange i Susan Sarandon – koje su uspjele fenomenalno utjeloviti borbu, patnju, jad i konstantno rivalstvo Bette i Joan čiji je jedini spas od padanja u bankrot rad na zajedničkom filmu i njegov svjetski uspjeh. Štih 60-ih, ulašteni automobili i nezamjenjiva moda su samo dodatne kvalitete izvrsne kostimografije, a crno-bijela uprizorenja i dramatizacije starih filmova su uzdigli vizualni dojam do samog vrha.

Game of Thrones

Činjenica da je HBO odlučio da će nakon šeste sezone, njihov najuspješniji hit u povijesti, imati još samo trinaest epizoda… pa za to treba imati hrabrosti. Hrpetine gotovine koje ulažu u snimanje serije vraćaju im se uvećane nekoliko puta, ali i nakon završetka serije će ispred HBO-a šleperi istovarivati planine zelembaća. Sedma sezona bila je jedan od najočekivanijih događaja televizijske sezone. HBO je na proljeće imao stream u kojem je topio kocku leda u kojoj je pisao datum premijere – to je ta razina poremećenosti i pop-kulturne važnosti. Serija je sad  debelo pretekla knjige i sedma sezona donijela je neke, u najmanju ruku, dubiozne odluke. Bez obzira na to – ovih sedam epizoda bilo je grandiozno u svojoj ambiciji, klimavo u samoj izvedbi i netipično logično u svojoj radnji. Game of Thrones je sad jedina serija na televiziji o kojoj možete bez velikih problema pričati sutradan na poslu jer je gledaju svi, a i njihove babe. Je li bilo boljih sezona? Da, naravno, ali popularnost ove serije važan je čimbenik svakog razgovora o samoj kvaliteti. Ima li boljih serija na televiziji? Itekako, ali nijedna nema jebene zmajeve i masovne bitke i ledene nemrtve i Jona Snowa i vatrene mačeve i…

Godless

Western na malim ekranima! Još bolje – prilično dobar western na malim ekranima! Kao veliki obožavatelj Milchevog Deadwooda priznajem kako mi je kvalitetna drama u prašini divljeg zapada jako nedostajala. No, Godless ima šačicu problema. Prvo, bilo bi sjajno kada ne bi bio miniserija, i drugo – koliko bi serija profitirala kada bi fokus prebacila isključivo na La Belle i njegovo stanovništvo. Ne kažem da centralni dvoboj Franka Griffina (Jeff Daniels) i Royea Goodea (Jack O’Connell) nije bio zanimljiv, ali svaki put kad bi se radnja prebacila iz La Bella imao sam crve u guzici da se čim prije vrate u nj. Iskreno, bio bih prilično sretan kad bi pratili normalna, dnevna zbivanja stanovništva – poput pranja veša ili odbjeglog konja s ranča – uglavnom, kako se bore s preživljavanjem iz dana u dan. Bez obzira – Godless je bio sjajan; raskošan, bogat, tužan, sretan, malen, velik, ugodan i grub. I zadnji kadar je jedan od najljepših ove godine.

Insecure

Možemo iskoristiti dvjestotinjak riječi da pametujemo kako je Issa Rae glas generacije i kako njezina serija na mainstream platformi predstavlja Seks i grad za crnkinje, bez stereotipiziranja i klišeja. Sve to stoji, no Insecure je na našoj listi jer je jednostavno odlična serija. Ovdje možemo primijeniti onu frazu “good things come in small packages” — osam epizoda bilo je premalo, no ipak savršena brojka da Rae složi fantastičnu drugu sezonu koja je pojam (danas sve manje prisutnog) “sophomore slumpa”, pada u kvaliteti u drugoj godini emitiranja, okrenula naglavačke. Trend sličan muškim antiherojima kakve smo viđali prije desetak godina (House, Mad Men, Breaking Bad, itd.) danas su “anti-romantične” komedije – ako seriju moramo utrpati u neki žanr – pa tako Insecure, kao i primjerice You’re The Worst, pruža realističan i svjež uvid u svijet modernog dejtinga. Osim što uz ljubavne zavrzlame komentira i društvene problematike kao što su rasna i spolna nejednakost na radnom mjestu i nedostupnost kvalitetnog obrazovanja za manjine, srž Insecurea ipak je Issin lik sa svojim odličnim unutarnjim monolozima i rapovima. Dodatni bodovi i za vrhunski soundtrack (pustite si samo Biking Franka Oceana dok ste u autu ili, doslovce, na biciklu) i za pomicanje granica tabu tematike – ipak govorimo o nagrađivanoj seriji koja se dvije epizode bavila cumshotom u oko.

Legion

Noah Hawley ovu je adaptaciju Marvelovog stripa o šizofrenom Davidu Halleru učinio unikatnom koristeći raskošne i očaravajuće sekvence kojima smo ulazili u Davidov um, nikad sigurni je li ono što gledamo stvarno ili samo tvorevina njegovog uma – iako je u pozadini standardna priča o mutantima koje lovi tajna vladina divizija. No, da ne znate da se radi o Marvelu, gledajući samu seriju nikada vam to ne bi palo na pamet (iako je deklarativno “u svijetu paralelnom X-Menima”). Postojanje supstance ispod njene hiperstiliziranosti donekle nam je interno ostala i tema rasprave, no njen ekstravagantni stil i pristup prikazu duševne bolesti svakako je vrijedan spomena u vrhu ovogodišnje televizije.

Mindhunter

Postoji nekoliko problema binge modela “emitiranja” serija. Prvo – svakih par dana neki od streaming servisa istovari desetak epizoda serije za koje gledatelji jednostavno nemaju vremena pa najčešće metodom slučajnog odabira odluče što će od tog Everesta sadržaja i pogledati. Drugo – binge je u potpunosti uništio epizodu kao temeljnu sastavnicu u izgradnji sezone. Sve se to sad izmiješa u homogenu masu kroz koju jurite do kraja da vam neki brži sudionik šprinta ne spojla radnju putem. Mindhunter ovdje vrlo pametno svojih deset epizoda prve sezone ne formira u jednolične kalupe. Svaka epizoda malo je umjetničko djelo za sebe. Svaka epizoda traje točno onoliko koliko radnje priča ima. Jedna epizoda je 45 minuta, druga sat vremena, a treća 30 minuta. Radnja Mindhuntera je smještena u 1979. godinu, a režiju potpisuje David Fincher (Seven, Zodiac). Netflix je ponudio deset epizoda i nakon malo početnog naštimavanja serija je pronašla svoju nit vodilju i provela gledatelje kroz neizvjesnu, napetu i produkcijski prvorazrednu prvu sezonu. Priča prati Holdena Forda (Jonathan Groff), Billa Tencha (Holt McCallany) i Wendy Carr (Anna Torv) u elitnoj FBI-jevoj jedinici specijaliziranoj za profiliranje i lov na serijske ubojice. Teška serija koja svoje junake vodi kroz putovanja najmračnijim umovima u nadi da i sami neće izgubiti razum.

Orange Is the New Black

Peta sezona Netflixovog starosjedioca svježinu je održala promjenom tempa na samo dva dana zatvorske pobune kojom je završila četvrta sezona, sa smrti Poussey kao velikim tamnim oblakom i motivacijom cijele radnje. Nepromijenjen je ostao spektar osjećaja i empatije kojim vas ova serija može obaviti, prema životima, karakterima i sudbinama tih žena (i onog jednog okej tipa), a kraj sezone ponovno nas ostavio u situaciji gdje pojma nemamo kako to može završiti.

Rick & Morty

U svoje tri sezone, animirana priča o Ricku i njegovom unuku Mortyju je pokazala da je više od samo blesave eksplicitne zabave ubijanja intergalaktičkih štetočina i spašavanja svjetova, već da posjeduje i blisku duhovnu notu srednjoškolskih ljubavi, obiteljskih prepirki i gubitaka voljenih. Ove godine smo svjedočili dugoočekivanoj i naizgled isključivo proceduralnoj rastavi Mortyjevih roditelja Jerryja i Beth, koju su svi vrlo brzo prihvatili kao svakodnevicu bez da su se suočili sa svojim najdubljim osjećajima i razmišljanjima. U tom trenutku, ova uvrnuta animacija je pokazala da su kompenzacije neupitne i da smo svi jednako ranjivi na bliske događaje oko nas. Koliko god pokušali suzbiti svoje emocije, one će izaći na vidjelo kroz ubilačke pohode u pustinjskoj budućnosti, provaljivanje u vladinu agenciju uz pomoć štakora, bušilica i britvica te – pretvaranju u krastavac. Tih dvadeset minuta svaki tjedan vam pokazuje da bježanje u maštom ispunjeni svijet putovanja kroz galaksije i univerzume ne umanjuje vaše probleme iz realnosti, ali ih svakako pauzira upuštanjem u šarenu, bolesnu i nihilističku atmosferu pustolovina Ricka i Mortyja.

Samurai Jack

Kada je Cartoon Network najavio da će vratiti Samuraja Jacka nakon skoro trinaest godina izbivanja s malih ekrana – bili smo prilično šokirani. Ne zbog činjenice da se Jack vraća među žive – već više činjenicom koliko smo puta u tih trinaest godina pomislili što se s njim sada događa i da je nevjerojatna nepravda što nikad nije zaslužio povratak u svoje vrijeme. Srećom, živimo u dobu kada se serije dižu iz mrtvih sa svih strana pa je tako i Jack dobio deset novih epizoda da Genndy završi svoju samurajsku sagu. I bilo je predivno. Uzbudljivo je gledati pošteno zasluženi povratak, a epilog je lijepo pospremio sve konce koji su me držali uz Jacka nakon svih ovih godina. U godini nekoliko važnih televizijskih uskrsnuća – Samurai Jack je bio među najboljima.

Search Party

Dok je prva sezona bila čudnovati spoj detektivskog neo-noira u milenijalskom okruženju, likova kojima ni ekipa iz Girls ne može parirati nezrelošću i sebičnošću te situacija koje su u roku od nekoliko sekundi iz komičnih postale tragične, u drugoj sezoni… U drugoj sezoni gledamo te iste ljude kako prikrivaju ubojstvo koje su počinili i kako im se posljedično životi sve sigurnije ruše poput domino kockica. Posljedice nečega tako velikoga svakog lika iz šarolikog ansambla drugačije zahvaćaju, od nadrealističke paranoje, osipa i ispadanja kose, tajnog plana kojim se manipulira premještaj zaposlenja u Kinu, volontiranja u političkoj kampanji ili okretanja novog lista kao osobe i glumice. U Search Partyju nitko još uvijek nije našao što je tražio, a jedino pitanje koje se postavlja je kad će pronaći dno na koje se svakim svojim potezom strmoglavljuju.

Stranger Things

Prošlogodišnji ljetni hit se u godinu dana duboko uvukao u pop kulturu i zarazio internet svojom nostalgijom prema SF-ovima osamdesetih te novim nastavcima opravdao visoka očekivanja kritičara i publike. Druga sezona je započela nešto sporije, no prelazeći iz opuštenijih i svjetlijih tonova u one mračnije i kompleksnije, pružila je novu dimenziju koju nismo imali prilike okusiti u lanjskim epizodama. Najveće iznenađenje sezone je Will Byers, dragulj kojeg su braća Duffer vješto čuvali dosad i čiji je talent izvrsno došao do izražaja u napetim trenucima opsjednutosti, boli i patnje. Svoju drugu stranu je pokazala i Eleven koja je uz Willa proširila mitologiju serije i The Upside Downa kroz vlastiti backstory u dodatnoj epizodi sezone, pomalo izdvojenoj priči od glavne teme, ali s jednakom težinom i gorkim završetkom, dok se potpuno neočekivano kao heroj uzdigao samodopadni Steve Harrington kojeg nismo imali prilike dovoljno upoznati i zavoljeti prošle godine da bi ove sezone pokazao da je više od umišljenog playboya s litrom laka u kosi.

Sweet/Vicious

Rijetko kad smo imali priliku gledati nešto tako inovativno i svježe kao što je MTV-jev prerano otkazan Sweet/Vicious. Koliko nas je oduševila činjenica da se na MTV-u može naći serija koja temi života žrtava silovanja pristupa toliko ozbiljno, odmjereno i jedinstveno, toliko nas je njeno otkazivanje rastužilo. Genijalna kombinacija dijametralno različitog para glavnih likova čija je magnetizirajuća kemija pomješana s osvetničkim pravednim bijesom (i nasiljem; mnogo, mnogo nasilja) uspješno je balansirala ozbiljnost i nijansiran pristup temi silovanja na kampusu i to uz humorističan i dovitljiv dijalog prožet pop kulturnim referencama. Hibrid Veronice Mars i Batmana (ili Arrowa, ako baš želite) istovremeno je bio napet, uzbudljiv, pun akcije i brutalnosti, ali i empatije dok je istraživao posljedice seksualnog nasilja, traumu kao ranu koja ne zacijeljuje i njen utjecaj na osobnosti, prijateljstva i međuljudske odnose. Ove godine su nam Jules, naizgled nježna plavuša koja se ne libi proliti krv radi osvete i pravde te Ophelia, sarkastična hakerica šarene kose, bili najdraži superheroji.

The Americans

Vrhunska hladnoratovska drama se ove godine po prvi put od druge sezone našla izvan liste najboljih deset serija, no unatoč za nijansu slabijim epizodama, turobna atmosfera, realna gluma i Dyatkovo su joj omogućili da ostane među najkvalitetnijima u godini. U jednu ruku, većina sezone se činila kao filler i uvertira u veliko finale serije 2018. godine, no jedanaesta epizoda Dyatkovo je pružila bijeg iz neuspjelih misija i nepovezanih niti u depresivnu, mračnu te nimalo crno-bijelu priču o Ruskinji optuženoj za surađivanje s nacistima u Drugom svjetskom ratu. Jednostavni zadatak eliminacije je bio prekretnica za budućnost dvoje KGB-ovih agenata čije povjerenje u Centar i naredbe iz sovjetske Rusije postaje sve slabije, a želja za svojevrsnim umirovljenjem i “povratkom doma” postaje sve snažnija, prvenstveno u Phillipu, a naposljetku i u Elizabeth. Peta sezona možda nije imala mnoštvo zapleta, neočekivanih raspleta i peripetija kao prethodne tri događajima pretrpane sezone, ali je poslužila kao zadnja etapa pred konačnu pobunu centralnog bračnog para protiv godina službe i beskompromisnog podređivanja Komitetu.

The Crown

Ako se zaista želite diviti onome što Vam se servira na ekranu, nemojte trčati u kino gledati Justice League ili Star Warse; današnja je tehnologija dosegnula takav nivo da, realno, više ništa tog tipa nije impresivno. Radije upalite Netflix i divite se raskošu The Crowna i predivnoj režiji koja ostavlja bez daha kroz punih deset sati materijala. Nastavak priče o kraljici Elizabeti i kraljevskoj obitelji ujedno je i posljednji za Claire Foy, koja će u trećoj sezoni biti zamijenjena Oliviom Coleman (Broadchurch, The Night Manager), no Foy je u toj ulozi bila toliko impresivna da će nam biti teško izbiti njezinu sliku iz glave pri prvoj pomisli na seriju. Iako se ove godine John Lithgow u ulozi Winstona Churchilla pojavio samo na nekoliko sekundi, a Michael C. Hall u ulozi JFK-a možda nije bio najpametnija odluka, The Crown je u svojoj drugoj sezoni bila intimnija i hrabrija serija, uz već uhodano manevriranje kroz najvažnije povijesne trenutke koje su obilježile rane godine Elizabetine vladavine. Iskreno, i da je druga sezona bila apsolutna katastrofa, ugurali bismo seriju na popis najboljih isključivo zbog nekolicine scena između Claire Foy i Vanesse Kirby (princeza Margaret), čiji su bitch face vs resting bitch face okršaji bili šlag na torti.

The Expanse

Kako smo već nahvalili na sva zvona, trenutno (i u predugo vremena) najbolja svemirska opera i općenito znanstveno fantastično djelo Syfy kanala, The Expanse je nakon građenja igrališta u prvoj sezoni, u drugoj počeo ozbiljno zamahivati i bacati lopticu na svaki kraj tog igrališta. Fokusiraniji i jasniji – bilo da se radi o likovima, političkim intrigama između planetarnih sila ili glavnoj misteriji izvanzemaljskog života i što bi ljudi učinili da s istim dođu u doticaj. Iako mnogi nisu preboljeli gubitak nekih od likova, ansambl je i dalje vrlo snažan, a misterij protomolekule nam i dalje daje nadu da ćemo neke favorite ponovno sresti. Uz prekrasne i realistične (?) prikaze novih tehnologija i života u svemiru, Expanse se uvijek fokusira na ono što je ljudsko. The Expanse je nevjerojatno dobra televizija, savršeno adaptirana, zamršena i puna detalja, puna inteligentno prikazanih političkih i moralnih izbora i nedoumica i ovaj budući žanrovski klasik je nešto što se jednostavno ne propušta.

The Get Down

Drugi dio ove jedinstveno sjajne serije smanjio je bogatstvo ekstravagantnosti prvog, i s druge strane dodao neke nove neobične oblike izražaja; no, dok je prvi dio bio sanjarski, ovaj razbija dosegnute ideale i pokazuje da uspjeh donosi i plejadu loših stvari, svađa i u najboljem slučaju, kompromisa. Ova prekrasna, prekrasno ispričana priča ne o industrijskom početku hip-hopa, već o klincima koji su se u svom getu usudili sanjati, možda je završila prerano, a možda u savršenom trenutku, spakirala torbe i ostavila nas, ali ostavljajući nas s nadom da ćemo negdje, daleko, iza gužvi i svjetla velegrada, na drugoj strani ponovno sresti ove likove.

The Good Place

Nakon velikog preokreta na kraju prve sezone, The Good Place je izbacio prvotnu premisu,  sva očekivanja, formule i predviđanja kroz prozor. Preslatka, šarmantna i topla serija o tome što ljude čini dobrima, zaslužuju li svi šansu za iskupljenje i kako vraga naučiti moralu iznenađujuće je duboka, inteligentna i apsolutno presmiješna. Svih šest glavnih likova, predvođeni s Kristen Bell, Tedom Dansonom i novom favoritkinjom svih osoba s očima i ušima – D’Arcy Caden kao Janet, najviše su zaslužni za lepršavi šarm i neodoljivost serije. Uz Dansona, koji ovu sezonu ima puno veći raspon u svojoj ulozi je i Janet, hodajuća antropomorfna baza podataka i osobna asistentica svih stanovnika Dobrog mjesta, zaslužna za neočekivano najviše valjanja po podu od smijeha. Ako ste pogledali samo nekoliko epizoda prve sezone i pomislili kako se radi o nečemu formulaičnom i plošnom – propustili ste puno, a tu ne govorimo samo o količini detalja i preciznosti potrebnih da bi M. Schur i ekipa sastavili nešto ovoliko slojevito i zabavno.

The Keepers

Jedan od najvećih horora ove godine odvijao se na Netflixu i bio je istinita priča o neriješenom ubojstvu časne sestre u Baltimoreu. Sestra Kathy Resnik ubijena je 1969. godine, a ovaj true-crime dokumentarac otkriva nam veliku zavjeru i pozadinu cijelog slučaja. Tijekom sedmodijelog dokumentarca, istraga ubojstva polako postaje sporedna tema jer se pretresanjem Cathynog života i njenih suradnika otkriva skandal zlostavljanja maloljetnica u katoličkoj školi od strane svećenika pod izlikom “oslobađanja od grijeha”. Psovat ćete na ekran, popizdit ćete na Crkvu, smučit će vam se radi ospega zlostavljanja i htjet ćete udariti prvog svećenika na cesti. Ova mučna i nevjerojatno tužna priča ukazuje na sramotno djelovanje Crkve, mreže povezanih moćnika i više od toga – strah, nevjericu i nemoć žrtava ovog odvratnog sustava.

The Trip to Spain

Kada bi barem do kraja života Rob Brydon i Steve Coogan samo putovali po svijetu, jeli u najfinijim restoranima i imitirali Michaela Caina. Koliko bi svijet bio bolje mjesto. Nakon nekoliko godina pauze The Trip se vratio – ovaj put na drugu mrežu i, naravno – u drugu državu. Nema ovdje mnogo iznenađenja, nema čak ni velikog prologa u kojem se objašnjava radnja. Coogan i Brydon putuju po Španjolskoj, gledaju znamenitosti, rugaju se jedan drugome kako su stari i jadni, imitiraju poznate i manje poznate ličnosti i usput jedu. Još jedna sjajna sezona, s neobičnim i ultimativno potpuno nepotrebnim krajem za kojeg se nadamo da će ga ignorirati kada se serija sljedeći put vrati.

Veep

Što više reći o Veepu, a da već nismo rekli? Već šest godina drobimo kako je serija fenomenalna, a to se nije promijenilo ni ove godine. Emmyi su zaista sve manje relevantni jer svojim staromodnim formatom ostavljaju hrpetinu zaslužnih serija bez ikakvog priznanja, no ipak bismo bili frustrirani da itko drugi kupi istu nagradu šest godina zaredom. A kako biti ljut na Juliu Louis Dreyfus kada je rođena za ulogu Seline Meyer i okružena odličnom glumačkom postavom, scenaristima i redateljima. A sjetite se samo da su joj „konkurentice“ Pamela Adlon, Issa Rae i Kristen Bell, između ostalih. Veepu se nazire kraj – iduća sezona bit će posljednja – a brojka od sedam sezona, s isplaniranim krajem i održanom kvalitetom tijekom čitavog svog životnog vijeka nešto je čime se rijetko koja serija može pohvaliti. Niti jedan dvojac komedija na HBO-u nije imao toliki učinak na svijet televizije i svijet općenito otkako su Girls i Veep zajedno startale 2012., a mreža sada ostaje bez obje. Nadamo se da će ubrzo naći pristojnog nasljednika i dostojnog partnera Insecureu.