Najbolje serije 2016. godine — ostalih trideset odličnih serija

Još je jedna godina iza nas, a kraj prosinca tradicionalno vrijeme za objavu svakojakih top lista, izbora najboljeg od godine iza nas. Osmi puta ovo radimo, biramo najbolje serije koje smo gledali u godini iza nas. Usprkos svim manama ovako proizvoljnog odabira najboljih serija, pogotovo kad to radi grupica od pet-šest ljudi, ovo je doba godine koje nas ponajviše zabavlja. I ponajviše međusobno posvađa.

Vidjet ćete, konačni izbor je šareni miks različitih ukusa i preferencija sa jednim zajedničkim nazivnikom – svih izbrojanih četrdeset vrlo su nam drage serije koje ćemo vam bezrezervno preporučiti. Vjerojatno je suvišno ponavljati kako danas serije iskaču iz paštete, da nam je red serija za gledanje duži od penzića u pošti prvog u mjesecu, kako bi već top lista za sebe mogao popis serija iz “pogledati” kolone ekselice u kojoj smo dogovarali izbor… Nismo mogli pogledati sve, nismo stigli pogledati sve što smo sami željeli. Štoviše, nismo uspjeli sebe međusobno uvjeriti da trebamo gledati personalne favorite.

No, gledali smo dosta. Zajedno još malo više. U nastavku teksta slijedi trideset “ostalih” serija koje nisu dospjele među završnih, najboljih deset serija godine. Za one željne trivije i dodatnog uvida u proces sastavljanja liste, Jutarnji List će u subotnjem tiskanom izdanju objaviti našu listu od 15 serija, pa ćete vidjeti kojih pet je bilo na pragu izabrane desetorke.

Slijedi abecedno sortirana lista od trideset odličnih serija, kao uvod u finalni izbor najboljih deset koji objavljujemo u subotu. Pogađanje ostavljamo vama, a spretni poznavaoci našeg ukusa koji pogode listu, ne nužno i poredak, preostalih deset serija na kućnu adresu dobivaju potpisanu fotografiju uredništva te Mondo čokoladicu.

Najbolje serije 2016. godine

11.22.63

Jedno od najugodnijih iznenađenja televizijske 2016. godine bila je ova sjajna miniserija producirana za Hulu. Adaptirana od književnog predloška Stephena Kinga, od izvršnih producenata J.J.-a Abramsa, Bryana Burkea i Bridget Carpenter, 11.22.63 priča je o Jakeu Eppingu (nikad bolji James Franco) – srednjoškolskom učitelju koji se vratio kroz vrijeme da bi, na prvi pogled, pokušao spasiti život Johnu F. Kennedyju onog sudbonosnog kasno-jesenskog dana u Dallasu. Kroz osam napetih epizoda pratili smo Jakea Eppinga u avanturi života; njegove iskrene iako često neuspješne pokušaje velikih promjena, romansu, prijateljstva, cijeli spektar sreće i tragedije. Adaptacije romana Stephena Kinga u pravilu su ili užasne ili odlične (ili samo bezvezne) — srećom za nas, ova je završila u drugoj kategoriji.

Atlanta

Puno se članaka ove godine pisalo o rastu i razvoju nekonvencionalnih polusatnih komedija pod kreativnim vodstvom jednog pojedinca, kojemu mreža daje gotovo potpunu slobodu stvaralaštva, bez obvezanja na klasične strukture i brojeve epizoda i potrebe na štancanje određenog broja sati materijala po godini. Louis CK započeo je tu revoluciju na FX-u, otad se isprofilirala nekolicina drugih jednako impresivnih glasova (kao, recimo, Aziz Ansari sa svojim Master of None), a FX je pametno nastavio ulagati u takve proizvode i servirao nam ove jeseni Atlantu Donalda Glovera.

Kroz deset epizoda, Glover nam je otvorio vrata svijeta afroameričke kulture u Georgiji i na vrlo specifičan, izuzetno realističan način uveo u život Earnesta “Earna” Marksa, koji iz dana u dan pokušava preživjeti i zarađivati za svoju obitelj. Bilo da je riječ o klasično strukturiranim epizodama ili onima poput “B.A.N.”, koja je u potpunosti snimljena kao epizoda fiktivnog talk showa (čak i s reklamama), gledajući Atlantu, jasno vam je da Glover nema straha od riskiranja kako bi na što bolji način prikazao poteškoće modernog života te odnosa s obitelji, prijateljima i ljubavnicima, bilo iz perspektive Earna, majke njegovog djeteta ili njegovog bratića.

American Crime

Prvu sezonu ABC-jeve antologijske serije i nismo baš doživjeli. Nažalost, iako drugu jesmo, mnogi drugi nisu jer je ostala u sjeni (jednako sjajnog) American Crime Storya i to je ono što nas frustrira. Seriji smo dali drugu priliku, a nakon prvih 45 minuta bilo je jasno da American Crime hrabro ulazi u teritorij u koji se niti jedna serija na broadcast mrežama ne usudi ući. Priča o seksualnom zlostavljanju srednjoškolca od strane obožavane košarkaške ekipe u privatnoj školi, osvijetlila je ne samo tematiku seksualnog zlostavljanja muškaraca, već i probleme elitističkih privatnih škola u SAD-u i kontrast s ostatkom djece koja su zapela u javnom segmentu obrazovnog sustava, sveprisutne rasne probleme, konflikte interesa na radnom mjestu i poteškoće s prihvaćanjem seksualnog identiteta. Uz sve to, John Ridley je pred kraj sezone odlučio okrenuti priču naglavačke i odveo ju u još mračnijem smjeru, što nam je možda i pokvarilo ukupni dojam sezone, no samo minimalno. Ne moramo ni naglašavati kako su Felicity Huffman, Regina King, Timothy Hutton i Lili Taylor bili fenomenalni, no Connor Jessup i Joey Pollari, dva mlada glumca u središtu priče, bila su otkriće godine.

Better Things

Nakon par kolaboracija s Louisom C.K.-om, Pamela Adlon je napokon dobila seriju koja je potpuno njena. Makar i na Better Things možemo vidjeti i Louisovo ime,  po svemu se može se reći da je ovo u potpunosti Pamelin uradak. Ni u jednoj drugoj seriji još nismo vidjeli tako dobro i potpuno prikazane ženske likove, majke, kćeri, prijateljice i sestre; i to žene iznad četrdesete i pedesete, mlade djevojke od 16 i još mlađe.

Polazeći od onoga “piši ono o čemu znaš najviše”, Adlon je iz vlastitih iskustava kreirala lik Sam Fox, rastavljene samohrane majke s troje djece, tri djevojčice/djevojke različitih uzrasta – Duke,  Frankie i Max. Kao i Louie, radnja kao takva ne postoji, nego se serija bavi raznim situacijama te tako priča intimne priče o raznim trenucima u životu, roditeljstvu i obitelji.  I to radi apsolutno dirljivo, smiješno i fantastično.

Broad City

Treća sezona Broad Cityja započinje montažom scena iz zahoda Abbi i Ilane i tako, prikladno, uvodi moguće nove pridošlice u njihov svijet. Ali iskrenost i izravnost u pristupu prema temi tijela i seksa nemojte zamijeniti za zahodski humor. Urnebesni doživljaji i crtice iz života najboljih prijateljica često  budu nešto između gega i nadrealnog iskustva, a redovno započinju od najjednostavnijih zadataka poput “obnavljanje vozačke dozvole”, do “Abbi postaje Ilana kako bi imale pristup domaćem povrću”.

Jednom kad se prebacite u njihovu izgrađenu realnost, u kojoj su djevojke kraljice, jedino logično mjesto za prenošenje trave vagina, a obući pseći hoodie se čini normalnom idejom, cijenit ćete svjež humor i ingenioznost ove serije, kao i nemoguće dobro sklopljen kontinuitet u tom kaotičnom svijetu i anarhičnoj strukturi serije. U brzim i energičnim izmjenama šala Jacobson i Glazer uspiju biti i provokativne te spomenuti teme o kojima se ne može inače mnogo čuti, od “pegganja” do menopauze. Ove godine su se posebno istaknule epizode “Burning Bridges”, u kojoj su se neke stvari ipak promijenile, kao i finale, koji je od priče o dobivanju menstruacije u avionu napravio akcijsku avanturu i osnažio vezu Abbi i Ilane.

Casual

Casual je jedna od onih low-fi komedija za koje nećete baš morati deset minuta vagati spada li pod dramu ili komediju, ali svejedno je dovoljno dramatičan, bolan i zna dobro lupiti ispod rebra. Takvi su s naše liste ponajviše BoJack Horseman, pa onda i Better Things, Insecure, čak i You’re the Worst koji je na svojoj naljepnici “čista” komedija. Casual lako možete staviti pod nazivnik “sjebani ljudi rade sjebane stvari u životu”, no posebice troje glavnih glumaca diže naoko običnu premisu visoko iznad prosjeka. Mala serija koja u ovom vremenu televizijskog bogatstva zna ostati zakopana ispod hrpe nešto razvikanijih serija, glasnijih od ove tihe dramatične komedije.

Crazy Ex-Girlfriend

Nakon pohvala kritike i Zlatnog globusa Rachel Bloom kao vjetra u leđima, Crazy Ex-Girlfriend je u drugoj sezoni ubacila u višu brzinu. Humoristični mjuzikl (ili muzička komedija?) o opsesivnoj i uspješnoj, no nesretnoj odvjetnici koja se kapriciozno odlučuje preseliti u mali kalifornijski gradić nakon slučajnog susreta sa svojim bivšim dečkom. Pjesmama tematski obrađuje razne odnose i unutarnju psihu svojih likova na ingeniozno smiješan način, uz puno igra riječima i pop-kulturnih referenci. Iznimna i nepresušna kreativnost autora serije se najviše vidi u muzičkim brojevima, koji su svaki put napisani u drugom glazbenom stilu. Iako su svi likovi skicirani tako da na prvu djeluju šašavo, kroz epizode ih se uspješno i slojevito gradi, tako da smo dobro upoznali cijeli ansbambl u dobrom dijelu oštećenih likova i njihovih priča (nema osobe koja ne voli Paulu ili nije cijelo vrijeme navijala za vezu White Josha i Darryla).

Skrivena vrijednost ove serije je u uspješnom portretiranju ozbiljnih problema – bilo opsesija, manija, depresije, ovisnosti i alkoholizma, makar se cijelo vrijeme zadržao vedar ton. Kao i Paula, njena najbolja prijateljica, zavoljeli smo Rebeccu Bunch iako je jedinstveno poremećena, zaljubljena u sebe i puna mana.

Difficult People

Billy Eichner i Julie Klausner. Komičarski duo koji je uspio stvoriti seriju iz ničega. Odnosno, seriju iz vlastitog zanovijetanja i prenemaganja — i koja je jedna od uvjerljivo najsmješnijih serija na televiziji. Mnogi se s time neče složiti, no za istinsko razumijevanje ovo dvoje isfrustriranih njujorčana potrebno je vrlo, vrlo opsežno poznavanje pop kulture, jer upravo one zajebancije na račun apstraktnih ljudi/djela su one koje znaju najbolje sjesti.

U svijetu u kojem pod komedije potpadaju naslovi poput Transparenta, Casuala, One Mississippi i sličnih, Difficult People jasno daje na znanje da klasični single-cam sitcomi s nemjerljivom frekvencijom one-linera nisu odumrli. Eichner i Klausner uspjeli su u svojoj drugoj sezoni privući impresivan popis poznatih faca – Nathana Lanea, Lina Manuel-Mirandu i Tinu Fey, među ostalima. Bonus bodovi Eichneru ove godine za i dalje bolesno, brutalno smiješan Billy on The Street.

Game of Thrones

Jedna od najiščekivanijih i najambicioznijih serija proljeća je ove godine morala nastaviti bez pisanog predloška George R.R. Martina, no to je nije koštalo ni kvalitete ni popularnosti (koju je teško izgubiti ako ti je serija na HBO-u) jer se priča svejedno nastavila odvijati po planu autora, dok su Benioff i Weiss imali određene slobode kao i prethodnih godina. Ove smo sezone najviše zahvalni naglom pokretu radnje prema naprijed i približavanju kraja jer je zadnjih nekoliko epizoda služilo kao uvertira u veliku završnicu od 13 epizoda planiranih za naredne dvije godine dok je “Battle of the Bastards”, predzadnja epizoda u sezoni, pružila jedan od najbolje režiranih trenutaka serije koji bi mogao stajati rame uz lanjski “Hardhome”.

Sezona je općenito napravila veliki napredak oko Daenerys i njezinog uspona na vlasti, ali i Sanse i Jona koji su konačno imali svoj dugoočekivani ponovni susret. Sam kraj je ipak “ukrala” Cersei kojoj su se konačno ostvarili planovi za osvajanje prijestola rađeni šest sezona, a za spore epizode s početka su se iskupile bitke sa zmajevima i Daenerysin konačni grandiozni povratak u Westeros. Ako zanemarimo tajnu Melisandrine ogrlice, ovo je bila jedna od najboljih sezona što se radnje tiče.

High Maintenance

Moderno doba televizije toliko je razvodnjeno među mrežama i streaming servisima da se rijetko tko (osim broadcast mreža) još oslanja na blesave eksplozivne premise koje će na prvu zakačiti milijunsku masu u nadi da će barem djelić te mase ostati prikovan uz ekrane svakog tjedna. Kvaliteta serije ne leži u što luđoj premisi, to je ono što nam je High Maintenance potvrdio. HBO je ove jeseni transplantirao ovu web-seriju na svoj raspored i produžio joj format na trideset minuta, a rezultat je bio i više nego dobar. Kroz samo šest epizoda, zabavne priče iz svakodnevice njujorčana koje povezuje njihov biciklirajući diler travom imale su dušu, humor, ali i realnost kojom je moderan život u američkom velegradu prikazan na genijalan način. Nagledali smo se svakakvih likova, a ne sumnjamo ni na trenutak da se stvarne varijacije na temu kriju negdje u oblacima dima njujorških stanova.

Insecure

Svi smo ove jeseni samo pričali o Westworldu kad su u pitanju HBO-ove serije. Čak ni u ponudi humorističnih serija, Insecure nije bila serija o kojoj se isprve pričalo — ipak se Sarah Jessica Parker vratila na male ekrane. Međutim, Issa Rae je na malim ekranima oživjela još jedan jedinstveni lik. Uz Gloverovog Earna, uz Waller-Bridgeinu Fleabag, uz Sam Pamele Adlon, jasno je da je ova jesenska sezona uistinu bila jedna od najboljih u povijesti televizije.

Kao dio vala serija u kojima “nema radnje”, već su iskren prikaz života protagonista, Insecure prati Issu i njezinu prijateljicu Molly, koje pokušavaju “uspjeti” i na privatnom i poslovnom planu, iako ni jedna ni druga još nisu shvatile što im predstavlja taj uspjeh kojeg love. Obje naizgled imaju sve komponente koje su im potrebne da žive ispunjen i uspješan život, no iza samopouzdanja, humora i društvenosti kriju se osobe ispunjene nesigurnošću, s kojima se mnogi mogu poistovjetiti, što je za Issu Rae bila i svrha serije. Možemo potvrditi da je u svojoj nakani uspjela.

Jane the Virgin

Rijetka serija sa CW-a koja je ovdje drugu sezonu za redom. Je li to zbog brze radnje s mnoštvom twistova? Ili su razlog likovi koji nam iz godine u godinu postaju sve draži? Ne možemo se odlučiti, no jedno je sigurno. Cijelu seriju još dinamičnijom i slađom čini divan latinoamerički narator koje i ove sezone razotkriva zaplete i tajne, nabija gledateljima nedostajajuću napetost te nas još više povezuje s likovima. Na prvi pogled bi se pomislilo da je serija već davnih dana iskoristila svaki element sapunice koju vjerno parodira, no ona je i ove godine uspjela iznenaditi s istovremeno već viđeno, ali inovativnom i kreativnom pričom.

Gina Rodriguez je i dalje najbolji adut serije, a nakon osvajanja Zlatnog globusa prije dvije godine, ove je opet zaslužno nominirana. Naša Jane je iz zaljubljene kršćanke prešla u zaposlenu kućanicu koja mora svakodnevno balansirati između svoje nove i dosadašnje obitelji te studiranja književnosti u nadi da će jednog dana postati slavna spisateljica. I možemo reći da joj ide vrlo uspješno, dok se u to ne upletu zle blizanke, pretencioznost njezinog slavnog oca, kriminalna prošlost majki biološkog oca njezinog djeteta i mnogi drugi storylineovi kojima ova serija uspješno barata i kojima se iz epizode u epizodu neprestano veselimo.

Mozart In the Jungle

Mozart in the Jungle je jedna od onih serija koje imaju tu odliku da nas potpuno uvuku u svoj svijet. I taj svijet je nešto iz čega ne želimo izaći, pogotovo kad se nalazimo u prekrasnoj 18.st. vili u Veneciji, uređenoj do najmanjeg detalja, a u pozadini čujemo vrhunsku operu. Mozart sezonu za sezonom uspijeva glasno slaviti život i radost kroz muziku i nepredvidljive likove. Ove sezone, osim konstatno sjajnog Gaela Garcie Bernala i Lole Kirke, poklonjen nam je i duet Monice Belucci s Placidom Domingom, usred kanala u Veneciji. Jasno, ova serija se nekad čini šašavom, ali ono što uzima vrlo ozbiljno je svoju posvećenost veličanju umjetnosti i njezinoj moći.

Kako  glazba uspijeva premostiti sve barijere, u trećoj sezoni poentirala je sedma epizoda, snimljena kao dokumentarni film unutar kaznionice Rikers Island – zatvorenike je u svom eksperimentu lik Jasona Schwartzmanna upoznao s klasičnom glazbom te dokumentirao njihove reakcije. Ta čudna cjelina tematski je povezana s ostatkom serije, a režirana od Romana Coppole te pokazuje koliko je Mozart posvećen svojoj poruci. Svijet ekscentričnih dirigenata, opernih pjevača i glazbenika još uvijek je u konstantnom kaosu, džungli, no njegova lepršava srž ostaje nepromijenjena.

Mr. Robot

Prvu sezonu Mr. Robota smo nekako uspjeli nagurati u deset najboljih serija prošle godine, ali ovaj put je ostao malo kratak. Sam Esmail je u drugoj sezoni preuzeo cijeli posao na sebe; nije bilo djelića produkcije na kojem nije vlastoručno sudjelovao, od (figurativno) kuhanja kave na setu do režiranja svake epizode. No, kako nekima to uspije (Louie CK), drugima je ipak malo teže. Istini za volju, USA nije ostavio baš previše vremena Esmailu prilikom stvaranja druge sezone, pa je konačan proizvod ipak bio malo neuredan. Dio epizoda predugačak, prvi dio sezone razbacan posvuda, a sve skupa vrlo disfunkcionalno i pomalo kaotično.

Nije bilo loše, ali prijetilo je rasipanjem na milijun malih komadića. Mr. Robot je i dalje bio tema razgovora na internetu, ali iz tjedna u tjedan je gubio gledatelje možda ponajviše guranjem svojih likova u bunar sve bizarnijih i nadrealnijih situacija. Esmail je sada dobio više vremena za treću sezonu, a nadamo se da će i konačan proizvod biti kvalitetniji. Barem na nivou posljednjih epizoda druge sezone, zbog kojih se nalazi ovdje.

Narcos

Jedna od serija koju nam se znalo spočitavati da je nedostajala na prošlogodišnjoj listi bio je upravo Narcos. Istina je da su Pablo Escobar i kompanija lani bili izostavljeni iz vrlo jednostavnog razloga – nismo dovršili gledanje prve sezone. Bismo li ga dodali na popis sada, ovako retroaktivno? Teško je reći jer prva sezona bila je dobra, ali često se razvijala kao dokumentarac sa prečestom naracijom koja objašnjava događanja umjesto da ih prikazuje.

Druga sezona dobrim dijelom korigira mane prve i kompletnija je, zanimljivija i jednostavno bolja sezona televizije. Pablo Escobar najveći je narkobos u povijesti, a Narcos ekranizira njegov uspon i pad kroz perspektivu samog Escobara, kao i američkih agenate te kolumbijske policije i vojske koja ga pokušava svrgnuti. Zapravo se druga sezona više bavi Escobarom, kojem kokainsko carstvo polako izmiče iz ruku, a obruč oko njegovog perimetra sve se više steže. Uzbudljiva sezona profitirala je i od kraćeg vremenskog raspona koji pokriva – dok je prva protrčala kroz period od desetak godina, druga pokriva nešto više od godine dana, što je omogućilo malo bolji fokus na Escobara kao monstruoznog mafijaša, umjesto fastforwardanje kroz njegovu biografiju.

One Mississippi

One Mississippi jedna je od onih serija koja se ove jeseni samo stvorila niotkuda. Dramedija koju je vrlo teško opisati i predstaviti osobi koja o njoj ništa ne zna, poluautobiografski je proizvod stand-up komičarke Tig Notaro, a tamo negdje među producentskim imenima pronaći ćete “anonimuse” kao što su Louis CK i Diablo Cody. Nitko bitan. Opisali bismo seriju poput čudnog spoja Rectifya i Transparenta – gdje komedija nije iskazana one-linerima koji vas ošamare svakih 15 sekundi i onda se publika u pozadini isforsirano krene smijati, a gdje drama nije popraćena tugaljivim akustičnim verzijama popularnih pjesama.

One Mississippi kroz svojih šest epizoda vrlo dirljivo iznosi priču žene koja je preživjela rak dojke, u povratku u svoj rodni Mississippi, gdje se suočava s duhovima prošlosti i problemima sadašnjosti. Tig Notaro na prvi pogled djeluje suhoparno i bezlično, no njezin naizgled nenametljiv nastup ima mnoštvo dimenzija. Ako ste u potrazi za nečim što će vas opustiti, zabaviti, nasmijati i rasplakati u jednom nedjeljnom poslijepodnevu, svakako bacite oko na One Mississippi.  

Orange Is the New Black

Četiri sezone kasnije, Orange Is the New Black ostaje Netlixova kritički i nagradama najuspješnija serija, iako je ta zvijezda pomalo izblijedila – ne nužno u našim očima. Četvrta sezona bila je nešto mračnija i ozbiljnija, a događaji koji se odvijaju – recimo samo da ima neonacista i rasnih bandi – čak i često tešku i antipatičnu Piper čine vrijednom žaljenja. Prosvjedovalo se u Lichfieldu zbog privatizacije zatvora, groznih uvjeta i tretmana zatvorenica, dragi likovi su umirali, a neki stari konačno dobili flashback.

U međuvremenu, između lanjske i ove liste, serija je dobila trostruku obnovu, za petu, šestu i sedmu sezonu – vijest koju smo dočekali s malo podignutim obrvama jer u to vrijeme četvrta nije ni stigla. Znate da smo alergični na serije koje ostaju na televiziji duže nego su dobrodošle i malo se pribojavamo da se Orange ne protegne dulje nego treba, no ako Jenji Kohan i ekipa imaju dobar nacrt za iduće tri sezone – mi se veselimo ljetnim mjesecima kada dobivamo svih 13 epizoda na ruke.

Planet Earth II

Ne postoji dokumentarni serijal o prirodi koji nas je više dirnuo i ostavio bez daha. Deset godina nakon originalnog BBC-jevog Planet Eartha, ekipa britanskog televizijskog giganta na čelu sa sirom Davidom Attenboroughom vratila se onomu što radi najbolje. Koristeći najnoviju tehnologiju, uspjeli su snimiti kadrove koje dosad nitko nije i približiti nam svu ljepotu prirode u svojoj jedinstvenosti i šarmantnosti, ali i surovosti i okrutnosti. U šest jednosatnih nastavaka, podijeljenih u cjeline ovisno o ekosustavu koji prikazuje, a popraćenih epskom muzikom iz pera Hansa Zimmera, ovaj nastavak nadmašuje svog prethodnika.

Iznimno krupnim kadrovima, kako  životinjskih divova tako i životinjica manjih od nokta te vrhunskom režijom, svakom je novom epizodom izazivala mnogobrojne reakcije gledatelja, a mnoge scene su postale viralne. Od otoka, planina, džungli, pustinja i ravnica do najnovijeg ekosustava na koji su se neke vrste prilagodile – gradova, cijeli planet nam nikad nije bio bliže i ljepše prikazan. Ostaje nam jedino nadati se da ovo nije zadnji takav uradak te da će naslijeđe sira Davida Attenborougha zauvijek biti cijenjeno.

Search Party

Pojavila se niotkuda i odjednom, a napravljena je za gledanje u jednom dahu; svih deset epizoda ovog intrigantnog noir misterija s humorističnim elementima je istovremeno postalo dostupno putem TBS-a i tako nam osvježilo ovu jesen. Serija prati Dory (Alia Shawkat, najpoznatija kao Maeby iz Arrested Developmenta), dvadeset-i-nešto godišnjakinjom koja ne radi ono što želi, nalazi se u umirućoj vezi i ne zna što želi u životu, osim da s njim nije zadovoljna, a nedovoljno je hrabra da nešto promjeni.

Zatupljujuća joj svakodnevica postane zanimljivija kad vidi letak s nestalom osobom, Chantal Witherbottom, koju zna iz viđenja s faksa. Od tog joj nestanak Chantal postaje najvažnija stvar, nešto na što se može usredotočiti i naći si svrhu. Njenim prijateljima, Elliotu i Portiji, pa i dečku Drewu koji joj se prije ili kasnije pridruže u igranju pomagača u njenoj amaterskoj detektivskoj potrazi to pak služi kao nešto čime će odvratiti pozornost od ne toliko uspješne karijere, narcizma koji počiva na lažima ili spoznaje o nekompatibilnosti u dugogodišnjoj vezi. U suštini vrlo mračna, ali istovremeno i lagana serija koja u svojim sarkastičnim i podrugljivim prikazima besciljnih mladih osoba pronalazi puno istine priča mračni triler sa fantastičnim završetkom koji poručuje da je nekad bolje ne naći ono što misliš da tražiš.

Shameless

Shameless privodi kraju svoju sedmu sezonu. I nakon toliko epizoda i godina emitiranja, niti jedan član glavne glumačke postave nije napustio seriju (zanemarit ćemo trenutne, opravdane muke koje Emmy Rossum ima s poslodavcima), a serija je ove godine ponovno pokazala svoje mišiće. Poprilično impresivno. Posebice ako se uzme u obzir da je Showtime ove godine požurio sa sedmom sezonom i premjestio ju na jesen. Šestu sezonu, koja je ipak bila malo slabija, a koja se također emitirala ove godine, zanemarit ćemo za potrebe ove liste. Od Lipovog samodestruktivnog ponašanja koje je zrcalno njegovom ocu, preko Fioninog upuštanja u vođenje (dva) biznisa, do Ianovog razvoja veze s trans dečkom, Shameless je bio jedna od najzabavnijih razbibriga ove jeseni. June Squibb, kao 30 godina starija i jednako luda verzija Joan Cusack, također nije škodila.

Silicon Valley

Taj Silicon Valley nam je zbilja jako drag, no nekako ni u trećoj sezoni ne uspijevamo naći mjesta za njega u finalnih deset. Rekli bismo da i dalje druga sezona stoji kao dosad najbolja — Russ Hanneman je sa svojim vratima auta postao legenda i klasik – no i treća je imala svoje momente genijalnosti, a serija posebice dodatno leži dijelu nas koji IT industriju živimo kroz svakodnevicu na poslu. U trećoj sezoni Valley satirizira kako se odlične ideje mogu pretvoriti u neoriginalne proizvode koje gura čisti marketing, dok Pied Piper postaje prevelik za ruke njegovih tvoraca, a Richard biva izguran na margine svoje vlastite firme.

Mike Judge stvorio je animirane Beavis and Butt-head i King of the Hill te filmske satire Office Space i Idiocracy. Jasno, za ovakve tvrdnje koje slijede treba proći vremena – ali uspije li nastaviti ovakvim stilom i ode li serija blizu vrhunca, Silicon Valley će ostati zapamćen kao njegov glavni i najbolji uradak. A gore navedene stvari su redom kultni uraci.

Stranger Things

Glavna ljetna pop-kulturna senzacija bila je nostalgično putovanje američkim predgrađem praćeno svim mogućim žanrovskim tropovima osamdesetih. Čak i uz sve zamke koje su prijetile, Stranger Things je bio poput hladne krigle piva u vruće ljetne dane, istovremeno već viđeno, poznato i prožvakano, ali u jednakoj mjeri zabavno, zanimljivo i u potpunosti neodoljivo. Sjajni mladi glumci predvođeni fantastičnom Millie Bobby Brown (11) vratili su nas u dane koje smo proživljavali sami — vozeći BMX-eve s prijateljima i loveći čudovišta, jasno.

Stranger Things je probudio nostalgiju za vremenom i mjestom koje smo često gledali na televizorima, vremenu i mjesto na kojem uopće nismo ni bili, ali koje nas je jednako tako zavelo i opčinilo samo sjedeći pred ekranima. U DNA serije utkani su brojni drugi — i bolji i lošiji uzori — ali ništa od toga nije bilo bitno kada je serija nosila vlastitu glavu na ramenima i šarmirala i mlade i starije gledatelje.

The Crown

Ova raskošna kraljevska drama nije se stidila pokazati koliko je koštala Netflix u svakom svojem kadru. Ako je vjerovati napisima, The Crown je koštao preko sto milijuna funti za svojih deset prvosezonskih epizoda, ali itekako se isplatilo jer je Peter Morgan napravio intimnu, toplu i nadasve ljudsku biografsku priču o kraljici Elizabeti II. Uz već tradicionalnu suhoparnost ovakvih projekata, tema i sudionika, Morgan je uspio humanizirati povijesne aktere, u jednom potezu smanjiti njihovu veličinu i učiniti ih bližima nama, običnim smrtnicima.

Povijest je ovdje istinita, a intima fiktivna, no sve skupa iznimno kvalitetno i očaravajuće. Ova visokobužetna drama od deset epizoda stalno koketira sa sapuničastim temama, ali nikad ne prelazi prag neukusa. Morgan je uspio ono što mnogi na Netflixu nisu, a to je učinivši svaku od epizoda zasebnim, zaokruženim djelom. The Crown nije predviđen za Netflixov binge™, iako je seriju moguće i tako konzumirati, a glumačka postava je fantastična i predodređena osvajati sve moguće televizijske nagrade u dogledno vrijeme

The Expanse

Serije koje se emitiraju kroz dvije kalendarske godine posebna su vrsta glavobolje za naše godišnje liste. No, ovdje nije bilo toliko problema, a činjenica da je Expanse upravo svoje najbolje epizode emitirao u 2016. samo je pomogla. Ova znanstveno-fantastična drama svjetionik je promjena na kabelskoj mreži koja se posljednjih godina sramila svojih ZF korijena do te mjere da su i ime promijenili kako ih se ne bi povezivalo sa žanrom koji su emitirali.

Adaptacija književnog serijala, The Expanse je opsegom velik kao cijela galaksija, a opet toliko ljudski malen i sitničav. Ovdje će svatko svakome zabiti nož u leđa zbog nesporazuma, a zbog obujma priče svaka ljudska razmirica djeluje zanemarivo. Protiv ljudske prirode se ipak ne može. Nasljednica Galactice, svemirska sestra Igri prijestolja, The Expanse je najbolje od čiste znanstvene fantastike trenutno na televiziji, a sivilo moralnog kompasa likova koji nastanjuju njen svijet samo je dodatni plus.

The Good Place

Za The Good Place smo i prije prikazivanja imali visoka očekivanja, ipak je to djelo Michaela Schura, jednog od autora Parks and Recreationa i Brooklyn Nine-Ninea, a glavne glumce, Kristen Bell i Teda Dansona obožavamo – tako da sad napokon možemo reći da nismo razočarani. Fantastična komedija smještena u život poslije smrti počinje tako što Eleanor umre i nađe se u raju, točnije u Dobrom mjestu. Netko ipak za naših života pažljivo gleda svaku našu odluku i čin i na temelju toga nas boduje, tako da, ovisno o konačnom rezultatu, nakon smrti završimo na Dobrom ili Lošem mjestu.

Te kalkulacije su izrazito proračunate i točne, tako da Eleanor, osoba za koju se na početku nikako ne može reći da je dobra, nekom ludom greškom završi u Dobrom mjestu, što tamo izazove niz neočekivanih promjena. Nakon nekog vremena, uz pomoć profesora etike, Eleanor se počne mijenjati te je njena polagana transformacija u bolju osobu skoro i zanimljivija od glavnih pitanja o funkcioniranju Dobrog i Lošeg mjesta, kao i cijelog šarolikog sustava koji funkcionira nad ovozemaljskim životom.

The Night Of

The Night Of bi tražili negdje pri vrhu naše liste, da je mini-serija ostala na razini sjajne prve epizode. Premijera nas baca u cipele mlađahnog i preplašenog pakistanca Nasira Khana, koji spletom okolnosti jedne večeri završava u stanu nepoznate djevojke. Ta kobna noć – kako je naziv serije lokalizirao HBO – započinje s mnogo droge i alkohola, a završava brutalnim ubojstvom i Nasirovim naglim triježnjenjem, bez sjećanja na posljednje sate koji su njegovu partnericu ostavili u lokvi krvi.

Ova relativno klasična kriminalistička serija djelomično želi biti kritika američkog kaznenog sustava, ali primarno je wodunnit misterija sa odličnim performansima i dovoljno zanimljivim slučajem. Zapravo je to par serija u jednoj: krim-serija, pravnička, zatvorska i neka bizarna medicinska komična drama o dermatološkim problemima na stopalima. Sama misterija postajala je sporednija kako su epizode odmicale i slučaj nije bio toliko zanimljiv koliko Nazovo snalaženje u zatvoru, dvojbe detektiva koji istražuje slučaj te – ponajviše – John Turturro kao Nasirov nesigurni i oportunistički, ali ipak simpatični i s vremenom emocionalno investirani odvjetnik.

Transparent

Treća sezona ove vrhunske serije koja svakom epizodom pomiče granice i osviješćuje bila je možda najraštrkanija dosad, a fokus je pretežito s Maure prebačen i na ostale članove obitelji Pfefferman. Ako je išta konstantna tema Transparenta, to je pronalaženje vlastitog identiteta. Ove sezone je to postignuto fokusom na židovsku vjeru, rituale i tradiciju te Maurinim odlukama vezanih za operaciju promjene spola. U prvoj epizodi smo se napokon dotaknuli i nečega što često bilo kritizirano – Maurine nesvjesnosti vlastitog privilegiranog statusa i doživljaja kad krene u pomoć nepoznatoj trans djevojci s kojom je pričala na liniji za prevenciju samoubojstva. Uz Maurin osobni razvoj, svi su likovi otkrili nešto novo o sebi ili bar probali nešto novo. U jednoj od najboljih epizoda, Josh (Jay Duplass) i Shea, prekrasna tans striptizeta pođu na put tijekom kojem prožive jednu cijelu vezu i propadanje iste. Vrhunac sezone je ipak “If I Were A Bell“, epizoda u kojoj se radnja odvija 50-ih, a upoznaje nas s Maurom i Shelly, njenom bivšom ženom dok su bili djeca, pa tinejdžeri.

Prikaz Maurinog djetinjstva i traume koju je Shelly prošla savršeno zatvara krug o obitelji Pfefferman, objašnjava neke njihove postupke i karakterističnosti, a istovremeno nagovješćuje kako se povijest ponavlja. Manje kohezivnom sezonom no dosad, no svejedno fantastičnim epizodama, Transparent je još uvijek u samom vrhu onoga što televizija nudi.

Unbreakable Kimmy Schmidt

Neslomljiv duh Kimmy Schmidt i njen zarazni optimizam iznjedrili su neke od najsmiješnijih epizoda ove godine, no ono što ovu seriju čini zaista posebnom je kako uspijeva sjediniti njenu sposobnost da zrači vedrinom istovremeno nam dajući do znanja koliko nezdravo zatomljava sve negativne osjećaje i traumu nakon višegodišnjeg zatočeništva ludog vođe kulta. Uz bizarne i apsurdno smiješne scene poput one u kojem vidimo da je Lillian, Kimmyna najmodavka u vezi s Robertom Durstom, Kimmy udara i po emotivnim notama dok razgovara s pijanom psihoterapeutkinjom koju sretne dok vozi Uber (Tina Fey, ponovno izvrsna u vlastitoj seriji, a drugoj ulozi). Osim Kimmynih osobih problema, u drugoj sezoni više vremena provodimo i sa sporednim likovima, a koji su svi na sebi svojstvene načine poremećeni i urnebesni te se lijepo uklapaju u svijet serije. Titus je u vezi s tradicionalnim Talijanom koji je nedavno izašao iz ormara te pokušava “proći” pod “normalnu” osobu, Jacqueline je nakon razvoda u novoj vezi, a Lillian se bori protiv hipstera u susjedstvu. Emotivni vrhunac je pred kraj sezone, kada upoznajemo Kimmynu majku i otkrivamo kako, osim bunkera, Kimmy ima i mnogo drugih razloga za bivanje slomljenom, ali to onda ne bi bila Kimmy.

You’re the Worst

Ako ste se ikada zapitali kako dvoje antisocijalnih toksičnih ljudi može funkcionirati zajedno i unatoč svim svojim manama naposljetku prihvatiti jedno drugo, odgovor na vaše pitanje leži u ovoj maloj serijici. Hvalili smo ju iz godine u godinu, a u trećoj sezoni ne posustaje i odlično kombinira kritiziranje tipičnih američkih vrijednosti s britanskim humorom dok istovremeno pobliže prikazuje kakve posljedice mentalne bolesti poput depresije i PTSD-a mogu imati na ljubavnu vezu i zajednički život. Gretchen je ove godine odlučila potražiti stručnu pomoć kod nama jako drage Samire Wiley, dok je Jimmy morao nositi svoj dio tereta nakon saznanja o smrti svog oca. You’re The Worst je divno balansirala svaki dio radnje pa time postala jedna od najinteligentnijih komedija današnjice, a jedina stvar koju joj zamjeramo jest njihovo obećanje da je Sunday Funday ove sezone bio zadnji. Ikad.

Westworld

Nakon dvije ili tri epizode krenule su teorije. Internet je divno mjesto kada su zavjere u pitanju i kada sve to promatrate daleko udaljeni od mjesta nesreće. Mjesto nesreće je u ovom slučaju Reddit i /r/westworld, kao i za većinu toga što gledamo, a da imamo o čemu diskutirati nakon. Neke od tih ideja su bile potpuno retardirane i hvatale su se za svaku moguću slamku, a neke su… pa ispale apsolutno točne.  U ovom slučaju fandom je pogodio u kojem se smjeru kreće priča, a samo s finalem ispred nas – bit će ovo duga pauza do druge sezone. Westworld je kroz sezonu postajao čudniji i sve opasniji, atmosfera tinja na rubu incidenta iz epizode u epizodu, a opseg priče je poput balona koji se puni vodom svakog tjedna, a mi s nestrpljenjem čekamo puknuće. Nekoliko razina priče paralelno se odvija, a gledatelji preispituju svaki detaljčić. Barem oni malo zahtjevniji.

Ovaj tehno-triler nastao je iz kolaboracije HBO-a, J.J.-a Abramsa, Lise Joy i Jonathana Nolana (Person of Interest), a tijekom cijele uvertire pred premijeru bio je jedna od najiščekivanijih novih serija. Nakon finala dobili smo ponešto odgovora koji su, naravno, otvorili samo nova pitanja. Glavno od kojih je – što sada i kako će serija dalje? Dosta je površno reći da je HBO našao nasljednika Igre prijestolja jer takva se kombinacija popularnosti, globalnog fenomena i kritičarske prihvaćenosti rijetko poklapa, ali recimo da nije sasvim netočna tvrdnja.