Najbolje serije 2014. godine: ono što nije stalo – serijala.com
Trenutno čitaš
Najbolje serije 2014. godine: ono što nije stalo

Najbolje serije 2014. godine: ono što nije stalo

Kao i lani, listu najboljih serija započinjemo nabrajanjem onih koje smo u godini na zalasku voljeli gledati, ali ipak za njih nismo pronašli mjesta među najboljih trideset. Bila je to opet odlična televizijska godina u kojoj smo tražili nasljednika Breaking Bada, a dobili niz sjajnih novih serija i odličnih nastavaka starih. Volimo ponavljati da dobrih stvari ima više nego što stignemo pogledati — čak i ovako kolektivno — pa je i ove godine bilo dosta muke i dilema u krojenju liste najboljih.

Ne, ovaj članak nije poredak najboljih serija od 31. mjesta na dalje, već samo nestrukturirani popis i rezime dragih nam serija koje nisu ušle na finalni poredak, a uspjeli smo ih ugurati kroz deset sasvim proizvoljnih kategorija. Svidjelo nam se još dosta serija, pisali bismo i o njima da imamo vremena i mjesta, no negdje valjda treba povući crtu. U idućim danima slijedi: dvadeset odličnih serija koje trebate pogledati, deset najboljih serija godine te na kraju, naše pojedinačne top liste serija.

Comedy Central: najbolje mjesto za tv komediju

Do prije samo par godina, Comedy Central je opravdavao ime tek dvama kultnim late night voditeljima – Jonom Stewartom i Stephenom Colbertom, te ostarjelim, ali i dalje relevantnim South Parkom, uz tu i tamo pokoju tipa Chappelle’s Show. Danas je CC možda najbolje mjesto za televizijsku komediju, zanimljive i drugačije skeč showove te humoristične serije. Komičarski dvojac Key & Peele poveo je novu generaciju njihovih komedija, odličan skeč show koji se bavi pop-kulturom, crnačkom kulturom, aktualnim događanjima i jednostavno potpuno blesavim, urnebesnim skečevima. Ove godine promijenili su koncept i parodirali True Detective kroz cijelu sezonu, a skečevi su ostali jednako duhoviti, domišljati i zabavni.

Key & Peele

Godinu kasnije, odnosno lani, debitirali su Inside Amy Schumer, također skeč komedija izgrađena oko komičarskog stila – prostog, feminističkog, seksualiziranog – komičarke Amy Schumer te Nathan For You, komedija koja se ne može usporediti ni sa čime na televiziji. Još bolja druga sezona donijela je instant-klasik, “Dumb Starbucks” nevjerojatno kompliciran i vrijedan divljenja sam po sebi, čak i da nije toliko urnebesno smiješan. U suštini: Nathan Fielder obilazi posrnule male lokale i nudi potpuno blesave i glupe ideje za revitaliziranje njihovog poslovanja. Rezultat je jedan od najsmješnijih televizijskih programa trenutno.

Nathan For You

Ove godine debitirali su još dvije podjednako dobre i duhovite serije, humorom potpuno različite – Review i Broad City. U prvoj, Andy Daly recenzira obične i neobične dijelove svakodnevnice – ovisnost, rasizam, razvod, prežderavanje palačinkama, odlazak u svemir, orgijanje, “There All is Aching“… Rezultat je apsurdna, čudna, duhovita i originalna komedija. S druge strane, Broad City je stonerska komedija iz ženskog kuta, slična sa HBO-ovom dramedijom Girls utoliko što ima specifične ženske glasove u centru i bavi se (ne)uspjesima mladih izgubljenih djevojaka u velikom New Yorku, samo puno duhovitija i komično pretjerana. (Krešimir Vinšćak)

…ali dobrih sitcoma ima i izvan Comedy Centrala…

Navala sitcoma nakon eksplozije Big Banga i Modern Familya je prestala. NBC će po završetku Parks and Reca imati samo dva nova sitcoma na rasporedu. U još jednom primjeru učenja na greškama, velike mreže sve se više i više odmiču od sitcoma koji već u startu imaju vrlo specifičnu ciljanu publiku. Međutim, nekolicina serija ipak nam daje nadu da se humor nije u potpunosti preselio na Comedy Central, HBO i FX. CBS-ova Mom, na primjer. Kada je najavljena, nitko joj nije htio ni prismrditi, jer… Chuck Lorre. No, Mom prkosi standardima multi-cam sitcoma. Uz serijaliziranost, bavljenje ozbiljnim temama na istovremeno elegantan i smiješan način te, najvažnije, odličnom glumom Allison Janney i Anne Farris, Mom za CBS-ovu grupu sitcoma predstavlja ono što za CBS-ove drame predstavlja The Good Wife.

Mom

Na ABC-u, The Goldbergs se uklopio u blok sitcoma srijedom kao posljednji djelić slagalice te je, usprkos bavljenjem predvidljivim klišejima osamdesetih, sada miljama ispred zastarjelog Modern Familya (Wendy McLendon-Covey pod hitno treba Emmy u ruci). New Girl se ove aktualne sezone poboljšala (dovoljno je samo da bacite oko na epizodu 4×06, Background Check), no još je veća zvijezda na Foxu Mindy Project, sitcom koji se nakon nestabilnog starta napokon uhodao u trećoj sezoni i pretvorio u satiru romantičnih komedija koju smo i očekivali od Mindy Kaling. Žao nam je samo što se Foxovoj grupi sitcoma ne može pridružiti i prerano otkazani Enlisted. Jer koliko bi odličan bio nedjeljni blok da se Enlisted našao na mjestu tragičnog Mulaneya? (Marin Kuharić)

…iako nas napuštaju Community i Parks and Recreation

NBC se potpuno odrekao svojih slabo gledanih i kritički hvaljenih komedija, a Community i Parks and Recreation posljednji su tragovi nekad slavnog humorističnog četvrtka. U svojoj posljednjoj sezoni na NBC-u, Community je povratkom Dana Harmona podsjetio zašto smo ga toliko voljeli u prvim sezonama. Jonathan Banks je jako dobro zamijenio Chevyja Chasea, koji ionako nije htio biti u seriji, a odlazak Donalda Glovera bio je lijep, tužan, odličan i savršen, koliko god nam falio u narednim epizodama. Hommage Mad Maxu bio je instant-klasik u stilu paintball epizoda, možda i vrhunac sezone. Hvala Yahoou koji je preuzeo seriju nakon što ju je NBC otkazao, time održavši san o šest sezona i filmu živim!

Community

Parks and Recreation odradio je tek pola sezone u 2014. godini i polako se počeo pripremati za napuštanje televizije, koje slijedi uskoro. Vratit će se Parksi sredinom siječnja kao “SF komedija”, obzirom da je serija u finalu šeste sezone skočila do 2017. godine. Možda više nisu na svom vrhuncu – a kada je bila na vrhuncu, bila je među najboljim serijama televizije – no Parksi su i dalje itekako sposobni istovremeno proizvesti dirljive i duhovite trenutke poput oproštaja od Chrisa Traegera (Rob Lowe) i Anne Perkins (Rashida Jones) ili odličnog finala sezone. (Krešimir Vinšćak)

CW više nije samo za 20-godišnje djevojke…

Ako ste Jane The Virgin preskočili jer se tako zove, emitira se na CW i u opisu negdje stoji riječ telenovela, vrijeme je da bingeate prvi dio sezone i dopustite da vas osvoji. Jane je uspijela biti pametna serija s brzim dijalogom, puna humora i ekspozicije, a kao trešnjicu na vrhu ima latino ljubavnika naratora, koji nas svojim baršunastim glasom vodi kroz događaje prošle epizode ili zajebantski komentira ono što se odvija na ekranu. Jaki i realni,  izvrsno napisani likovi nisu nešto što obično ide u isti red sa serijom koja se ne srami svojih telenovela korijena, ali su sigurno jedan od razloga zašto je Jane The Virgin prva CW-ova serija koja je dobila nominaciju za Zlatni globus. Drugi razlog je fantastična Gina Rodriguez, koja svojom glumom i pojavom topi i zadnje ostatke leda oko srca nevjernika. Jane je serija koja će vam dok gledate staviti osmijeh na lice i zato joj trebate dati priliku ako već niste. (djevojka)

jane

Najugodnije iznenađenje godine, koje to zapravo uopće nije, je CW-jev Flash. Najgledanija serija na najnegledanijoj “velikoj” mreži ne pokazuje znakove posustanja i gubitka gledatelja. Netko je negdje na ovim godišnjim listama napisao kako Flash objektivno nije najbolja nova serija godine, ali je ona kojoj se najviše veselite iz tjedna u tjedan. I to je istina. Flash je zabavan, odlično tempiran, vedar, duhovit i misteriozan – prava stripovska adaptacija.

S druge strane, njegov stariji brat Arrow je drugi dio druge sezone odradio gotovo savršeno. Iz tjedna u tjedan iznenađivao je novim pričama i gradio je DC-jev svijet na malim ekranima, sve do velikog obračuna s Deathstrokeom (fantastični Manu Bennet). Arrow je nakon visina druge sezone ipak možda malo usporio u ovom prvom dijelu treće sezone, no zadnjh nekoliko epizoda opet su pokazale koliko scenaristi serije imaju muda. Jedva čekamo nastavak sezona i jedne i druge serije, više nego novim DC-jevim filmovima. (Dario Španović)

flash_arrow

…kao što ima serija za mlade koje gledaju odrasli

Doctor Who ove godine je dobio Doktora broj 12, u obliku Petera Capaldija i… veličanstven je. Nakon veselog, energičnog, mladog i starog Matta Smitha, Peter Capaldi donio je težinu i šarmantnost, lažnu distancu i hladnoću, ali i stav da cilj opravdava sredstvo radi kojeg je u nekoliko epizoda više ljudi izgubilo živote kako bi Doktor dobio komad slagalice više za riješiti zagonetku, nakon čega se ipak nekad zapita “jesam li ja dobar čovjek?”. Capaldi je uspio u monolozima pretrpanima bujicama riječi istražiti što to znači biti Doktor, uspješno izvesti njegovu dekonstrukciju na jedan nov i svjež način, te bi nas uspio iznenaditi onime što bi vidjeli, jer to više nije ona osoba koju smo poznavali. Dobili smo sezonu koja se možda najintenzivnije dosad bavila samim Doktorom i njegovim odnosom prema suputnicima, te time kakva je on osoba, jer dok se igra spašavanja svijeta radi njegovih čina mali i njemu nevažni ljudi redovno pogibaju. (djevojka)

doctor_who

Teško je pisati o najboljoj Nickelodeonovoj seriji, The Legend of Korra, a ne spomenuti kako se mreža ponijela prema njoj. I dok su prve dvije sezone Korre bile zanimljiv i zabavan nastavak na franšizu, tek je u trećoj i četvrtoj sezoni serija nadmašila okvir unutar kojeg je postojala. Prvotni plan je bio emitirati treću sezonu serije negdje na jesen, no nakon leakanja tri epizode nove sezone Nickelodeon se prestrašio i usred ljeta, s najavom od nekoliko dana unaprijed, bez reklame i kampanje, počeo je emitirati u dvostrukom bloku epizoda petkom. Sredinom sezone čak su je i maknuli s programa i bacili na web-only. No, ni ovdje nije bio kraj, pa je mreža odlučila staviti i četvrtu sezonu samo tjednima nakon završetka treće, te je Korra završila predivnim finalem nekoliko dana prije Božića. Bryan Konietzko i Michael DiMartino tako su završili putovanje započeto prije deset godina, jedno koje ni M. Night Shymalalnalaalalan nije uspio uništiti, uz obećanje da ćemo se jednom, možda, susresti opet u prekrasnom svijetu Avatara. Hvala Korra i doviđenja.

The Legend of Korra

Teško je bilo ne spomenuti Korru i način na koji se mreža odnosila prema seriji i autorima, ali nemoguće je spominjati Adventure Time i ne uputiti vas ovaj fantastičan članak Rolling Stonea s Pendeltonom Wardom, tvorcem serije. Rolling Stone je ranije ove godine intervjuirao Warda, koji je morao odstupiti od vođenja serije jer je bio na rubu mentalnog sloma. Ward je unutar tri godine stvorio 176 epizoda, svaka pomno planirana i odrađena, uz nevjerojatnu pažnju i pozornost na svaki detaljčić. Adventure Time gledaju i mladi i stariji i nema ništa ni približno slično ovom suludom, ekscentričnom, šarenom i emotivnom remek-djelu. Čak i nakon što je Ward odstupio, Adventure Time ne pokazuje nikakve znakove usporavanja i pada u kvaliteti. (Dario Španović)

Adventure Time

Black Mirror i njegov brat Inside No. 9 također

Poveći razmaci između (kratkih) sezona tipični su za Britance, ali Charlie Brooker je prokrastinator usporediv sa Goergeom R.R. Martinom. Prošla sezona Black Mirrora od tri epizode prikazana je početkom 2013. godine, a ove smo dobili samo božićni specijal kraći od sata i pol. Ali božićni specijal sa Jonom Hammom! Tri isprepletene priče ponovo su bile bizarne verzije bliske i ne tako nezamislive distopijske budućnosti u kojoj tehnologija omogućuje pomalo zastrašujuće scenarije. Bilo je kratko, ali standardno fascinantno, a sada nam ostaje veseliti se njegovom skorašnjem tradicionalnom pregledu godine, Charlie Brooker’s 2014 Wipe. (Krešimir Vinšćak)

Black Mirror

Inside no. 9 je BBC-jev odgovor na Brookerov Black Mirror. Šest epizoda u prvom omnibusu (druga sezona je već naručena) emitirano je ranije ove godine, ali rijetko se spominjalo izvan okvira UK-a i okolice. Što je stvarno šteta. Iako kvalitetom i tematikom različita od Mirrora te ovisno o osobnim ukusima, ipak mrvicu slabija, ova serija predstavila je jednu od najboljih epizoda godine – “A Quiet Night In”. Četiri odlične i dvije malo lošije epizode sve skupa traju oko tri sata i odlična su razbibriga za jedno blagdansko poslijepodne i topla su preporuka za sve koji vole ovako malo pomaknute serije. Ukomponirano je nekoliko različitih stilova i žanrova, ne uvijek s najviše uspjeha, ali ton i atmosfera koji vladaju svakom epizodom uvijek su, ako ništa drugo – za strahopoštovanje. Vrlo je teško pisati o Inside no. 9 i ne pokvariti o čemu se tu točno radi (98% prve epizode događa se u jednom ormaru), zato nam vjerujte na riječ. Dobro je i zaslužuje vašu pažnju. (Dario Španović)

inside no 9

Pročitaj još

Late night: veterani na odlasku i novi klinac u kvartu

Uh, kako se na veliko pričalo da je John Oliver napravio ogromnu grešku prihvativši posao na HBO-u, umjesto da je pričekao još koji mjesec i preuzeo Late Show od Lettermana. Priupitajte danas sve te ljude misle li i danas da je Oliver pogriješio. Britanac, koji je niz godina proveo u sjeni Jona Stewarta na Daily Showu, uspio je svoj show, Last Week Tonight, nakon samo nekoliko epizoda dovesti do statusa glavne watercooler talk teme televizije. Jednotjedni format, umjesto dnevnog, omogućio je Oliveru i njegovim scenaristima da pomno istraže brojne američke apsurde i nepravde, koji su svake nedjelje navečer publici prikazani na izuzetno razumljiv i istovremeno brutalno smiješan način. Od rušenja stranice američkog FCC-a radi pisanja primjedbi zbog internetske neutralnosti, do #GoGetThoseGeckos hashtaga, prvih 22 izdanja Last Week Tonighta djelovala su kao petnaesta sezona već odavno uhodanog showa. (Marin Kuharić)

oliver

Upečatljivi dolazak Johna Olivera na late night scenu barem malo će ublažiti odlazak dvaju veterana – Stephena Colberta koji zatvara svoj The Colbert Report i Craiga Fergusona, koji napušta The Late Late Show. Kao što je Oliver prilagodio format i učinio ga svojim, isto su godinama radili Colbert i Ferguson; prvi vrlo domišljatom političkom satirom, drugi gotovo parodijom tipičnog zabavnog late night žanra. Dvojac je napustio svoje emisije doslovce unutar 24 sata razmaka, a televizija je izgubila – po nama – dva dotad najbolja late night komičara. Colbert će naslijediti Davida Lettermana koji se povlači nakon preko dva desetljeća vođenja svog showa, dok se Ferguson zasitio rutine i odlazi raditi druge stvari. Nedostajat će nam. Jako. (Krešimir Vinšćak)

The Late Late Show with Craig Ferguson

Dokumentarci

Protekla je godina bila vrlo specifična po tome što nas nije počastila samo standardnim dramskim ili humorističnim serijama. Uz prethodno spomenute nove skeč-serije i late night novopridošlice, istakli su se i dokumentarni serijali. Proljetos smo se istovremeno osjećali i kao uzbuđeni klinci i kao oduševljeni roditelji gledajući Cosmos Neila DeGrassea Tysona. Reinkarnacija, update — kako god — istoimenog serijala iz osamdesetih predvođenog Carlom Saganom, oduševio nas je načinom na koji je uspio kompleksnu tematiku približiti prosječnom gledatelju uz fenomenalnu naraciju Neila Tysona, koji nas je kroz priče iz svemira vodio kao kroz Disneyevu bajku. Znanost je, barem kroz tih 13 tjedana, bila kul.

Cosmos

Drugi dokumentarni serijal koji je zaslužio jednako veliku pažnju, ali nažalost nije dobio, jest Showtimeov Years of Living Dangerously. Pričalo se kako je tu riječ o holivudskom ulizivanju ljevici i kako u seriji nema trunke relevantnosti, no usprkos svemu tome, Years nas je kroz niz kratkih priča iz cijelog svijeta upoznao i uplašio s posljedicama i opasnostima klimatskih promjena koje smo već dočekali i od kojih više ne možemo pobjeći. Autor serijala, James Cameron, pokušao je uz poznate face (Harrison Ford, Arnold Schwarzenegger, Matt Damon…) privući publiku, no nažalost, celebrity ovaj put nije bio od velikog značaja. Jer hej, ne radi se o guzici Kim Kardashian. Na posljetku, ne smijemo izostaviti i vrhunski HBO-ov VICE, koji je drugu godinu zaredom približio publici prave vijesti iz svijeta, a ne senzacionalizam koji nam se servira na “news” mrežama. Nigdje drugdje niste mogli vidjeti izvještaje o modernom ropstvu u Pakistanu, o izbjeglicama iz Sjeverne Koreje koji se neuspješno prilagođavaju životu u modernim civilizacijama ili o posljedicama nuklearne katastrofe u Fukushimi. (Marin Kuharić)

Natjecateljski reality showovi: pjevači više nisu in

Natjecateljski reality showovi su američka opsesija, svima nam je poznato. Amerikanci silno imaju potrebu isticati da su talentiratni. Pjevača smo se u posljednje dvije-tri godine i previše nagledali, a gledanost jasno pokazuje zasićenost publike. Najbolji natjecateljski showovi, međutim, nisu oni koji obećavaju pronalazak iduće velike mega-zvijezde — zapitajte se samo koje je to relevantno ime The Voice izbacio u svojih sedam sezona postojanja — već oni koji kroz svoje sezone slave talent svojih natjecatelja na najbolji mogući način.

So You Think You Can Dance

Najbolji je primjer takvog showa Foxov So You Think You Can Dance, koji unatoč gubitku gledatelja ne želi postati dijelom televizijske prošlosti. Istina, govorimo o showu u jedanaestoj sezoni, ne otkrivamo vam toplu vodu, no protekla je sezona imala jednu od najboljih grupa plesača koji su uz inspirirane koreografe složili dva mjeseca odlične televizije. Isto vrijedi i za Project Runway, koji je u poodmakloj životnoj dobi imao jednu od najzabavnijih sezona otkako se preselio na Lifetime. I na posljetku, ne možemo ne istaknuti RuPaul’s Drag Race. Nećete se moći zakačiti za show niti će vam biti smiješan ako niste upoznati s LGBT slengom, no Drag Race — koji je nepresušan izvor GIF-ova – ne shvaća se preozbiljno, a slavi talente američkih drag queena na najbolji, necenzurirani način. (Marin Kuharić)

Podcast: Serial

Pop-kulturni fenomen, podcast Serial nije serija, ali je zadnja tri mjeseca podigao kante figurativne prašine i opsesija slušanjem istog širila se poput zarazne bolesti. Prva sezona podcasta bavila se istraživanjem ubojstva srednjoškolke Hae Min Lee 1999. godine u Baltimoreu, za koje je osuđen kaznom doživotnog zatvora njen bivši dečko Adnan Syed, na temelju vrlo varirajućeg iskaza jednog svjedoka i nekoliko indicija. Ogromna popularnost podcasta pridonijela je tomu da su ga slušatelji doživljavali kao serijaliziranu dramu, svaki tjedan između epizoda na Redditu iscrtavali vremenske slijedove događaja i teoretizirali tko je i zašto zapravo ubio Hae.

Voditeljica Koenig svaku epizodu vodi slušatelje kroz snimke iskaza, suđenja, telefonske razgovore s Adnanom te dodaje nove činjenice ili novi pogled na njih, kojim bi se glavno pitanje samo produbljavalo na taj način da se s nestrpljenjem čekala nova epizoda. Serial je, osim dokaza da je američki kaznenopravni sustav sramotno pun grešaka i rupa koji su u sto posto slučajeva ljudski faktor, kompleksna i izuzetno zanimljiva priča čiji je zaključak kako jednosmislena istina u slučajevima bez konkretnih dokaza zapravo ne postoji. (djevojka)

serial

6 komentara
  • Ho, ho, ho, Merry Xmas svima. Kako će svi gunđati oko nečega, eto da i ja počnem: ne mogu vjerovati da Vam Arrow nije uspio ući u Top 30 pogotovo nakon onakvog finala polu sezone. U vašem žiriju očito nema puno geek-ova:)))

  • U ovoj sezoni B99 uspio sam se nasmijati samo kada su Peralta i Boyle pisali po zidu….da ne spoilam….za razliku od njih Mom mi je već dugooo nemjerljivo duhovitija serija koja isto oscilira od epizode do epizode ali mi uspijeva izmamiti osmijeh na lice….Još uvijek mi je Sambergov vrh vrhova nenadmašni Cuckoo…
    I naravno,sretan Božić svima….

    http://giphy.com/gifs/community-christmas-QJHC8v7fp47Bu

  • Pdobro, Arrow sigurno zasluzuje da bude u 30. Mislim, 2 sezona je bila nesto revolucionarno u svetu stripa na televiziji.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2023 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861