Najbolje serije 2013. godine: ono što nije stalo

Sjajna sezona za ljubitelje televizije. Već dugo inzistiramo da televizija proizvodi mnogo više sati odličnog materijala nego itko od nas može pogledati kroz godinu, a nikad to nije bilo izraženije nego ove godine. Nismo stara ekipa, ali ne pratimo televiziju od jučer – usuđujemo se reći da je ovo jedna od najboljih godina televizije do sada, što stvaranje popisa najboljih serija čini dodatno zahtjevnijim i težim. Prethodne dvije godine birali smo trideset najboljih serija, ove godine popis proširujemo na čak 45. Odnosno, listi 30 najboljih pridružujemo takozvani “honorable mentions” članak u kojem spominjemo još 15 drugih serija koje smo voljeli gledati protekle godine, a nismo za njih našli mjesta među završnih 30.

Nije ovo nužno podjela od 31. do 45. mjesta, kršili smo neka pravila u krojenju liste i iskoristili ovaj članak kao podsjetnik na neke od stvari koje ste možda propustili tokom godine ili prijašnjih sezona. Što je u biti i poanta ovog izbora. Bilo je prepirki među nama samima, bilo je gunđanja, bilo je nezadovoljnih – a znamo da ćete i vi imati svoje komentare, izostavljene favorite i serije koje biste smjestili ovdje umjesto nekih drugih. To je u redu i samo pokazuje koliko je televizija bogata materijalom koji ispunjava svačiji ukus, a mi smo zbilja zadovoljni kako je ovogodišnji popis ispao. Serije koje nisu ušle u finalnih 30 slijede, a odbrojavanje do najboljih deset nastavlja se prekosutra…

30 Rock

Primjetit ćete kasnije, česta tema koja se proteže kroz ovih trideset serija je “tehnički nije ulazila u konkurenciju za top 30, ali…”. 30 Rock je veći dio posljednje sezone emitirao u 2012. godini, a tek manji broj epizoda emitirao se ove kalendarske godine. No, vrijedi još jednom spomenuti sjajno, emotivno, duhovito i jednostavno perfektno finale serije koja je uspjela otići na samom vrhuncu. Koliko serija — još sa broadcast mreža — se može pohvaliti time? Kao cjelina, 30 Rock je otišao kao jedna od najboljih komedija televizije, brilijantna parodija televizije u televiziji, serija stvorena za fanove medija nakrcana referencama i meta komentarom; duhovita, pametna, zabavna. Stroj koji je šibao vic za vicem, foru za forom, dosjetku za dosjetkom. I većina njih je funkcionirala.

American Horror Story: Asylum

Da, znamo, Asylum je bio lanjsko izdanje American Horror Storyja. No kako ga lani nismo uvrstili u top 30, a završni dio sezone emitirao se početkom ove godine, odlučili smo ga spomenuti ovdje. Među dijelom koji je ušao u ovu kalendarsku godinu je i izvrstan posljednji sat kojim je privedeno kraju do danas najbolje izdanje serijala. Zašto kažemo do danas najbolje? Jer nas Coven nije impresionirao. Nimalo. Nije negledljivi kaos kakav je bila prva sezona, no jednostavno nije uspio kreirati atmosferu i likove kakve je imao Asylum, a sve se svodi na besciljno ubijanje i potom oživljavanje poznatih glumica koje se samo jebu, psuju, ubijaju i dijele si rasističke uvrede. Srećom (za vas), format ove serije sa potpuno samostojećim sezonama kamufliranim u “mini-serije” ne tjera vas da pogledate išta više od druge… sezone, mini-serije, nastavka, inkarnacije, cjeline…

Broadchurch

Proljetni dio sezone obilježilo je misteriozno ubojstvo jedanastogodišnjeg dječaka Dannyja Latimera. Gledatelji, a i veliki dio interneta, pokušavali su posložiti slagalicu ITV-jeve sjajne kriminalističke drame, Broadchurch. David Tennant u ulozi prekaljenog inspektora Aleca Hardyja i Olivia Colman kao detektivska narednica Ellie Miller kroz osam epizoda otkrivali su kako je i zašto mladi dječak ubijen, a što su bili bliže ubojici detalji su bili sve stravičniji. Uz iznimku Forbrydelsena, još od ubojstva Laure Palmer nismo imali ovako napetu potragu za ubojicom, a ITV je uživao kritičku naklonost i ogromno gledateljstvo. Amerikanci su brže-bolje naručili vlastitu verziju, a ITV je najavio drugu sezonu. No, bez obzira na muzanje ove kravice, originalna sezona Broadchurcha bila je sjajan spin na klasičnu priču i s nestrpljenjem smo čekali nove epizode iz tjedna u tjedan. Broadchurch je pokazao da je dobro napisana kriminalistička drama uvijek vrijedna gledanja, a Chris Chibnall je zaslužio sve pohvale koje je dobio.

Brooklyn Nine-Nine

Iako je ostatak godine bio prepun fantastičnih novih serija, iako je trećina naše liste trideset najboljih serija svoj debi imala ove godine, televizijska jesen bila je siromašna, kada su u pitanju noviteti. Pogotovo suzimo li izbor na pet najvećih mreža. Uz zabavni Sleepy Hollow, Brooklyn Nine-Nine zapravo je jedina nova jesenska serija (sa broadcast mreža) koju zbilja volimo i čijim se epizodama veselimo. Vrlo dobar start i vrlo brzo pronalaženje snažnih strana odličnog glumačkog asambla lani bi garantirao neko mjesto među trideset najboljih. Svejedno, serija je već pokupila nominaciju za Zlatni globus, a Mike Schur (The Office, Parks and Recreation) potvrđuje se kao jedan najboljih scenarista televizijske komedije trenutno. Vrlo, vrlo širok i sjajan ansambl prepun je odličnih glumaca koji ionako odličan materijal samo čine boljim.

Doctor Who

Pedeset godina održavati znanstveno-fantastičnu dječju franšizu ne čini se samo impresivno, već potpuno nemoguće. A Doctor Who u svojoj pedesetoj (ili ako ćemo gledati samo modernu inkarnaciju, sedmoj) godini izgleda ne samo svježe, već nakon proslave pedesetogodišnjice zrači dodatnom energijom i optimizmom. Matt Smith napustit će nas kroz nekoliko dana nakon odličnog trogodišnjeg nošenja baklje (odnosno, soničnog odvijača) i predati je Peteru Capaldiju. Kako je Doktor u posljednjih nekoliko inkarnacija postajao sve mlađi, duša mu se činila sve starijom i opterećenijom. S obzirom na rasterećenje koje je pronašao u posljednjem specijalu, čini nam se da će sa starijim glumcem pronaći neke nove razine veselosti. Jer Doktor je zapravo i preživio tolike godine jer je taj svemirski čudak uvijek znao u nama pronaći ono djetinje veselje, ljubav, začuđenost i strah dok je sa svojim suputnicima plahutao prostorom i vremenom. Koliko god će nam Smith nedostajati, Capaldijeva pojava, filmografija i superkratki cameo, uz Moffatovo vodstvo obećavaju da će nam i dalje kao i do sada srce zaigrati na same prve taktove njegove teme i neće se miriti do zadnjeg trenutka.

Family Tree

Chris O’Dowd je jako zaposlen čovjek — uz gostovanje u Girls, predvođenje izvrsnoga Moone Boya i pojavljivanje u nastavku Thora, preuzeo je i glavnu ulogu u Family Treeju. Nastala u suradnji između HBO-a i BBC-a pod vodstvom Christophera Guesta, Family Tree je vrlo nenametljiva, suptilna, ali i iznimno topla, zabavna i nama draga serija. Prati Toma Chadwicka, nezaposlenog Britanca koji kreće u istraživanje svoga obiteljskoga stabla, što ga u konačnici dovodi i u Los Angeles. Druga sezona serije još je uvijek upitna — HBO nije obnovio, ali ni otkazao seriju koja je emitirana ljetos — no bilo bi nam jako drago ponovno se družiti s Beom i njenim drskim plišanim majmunom.

It’s Always Sunny in Philadelphia

Philadelphia nam uvijek predstavlja problem kod sastavljanja popisa i pregleda, jer jednostavno ne znamo što više novo reći o seriji. I ove je godine Philly imao standardno zabavnu sezonu, između ostalog s epizodom posvećenoj kontroverznim američkim zakonima o oružju i alternate storyline epizodu s pljačkom trgovine. A tek Dennisov i Macov nadobudni nastavak Smrtonosnog oružja… Devet je sezona iza ekipe iz Philadelphie, i dalje su nam dragi, i dalje ćemo ih s užitkom nastaviti gledati. No možda je vrijeme da vrhove ljestvice prepustimo nekim novim serijama koje također zaslužuju vašu i našu pozornost.

Key & Peele

Ovaj skeč-show nedavno je završio svoju treću sezonu i dalje podjednako duhovit, aktualan i zabavan kao prvog dana emitiranja – što je nemali uspjeh za serije ovakvog tipa koje brzo troše materijal. Trenutno, to je najbolji skeč-show na televiziji, a glavni dvojac polako se probija i postaju jedni od najprepoznatljivijih afro-američkih komičara trenutno. Dugo je Comedy Central tražio nasljednika legendarnog showa Davea Chapellea, a Jordan Peele i Keegan-Michael Key konačno barem djelomično popunjavaju tu rupu. Dvojac redovito parodira crnačku zajednicu, stereotipe, pop kulturu, aktualna događanja ili jednostavno odlazi u krajnji apsurd zabavljajući se u sjajnim skečevima. Kroz tri sezone razvili su neke popularne ponavljajuće likove – na prvom mjestu američki predsjednik Barack Obama i njegov “prevoditelj bijesa” Luther, ali i čitav niz drugih, zabavnih karikatura. Ako ne gledate, vjerojatno ste rasisti.

Les Revenants

Lomili smo koplja oko sjajne francuske drame Les Revenants kako je i kamo smjestiti na listu. Tehnički gledano, serija je svih svojih osam epizoda potrošila vrlo kasno u 2012. godini na francuskom Canal+, pa je donekle naša greška što nije bila već prošle godine na ljestvici. Serija je veću popularnost ipak stekla ljetos emitiranjem u Velikoj Britaniji, a jesenas je i Sundance Channel otkupio seriju za američko tržište, oduševivši tamošnje gledateljstvo i kritiku. Ova mračna, misterizona i nevjerojatno atmosferična serija privukla je gledatelje svojom maštom, zapletima, inteligentnom radnjom i jezivim elementima horora. Europa više ne kaska (toliko) za američkom produkcijom, a jedan od najboljih primjera je upravo ova serija. Mreža je najavila i drugu sezonu koju ćemo gledati kasno sljedeće godine, a da smo je stavili na ovogodišnju listu od trideset serija bila bi jako, jako visoko — kao što je bila visoko među 11 nama najboljih serija protekle sezone. Les Revenants je jedno od najugodnijih iznenađenja ove, odnosno prošle godine, a mi je zbog tehnikalije ipak uvrštavamo izvan službenih trideset.

Moone Boy

Nadali smo se da će druga sezona sjajne komedije Chrisa O’Dowda biti emitirana jesenas, kako bi ispravili grešku i propust što je nismo uvrstili na lanjsku listu. Propust i zakašnjela reakcija, no smatrajte ovo ispravljanjem nepravde. O’Dowd je posvuda ovih dana, od televizije do filmskih blockbustera, a između angažmana čak je našao vremena da kreira vlastitu seriju, u kojoj također ima (drugu) glavnu ulogu. Martin Moone je naivni irski 12-godišnjak čija je stalna pratnja njegov 30-godišnji imaginarni prijatelj. Moone Boy je simpatična, draga polu-autobiografska komedija o O’Dowdovom odrastanju ruralnom irskom selu osamdesetih – gdje je serija smještena. Osim pojavom u ulozi Martinovog imaginarnog prijatelja, O’Dowd doprinosi seriji voicover komentarima koji sarkastično, ali dobronamjerno komentiraju Martinovu dječju naivnost.

New Girl

New Girl je podosta obećavala u svojoj prvoj sezoni, no ipak je trebalo proći nešto vremena prije nego postane jedna od najboljih komedija televizije. I dalje privlačnost serije ovisi o tome koliko tolerirate ili čak volite Zooey Deschanel, čija je naslovna nova cura bila centralna figura serije. No, kako su epizode odmicale, serija je pronašla svoju najjaču kariku – simpatičnog douchebaga Schmidta i u nekom trenutku je to postala praktički njegova serija. S vremenom je “pronađen” i Nick, koji je s Jess prošao will-they-won’t-they fazu, u sličnim serijama često napornu i prepredugo razvučenu. Srećom, New Girl je pokazala kako se rade ovakve shipperske veze i prekoračila potencijalno iritantno zavlačenje prema neizbježnom sretnom završetku. Možda će njihova veza imati “We were on a break!” moment, no zasad su jedan od najboljih televizijskih parova. Čak je i vrlo dugo anemični (karakterom, ne pigmentom kože) Winston dobio izgrađeni lik, iako je još uvijek najmanje zabavan dio ansambla.

Orphan Black

SF-izirani triler američkog BBC-a nije imao gotovo nikakav hype prije premijere prve sezone. Najave nisu bile pretjerano interesantne, glumačka postava potpuno anonimna, a BBC America još uvijek mora puno raditi da dostigne renome britanskog starijeg brata. No, početne dobre kritike nagovorile su nas da bacimo oko na pilot, a sjajna Tatiana Maslany nagovorila nas je da ostanemo uz seriju. Pilot nije spektakularan, ali je dovoljno dobar da vas zaintrigira i uvede u priču čije se klupko u kasnijim epizodama počinje odmotavati. Orphan Black napreduje kroz sezonu i postaje bolji, zanimljiviji, napetiji i zabavniji. Maslany je otkriće sezone kao djevojka koja otkriva da je samo jedna od nekoliko identičnih klonova. Ne samo da ima zadaću glumiti karakterno vrlo različite varijacije “sebe”, već često glumi jednog klona koji oponaša drugog. Orphan Black, odnosno njeni autori, imaju dovoljnu dozu samosvijesti da seriju ne shvaćaju potpuno ozbiljno, pa sve to skupa ispada vrlo interesantno i zabavno, sa zdravom dozom humora.

Person of Interest

Kada je počela prije tri sezone, ličila je na standardni procedural s jeftinim tematiziranjem paranoje i privatnosti, sa plošnim i drvenim likovima, a nekako paralelno s otkrićem da je mašina koja predviđa zločine inteligentna, istu je našla i sama serija. Humanizirajući dva glavna lika i okruživši ih sjajnim sporednim i gostujućim ansamblom te kreirajući dugoročne intrige oko njih, daleko je nadrasla svoje skromne proceduralne korijene. Ako vam se imalo privlačnim čini spriječavanje zločina prije nego se dogodi, razotkrivanje policijske korupcije, natjeravanje sa hakerima i špijunima ili samo genijalnost Michaela Emersona (i Amy Acker), svakako bacite oko.

Scandal

Jedan od glavnih ABC-jevih aduta kupio nas je sredinom druge sezone, dakle početkom kalendarske godine, kada je kreatorica Shonda Rhimes napustila proceduralnu strukturu serije i u potpunosti se fokusirala na spletke i dinamiku između tima Olivie Pope i Bijele kuće. Otprilike je tada i popularnost serije eksplodirala, a danas po pitanju gledanosti redovito nadmašuje nekadašnjeg giganta, Grey’s Anatomy. Pretjerano sapuničarenje na kojeg se ponekad oslanja i nekolicina loše osmišljenih i odglumljenih likova (na vas mislimo, Huck i Quinn) zadržalo je seriju izvan naših top 30, ali Scandal je i dalje serija kojoj se veselimo iz tjedna u tjedan.

The League

FX, odnosno FXX, jednostavno ima previše dobrih komedija da bi ih sve zgurali u posljednjih trideset. Peta po redu sezona The Leaguea nije bila naročito lošija od prethodnih — uz standardna gostovanja popularnih NFL igrača, gostovali su i Lizzy Caplan, Aziz Ansari i mnogi drugi, no jedna od glavnih zvijezda sezone bio je Tacov kombi koji se iz epizode u epizodu pretvarao u drugu perverziju. Ipak, ključna nezaboravna epizoda ove sezone bila je ona u potpunosti posvećena Rafiju, Dirty Randyu (Seth Rogen) i njihovim budalaštinama. Tjedni impovizirani i nerijetko uvredljivi humor šestorke i njihove fantasy lige i dalje je jedna od najsmješnijih polusatnih serija televizije.