Najbolje serije 2013. godine: 21. do 30. mjesto

Nakon uvodne liste petnaest serija koje su nam drage, ali ne dovoljno drage da ih stavimo na konačnu listu, nastavljamo sa odbrojavanjem prema najboljih deset serija godine. Kao i lani, odbrojavamo prema vrhuncu liste člancima od deset serija, no ove godine nećemo numerirati mjesta od 11. do 30. mjesta, već ih navodimo abecedno. Kako su razlike stvarno mizerne i nebitne, posao je zbilja nezahvalan i na kraju besmislen. Na ovoj listi našao se nastavak serije koju smatramo jednom od par najboljih komedija televizije ikada, kao i dvije serije koje su lani bile u najboljih 10 serija godine.

» Najbolje serije 2013. godine: ono što nije stalo

Arrested Development

Uz dvije velike serije, House of Cards i Orange is the New Black, Netflix nam je ove godine bio važniji kao mreža koja je vratila Arrested Development iz mrtvih. Više od sedam godina nakon otkazivanja na Foxu, Bluthovi su se vratili na televiziju i u petnaest epizoda dobro protresli način na koji, ne samo gledamo serije, već i linearnost radnje jedne televizijske sezone. Arrested Development je u četvrtoj sezoni bio slagalica, koja je ujedno bila i najveća prednost i najgora mana. Nije to bio onaj “naš” Arrested iz prošlog desetljeća, ali svejedno je bio jako dobar. Nadamo se da će Hurwitz i Netflix u sljedećem Arrested projektu, u kakvom god on formatu bio, uspjeti dovesti sve likove na isto mjesto u isto vrijeme da gledamo disfunckionalnu obitelj Bluth kako i treba.

Arrow

Kad je prije nešto više od godinu dana Arrow krenuo na CW-u nismo polagali velike nade u seriju. Prvi dio sezone prošao je prilično mirno, a mi smo više iz navike pratili strijelčeve avanture u Starling Cityju. Zbog ljubavi prema pop-kulturi i stripovima Arrow smo gledali jer takve stvari volimo. Početkom godine serija se polako pronalazila, a zadnjih nekoliko epizoda prve sezone bile su stvarno odlične. Potencijal je uvijek postojao, a kako pušimo ovakve stvari bilo nam je drago da su scenaristi Arrow balansirali prema našim potrebama. Draži likovi dobivali su više prostora, a oni dosadniji pojavljivali su se sve rjeđe. Epizode su postajale sve kompaktnije, a gotovo proceduralna forma polako je davala sve više prostora većoj mitologiji. Priča je bila sve zanimljivija, a kemija između likova sve bolja. Jesen je donijela drugu sezonu, a devet prikazanih epizoda pružile su nam mnogo zajedničkih razgovora i gikovanja i branit ćemo ih do smaka svijeta. CW-ova superherojska drama u drugoj sezoni je zabavnija, napetija, uzbudljivija, duhovitija i jednostavno bolja. Arrow je jedno od najugodnijih iznenađenja godine.

Bob’s Burgers

Bobovi hamburgeri krenuli su skromno, potiho u siječnju 2011. godine. Mala, neugledna i čudna animirana komedijica krenula je u sjeni carstva koje je Seth MacFarlane stvorio na Foxu, no dosta brzo našla svoj glas. Nema tu vulgarizama, namjerne šokantnosti, uvredljivosti i kontroverznosti. Samo niz vrlo, vrlo dragih i humanih, a istovremeno apsurdno i apsolutno uvrnutih likova te odličnog voice casta. Od samog početka bila je simpatična, ali vrlo uvrnuta komedija čiji humor treba par epizoda da sjedne. Sjeo je vrlo brzo, no tek sad smo uvjereni da zaslužuje biti spomenuta među najboljim serijama godine. Možda je to zbog A.V. Clubovog uvrštavanja na treće mjesto najboljih serija godine, ali vjerojatno je to zbog fantastične epizode i ovogodišnjeg hajlajta — “O.T.: The Outside Toilet”. Parodija ET-a u kojoj se Gene sprijateljuje sa WC školjkom — kojoj glas posuđuje Jon Hamm! — izvlači najbolje iz ove blesave familije, toliko je drugačija od svega ostalog, toliko simpatična, a istovremeno čudna i urnebesno smiješna. Plus, kvragu, pa The National im je snimio pjesmu za Dan zahvalnosti.

Enlightened

Kad se već referenciramo na dragi nam A.V. Club, ekipa se drznula proglasiti Enlightened najboljom serijom godine ispred blaženog Breaking Bada. Internet se nekim čudom nije slomio, a kako koriste istu platformu za komentiranje kao i mi, barem smo sigurni da će Disqus istrpjeti i vaše reakcije na naš ovogodišnji poredak. Enlightened je serija koja, poput nekih drugih na ovoj listi, iziskuje mnogo razumijevanja i empatije sa njenim likovima. Amy Jelicoe (Laura Dern) jedan je od najtežih likova televizije, a njena pravednička narav utapa se u moru vlastite sebičnosti i manjka samosvjesti. Kompleksnost serije i njena poruka nekim gledateljima mogli bi ostati debelo u sjeni nimalo simpatičnog glavnog lika, no ispod površine se krije vrlo iskrena i duboka priča koja traži strpljivost i pažnju. HBO je podržao užasno slabo gledanu seriju u prvoj sezoni, da bi je ipak otkazao u drugoj nakon salvi pohvala kritike, ali opet tužno loše gledanosti. Šteta.

Happy Endings

Da su na ABC-u znali kakvu će im gledanost donijeti blok koji je zamijenio Happy Endings i Don’t Trust the Bitch, možda se i ne bi riješili svoja dva najhipsterskija sitcoma. (Nemojte nas krivo shvatiti, The Goldbergs i Trophy Wife su nam drage serije.) Prošlu televizijsku sezonu obilježio je, između ostalog, i pokolj sitcoma utorkom, gdje su tri mreže istovremeno imale igrače na rasporedu, a ABC-evi su, na čelu s Happy Endingsom, u konačnici izgubili. Mreža je pokušavala spasiti seriju, premještajući je malo na nedjelju, malo na petak, no nažalost, Happy Endings nije doživio hepi end. Tri sezone kojima su nas počastili scenaristi i fantastična glumačka ekipa zauvijek će nam ostati u lijepom sjećanju. Sreća u nesreći je barem to što su brojni drugi showrunneri brzinom svjetlosti ugrabili glumce čim su propali pregovori između ABC-a i USA-a o spašavanju serije. Kada nas netko jednog dana bude pitao: “A kakav je taj Happy Endings?”, mi ćemo samo posuditi Pennyinu uzrečicu i reći: “Ah-maaazing.”

Homeland

Dosta se polemika vodilo oko Homelanda ove godine, a mi ćemo se konzervativno i nimalo originalno smjestiti na pola puta između ljudi koji i dalje obožavaju ovu političko-špijunsku dramu te onih koji tvrde da serija skače preko morskih pasa kao da su uže za preskakanje. Serija više nije, a možda nikad ni neće, doseći vrhunac poput epizode “Q&A” iz druge sezone, ali dojma smo da je u trećoj bilo i više nego dovoljno stvari vrijednih gledanja i pohvale. Da, serija trenutno vjerojatno bolje funkcionira kada zažmirite na pola mozga, ne razmišljajući tko, kako i zašto tolerira sve ispade agentici Carrie Mathison. No, glumačke izvedbe i dalje su fantastične — ovog puta ćemo hvaliti Mandyja Patinkina i više nego Claire Danes — završnica sezone bila je jako dobra i uzbudljiva, a finale ponudilo jednu od najboljih epizoda Homelanda ove sezone. To što zbilja ne vidimo kuda bi, i zašto uopće, serija trebala ići u četvrtoj sezoni, drugi je par čarapa. Showtime, ipak, poput Mladena Grdovića nikada nije znao kada je dosta.

Parenthood

Vjerojatno ne postoji serija na televiziji koja je uspjela nadmašiti Parenthood u broju hiperaktivnih suznih žlijezda po epizodi serije. Obitelj Braverman u četvrtoj se sezoni nosila s jednom od najmračnijih i najemotivnijih priča, a to je, naravno, bila Kristinina borba s rakom, za koju je Monica Potter apsolutno zasluženo zaradila nominaciju za Zlatni globus. Parenthood bi vrlo vjerojatno bio bolje pozicioniran na našoj listi da, uz brojne druge neinventivne priče, Kristinina u novoj sezoni nije prešla iz najintrigantnije u najluđu. Muke i natezanja oko političke kampanje imale su svaki mogući predvidljivi zaplet — Ne znam kako se nositi s javnim govorom! Obiteljska tajna izlazi na vidjelo! Ne želim voditi prljavu kampanju, ali moram ako želim pobijediti! Ako ništa drugo, Jason Katims barem nas je počastio još jednom Friday Night Lights zvijezdom — Jurnee Smollett — čija je uloga voditelja kampanje bila rijetka svijetla točka. Parenthood i dalje vjerno pratimo i nadamo se boljoj budućnosti, jer znamo da Katims i njegova ekipa ispred i iza kamere mogu dostaviti puno bolji materijal od onoga kojem smo svjedočili u novoj sezoni. Uz Homeland, druga serija koja je skliznula iz lanjskih deset na nešto niže pozicije.

The Fall

BBC-jeva kriminalistička drama sa Gillian Anderson i Jamiejem Dornanom u glavnim ulogama sve je samo ne tipična i jednostavna. Ubojicu gledatelji otkriju u prvoj minuti, a ono što slijedi je pet epizoda intimne, polagane, turobne i često psihički nelagodne introspekcije u život i um serijskog ubojice i detektivke koja ga traži. Dornan i Anderson briljiraju u respektivnim ulogama, “dvije strane novčića” koje su sličnije nego što bi mislili, dvije strane od kojih bi ponekad željeli suosjećati sa krivom. The Fall se svojom neobičnošću, tmurnošću i melankolijom lijepo uklopio među ovogodišnje atmosferom slične, a opet potpuno različite debitante, prije svega Rectify i Top of the Lake. Svakako pogledajte, a zatim i bacite oko na analizu kolegice u recenziji prve sezone.

Top of The Lake

Prvu vlastitu televizijsku produkciju kanala Sundance potpisuje Jane Campion, novozelandska redateljica i scenaristica, jedna od tek četiri žene koje su osvajale Oskara za režiju; piše i režira praktički sve nastavke. Top of the Lake je senzibilitetom upravo ono što biste očekivali od kanala koji je nastao na temeljima istoimenog festivala nezavisnog filma. Vrlo atmosferična, tempom vrlo spora — studiozna je vjerojatno prigodnija riječ — kriminalistička misterija koja se polako, ali pametno odmotava kroz sedam sati trajanja, dok hipnotičku atmosferu i vizuale upotpunjuje prekrasna novozelandska brdovita zabit. Campion se u seriji bavi i feminističkim temama — slavi ih kroz lik naslovne detektivke koja se nalazi u izuzetno patrijarhalnoj okolini, ali i pomalo ismijava, odnosno kritizira kroz grupicu izmanipuliranih žena koje žive u nekakvoj zajednici na rubu kulta. Lijepih, dirljivih, potresnih i fascinantnih sedam sati televizije.

Veep

Obožavamo Amy Poehler i njezinu Leslie Knope, ali jednako toliko obožavamo i Selinu Meyer, necenzuriranu i neurotičniju verziju Knope. Uvijek se na dodjelama televizijskih nagrada bunimo kada Amy ne pobijedi, ali kada vidimo da je Julia Louis-Dreyfus ta koja je nagrađena umjesto nje, jednostavno ne možemo prigovoriti. Veep u svojoj drugoj sezoni nije pokazao nikakve znakove slabljenja, čak štoviše, dao je svojim fanovima pregršt trenutaka koje mogu ovjekovječiti gifovima. No, ono što je važnije, scenaristi su dali gas priči i postavili temelje za treću sezonu u kojoj će se naša omiljena potpredsjednica naći u kampanji za ono što želi cijeli svoj život — mjesto glavnog šefa. I rasplet tih događaja s nestrpljenjem iščekujemo u nadolazećoj godini.