Televizija i internet dva su medija koja su revolucionirala svijet i koncepciju komunikacije okrenula naglavačke. No, posljednjih nekoliko godina jasna granica između njih počela je postajati sve mutnija. Ispred televizora vjerno sjede uglavnom umirovljenici, grizeći nokte u iščekivanju novih nastavaka svoje omiljene turske sapunice ili najnovijih vijesti. Mladi, informatički obrazovani ljudi uglavnom sjede za svojim računalima, surfajući internetom koji im, između ostalog, pruža i uslugu gledanja televizije i praćenja najnovijih serija. Peer-to-peer, torrenti, Hulu, Netflix, streamovi – sve su to pojmovi duboko usađeni u vokabulare današnje mladeži. Živimo u prijelaznom dobu, u kojem modernizacijom televizija polako, ali sigurno seli na internet, a u SAD-u svi – počevši od fanova brojnih serija pa sve do čelnika velikih mreža – to osjećaju i dobro su upoznati s promjenama koje kucaju na vrata.
Tako to rade Amerikanci
Američka tvrtka Nielsen, zadužena za praćenje gledanosti američkih mreža, već godinama biva izložena nizu kritika zbog nerealnog pristupa procjeni gledanosti. Naime, tehnika kojom Nielsen “mjeri” gledanost jest putem tzv. Nielsen “obitelji”, domaćinstava koji svakodnevno prijavljuju programe koje prate. Nielsen zatim te brojke na specifičan način uvećava i dobiva, kako oni tvrde, realnu procjenu gledanosti nekog programa.
Međutim, mnoge serije, posebice one namijenjene mlađoj publici, zbog takvog pristupa u automatskom su gubitku. Mladi, ne samo u Americi, već i diljem svijeta, sve rjeđe i rjeđe svoje omiljene serije gledaju uživo na mreži na kojoj se emitira, a sve više i više putem interneta i usluga koje on pruža, uglavnom zbog mogućnosti gledanja nekog programa u vlastitom terminu. Netflix, Hulu.com i iTunes američkim gledateljima nude širok izbor serija, dok većina mreža nerijetko na web stavi i kompletne sezone svojih hitova. Sam doživljaj televizije kao medija koji se prati iznimno uživo sve više i više, iako sporo, iščezava, a sve je počelo još s izumom VCR-a. Danas je na snazi DVR, njegova digitalna verzija, a uz njega, i već spomenute usluge na internetu, rijetko tko ima potrebu odgoditi svoje obveze kako bi stigao pogledati svoju omiljenu seriju. Prosječna starost gledatelja svake godine raste, pa je tako u SAD-u u nepunih 10 godina narasla sa 41,2 godine na 47,6 godina. Informatički nepismeni pojedinci uglavnom su osobe starije dobi, stoga njihove omiljene serije većinom imaju i najveću gledanost. Savršen primjer toga jest kriminalistička drama NCIS, koja svaki tjedan privuče gotovo 20 milijuna gledatelja, ali samo je njih 5 milijuna u traženoj demografiji od 18 do 49 godina. Na drugom kraju televizijskog spektra, teen sapunica Gossip Girl u originalnom emitiranju u SAD-u privuče jedva preko milijun gledatelja, dok na Facebooku broji preko deset milijuna fanova, približno onoliko koliko i NCIS. Dakako, Facebook fanovi stižu iz svih krajeva svijeta, no ova činjenica ipak potvrđuje da gledatelji pronalaze nove načine praćenja serija.
Razlika između gledanja i praćenja
Želja mnogih ljubitelja televizije jest da Nielsen promijeni svoju tehniku mjerenja gledanosti. Istina, u posljednjih 10 godina prilagodili su se suvremenim uslugama interneta, no još uvijek najveću snagu ima gledanost uživo, na temelju koje mreže najčešće donose odluku o otkazivanju ili produživanju serija. Iako je ona još uvijek neusporedivo veća od online gledanosti serija, argument mnogih jest taj da osoba čiji televizor radi 12 sati dnevno neće nužno s potpunom pozornošću pratiti određenu seriju. Postoji bezbroj situacija u kojoj osoba jednim okom prati seriju, a drugim obavlja sasvim drugi posao. Kada netko svojevoljno sjedne za računalo u želji za gledanjem serije, znači da namjerava toj seriji pružiti svu svoju pozornost, što bi značilo da online gledanje ima znatno veću vrijednost. No, po Nielsenovoj logici, gledatelj koji prati reprizu CSI: Miamija dok glača i priča na mobitel vrjedniji je od gledatelja koji će provesti 5-6 sati zalijepljen za računalo napeto prateći razvoj događaja u novoj sezoni… Kućanica. S obzirom da se sve svodi na novac, čelnik bilo koje mreže rekao bi da gledanjem uživo osoba istovremeno mora pratiti i reklame, te je zato takav gledatelj od veće vrijednosti, no i na web playerima koji reproduciraju isti taj sadržaj nalaze se reklame i sponzori vas bombardiraju sa svih strana.
Uzimajući u obzir brzinu kojom današnja tehnologija napreduje i evoluira, očito je da televizor koji isključivo emitira određeni program po određenom rasporedu neće još dugo opstati. Serije se gledaju u avionima, kompletne sezone u full HD rezoluciji u nekoliko se sati mogu nabaviti s interneta, a klasični televizor uskoro bi mogla zadesiti i sudbina kakva je zadesila i radio – nekad smatran revolucionarnim izumom, zasjenjen je novijom i modernijom tehnologijom.
Članak je izvorno objavljen u 46. broju časopisa Plan B u sklopu Serijaline redovite rubrike.
odlicno, bravo
Nece televizor nestati kao radio nego ce evaluirati u nesto vise nego sto je danas. Pa vec sad se novi televizori usporedjuju po dodatnim mogucnostima (samsungov smart tv ili panasonicova viera) za razliku od prije dvije godine kada je iskljucivo mjerilo bila kvaliteta slike.
“…televizor koji isključivo emitira određeni program po određenom rasporedu neće još dugo opstati.”
What’s the difference? ;)
Diffrence je televizija i televizor :)
Ja govorim o televizoru (kutija, skatula, ekran).
A da ce se nacin emitiranja programa promijeniti to je jasno kao dan. Pa vec sada imamo kojekakve snimalice koje nam to omogucuju a to je tek pocetak
Pa i ja govorim o televizoru i i dalje ne shvaćam zašto mi daješ kontraargument koji je identičan mom arugmentu. :D
NCIS privlači toliko gledalaca jer je kvalitetna serija sa odlicnim glumcima,likovima koji se razvijaju, humoru u seriji …Svako ko je odgledao NCIS to zna…To sto neko voli gledati The Walking Dead ili nesto drugo,ne znaci da se druge seriju mogu omalozavati.
Ovaj članak ne povlači nikakve paralele s kvalitetom serija. Ako ništa drugo, gledajući kvalitetu Gossip Girl (s kojom se i uspoređuje NCIS na osnovi gledanosti), onda NCIS i zaslužuje 20 milijuna gledatelja.
No poanta u članku je da je NCIS popularan među starijim gledateljima. To je činjenica, ne omalovažanje serije.
Meni je od svih silnih procedurala NCIS jedan od kvalitetnijih. Ali, once again – not the point. ;)