Lost 6×17-18: The End – serijala.com
Trenutno čitaš
Lost 6×17-18: The End

Lost 6×17-18: The End

Dugo sam razmišljao kako uopće početi tekst o kraju jedne od meni najdražih serija uopće. Za početak, jedna kratka priča. Ne sjećam se točno kada sam počeo gledati serije metodama drugačijim od uobičajene norme; paljenja televizije i nadanja da ti neka od domaćih mreža nije iznenadno promijenila termin emitiranja. Sjećam se da je među prvim serijama koje sam dobio na snimljenim CD-ima, kasnije, naravno i DVD-ima bila Enterprise. Najmlađi Star Trek spin-off počeo je 2001. godine, pa procjena početka mog “internet” gledanja pada otprilike godinu dana poslije. Tokom sljedećih godina svakakve gluposti, ali i (puno rjeđe) remek djela dolazila su mi na okruglim optičkim medijima. Na svaki Sopranos, dolazio je mali milijun nepamtljivih i (sva sreća) davno zaboravljenih televizijskih otpadaka.

Svoj prvi Lost DVD, s dvanaest epizoda, dobio sam u siječnju 2005. Broadband internet šest mjeseci prije. Prije broadbanda, serije su mi dolazile raznim sumnjivim i manje sumnjivim kanalima; uz pomoć prijatelja, poznanika, od raznih shady karaktera (najčešće s FER-a), treće-koljenskih bratića prijateljevih prijatelja i slično. Bilo je svakako drugačije prije brzih flat rate veza. Danas nam je mnogo lakše, ali istina jest da se malo izgubila draž nabavljanja novih TV fikseva. No, od tog sudbonosnog siječnja 2005. skupi internet promet bio je podređen tjednim Lost epizodama.

U sljedećih nekoliko godina pogledao sam i Arrested Development i The Wire, dvije serije koje će mi po kvaliteti zauvijek ostati netaknute, u nekim svojim oazama televizijskog savršenstva. Ali jedna je serija kroz sve ove godine bila (potpuno namjerno i patetično) konstanta koja me uvijek privlačila sebi i kojoj sam se uvijek i rado vraćao. Priznao to sam sebi ili ne, Lost je kroz ovih šest godina uvelike utjecao na mene. Mnoga prijateljstva su postala neraskidiva zbog ljubavi prema istoj seriji. Srednjoškolske odmore sam provodio s prijateljima i cigaretom u ruci, razglabajući o brojevima, Desmondovom kompjuteru, karti otoka na blastdooru, DHARMA logu koji se mogao vidjeti na morskom psu u drugoj sezoni… Mnoga prijateljstva čak su i nastala samo zbog nje. To je definitivno nešto što nisam nikad očekivao da će se dogoditi, bar kroz prizmu jedne TV serije.

Otvaranje Hatcha još jedanput, Lost, ABC

Lost je prva serija koja je počela tu nevjerojatnu zaluđenost spajanja internet boardova i blogova sa gledalačkim seansama, koje su emitiranje svake epizode pretvarale u blagdan za fanove. Ako ste prisustvovali jednom takvom viewing partyju, onda znate o čemu pričam, a ako niste, onda je velika šteta što niste imali takvu priliku. Meni je samo žao što ih nije bilo toliko, koliko sad želim da ih je bilo…

Kako onda nakon šest godina realno ocjeniti, ne samo zadnju epizodu, već i cijelu seriju, kada se to onda pretvara u ocjenjivanje jednog vlastitog životnog razdoblja? Vjerojatno glavno pitanje koje je finale trebalo odgovoriti je ono koje nije postavljeno u samoj seriji. Je li se vrijeme investirano u seriju na samom kraju isplatilo?

Siguran sam da će finale donijeti milijun različitih odgovora na to pitanje. ABC je reklamirao “The End” kao TV event desetljeća. Nisu bili u krivu, finale Losta jedna je od najiščekivanijih epizoda televizije uopće. Uz takav teret na leđima, kako odgovoriti na pritisak cijelog svijeta za odgovorima? Vrlo lako. Cuse i Lindelof su napravili dva sata sentimentalnog punog kruga i vrlo emotivne vožnje kroz šest godina serije, sa ništa ili vrlo malo odgovora na “važna” pitanja. Da ste me pitali prije šeste sezone što bih najrađe htio, vjerojatno bih glasno viknuo: “Hoću odgovore!”. No, kako je šesta sezone iz tjedna u tjedan progresirala, zadavajući nam sve više one poznate lostovske glavbolje, bilo je za očekivati da nećemo dobiti toliko željene odgovore.

Ali… nekako sam skroz u redu s time. Da, može se reći da je Lost ultimativno bio jedna velika navlakuša s bezbroj slijepih ulica, ali isto tako iz tjedna u tjedan dobivali smo nevjerojatno interesantnu i nadasve zabavnu priču o ljudima koji su se nakon pada aviona našli na neobičnom mjestu. Nije bilo naodmet što je to mjesto izgledalo poput tropskog otoka s malim milijunom prelijepih lokacija i plaža. HD televizija nije izgledala ljepše nego kad se Lost emitirao na njoj.

Ne, nismo saznali što je točno otok, zašto su baš oni pali na njega, na kojem principu radi veliki drveni kotač koji miče otok iz prostor/vremena i nebrojeno mnogo drugih važnih i manje važnih pitanja. Možda se osjećate prevarenima, imate potpuno pravo na to, ali ako ste došli do ove, sto dvadeset i nekoje epizode, onda ste vjerojatno točno znali zašto gledate seriju. A to vjerojatno nije bila potraga za odgovorima. Jer, realno, odgovori koje smo dobili tokom ove sezone nisu baš golicali maštu i nisu baš palili naše wow!-lampice, jer su gotovo sva pitanja već davno odgovorena na nekom od bezbroj Lost message boardova. Cuse i Lindelof su shvatili da se ne mogu natjecati sa cijelim svijetom i zato su vrlo elegantno “zaboravili” dati objašnjenja koja smo očekivali. Cuse i Lindelof bi bili razapeti na križ da su dali odgovore koja je netko već davno negdje napisao. S te strane sam zadovoljan što se nisu ni trudili dati seriji nepotrebni Q&A kraj, s kakvim vjerojatno nitko ne bi bio zadovoljan. No, opet u dubini ostaje praznina i vapaj za nekakvim odgovorima u seriji u kojoj je sve bilo, a sada i ostalo, pod znakom upitnika.

Zbogom Jack, Lost, ABC

Imao sam tu sreću i priliku, da sam okružen prijateljima gledao finale na velikom LCD-u, iskustvo koje vjerojatno nikad neću zaboraviti. Prijatelji s kojima sam tokom šest godina nemali broj puta pričao o seriji; njenim misterijama, likovima i mitologiji. Svi smo se na kraju osjećali kao da se opraštamo od voljene osobe, a ne od TV serije. Tokom dva sata epizode, malo tko je ostao ravnodušan gledajući kraj najomiljenije serije, a u više od par trenutaka imali smo problema s prašinom u zraku, koja je svima izgleda smetala za oči.

Nema nikakvog smisla raditi neki detaljni recap epizode, a i sasvim iskreno trebalo bi mi tri dana da sve spomenem, pa sam ovaj tekst više posvetio samoj seriji. Neka ovo bude moj parting words (preporuka uz čitanje BTW). Prvo da odgovorim na vlastito pitanje; je li se vrijeme investirano u seriju isplatilo? Bez ijedne trunčice sumnje, apsolutno da. Isplatilo se. Hoću li ikad više gledati Lost? Ne samo da hoću, već ću vjerojatno i ispljunuti opscenu količinu novca za Blu-Ray izdanje cijele serije. Jesam li zadovoljan kako je sve završilo? Pa… s jedne strane da, s druge ne baš.

Damon i Carlton su i prije finala potencirali da je Lost u osnovi karakterno djelo, što je samo po sebi istina, ali Lost je isto tako serija koja je izgradila nevjerojatnu mrežu mitologije, koja će zauvijek ostati, svojim većim dijelom, neodgovorena. Vjerojatno će i to utjecati na individualne doživljaje finala. Osobno mi nisu nedostajali odgovori, iako bih definitivno volio da smo poneku sitnicu još o važnosti otoka dobili. Nismo dobili te proklete odgovore, ali smo dobili i više nego potreban kraj.

Flash-sidewaysi su dobili svoj odgovor, koji je opet, naravno, ostao otvoren za daljnje interpretacije. Saznali smo da su FS-ovi neka vrsta limba, čekaonice, vjerojatno čak i čistilišta, koju su likovi sami stvorili da bi se sjećali svojih najboljih i najvažnijih prijatelja s kojima su djelili najbitnije razdoblje svog života. Činjenica je da nismo vidjeli sve likove zbog ograničavajućeg faktora dostupnosti glumaca, ali veliku većinu koju sam želio vidjeti tamo, bila je u crkvi. Kao što je Christian rekao Jacku na kraju; smrt je neizbježna, svi oni su umrli ili će tek umrijeti (poslije Jacka), a nada i vjera da će se svi opet, jednom poslije, u nekom drugom stanju postojanja sresti je ono što nas čini spremnima u životu koji živimo prije tog neizbježnog kraja. Trenutak kada je Jack legao na mjesto gdje je sve počelo, kada je Vincent došao ispratiti Jacka u smrt, kada je Jack vidio avion kako odlazi, sa smješkom na licu, to me potpuno uništilo. Uopće ne moram ni spominjati Giacchinov fenomenalni soundtrack, koji je kroz tok serije bio lik u seriji, lik bez kojeg više ne mogu ni zamisliti Lost. I kako je Jack konačno zatvorio svoje oko, nije me više bilo briga za pitanja koja su ostala.

Toliko toga je još ostalo za napisati, ali želio sam ovaj tekst čim prije objaviti, da čujem što naši fanovi misle. Možda kroz sljedećih nekoliko dana osvane još jedan tekst koji će detaljnije pokušati analizirati finale, jer mi je žao što sam trenutno u nemogućnosti nekog normalnijeg recapa. Bilo mi je neizmjerno zadovoljstvo pisati ove članke, čitati vaše komentare, družiti se i diskutirati s vama o zadnjoj sezoni Losta. Nadam se da me niste previše proklinjali zbog nekoherentnog toka misli koji sam bacao ovdje, poslije svake epizode proteklih nekoliko mjeseci. Isto tako se nadam, nevezano što mislite o finalu, da ste uživali u proteklih šest godina ove jedinstvene serije, jer se ovako nešto u skorije vrijeme neće ponoviti. Hvala na čitanju, uživajte i sjetite se besmrtnih riječi Damona Lindelofa : “Remember. Let go. Move on. I will miss it more than I can ever say.”

15 komentara
  • do trenutka kad se pojavi Christian sve je bilo predivno, a onda je počeo objašnjavati i cijeli svijet mi se srušio…
    uff ne znam… mora mi to sve još sjest kako treba… ali malo sam ljut.

  • Epizoda odgledana, Lost gotov, ne mogu vjerovati da je gotovo …

    Da li se isplatilo potratiti toliko vremena i vrijedi li Lost šest godina praćenja? Apsolutno da!

    Meni je/su epizoda/e bila/e savršena/e. Uopće me boli briga što ne znam tko je zapravo smokey, što ne znam što je zapravo otok i svijetlo i zašto ovo zašto ono… FS svijet mi je još čudan ali razumijem što se htjelo reći i nije mi uopće glupo.

    Poanta je bila (barem mi se čini), upravo u tome, da nikad ne saznamo neke odgovore…

  • Damon, Carlton i J. J. Abrams stvoriše seriju i gledatelji vidješe da je dobra. I bi dobra!

    Plako sam, smijao se i na kraju shvatio da su u cijeloj priči likovi ti za koje sam se vezao najviše. Ne misterije, ne taj poseban otok, nego likovi. Likovi koji su za mene veći od života jer su ih oni takvima stvorili, upoznali nas sa njima i nesvjesno gurnuli u naša srca i umove.
    Da ima puno toga neodgovorenog, puno nerješnog, možda čak i šlampavo napravljenoga – IMA, ali da je vrjedilo poklonit šest godina ovoj seriji – JE, itekako, ne žalim ni trena potrošenog na seriju.
    A što se tiče samog finala, ja ga ne bi mjenjo, jer za mene je doista bio GRAND FINALE.

  • Moram priznati kako sam uspio pogledati prve tri sezone i nesto malo cetvrte…nisam mogao vise, pogledah lousy stream finala i to je to.

    Ovo je serijal koji se nece svidjeti svakome, ali kome se svidi velika je vjerojatnost kako ce mu taj slatki okus ostati do kraja. Na zalost, ne pripadam toj skupini.

    Likovi su ok, ali moram priznati da sam previse bio opcinjen tom “misticnoscu” vise no samim likovima. Gledanjem summarya 4,5 i 6 sezone, te naposljetku finalom u ocajnickoj potrazi za odgovorima na misterije dobio sam…well, malo toga, da ne budem “bogatiji u izricaju”.

    Jednog dana, za kojih par godina ili vise mozda joj dam sansu opet. Do tada, meh. :D

  • Iako sam seriju počeo gledati kada je već bila završena 4. sezona, mogu reći da sam fan Losta. I tako prateći epizodu po epizodu nakon 4. sezone došao je i kraj. Kao i svi, i ja sam pomalo razočaran, ali kao što se u tekstu spominje nisu baš ni važni ti odgovori na ta “važna” pitanja. Iako žalostan mogu reći da ima i neka trunka radosti u meni da je “napokon” završilo. Od pada, do otvora, do drugih, do vračanja u povijest, Jacob, crni dim i mnogih drugih stvari. I da, faliti će mi, ali prazninu ću popuniti kupnjom big kolekcije koja će uskoro izaći. :)

  • … Ma, ne mogu. Tek sam završio gledanje pre 15ak minuta. Još sam u šoku (apsolutno pozitivnom), i ne mogu. Možda kad mi dođe, kasnije.

    Dobar recap, BTW ;)

  • Odlično si ovo napisao. Noćas kad sam završio s gledanjem pročitao sam recenziju, htio nešto napisati, ali bilo je preteško (otprilike ovako kako je Kain rekao). Briljantna serija, briljantan kraj… Kako dalje bez Losta? Baš se nekako prazno osjećam…

  • Gledao sam lost par sezona ali sam odustao od gledanja kad sam negdje na trecoj sezoni shvatio da nikad nece bit odgovorena bezbrojna pitanja u vezi tog otoka i svih tih misterija.
    Ovakva serija je san za pisce jer mogu napravit kaj god si pozele i utrpat to u seriju bez imalo muke i inovativnosti jer ionako nikad nece nista objasnit.
    Zbog toga ce mi uvijek biti draze serije koje bar pokusaju objasnit, vise ili manje uspjesno.

  • Jako lijepo si to napisao. Odlično je i kak si stavio naglasak na to druženje i socijalni aspekt losta :) Meni su pogotovo zadnje dvije godine bile odlične… jednom tjedno, uvijek i bez obzira dal bila mećava ili sunce bi se nalazili pogledat Lost. Nije tu Lost bio ni ključan, bio je više izlika, ali uvijek će se vezati uz ta druženja s jako mi dragim ljudima i to je još jedan ekstra razlog zbog kojeg će mi faliti. Uz sav awesomeness serije.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861