Pred emitiranje četvrte epizode posljednje sezone HBO-ovih Leftoversa donosimo vam ekskluzivni intervju s izvršnim producentima Damonom Lindelofom i Tomom Perrottom. Ovim putem željeli bi zahvaliti domaćem HBO-u na ustupljenom intervjuu, ali i napomenuti kako je dio toga ostao za kasniji datum, nakon emitiranja sedme epizode, jer su Damon i Tom pričali i o događajima pred samo finale. Osim njih dvojice imat ćemo i intervju s redateljicom Mimi Leder, koji ćemo objaviti tijekom narednog tjedna.
Poznato nam je da ne želite publici dati sve odgovore, no čini se da ova sezona zaista odgovara na neka pitanja postavljena proteklih sezona, što je, možda, zbunilo ljude…
Damon Lindelof: Zbunjivanje nam nikada nije namjera. Život može biti zbunjujuć. Ljudi se ponašaju nepredviljivo i čudno, ponekad iz naše perspektive i besmisleno. Želimo da se možete povezati s našom serijom, nije nam namjera da ju konstantno gledate namrštena čela i s upitnicima iznad glave.
Smatram da neke serije, posebno one koje pokušavaju nešto novo ili drugačije, moraju publiku naučiti kako ih gledati. Leftovers su svakako nas sami naučili kako ju pisati. Gledajući seriju poput, npr. Legiona, u početku sam stalno mislio: “Gdje je ovo? Što je ovo?”, no nakon par epizoda, mozak mi je shvatio “Aha, to je to, kužim sad da će takve biti sve epizode” i to mi je bilo jako uzbudljivo. Ali inicijalno je postojao proces gdje nisam potpuno shvaćao kako bih seriju trebao isčitavati.
Kad smo već kod Legiona, još jedne prilično nadrealne serije, mislite li da se publika mijenja ili televizijski scenaristi zahtijevaju više od te publike, u smislu da traže od njih da nastavljaju gledati nešto što u početku možda ne razumiju?
Tom Perrotta: Promijenilo se to što sada postoji kultura recapova i diskusija. Ako ne skužite seriju odmah, vrlo brzo vas drugi mogu educirati. Možete reći: OK, sad razumijem i mogu gledati sljedeću. Do nedavno nije postojao sav taj popratni materijal i tada ste samo mogli reći: ne razumijem ovu seriju. I ako osoba do vas također nije razumjela, bilo je gotovo.
Damon Lindelof: Ali, ako sada postoje i drugi ljudi koji govore “ne bi ni trebali razumjeti što se događa”, tada možete samo i reći “OK, kul, sad mogu nastaviti gledati”.
Tom Perrotta: Tradicionalna književna kritika više zapravo ne postoji na američkim fakultetima, sada ona neizbježno ima i političku stranu. Uvijek se analizira iz nekog queer ili kakvog god pogleda. Tako da se ono što sad vidite u komentarima na webu zapravo čini kao tradicionalna kritika. Netko tko ima prilično sofisticirano razumijevanje sada to isto dijeli s drugim ljudima koji na tu analizu reagiraju. Kao da se kritičarska zajednica premjestila sa kampusa na Internet i stvara vrlo često vrlo učene rasprave o serijama, dajući osjećaj klasičnog kolegija iz književnosti, na kojem čitate i raspravljate o djelima.
Damon Lindelof: Dok gledate televiziju možete na drugom ekranu biti na Twitteru ili Redditu i istog trenutka kada se nešto dogoditi okrenuti se virtualnoj osobi pored vas i pitati “Što se to dogodilo?” a ta osoba vam može odgovoriti “Ah, to je poveznica na nešto iz prošle sezone”. Ta mogućnost rasprave u realnom vremenu je nešto potpuno novo.
Je li od početka plan bio smjestiti posljednju sezonu sedam godina nakon Sudden Departurea, poigravajući se time motivima Apokalipse, sedam godina teškoća itd.?
Tom Perrotta: Uvijek nam je sedam godina bilo na umu, ali dugo nismo znali hoće li biti treće sezone. Kad se ta prilika realizirala, činilo se prirodno skočiti u to vrijeme, a već smo postavili presedan vremenskim skokom između prve i druge sezone. Još k tome završetak serije nam koincidira s time da nam se likovi u seriji pitaju je li svršetak svijeta, što je odlična slučajnost.
Damon Lindelof: Premijeru ove sezone započinjemo s Mileritima, sekti koja je nastala u osamnaestom stoljeću i koja je imala ogranak u Australiji, predvođena tipom koji se zvao Thomas Playford i naknadno postala znana kao Adventisti sedmog dana. Što se dogodi kad predvidite kraj svijeta i onda on izostane? Vjerojatno bi mislili da je tu i kraj vašoj religiji. No, to je dio i kršćanstva – pogledajte samo Otkrivenje. Smak svijeta trebao je biti za životnog vijeka ljudi koji su čitali izvorna evanđelja, tako da, kad je svijet ostao tu, morate improvizirati.
Kada ste odlučili da će se treća sezona odvijati u Australiji?
Damon Lindelof: Kao većina najčudesnijih ideja u Leftoversima, počelo je kao šala. Zatim su se ljudi počeli pitati: šalim li se? I na kraju su svi samo prihvatili, da, to će se dogoditi. To je bilo tokom druge sezone. Austin je bio odlično mjesto za provesti drugu sezonu i činilo mi se da će Australija biti odlično mjesto za završiti seriju.
Tom Perrotta: Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim to, kao i našim likovima… ima ona pjesma “Wreckless Erica” koja kaže: tražio sam po cijelom svijetu, oni traže ovdje i ondje, oni traže posvuda i možda će pronaći što traže, možda i ne. No, toliko daleko su morali otići.
Australija sama po sebi ostavlja dojam apokaliptičnosti – je li i to bio faktor pri izboru lokacije?
Lindelof: Vrlo je iskonska i drevna, pomalo se čini kao pomaknuta u vremenu. Jednostavno ima tu nevjerojatnu energiju koja se čini kozmičkom, u nedostatku bolje riječi, energiju vrlo jedinstvenu Australiji. Zanimljivo mi je iz anglo-bijele perspektive da odete tamo i tamo svi pričaju engleski. Pomislite, hej, svi mi izgledaju slično, ali sam JAKO daleko od doma, ne mogu biti dalje. Ako odete u Tokio, znate da ste Netko Drugi. Zavaravajuće je kod Australije da ste jednako Drugi, ali kad pogledate oko sebe izgleda vam kao da ste u San Diegu. I onda se udaljite 45 minuta od grada i vrlo lako možete biti pojedeni – ima nekih 80 milijuna stvari koje vas mogu ubiti.
Perrotta: Australci preziru kad si dopustite da vas nešto ubije.
Sve sezone pune su referenci na lažne proroke, ali ove sezone one se čine posebno značajnima, dok nam se približavala politička apokalipsa. Jeste li imali taj osjećaj dok ste radili na njoj?
Lindelof: Mislim da se riječ prorok odnosi na ideju nekoga tko negdje nekoga uči mudrostima. Kevin nikad nije to htio. Ako je itko analogan Kevinu u američkim predsjedničkim izborima, to je možda Joe Biden, kome su svi govorili “moraš se kandidirati”, a on im odgovarao “ne, ne, radije ne bih”. Volio bih da je itko od scenarista mislio da bi Trump mogao dobiti izbore ili da je postojala mogućnost za više distopijski pogled, ali istina je da smo svi bili prilično optimistični o smjeru u kojem idemo. No, kad je došao osmi studenog, imali smo osjećaj “Iznenadnog odlaska”: sve se promijenilo u roku dva sata. Ja živim u Los Angelesu, gdje su svi većinom liberali. Išao sam na domjenak, bilo je balona i hrane i svi su se smijali, a onda u roku 90 minuta plakali grleći jedni druge. Činilo mi se vrlo leftoverasto. Ne zato što mislim da je bio smak svijeta, već zbog same zamisli da se svijet u trenu može potpuno promijeniti. Svi su znakovi upozorenja bili očiti, ali i oholost isto. Osjećao sam se tako odgovorno. A to je i druga posljedica Odlaska – ta pomisao da sam JA kriv, jer nisam vidio da se to može desiti, jer nisam pokucao na dovoljno vrata, postao sam arogantan i samozadovoljan, prestao sam slušati što je toliko drugih amerikanaca govorilo. Sada imamo ovo razdoblje promišljanja, tuge i ljutnje i svih sličnih osjećaja. Ali nitko od nas nije naslutio da nam se to sprema.
Perrotta: Roman je napisan kao svojevrstan podsjetnik na 9/11, ali i na financijsku krizu 2008. Sada nam se teško sjetiti toga, ali to je bilo zastrašujuće. Imali smo taj osjećaj da će ljudima nestati ušteđevine i da će nastati ekonomski kaos. U isto vrijeme, pojavila se hrpa apokaliptičnih filmova i serija. Čini mi se da, tko god se oporavio od te krize, je imao osjećaj da, hej, nije bilo smaka svijeta – kao što nikad ne bude – i nisu primijetili da je bilo jako puno ljudi za koje to JEST bio smak svijeta. Ono čega smo se bojali, da nam životi nisu više stabilni, da ne možemo uzimati zdravo za gotovo stvari koje do jučer jesmo – veliki broj ljudi u državi tako se osjećao – i to su ljudi koji su izabrali Trumpa. Tako da, u nekom općenitom smislu, serija opisuje okruženje i raspoloženje kakvo je proizvelo i Trumpa, ali mislim da nismo bili svjesni tih ishodišta tema.
Uvijek imamo izliku da su Rusi krivi za sve…
Lindelof: I to isto – Rusija je samo još jedna emocionalna konstrukcija za subverziju krivnje. Jer nitko ne tvrdi da su utjecali na samo glasovanje, ali su bili vrlo uspješni u uveličavanju Hillaryjinih slabosti. Volio bih kad bi mogli reći da postoji neki neoboriv dokaz krivnje, ali na kraju dana, izbori su bili legitimni. Možda su Rusi utjecali na njih, ali ne ništa više od reklame Willa Hortona ili Michaela Dukakisa koji se vozi okolo u tenku. Mailovi koje je Wikileaks otkrio nisu bili lažni.
Perrotta: Ima jedan tip koji sada radi za Trumpovu administraciju, napisao je članak koji se zove “The Flight 93 Election”. U osnovi članak kaže da je naša država Unitedov let 93 koji leti prema zgradi. U tom slučaju, sve što možete je napasti kokpit. Zapravo kaže da je izbor Trumpa kao napadanje kokpita, jedina opcija koju imamo jer u svakom slučaju smo gotovi. Ja se nisam tako osjećao – bio sam prilično sretan s Obaminim godinama – nisam mislio da se zalijećemo u zgradu.
Lindelof: Obama se ne čini zabrinutim, windsurfa tamo negdje. Ženu mi je to naljutilo, kaže “što to radi, gledaj ga kako je sretan?”. Odgovorio sam joj: pod a – zaslužio je; i pod b – meni je to ohrabrujuće. Ako će itko dobiti poziv da požuri prema prvom nuklearnom skloništu, to će biti on. No, on negdje windsurfa.
Treća sezona Leftovers emitira se svakog ponedjeljka u 20:00 na HBO-u, a dostupna je i na HBO GO platformi.
Sjajni pametni momci