Recenzija: Crno-bijeli svijet je lagan, duhovit i zabavan svijet novog vala – serijala.com
Trenutno čitaš
Recenzija: Crno-bijeli svijet je lagan, duhovit i zabavan svijet novog vala

Recenzija: Crno-bijeli svijet je lagan, duhovit i zabavan svijet novog vala

Prošli utorak se film u Kinu Europa vratio malo unatrag i na par sati ono je postalo Kino Balkan, kako je to najavio voditelj Vojo Šiljak prije početka projekcije. U velikoj dvorani kina skupila se hrpa zainteresiranih za premijeru HRT-ove igrane dramske serije Crno-bijeli svijet.

Očekivano, većinom su ovdje bili ljudi stariji od autora ovog teksta, koji su proživjeli te famozne osamdesete u bivšoj državi, vremenu u kojemu se odvija radnja ovog projekta. Ipak, i nekolicinu nas mlađih, koji smo uspjeli naći kakva takva mjesta, u kino su privukli brojni televizijski spotovi i najave.

Svi mi već dugo čekamo jednu tehnički suvremenu domaću televizijsku produkciju, koja ne obećaje samo nekakav slide-show nostalgije, već vlastiti svijet, priču, likove, i što je najbitnije, legitimnu zabavu. Imali smo prilike pogledati čak tri epizode serije koja nam je to čekanje trebala okončati. Sudeći po njima, čekanje se isplatilo.

crno_bijeli_svijet_3

Pilot-epizoda počinje na Staru godinu, ususret 1980-oj. Glavni lik, nestašni novinar Studentskog lista Voljen Kipčić (da, odlično ime, za prijatelje “Kipo”, za nadređene KIPČIĆ!!) kojeg utjelovljuje Filip Riđički, na dopustu je i vraća se kući sa služenja vojnog roka da bi proslavio doček Nove. Njega pak dočekuje Slavko Sobin u simpatičnoj ulozi Đermana Kurtele, fotografa-bonvivana i Kipčićevog najboljeg prijatelja, a zatim oni zajedno “odlaze u noć”.

Od prvih kadrova odmah nam je jasno da će u seriji, osim same priče, veliki fokus biti na detaljima scenografije i kostima, košulja i traperica, uniformama JNA, te autentično uređenim lokacijama po kojima voze neprežaljeni strojevi poput starih Zastava i antiknih modela Volkswagena.

Filip Riđički i Slavko Sobin

Priča se uglavnom vrti oko likova dvije međusobno povezane zagrebačke obitelji. Jelena Miholjević igra majku, Kseniju Kipčić, koja je pronašla novog muža, a tu vijest u pilotu nekako mora prenijeti svojim sinovima – starijem Kipu, te onom mlađem, Žacu (Karlo Maloča). Njih se dvojica na vlastiti način suočavaju s autoritetima, što vojskom, a što roditeljima, te naravno, “ganjaju” vlastiti love interest.
Osim solidne priče i naglaska na što vjernijim scenografskim i inim produkcijskim detaljima, jedna od najjačih karika serije definitivno je njen ansambl. Možda je najviše simpatija i pozitivnih reakcija izazvala Anica Dobra kao bivša beogradska plesačica i sadašnja dandy supruga Jure Kipčića, bivšeg Ksenijinog muža. Sreten Mokrović je ovdje odličan u ulozi Jure, onako starozagrebački uglađenog i uspješnog direktora nekog od onih stereotipnih socijalističkih poduzeća.

Kao što se i najavljivalo, u seriji se pojavljuju i neke od mlađih verzija heroja domaće pop-kulture, poput teen Davora Gobca u pilotu ili samosvjesnog švalera Gorana Bregovića u drugoj epizodi, ali i onih stranih ikona, poput Debbie Harry, koja se onomad vjerojatno doživljavala kao danas Beyonce

crno_bijeli_svijet_2
Također, ima ovdje i nekih urnebesnih cameo uloga suvremenih rokera (Mile Kekin u trećoj epizodi, odličan casting), a treba istaknuti i oficire JNA, koji oduševljavaju svojom slapstick uštogljenošću, te “narodskim humorom” i psovkama. Posebnu pažnju treba obratiti i na brojne mlade debitante sa vrlo dobrim izvedbama u ulogama mlađih likova, poput gore spomenutog Maloče, te Kaje Šišmanović u ulozi njegove punk-rock polusestre.

Sve u svemu, prve tri epizode su i više nego ugodno iznenadile. Dapače, definitivno bih preporučio da popratite početak emitiranja na HRT-u od 2. ožujka, s roditeljima, djedovima i bakama, ali i mlađima, koji će cijeniti ovu zabavu u režiji prokušanih autora Gorana Kulenovića (serija Bitange i princeze, dugometražni Pjevajte nešto ljubavno), te Igora Mirkovića (dokumentarac Sretno dijete).

U svakom slučaju, ovaj produkcijski pothvat zaslužuje svaku pohvalu, a možda će čak i one malo skeptičnije pridobiti svježina i duhovitost serije, u usporedbi s ostatkom trenutnog domaćeg kataloga.

https://www.youtube.com/watch?v=tPOD7CLsgbs

12 komentara
  • Očekivala zabavnu seriju i to i dobila. Da je humor prvoklasni-nije, da su pretjerali s reklamama-jesu, ali i opet ne mogu iskljuciti svoj soft spot i ici kritizirati kada osjecam samo simpatije prema videnom. No, ima jos dosta epizoda pa treba vidjeti kakve ce i one biti.

  • JNA prikazana kao srednjoškolska ekskurzija, krivi lokalni jezik ’80-tih, kriva rasvjeta, glazba iz pogrešna godine (1979 je a glazba je objavljena tek nekoliko godina kasnije). Sranje (bar za sad).

    • JNA nije baš prikazana ispravno. Pogotovo činjenica da se faca frajeriše sa bafama ( oderali bi ga kao mačku da dođe takav ). Komunikacija sa nadređenima nije autentična. Ne znam zbog čega su se uopće petljali sa tom vojskom. Ostatak srednja žalost, ali neka prođe do kraja, možda ima nade.

  • Dosta loša serija, drago mi je da HRT uopce radi serije ali s tih 12 milja koje su ulupane na ovo mediokritetsko ostvarenje su se mogle napraviti 3-4 serije od kojih bi jedna ili dvije možda valjale. Vise srece drugi put

  • i kad smo vec kod detalja, fliper koji se vidi pred kraj trece epizode je Williams Big Guns koji je izasao 1987

  • žao mi je što nisam stigla pogledati druge dvije jer prva je bila ni osrednja. kockasto, trude se ali nema lakoće ni u glumačkim izvedbama, humoru ni priči.

    debbie harry se ni na koji način ne može uspoređivati sa beyonce. to su dva potpuno različita svijeta. iz ne samo današnje perspektive, to je bila umjetnost. tek toliko.

  • vrlo dobra serija. Zabavna je, u nekim trenutcima smjesna i sviđa mi se. Za razliku od nekih domaćih serija Crno-bijeli svijet je odlična serija.

    Bit će zanimljivo sad pratiti gledanost HRT-a naspram Nove i RTL-a, tj. hoće li Game of Thrones, Good Wife, Ray Donovan, Vikinzi i Crno bijeli svijet biti gledaniji od turskih serija i kojekakih sapunjara.

  • pogledala sve četiri.
    prva je bila ogledni primjerak nastavka. jednostavno, fali nešto, živosti. ovako je razvučeno, sporo i dosadno. tri paralelne priče koje se unedogled razvlače, humor prosječan, mlaka limunada, tu i tamo neki detalj nasmije i to je sve. nije da se ne osjeti duh vremena, ali to nije dovoljno, posebno onima koji su ga intenzivno proživjeli.

    ako ide u rang sapunica, onda ljubitelji iamju nešto novo, i domaće. ostali će se zahvaliti, i razočarano, jer ja jesam,odustati. ipak sam od toliko priče, najava i slinog očekivala nešto puno bolje.
    bitange i princeze su bile otkačene, zabavne i drugačije. ovo nije.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861