Prošloga tjedna Apple je napokon predstavio svoj novi servis za streamanje sadržaja, Apple TV+. U streaming ratove proizvođač kompjutera i mobitela ušao je relativno kasno, ali svojim korisnicima ponudio je četiri skupe serije o kojima smo nešto i napisali. Apple TV+ je dostupan u većini razvijenog, ali i nerazvijenog svijeta, ali u Hrvatskoj to nažalost nije slučaj. Kao jedna od dvije države članice EU-a, zajedno s Rumunjskom, domaći korisnici dobili su frišku figu. Tko je za to kriv ne možemo sa sigurnošću reći, ali uvjereni smo da je nekakva kombinacija malog tržišta i birokracije koja je željela svoj dio kolača. Hoće li Apple TV+ u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti biti dostupan i nama jadnicima — ne znamo. Raspitali smo se i kad dobijemo odgovore obavijestit ćemo i vas. No, uz zaobilazni put uspjeli smo pokrenuti servis koji je dostupan na velikoj količini platformi, ali o tome možda ipak nešto kasnije kad i Disney predstavi svoj novi servis.
Što bi bilo da su Sovjeti prvi sletjeli na Mjesec? Pa ako je suditi po For All Mankind (ocjena: 6.5) — gotovo nemjerljiva tragedija. Slijetanje Rusa na Mjesec prikazano je kao kataklizma nestvarnih posljedica koja nisu jasna nikome osim Amerikancima. Baš kao što se to dogodilo u stvarnosti — svijet nije plakao od tuge kad je Neil Armstrong napravio korak na Zemljinom prirodnom satelitu i zato je teško za povjerovati očaju, beznađu i ponoru koji je zadesio junake nove Appleove serije. Iznenađujuća je ta disonanca stvarnih osjećaja svih nas čiji narod nije prvi sletio na Mjesec i ovih imaginarnih likova u seriji. Umjesto slavlja nevjerojatnim dostignućima čovječanstva — Amerikanci padaju u vrtolog depresije što nisu bili prvi.
Sama serija u svoje prve tri epizode djeluje kao prestižna perjanica novonastale platforme, ali rijetko čime zapravo zaslužuje pohvale i epitete. Sve je to tehnički napravljeno pošteno i pravilno, ali nemoguće je vjerovati da su Ron D. Moore i društvo ovako diletantski obavili posao. Prve tri epizode su predugačke (svaka traje više od sat vremena), neuredne, prenatrpane i šlampavo odrađene sa scenarističke strane. Glumačka postava je odlična, podižu mršavi materijal na višu razinu, ali osjećaj je da sve to može dosta bolje. Treća epizoda nešto je bolja od prve dvije koje imaju naizgled potpuno nepovezane sporedne priče koje ne vode nigdje i zato će i ocjena biti nešto bolja nego je to na prvi pogled zasluženo. Ideje postoje, tema je zanimljiva, ali izvedba je aljkava i šeprtljava. Vidjet ćemo što naredni tjedni nose. (dš)
Jennifer Aniston, Reese Witherspoon i Steve Carell u jednoj seriji? I to cijeloj seriji, a ne samo jednoj epizodi? Ovakav pothvat mogu napraviti samo dobro financijski obloženi giganti poput HBO-a koji je za Big Little Lies okupio pozamašan broj filmskih zvijezda, a Apple je upravo svojim The Morning Showom (ocjena: 7.5) već u startu dobro uhvatio korak. Serija s vrlo visokom stopom “odakle tebe znam” pitanja po minuti smještena je na lokaciji jako dobro poznatoj većini okupljenih lica — televizijskom studiju — i to onom popularnog američkog jutarnjeg programa. Služeći kao dramatizacija, ali i satira zbivanja iza kamera, nasmijanih lica i pomno biranih riječi, The Morning Show uspijeva obuhvatiti svu komediju i tragediju takve vrste posla, bez obzira na svoju potresnu premisu optužbi za seksualno zlostavljanje protiv Mitcha Kesslera (Carell), suvoditelja naslovne emisije.
Ali, novi Appleov projekt ne cilja biti samo workplace drama, već u samom pilotu za sebe veže teme seksualnog zlostavljanja, #MeToo pokreta, razbijanja glass ceilinga te rivalstva u televizijskoj industriji, što se do treće epizode već dovoljno pristojno posloži i usmjeri. Aniston kao vodeća Alex Levy samo podsjeća kako je lijepo opet ju vidjeti na televiziji u glavnoj ulozi nakon više od petnaest godina, pogotovo kroz nijanse voljene voditeljice, duboko razočarane radne kolegice i ambiciozne novinarke koja nakon ovog ogromnog skandala spremno preuzima posao u svoje ruke. Ne moram ni spominjati kako je ostatak postave skoro pa jednako fenomenalan, a povremeni monolozi Reese Witherspoon, Jennifer Aniston, Marka Duplassa i ostale ekipe samo pojačavaju dramatičan dojam. The Morning Show ima jako dobre karte u rukama i početnu prednost, no budućnost među publikom mu uvelike ovisi o vještini igranja, kombiniranju izloženih elemenata te naposljetku slanju jasne poruke o problemima kojima se bavi. (mv)
Od svih novih Appleovih serija, nijedna se nije tako agresivno reklamirala kao post-apokaliptična drama See (ocjena: 6) da bi, kao nijedna druga, nakon prvih screenera bila skoro pa univerzalno popljuvana od strane kritičara. No usprkos svojim problemima, See ipak nije potpuna negledljiva katastrofa. Seriju snažno predvodi prepoznatljivi Jason Momoa (Game of Thrones) koji samom svojom pojavom savršeno oslikava surovost, gorostasnost, robusnost i silovitost svog Baba Vossa, vođe planinskoga plemena u distopijskoj budućnosti gdje je virus usmrtio većinu ljudske rase, a ostale oslijepio. Radnja je smještena stoljećima kasnije kad društveno uređenje podsjeća na srednji vijek koji nastanjuju slijepci, dok se priče o vidu i svjetlu smatraju krivovjerjem i kažnjavaju spaljivanjem na lomači. Vrhunska kinematografija i režija samo opravdavaju podnaslov “An Apple Original” koji minimalistički ispliva na početku svake epizode, a priroda ispunjena zimzelenim šumama i potocima je poseban lik u seriji.
No, ono što See ne uspijeva je opravdati svoju jedinstvenu premisu jer se svaki čin u seriji čini besmislen jer… pa svi u seriji su slijepi. Čemu održavanje ceremonija u punoj opremi, čemu izrada frizura, čemu stavljanje borbenih boja na lice uoči bitke? Čemu sve to kad to nitko neće vidjeti? Iako su borbe u maniri Daredevila najuzbudljivije u svakoj od tri dostupne epizode, čine se samo pretjerano i nepotrebno brutalne, dok je brzina razvoja događaja često nerealistično brza iz već spomenutih razloga. Ono što priču čini nešto zanimljivijom je rođenje blizanaca Kofuna i Haniwe koji zbog svog jedinstvenog porijekla imaju sposobnost vida te okrutnoj kraljici Kane (Sylvia Hoeks) postaju trn u oku. Scene u rezidenciji kraljice (što je zapravo propala hidroelektrana) u samom početku postavljaju Kane kao odličnog glavnog zlikovca po uzoru na Cersei, da bi se s vremenom činile sve besmislenije i totalno out of place, pogotovo kad započne svoju neobičnu vrstu… molitve. U konačnici, See će vas vizualno oboriti s nogu te uglavnom pronaći svoju publiku u ljubiteljima Vikinga, Game of Thronesa pa čak i The 100, no jedino ako zažmirite (too soon?) na podosta nelogičnosti koje serija servira iz epizode u epizodu. (mv)
Jedina polusatna serija od četiri razvikana novaka na Appleovom servisu — Dickinson (ocjena: 6) — jedina je koja i pokušava imati osobnost i nekakav šarm. Ova bizarna crna komedija prati Emily Dickinson (Hailee Steinfield) kroz njene dvadesete godine sredinom devetnaestog stoljeća u rodnom Amherstu, u Massachusettsu. Sama serija otvara šačicom činjenicama o pjesnikinji koju su sugrađani smatrali ekscentričnom i koja je, prema svim zapisima, većinu života provela izolirano.
Steinfeld i društvo igraju povijesne likove modernim senzibilitetom i rječnikom i iako simpatično isprva — cijeli koncept postaje naporan kad počne svirati i šesnaesta moderna pjesma iz tjedne Spotifyjeve playliste. Neobičan eksperiment o neobičnoj osobi sa sjajnom Hailee Steinfeld u glavnoj ulozi, ali Dickinson više iscrpljuje nego zabavlja. Nekoliko je zanimljivih zamisli i tema, ali radnju iznad vode isključivo održava rutiniranost iskusne starije glumačke postave. Kao pokušaj je zadovoljavajuće, ali izvedbom fušerski brzopleto. Siguran sam da će svoju publiku pronaći, no ovo je serija koju ćete vrlo brzo pogledati, ali i zaboraviti. (dš)
