Prošloga tjedna Apple je napokon predstavio svoj novi servis za streamanje sadržaja, Apple TV+. U streaming ratove proizvođač kompjutera i mobitela ušao je relativno kasno, ali svojim korisnicima ponudio je četiri skupe serije o kojima smo nešto i napisali. Apple TV+ je dostupan u većini razvijenog, ali i nerazvijenog svijeta, ali u Hrvatskoj to nažalost nije slučaj. Kao jedna od dvije države članice EU-a, zajedno s Rumunjskom, domaći korisnici dobili su frišku figu. Tko je za to kriv ne možemo sa sigurnošću reći, ali uvjereni smo da je nekakva kombinacija malog tržišta i birokracije koja je željela svoj dio kolača. Hoće li Apple TV+ u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti biti dostupan i nama jadnicima — ne znamo. Raspitali smo se i kad dobijemo odgovore obavijestit ćemo i vas. No, uz zaobilazni put uspjeli smo pokrenuti servis koji je dostupan na velikoj količini platformi, ali o tome možda ipak nešto kasnije kad i Disney predstavi svoj novi servis.
Što bi bilo da su Sovjeti prvi sletjeli na Mjesec? Pa ako je suditi po For All Mankind (ocjena: 6.5) — gotovo nemjerljiva tragedija. Slijetanje Rusa na Mjesec prikazano je kao kataklizma nestvarnih posljedica koja nisu jasna nikome osim Amerikancima. Baš kao što se to dogodilo u stvarnosti — svijet nije plakao od tuge kad je Neil Armstrong napravio korak na Zemljinom prirodnom satelitu i zato je teško za povjerovati očaju, beznađu i ponoru koji je zadesio junake nove Appleove serije. Iznenađujuća je ta disonanca stvarnih osjećaja svih nas čiji narod nije prvi sletio na Mjesec i ovih imaginarnih likova u seriji. Umjesto slavlja nevjerojatnim dostignućima čovječanstva — Amerikanci padaju u vrtolog depresije što nisu bili prvi.
Sama serija u svoje prve tri epizode djeluje kao prestižna perjanica novonastale platforme, ali rijetko čime zapravo zaslužuje pohvale i epitete. Sve je to tehnički napravljeno pošteno i pravilno, ali nemoguće je vjerovati da su Ron D. Moore i društvo ovako diletantski obavili posao. Prve tri epizode su predugačke (svaka traje više od sat vremena), neuredne, prenatrpane i šlampavo odrađene sa scenarističke strane. Glumačka postava je odlična, podižu mršavi materijal na višu razinu, ali osjećaj je da sve to može dosta bolje. Treća epizoda nešto je bolja od prve dvije koje imaju naizgled potpuno nepovezane sporedne priče koje ne vode nigdje i zato će i ocjena biti nešto bolja nego je to na prvi pogled zasluženo. Ideje postoje, tema je zanimljiva, ali izvedba je aljkava i šeprtljava. Vidjet ćemo što naredni tjedni nose. (dš)
Jennifer Aniston, Reese Witherspoon i Steve Carell u jednoj seriji? I to cijeloj seriji, a ne samo jednoj epizodi? Ovakav pothvat mogu napraviti samo dobro financijski obloženi giganti poput HBO-a koji je za Big Little Lies okupio pozamašan broj filmskih zvijezda, a Apple je upravo svojim The Morning Showom (ocjena: 7.5) već u startu dobro uhvatio korak. Serija s vrlo visokom stopom “odakle tebe znam” pitanja po minuti smještena je na lokaciji jako dobro poznatoj većini okupljenih lica — televizijskom studiju — i to onom popularnog američkog jutarnjeg programa. Služeći kao dramatizacija, ali i satira zbivanja iza kamera, nasmijanih lica i pomno biranih riječi, The Morning Show uspijeva obuhvatiti svu komediju i tragediju takve vrste posla, bez obzira na svoju potresnu premisu optužbi za seksualno zlostavljanje protiv Mitcha Kesslera (Carell), suvoditelja naslovne emisije.
Ali, novi Appleov projekt ne cilja biti samo workplace drama, već u samom pilotu za sebe veže teme seksualnog zlostavljanja, #MeToo pokreta, razbijanja glass ceilinga te rivalstva u televizijskoj industriji, što se do treće epizode već dovoljno pristojno posloži i usmjeri. Aniston kao vodeća Alex Levy samo podsjeća kako je lijepo opet ju vidjeti na televiziji u glavnoj ulozi nakon više od petnaest godina, pogotovo kroz nijanse voljene voditeljice, duboko razočarane radne kolegice i ambiciozne novinarke koja nakon ovog ogromnog skandala spremno preuzima posao u svoje ruke. Ne moram ni spominjati kako je ostatak postave skoro pa jednako fenomenalan, a povremeni monolozi Reese Witherspoon, Jennifer Aniston, Marka Duplassa i ostale ekipe samo pojačavaju dramatičan dojam. The Morning Show ima jako dobre karte u rukama i početnu prednost, no budućnost među publikom mu uvelike ovisi o vještini igranja, kombiniranju izloženih elemenata te naposljetku slanju jasne poruke o problemima kojima se bavi. (mv)
Od svih novih Appleovih serija, nijedna se nije tako agresivno reklamirala kao post-apokaliptična drama See (ocjena: 6) da bi, kao nijedna druga, nakon prvih screenera bila skoro pa univerzalno popljuvana od strane kritičara. No usprkos svojim problemima, See ipak nije potpuna negledljiva katastrofa. Seriju snažno predvodi prepoznatljivi Jason Momoa (Game of Thrones) koji samom svojom pojavom savršeno oslikava surovost, gorostasnost, robusnost i silovitost svog Baba Vossa, vođe planinskoga plemena u distopijskoj budućnosti gdje je virus usmrtio većinu ljudske rase, a ostale oslijepio. Radnja je smještena stoljećima kasnije kad društveno uređenje podsjeća na srednji vijek koji nastanjuju slijepci, dok se priče o vidu i svjetlu smatraju krivovjerjem i kažnjavaju spaljivanjem na lomači. Vrhunska kinematografija i režija samo opravdavaju podnaslov “An Apple Original” koji minimalistički ispliva na početku svake epizode, a priroda ispunjena zimzelenim šumama i potocima je poseban lik u seriji.
No, ono što See ne uspijeva je opravdati svoju jedinstvenu premisu jer se svaki čin u seriji čini besmislen jer… pa svi u seriji su slijepi. Čemu održavanje ceremonija u punoj opremi, čemu izrada frizura, čemu stavljanje borbenih boja na lice uoči bitke? Čemu sve to kad to nitko neće vidjeti? Iako su borbe u maniri Daredevila najuzbudljivije u svakoj od tri dostupne epizode, čine se samo pretjerano i nepotrebno brutalne, dok je brzina razvoja događaja često nerealistično brza iz već spomenutih razloga. Ono što priču čini nešto zanimljivijom je rođenje blizanaca Kofuna i Haniwe koji zbog svog jedinstvenog porijekla imaju sposobnost vida te okrutnoj kraljici Kane (Sylvia Hoeks) postaju trn u oku. Scene u rezidenciji kraljice (što je zapravo propala hidroelektrana) u samom početku postavljaju Kane kao odličnog glavnog zlikovca po uzoru na Cersei, da bi se s vremenom činile sve besmislenije i totalno out of place, pogotovo kad započne svoju neobičnu vrstu… molitve. U konačnici, See će vas vizualno oboriti s nogu te uglavnom pronaći svoju publiku u ljubiteljima Vikinga, Game of Thronesa pa čak i The 100, no jedino ako zažmirite (too soon?) na podosta nelogičnosti koje serija servira iz epizode u epizodu. (mv)
Jedina polusatna serija od četiri razvikana novaka na Appleovom servisu — Dickinson (ocjena: 6) — jedina je koja i pokušava imati osobnost i nekakav šarm. Ova bizarna crna komedija prati Emily Dickinson (Hailee Steinfield) kroz njene dvadesete godine sredinom devetnaestog stoljeća u rodnom Amherstu, u Massachusettsu. Sama serija otvara šačicom činjenicama o pjesnikinji koju su sugrađani smatrali ekscentričnom i koja je, prema svim zapisima, većinu života provela izolirano.
Steinfeld i društvo igraju povijesne likove modernim senzibilitetom i rječnikom i iako simpatično isprva — cijeli koncept postaje naporan kad počne svirati i šesnaesta moderna pjesma iz tjedne Spotifyjeve playliste. Neobičan eksperiment o neobičnoj osobi sa sjajnom Hailee Steinfeld u glavnoj ulozi, ali Dickinson više iscrpljuje nego zabavlja. Nekoliko je zanimljivih zamisli i tema, ali radnju iznad vode isključivo održava rutiniranost iskusne starije glumačke postave. Kao pokušaj je zadovoljavajuće, ali izvedbom fušerski brzopleto. Siguran sam da će svoju publiku pronaći, no ovo je serija koju ćete vrlo brzo pogledati, ali i zaboraviti. (dš)
Vidim dosta hejta prema ovoj apple skalameriji, ne konkretno ovde, vec uopste na internetu. Men’ se bogme dopalo. Osim naravno For All Mankind sapunice. Ne znam kako ce ici dalje ali ovo sto smo do sada videli je tuzno. Ajde da razumem ovog astronauta kome su oduzeli prilku da prvi sleti gore iako je bio na korak od toga, ali da citava Amerika kolektivno place je bolesno. O generalno mi se glumacki peeformans ne dopada.
See takodje ima glupav zaplet ali ipak izgleda malo bolje. Me svidja mi se sto se do trece epizode pretvorio u obiteljsku dramu sa svim tajnama i glupostima ali dobro. Dovoljno je intrigantno da nastavim sa avanturom.
Idemo dalje. Dickinson, o Boze kakva sjajna stvar. Gledao sam ovu malu Hejli u Bumblebee-u, bila mi je dosta problematicna, ali ovde nije tako. Ovde je sjajna. I sama serija je uvrnuta, zabavna, brza, emotivna i laka za gledanje. Privuce te lako. Sjajni likovi.
I na kraju, najbolja za sada The Morning Show. Anistonka je neverovatna i kao sto ste napisali, drago mi je da je ponovo na televiziji. Ona i Reese Witherspoon odlicno funkcionisu zajedno. I nekako mi je serija realna, bez obzira na to sto reporterka sa ulice dobija dream job tek tako, serija ima tu notu svakodnevnice. Nedostaje da i jos neki likovi budu bolji i da se serija ne vrti oko dve osobe kako bi ovo postalo jos bolje.
Uglavnom, svidja mi se ovaj appleov pokusaj jer je uvrnuto i pokusavaju da nam pruze nesto novo. Nije ono klasicno evo vam policajsku dramu, evo vam advokatsku, evo jedan sf i evo jedna komedija. Ponudili su drugaciji pristup i to cenim. Nadam se da ce tako i nastaviti.
Izgleda da sam jedan od rijetkih kojima se Dickinson nije baš svidjela, heh. Hailee je odlična, meni još od True Grita, a i taj Bumblebee je dosta bolji nego što ima ikakvo pravo biti. Solidan popcorn film.
Što se samih serija tiče… nije to loše, ali previše je osrednje. Jako me zanima kad će predstaviti neku baš odličnu seriju.
“Čemu održavanje ceremonija u punoj opremi, čemu izrada frizura, čemu stavljanje borbenih boja na lice uoči bitke? Čemu sve to kad to nitko neće vidjeti?”
Pogledao sam jučer pilot i ne mogu se složiti s gore navedenim tvrdnjama. Kritičar u potpunosti ignorira preostale osjete slijepih osoba, komentari su mu po tom pitanju površni iz dva razloga. Prvi je , kao što sam već spomenuo činjenica da slijepe osobe itekako osjećaju slojeve odjeće i teksture materijala pa je zapravo snishodljivo pretpostaviti da nisu u stanju imati potrebu ukrasiti se za specifične obrede u kojima se također fizički međusobno postavljaju u određenim suodnosima koji su preciznije geometrijski definirani kod negativaca u kraljičinom hramu jer se nalaze u industrijsko preciznoj arhitekturi koja im sugerira takvo ceremonijalan raspored pri obredima. Vatra je tu nama kao gledateljima vizualno zanimljiva ali oni je doživljavaju kao toplinu koja je postavljena i kao barijera između hijerarhijski viših i nižih članova dvorca. Nešto slično u vezi arhitekture se vidi i kod izgradnje sela pozitivaca – kolibe se oslanjaju jedna na drugu prateći pravilnu liniju jer im je to olakšalo samu gradnju i kasnije snalaženje u prostoru (koje je puno raspršenije u kretanju van samog sela, kad su u prirodi) ali nama gledateljima takva gradnja koliba subliminalno potcrtava odnos među seljanima – oslanjaju se jedni na druge, skladno nadograđuju krećući se oprezno kroz svijet. Nadalje, odjeća je upravo puna sitnih detalja kako bi svojom taktilnošću slijepcima kompenzirala nedostatak svoje vidljivosti.
U jednoj sceni u pilotu, tik prije no što započne borba, jedna od seljanki pomiriše prljavštinu zemlje koju je nanijela na lice. Tu je odgovor zašto stavljaju ratničke boje. Ne da zastraše protivnika nego da se sjedine sa teritorijem za koji ratuju. Nitko ne vidi tragove na licu ali svi osjećaju miris tragova.
Druga stvar je u tome da jednostavno treba prihvatiti filmski jezik, unutarnju logiku pojedinog filma ili serije. Gledatelj bi se uvijek mogao hvatati za glavu oko toga zašto likovi misle da ih osoba koja je netom izašla iz sobe ne čuje kako raspravljaju iza zatvorenih vrata, zašto se bjegunci tako brzo vrate iz skrovišta na čistinu kada su progonitelji tek nedavno otišli iza ugla i slično. Sve je to filmski legitimno jer filmski jezik tek djelomično odražava stvarni život. Ili na primjer, zašto se u originalnoj Planeti majmuna Charlton Heston ne zapita otkud to da majmuni govore engleskim jezikom. Trebao mu je tek kip slobode sa skuži stvari pa je valjda jedan rijetki kreten od astronauta? Gledatelj prihvaća tu nelogičnost jer ga film obuzme svojom unutarnjom logikom koja u stvarnom svijetu ne funkcionira.
Poanta je da zna biti smiješno kad ljudi u filmskim kritikama barataju argumentima tipa – “Pa ja bih tu scenu napravio tako i tako jer to je moje životno iskustvo u tim situacijama.”, ne uvažavajući činjenicu da se tu radi o sasvim drugom setu pravila koja se ne smiju niti previše približiti a niti udaljiti od stvarnih međuljudskih odnosa i situacija. Fino je to balansiranje koje, barem sudeći po pilotu, ova serija uspijeva zadovoljavajuće održavati.
Usput, zaboravili ste spomenuti da je navedena serija prilično inspirirana kratkom pričom “The Country of the Blind” H. G. Wellsa.
Čak i nakon malo dubljeg razmišljanja o svijetu predstavljenom u seriji, kako je razrađen od pisma do arhitekture, sama priča me nije baš pretjerano dojmila. See nije uopće loš, ali nije mi se svidio način na koji su neke stvari napravljene i kojim tempom su odrađene, pa je za mene serija u prve tri epizode stalno skakala između akcije i dosade. A možda je to zato što baš i ne volim takav žanr i razdoblje u serijama pa je i to igralo ulogu u recenziji.
see mi je razočaranje. likovi su uglavnom dosadni, priča dosadna – polako se pretvara u sapunicu. ostalo je fantastično. očito je previše vremena , novca i energije utrošeno na vizualni identitet i osmišljavanje svijeta pa je scenarij patio. ovom projektu fali još nekoliko godina razrađivanja. šteta za propuštenu priliku (npr. vrlo brzo, prebrzo dobijemo likove koji vide, a ubijeni su njihove verzije šamana koji se pojavljuju u prvoj epizodi neposredno pred borbu).
Nažalost, moram se složiti s Andjelom, See je sve lošiji iz epizode u epizodu. Šteta!
Bacila sam oko samo na Dickinson i apsolutno se ne slažem s Dariom, meni je super zabavna, solidnih… 7.5 do 8 (u zadnje vrijeme sam možda prevelikodušna s ocjenama, cijela Serijala ljestvica se poremetila!) Od ostalih me jedino još See zanima (dobrim dijelom i radi komentara od M), žao mi je što For All Mankind ispada osrednji, od Moorea sam očekivala više, ali ajde, možda dam šansu. I da, veliki pozdrav komentatoru M i puno hvala na čitanju od fana! <3
Pozdrav!
Zanimljivo!
Mjesec dana poslije: For All Mankind je poslije par epizoda lutanja postao dobar a trenutno je, u devetoj epizodi, poprilično uzbudljiv. See je postepeno kretao u loše i zatim je sezona naprasno završila s neobećavajućim narativom za nastavak serije. The Morning Show je gledljiv ali nikako da opravda razlog svojeg postojanja, nikako da “prebaci u višu brzinu”.