Igrali smo novi Black Mirror i imamo kratki foto esej o njemu

Umjesto pete sezone Charlie Brooker i Annabel Jones odlučili su se podariti nam film za kraj godine. Ali ne bilo kakav film. Po prvi put na svojoj platformi, bar u live-action formatu koliko nam je poznato, Netflix je odlučio dati mogućnost izbora svojim korisnicima. Pisali smo o tome i ranije, ali da ponovimo.

Sličan koncept već je predstavljen u dječjoj seriji, Puss in Boots — gdje su gledatelji mogli odabrati hoće li se mačak boriti s Bogom ili s drvetom. Bez obzira što sam gledatelj odabere — moći će se vratiti na račvanje i odlučiti se za drugi odabir te vidjeti kako se epizoda odvija u njemu. Interaktivne emisije već su dio Netflixovog kataloga, a možete ih raspoznati po bijelo-crvenom kontroleru u desnom gornjem kutu na thumbnailovima unutar korisničkog sučelja.

Zanimljivu priču o nastanku ovog specijala možete pročitati na Varietyju gdje Brooker i Jones detaljno prepričavaju kako je do Bandersnatcha i došlo.

Black Mirror: Bandersnatch je priča o Stefanu Butleru (Fionn Whitehead), mladom programeru koji pokušava napraviti naslovnu videoigru. Radnja se odvija 1984. u Engleskoj, a Stefanu u njegovom naumu pomažu otac (Craig Parkinson) te jedan od iskusnijih i poznatih programera videoigara, Colin Ritman (Will Poulter).

Bandersnatch ima više od pet sati materijala, a navodno i više od bilijun permutacija. Kako smo mi “odigrali” Bandersnatch probat ćemo opisati u skraćenom eseju ispod.

Bandersnatch nije moguće gledati i odigrati na nekim platformama poput Chromecasta i Apple TV-a. Mi smo igrali na PS4 kojem se prije svakog odabira počeo tresti kontroler. Prije samog filma Netflix vas upoznaje sa sučeljem koje se svodi na dva odabira. Deset sekundi imate prije negoli odaberete, a ako to ne učinite — film će sam odabrati highlightani odabir. Slijede spojleri.

Početni odabiri su trivijalni. Prva stvar koju birate je koji doručak želite jesti ili koji pjesmu hoćete pustiti na svojim slušalicama.

Nismo baš sigurni koliko utječu ovi početni odabiri na samu radnju, ali prvi važniji odabir je onaj u kojem birate želite li uopće raditi samu igru.

Nakon što smo odabrali da želimo započeti rad na igri — eto prvih problema. Na kraju godine naša igra je popljuvana i sve se vraća na početak. Colin nam je potvrdio da smo odabrali krivo. U redu Coline, nećemo prihvatiti ponudu ovaj put.

Spirala depresije izrade videoigre kod kuće dovodi Stefana do psihijatrice koja mu daje lijekove koje smo kasnije bacili u smeće.

Sreli smo Colina. Colin daje Stefanu LSD i nakon što smo prvo bacili sebe s balkona — ipak odabiremo baciti Colina s balkona kojeg pad s desetog kata… pa ubija ga. Ne znamo točno što smo mislili da će se dogoditi.

Nakon još ponešto naoko trivijalnih odabira — dolazimo do vjerojatno najzanimljivijeg račvanja u filmu. Stefanov kompjuter je popizdio i imate mu mogućnost javiti da vi kao gledatelj upravljate njime. Slijedi potpuno suludi niz interakcija u kojem mi kao gledatelji javljamo Stefanu da ga gledamo na Netflixu i da upravljamo njegovim postupcima. Stefan ne razumije što je Netflix nakon što mu objašnjavamo da je to zabavna streaming platforma.

Šaljemo Stefana kod psihijatrice kojoj objašnjava da ništa nije stvarno i da mi upravljamo njime iz 21. stoljeća. Psihijatrica ne puši to objašnjenje i zajedljivo govori Stefanu da je to istina da bi sve ovo bilo zanimljivije od onoga što se upravo događa. Imamo odabir “želite li učiniti ovo zanimljivim?”. Odabir je “yeah” i “fuck yeah”. Odabiremo drugi, jasno. Slijedi najluđi dio filma u kojem se šaketamo s psihijatricom i udaramo vlastitog oca u jaja. Odvode nas negdje i film tehnički (valjda) završava jer možemo birati gledanje odjavne špice i povratak na ranije račvanje priče. Odabiremo ipak ranije račvanje.

Nakon drugog račvanja ubijamo vlastitog oca, zakopavamo ga u dvorište u kojem ga iskopava pas, a Stefan završava u zatvoru. Sve skupa je trajalo nešto više od sat vremena, ali vratit ćemo se još nekoliko puta na ovaj šašavi konceptualni projekt koji je u redu kao “one off”, ali ne i nešto što želimo u većim količinama.