Fringe 2×09: Snakehead

Epizoda je počela standardno, freak meatom, sličnom već viđenim – parazitom koji izlazi ljudima na usta. Prigodno odurno. Čak i razočaravajuće. No, već nakon špice, slučaj je postao puno zanimljiviji – sa još dvadeset i sedam mrtvih tjelesa kojima lignjoliki paraziti vire iz usta. Walter je bio jednako oduševljen njima i simpatično neobziran na Peterovo gađenje što ih je morao dirati.

Otkud ti mrtvi ljudi? Kao i onaj u teaseru, oni su ilegalni kineski imigranti, koji švercerima sami po sebi nisu bili dovoljno zanimljivi, pa su ih iskoristili kao domaćine za lignjune. Sve osim jedne žene koja nije popila “lijek protiv morske bolesti”. Njena obitelj stiže na drugom brodu, što je odmah Oliviju dodatno zainteresiralo za slučaj. Imam neki osjećaj da će u jednom trenu postati jako bitno što ona pada na žene i djecu u nevolji.

Fringeovci otkriju kako žlijezde lignjuna povećavaju imunitet, te ih trag s jedne strane vodi do žene koja plaća masan novac za liječenje sina sa nekom bolesti imunog sustava, a s druge strane do herbalista u kineskoj četvrti koji vadi parazite iz zaraženih ljudi. Na kraju ih naravno, uspješno pronađu, no, ništa konkretno ne saznamo o pozadini švercanja i mutacija (za promjenu, ne radi se o Massive Dynamicu). Proceduralno, prilično standardno i očekivano degutantno.

No, epizoda je prije svega bila o obitelji, i odnosima roditelj / dijete kroz nekoliko paralela. I odličnim karakternim momentima i interakcijama. Bila je to jedna od onih epizoda u kojima uvidite (bar sam ja u ovom slučaju) koliko su fino i gotovo nezapaženo svi glavni likovi “sjeli” u svoje pozicije. Duo Peter i Olivia koji se lijepo nadopunjuje i čiji bi opis pomalo hladne FBI agentice sa srcem i street-smart lika tipa sa vezama s podzemljem možda zvučao kao glupa floskula, funkcionira baš onako kako bi trebao i da se odlično nadopunjuju. Shvatio sam ovom epizodom i da Petera već dugo ne zovem Pacey, a mislim da to dovoljno govori samo za sebe.

Naposlijetku, Astrid i Walter. Dugo već pričam kako o Astrid ne znamo gotovo ništa i kako je samo kulisa za odbijanje Walterovih one-linera i ekscentričnih poteza. Istina je da još uvijek nije dobila dovoljno prostora, no kroz njihovu šetnju kroz kinesku četvrt, Walterovu zabrinutost za nju i kasniji dirljiv moment u labosu pokazali su nam bez puno priče i grandioznosti nama kao i Walteru da nam je do nje stalo. Ili barem da je bitna za Waltera na većoj razini od samo kulise.

Walter na svom putu nezavisnosti i John Noble koji je (treba li to uopće reći) opet izrulao svojom izvedbom jednostavno su užitak za gledanje.

Nije bilo ovaj put nekih naznaka velikih arcova i pozadinskih događanja koja se obično pojave u epilogu, to se vjerojatno čuva za sljedeću epizodu, zadnju prije kraće pauze (jer znamo kako nas Fringe voli ostaviti sa čeljustima na podu zadnjom epizodom prije neke pauze), no kao zasebna epizoda, standardno zanimljivo i korektno odrađeno u svim segmentima.

• Odlično je izmontirano paralelno Walterovo i Cheovo paralelno seciranje lignjuna
• Bezvezni detaljčić: Zgrada iz Boston Legala vidjela se u odrazu na staklima FBI-evog nebodera
• Zašto se svaki put ostatak ekipe čudi kad Peter pokaže kako zna kantonski, detalje o trijadama ili tisuću sličnih bizarnih stvari (pogotovo vezanih uz podzemlje) u drugim epizodama. Pogotovo nakon ovoliko vremena.
• “Walter, you are NOT smoking this thing”
• Odličan fake-out sa Walterom i Astrid – bio sam siguran da su Waltera zarobili