Serijalin retrovizor: The Sopranos 4×09 – Whoever Did This – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 4×09 – Whoever Did This

Serijalin retrovizor: The Sopranos 4×09 – Whoever Did This

Suptilno nas je Ana potaknula na razmišljanje o Ralphu i suosjećanju sa situacijom koja ga je vjerojatno dovela do toga da je sjebani sociopat, da bi u ovoj epizodi dalje istražili njegovu ranjivu stranu. Epizodi koja je Joeu Pantolianu zasluženo donijela Emmyja, s pravom postavljena među vrhunce serije i na kraju bila posljednja u kojoj se pojavio u glavnoj ulozi.

4×09 Whoever Did This

Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 10.11.2002

Uvijek se dobro sjetiti, a ova epizoda nam daje i dovoljno materijala za to, da je i protagonist serije isto tako nasilni sociopat. Samo što nam promatranjem zbivanja iz njegovog gledišta to suosjećanje dolazi nekako prirodnije. Iako, na kraju krajeva, sam Chase nije razumio tu empatiju prema Tonyju i od ove sezone pogotovo, samo niže nedjela i podcrtava mu loše osobine.

Ralphov sin – ako se ne varam, ovdje prvi put spomenut – nastrada dok se igrao lukom i strijelom s prijateljem. Slično kao što je Ralph prošle sezone ozlijedio Georgieja dok je glumio Gladijatora, Justina je igranje Aragorna dovelo na rub sudbine da cijeli život ostane biljka. Izvrsno je kako se ozbiljnost situacije vidi na svim licima koja posjećuju Ralpha u bolnici, a tenzije u svakom njegovom pogledu prema klincu koji mu je ozlijedio sina, koje naravno, eksplodiraju. No, ne bi li svatko bio iracionalan da se slično dogodi njegovom sinu? I ljudski je suosjećati čak i sa najgorom osobom u tako teškoj situaciji, razviti simpatije prema samom vragu. Jedan od najljepših podtekstova epizode (koji ne bih primijetio da nije opisan na wikipediji) je upravo kako se u dijalozima referencira Sympathy for the Devil: kada Ralph pruža ruku kirurginji i kaže “Please allow me to introduce myself” i otac Intintola njemu “Were you there when Jesus Christ had his moment of doubt and pain”.

Paulie je jedina osoba koja ostaje kivna na Ralphieja – opet, razumljivo, nakon što je prank callao njegovu mamu – što je bilo presmiješno.

No, kako mu Tony objasni, osjećaji su nebitni, jer ovo što oni rade je posao, objektivno je Ralph odličan radnik, a za ponašanje prema drugima u tom poslu postoje čvrsta pravila.

Koja će, naravno, sam Tony uskoro prekršiti na najbrutalniji mogući način. Sjećate se kako je izbio problem kada je prošle sezone samo udario Ralpha nakon što je ovaj ubio Tracee? Teško mi je sada reći jesam li očekivao takav rasplet kada sam prvi put gledao, ali napetost je ključala čim je Tony pokucao Ralphu na vrata da mu kaže da je Pie-O-My morala biti uspavana nakon požara u stajama; a nakon što je prvi udarac pao i tava s jajima poletjela, bilo je jasno da to može završiti samo Ralphovom smrću. Kojoj je Pie-O-My bila samo povod, okidač Tonyjevog bijesa koji je ključao barem od Traceeinog ubojstva i kojoj je na neki način Pie bila surogat (“she was a beautiful creature”). Ono čega se sjećam je da mi se pri prvom gledanju ta njihova nezgrapna, neuredna, naturalistička borba činila beskonačno dugom – na najbolji mogući način – no, niti jednim ponovnim gledanjem ne gubi na svojoj brutalnoj fascinantnosti.

Velik dio napetosti tog njihovog hrvanja leži zato, osim u odlično postavljenoj sceni, u pitanju koje čitavim njenim trajanjem visi u zraku: što sad? Tonyjeva jedina opcija je cijelu stvar zataškati, što ipak ne može sam pa u pomoć poziva osobu kojoj može najviše vjerovati – svojoj budućoj desnoj ruci, Chrisu. Koji je pak, upravo uzeo šut heroina.

Pročitaj još

Imperioli je odlično izveo tu nadrogiranost, svojim nespretnim pokretima i tupim pogledima, dodajući humorističnost karakterističnu Sopranosima u scene komadanja Ralphovog trupla (s vrhuncem u sada slavnom skidanju perike). No, čak i u tom stanju i čak i uz povlađivanje Tonyjevoj verziji priče (“tako sam ga našao”), jasno mu je što se dogodilo. Ili će postati s vremenom. Indikativno je za sve njihove osobnosti kako, što se rješavanje Ralphovih ostataka približava kraju, prepiranje Tonyja i Chrisa postaje sve više nonšalantno, dok će jedan tuš i dobar spavanac gotovo izbrisati sve što se dogodilo, pa čak i slika Tracee na ogledalu samo je kratak podsjetnik na duhove prošlosti koje će svjetlost novog dana zasjeniti.

Zasjeniti se samo na kratko mogu sebičnost i sitničavost koje su konstante svih likova, a iskrena ljubav i brižnost samo rijetko provire; nekad zbog tragičnih okolnosti, a nekad zbog refleksije na vlastitu situaciju – kao u fantastičnoj, čak i najdražoj mi sceni u epizodi s Tonyjem, AJ-em i Carmelom za doručkom, gdje su romane ispisali svojim postupcima u toj kratkoj, beskonačno dirljivoj sceni.

Kao da je u svojoj potpuno odvojenoj epizodi, Juniorova je priča o glumljenju Alzheimera nakon što je pao po devet, ne, sedam stepenica kada ga je slučajno novinarska ekipa udarila mikrofonom. Scena, kao i veći dio ostatka te minijature, humoristična je do svog samog kraja, kada nejasno ostaje je li Juniorova izgubljenost bila samo vrlo dobra gluma za FBI-evce koji ga promatraju iz auta ili nagovještaj stvarnog početka njegovog mentalnog propadanja.

Nejasno je na kraju i je li Ralph stvarno kriv za požar u stajama – što mislite? I ima li neke simbolike u Piejinoj prijateljici kozi?

3 komentara
  • Zanimljivo je kako Sopranosi imaju onako dva vrhunca radnje kao sto imaju i neke druge serije koje gledamo danas. Sad, oko devete epizode i onda u finalu :)

    Iskreno, nije mi zao Ralpha. Kao sto sam rekao u komentaru na prethodnu epizodu, nikad mi se nije svidio jer je usporedno s recimo Tonyjem bio puno lošiji, odnosno odvratniji lik. Ne bih rekao da je douchebag, ali da je jedan od onih ljudi koji cini grozne stvari, uzivaju u njima malo previse i izvuku se s tim. Zato, nisam bas siguran da li je ili nije Ralph stvarno zapalio staje, ali za sve ostalo sto je napravio tijekom serije, mislim da je dobio sto je zasluzio!
    Mozda vise mislim da on nije odgovaran za pozar jer je ipak volio tog konja vise nego neke druge ljude prema kojima je bio odvratno bezobrazan (npr Ro). I mislim da je ovaj dio ranjavanju njegovog sina pokusaj autora da razvije barem neko suosjecanje s tim likom prije nego sto zavrsi mrtav. Meni je iskreno vise bilo zao svih ostalih, a Ralph mi je mozda bio medju zadnjima:P

    Takodjer, sam cin ubojstva je vrlo slikovit. Nije onako da ima stotine efekata i pokreta kamerom vec jasno prikazuje da je liku dosao kraj. Tony mozda isprva nije zelio da ga ubije, ali kako je tijekom razgovora sve vise i vise otkrivao svoju glupost i idiotizam, Ralph je mogao i ocekivati takvu reakciju.

    Mozda malo bezosjecajan komentar, ali mi je drago sto smo izgubili lika ciji mi se storyline nije pretjerano svidjao jer ima i boljih, a sam lik je samo stvarao probleme za sve ostale. Mislim da ce svima biti puno bolje i lakse bez njega.

    No, ona prica koju zeljno iščekujem je taj cuveni Whitecaps sa Carmelom te naravno Adrianu :D

  • Geez, ne znam što mi je s ovom epizodom!! Valjda je toliko bitna i gruesome da se svi ustručavaju pristupiti joj…

    Nezgoda Ralphovog sina, ispit savjesti… izaziva sažaljenje prema Ralphu. Ovo je skoro pa nepotrebno i nije mi se baš svidjelo. Jer je preočito otkrivanje njegove “ljudske” strane. Malo i out of character, Jacke Jr mu je bio poput sina. Jest da mu je do krvi više stalo, možda je Melfin hint da je imao abusive majku bio dovoljno, uz sve što do sad znamo o Ralphu.
    No dobro je posložen moment kad Ralph kaže Tonyju: da je bar upoznao curu kao Carmelu i s njom se oženio, možda bi bilo drugačije. Znamo da je Tony sociopat, možda ga Carmela i obitelj zbilja čine onako likeable kakav nam većinu serije je. Možda Ralph, također sociopat, ne samo da nije imao tu sreću, nego je imao nesreću za nesrećom?

    Onda, dobro je posložen i moment kad Tony upozorava Paulieja da ni slučajno ne takne Ralpha, pravila su pravila, ovo je biznis. Onda Tony ubije Ralpha.

    Gruesome scene rješavanja Ralphovog tijela su nevjerojatno gruesome čak i za današnje standarde… I cringed… Pogotovo na scenu stavljanja glave u torbu – i u to čuju kuglu za kuglanje kako odskakuje… :/ Vidjeli smo Ralpha u toj kadi na početku, kad je saznao za djetetovu nezgodu.

    Tony je užasno ignorant u vezi Chrisovog drogiranja; jedini njegov confidant kojem prenosi sve u vezi posla je junkie kojem samo treba nedostatak droge par dana pa da sve izlaje.

    Lijepa fora je i kako Tony, kad se probudi u Bada Bing! majici ide pogledati na ogledalo slike striptizeta, ne zumira se nijednu posebno, ali sigurni smo da se prisjeća Tracee. Onda izlazi u klub i gleda prazan osvijetljen krug gdje inače striptizeta pleše. Kad je davio Ralpha i grcao: “She was a beautiful, innocent thing”, sigurno je, bar podsvjesno, mislio i na Tracee…

    Iskreno nemam pojma da li je Ralph podmetnuo požar! Tony bude isprovociran tipičnim ralphovskim tantrumom gdje se počne derati o tome kako je to samo glupi konj, a taj Ralphov tantrum ne mora značiti da je stvarno podmetnuo požar. To je samo Ralph. Više naginjem tome da nije. Desilo se to usred tragedije s njegovim sinom pa sumnjam da bi bio tako proračunat da ide sad to izvesti. Ona lova koju je dao Tonyju je od negdje drugdje.

    A simbolika u Pieinoj prijateljici kozi… ne znam? Nisam na to pomislila. Što misliš da bi bila simbolika? Koze i konji su inače dobri kompići.

    Junior se bakće s fejkanjem demencije.
    – what if it doesn’t work?
    -we’ll go after a juror. – mrtav hladan kaže Bobby, kao da je pitanje što ako nema tomato rajčica, onda ćemo uzeti obične rajčice. :D
    Ona fora sa sladoledom je odlična :D

    *dobra referenca na Sympathy for the Devil, naravno da nisam skužila to :)

    *(zadnji) kulinarski tip od Ralpha: malo kiselog vrhnja u omlet!

    Ajmo dalje!! :)

    • “Gruesome scene rješavanja Ralphovog tijela su nevjerojatno gruesome čak i za današnje standarde… I cringed… Pogotovo na scenu stavljanja glave u torbu – i u to čuju kuglu za kuglanje kako odskakuje… :/”

      Kad gledam ovakve scene u Sopranosima koje su snimane prije 15 godina, bas se vidi koliko se televizija cenzurirala od takvog prikazivanja. Danas, kad u seriji dođe do nekog klanja ili sličnog, ono je više umjetnički prikazano s puno krvi, odsjaja, efekata, prskanja i stavlja naglasak na samo ubojstvo. No, sad kad gledam Sopranose, te su scene tako prirodno prikazane kao i sve ostale tako da se ne pogubiš odmah i “ne svrše ti odmah u facu” već možeš pratiti što se događa :P
      A tko zna, možda je to i do televizijskih mogućnosti koje su se promijenile tijekom zadnjih 15 godina praćenih razvojem tehnologije.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861