Serijalin retrovizor: The Sopranos 4×07, 4×08

Nije u potpunosti točna starwarsovska paralela the former student has now become the master, između ostalog i zato što nisam završio kao duh posječen svjetlosnom sabljom, no u svakom slučaju, kako bi ponovno pokrenula rewatch koji je otklizao u rasporedu, Ana je svoje uvijek odlične komentare na epizode pretočila u jednako odlične osvrte. Hvala joj na tome i nadam se da ćemo sada polako, možda malo gušćim tempom (očekujte ove otklizale epizode tokom tjedna) uhvatiti originalni raspored. Javite i u komentarima do kud ste stigli s gledanjem, jeste li već prošli ovaj raspored ili kasnite kao i mi. (MĐ)

4×07 Watching Too Much Television
Scenarij: Nick Santora i Terence Winter; Priča: Robin Green & Mitchell Burgess, Terence Winter i David Chase
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 27.10.2002

What do you hear, what do you say? Paulie se vratio. Svi, uključujući Johnnyja Sacka (koji je savršeno sačuvao izvor šale na račun debljine svoje žene), dočekuju ga u Bada Bingu i slave. Pozdravljajući Paulieja, Silvio referencira film Papillon (taj film je davno ostavio prilično dubok dojam na mene!). Tony daje Paulieju debelu kuvertu da malo stane na noge, a Paulie iznosi svoje negodovanje što mu nije dovoljno pomagao i za vrijeme dok je bio u zatvoru. To, međutim, ne naiđe na razumijevanje kod Tonyja pa se Paulie samo skruši, iako imamo osjećaj da njegovo negodovanje ostaje. Pokazuje se ispravnim, jer nezadovoljstvo Tonyjevim ponašanjem opet usmjerava Paulieja prema Sacku, kojem ponovno izbrblja o Tonyjevim poslovnim pothvatima.

Značajan element epizode je Carmelin nećak, Brian Cammarata, koji je nedavno savjetovao supružnike Soprano o zajedničkim financijama, a sada prati Tonyja i Ralpha s Pauliejeve fešte na mamurni doručak i daje dvojici zgodnu ideju za prijevaru na nekretninama (ne misleći da će ovi to stvarno i izvesti). Iako je meni na prvo gledanje ova linija priče bila dosadnjikava, jedna je od onih koja nam prilično detaljno spell-outa kako mafijaški ilegalni biznis funkcionira i kako utječe na cijeli niz ljudi. Tema o crncima koji dilaju crack u kvartu u kojem Tony kupuje kuće je možda malo pojednostavljena, ali daje perspektivu pozadinskog nasilja koje neminovno prati Tonyjevu grabežljivost. Lijep detalj je scena između Zellmana i Mauricea, koji, kad je sve gotovo, priupitaju jedno drugoga da li je to sve u redu u što su se uvalili. Zellman ima bedž na američku zastavu na ovratniku kaputa, podsjetnik na porezne obveznike koje su prevarili, dok mu Maurice objašnjava svoje razočaranje sistemom; malo toga se može poduzeti za boljitak pa valja ugrabiti prilike koje možeš za sebe, jer ako nećeš ti, netko će drugi. Bi li trebali biti jedini pošteni ljudi?

Zellman ubrzo iskusi da biznis grabljenja prilika može dovesti i do toga da te ogromni mafijaš istuče remenom u spavaćoj sobi. Naime, Tonyjeva bivša, Irina i Zellman su u ljubavnoj vezi, o čemu Zellman uredno informira Tonyja. Nakon prvobitnog prihvaćanja, Tony na kraju izlema Zellmana – lijep psihološki moment je kako su i prvo susretanje Tonyja s tom informacijom i njegov kasniji flip out oboje popraćeni pjesmom The Chi-Litesa Oh Girl.

Melfi je opet „gošća“ u epizodi, kad na terapiji adresira Tonyjev problem s bijesom. Znakovito je u razvoju Tonyjevog lika da je on zaista sve bjesniji i pohlepniji, ili se bar sve više otkriva kao takav. Već smo vidjeli kako je spreman uvaliti prijatelje u probleme kako bi profitirao, sad pak njegov ponos ne može pregrmiti ni da je cura koju je davno ostavio i za koju smo mislili da nimalo ne mari, s nekim drugim.

Glavnom linijom epizode mi se ipak čini ona Adrianina. Očajnoj Adriani, stjeranoj u kut FBI-jevcima koji vrebaju iza svakog stalka s čestitkama, spas naizgled dolazi – s televizije. Gledajući seriju Murder One (Adriana gleda malo anakrone serije; kasnije gleda The A-Team, seriju iz 80-ih), dolazi do saznanja da supruga ne može svjedočiti protiv muža na sudu, koje joj, smiješno i tužno u isti čas (kako serija voli kombinirati ove emocije), odmah budi novu nadu kako da se izvuče iz svoje situacije. Tragikomično je i kad vidimo FBI-jevce koji se uopće ne brinu oko Adrianinog najavljenog vjenčanja, čak se vesele činjenici da će to sirotu Adrianu više povezati s Tonyjem te nazdravljaju sretnom paru. Adrianina tragedija se produbljuje Chrisovom reakcijom na vijest da Adriana ne može imati djecu (opet tragedija popraćena humorom, kad Chris ne zna razliku između maternice i jajnika). Chris reagira kao najveći kreten nazivajući Adrianu oštećenom robom pa je fascinantno kasnije vidjeti Adrianu kako mu oprašta bez da se Chris za to uopće ispriča. Osjeća se kako Adriana postaje sve labilnija i zaista pati. Kasnije joj prijateljica daje insight iz jedne druge serije, Murder, She Wrote, u kojoj je ispalo da žena ipak može svjedočiti protiv svog muža. To konačno potakne Adrianu da zatraži pravni savjet u stvarnom životu i sazna da je… gledala previše televizije.

Ova epizoda potvrđuje nam i da je crush Carmele i Fur’-a vrlo obostran.

Kako je epizoda puna prisjećanja i nostalgije, tako se majstorski povezuje i s pilotom u kojem Tony pokazuje Meadow crkvu koju su njihovi preci sagradili. Sada Tony pokazuje istu crkvu A.J.-u, nostalgičan za starim vremenima kojih se niti ne sjeća niti ima više ikakve veze s njima. Očito u potrebi za nekom vrstom tradicionalnog ponosa (Tonyju Sopranu je svaki ponos važan), pritom ponavljajući A.J.-u ono što je čuo od Briana: „Buy land, ’cause God ain’t making any more of it“, već uspostavljenom tehnikom ponavljanja impresivnih rečenica.

Uz šok pretučenog i uplakanog Zellmana, ova epizoda ostavlja u zraku tenzije Adrianinog položaja, Chrisovog problema s drogom, Pauliejevog povjeravanja Sacku (koji očito nije zadovoljan idejom da Tony opet kešira veliki deal mimo njegove ekipe), skoro pa bolnih pogleda koje izmjenjuju Carmela i Furio… Iako nije među najboljima u sezoni, u njoj se sve te tenzije kristaliziraju i najavljuju probleme.

4×08 Mergers And Acquisitions
Scenarij: Lawrence Konner; Priča: David Chase, Robin Green& Mitchell Burgess i Terence Winter
Režija: Daniel Attias
Originalno emitirana: 3.11.2002

Furio odlazi u Napulj na sprovod svog oca pa se Carmela opet fokusira na obiteljske financije (iako i dalje ne može izbaciti iz glave njegov repić). Rosalie potvrđuje njene najcrnje slutnje kad joj kaže da nije ni znala koliko novca imaju dok Jackie nije umro, a i nećak Brian postaje sumnjiv otkad je postao prisniji s Tonyjem. Ipak, katalizator Carmeline akcije bude golemi, ukrašeni umjetni nokat pronađen u Tonyjevoj garderobi. Kao da ju ženski bijes (hell hath no fury…) slučajno odvede i do kontejnera u dvorištu u kojem Tony skriva novac. U svakom slučaju, Carmela se ne ustručava ukrasti Tonyju popriličnu količinu love, koju onda strateški ulaže po bankama, dok prijeteći nokat ostavlja na noćnom ormariću za Tonyja da vidi. Njena mirnoća na kraju epizode je jeziva. Oboje znaju da ono drugo zna, no Carmela je pobjednik. Potpuno ležerno preko novina pita Tonyja ima li nešto o čemu želi pričati, na što Tony odgovara da nema… Teško je vjerovati da će Tony, koji cijelu epizodu vrti svežnjeve od tisuća dolara po šakama i troši gdje stigne, mirno prihvatiti Carmelino „potkradanje“. U vezi s tim, kad smo vidjeli kako Tony praktički baca lovu (TV centar, slika Pie-O-My, hotel retreat s Valentinom, dijamantna potkovica za Valentinu, $3.000 za Janice…), nije li Carmela s pravom zabrinuta za obiteljske financije?

Vraća se Pie-O-My, a u seriju dolazi i prelijepa, vatrena italo-kubanka Valentina La Paz, porijeklo fatalnog nokta kojeg Carmela pronalazi (Valentina ima umjetne nokte možda dulje i od Adrianinih!), kao Ralphiejeva nova cura, koja međutim odmah zapne Tonyju za oko svojim brzim jezikom i smislom za humor „za osmogodišnjake“. Tony instalira novi TV centar, na kojem se između ostalog vrti Bjegunac s Harrisonom Fordom (i – opet meta-trenutak, Ralphom – Joeom Pantolianom :). Tako, kad se scena iz filma vrti ispred naizgled zainteresiranog Tonyja, ispostavlja se da Tony uopće nije razmišljao o filmu nego cijelo vrijeme o Valentini (možda ga je Ralph u filmu podsjetio na nju? :).

Što Tony hoće, to i uzme, pa nakon što se nađe s Valentinom da naruče sliku Pie-O-My, završi s Valentinom u hotelskoj sobi. Ipak, ne može je zadržati kao ljubavnicu, ne zbog Carmele, ne čak ni zbog Ralpha, nego samo iz gađenja što „ne želi biti tamo gdje je Ralph bio“. To čini Tonyja prilično nervoznim pa opet počinje bijesniti uokolo, prvo na Silvia i Chrisa, kojima je delegirao poslove da bi se onda opet miješao u njih, te istraživati Ralphovu seksualnost, nakon što mu Valentina kaže da se ona i Ralph uopće ne seksaju, nego on uglavnom ima nekakve pervezne ideje koje mu ona ispunjava. Tony pokušava saznati istinu kod Melfi, kod Silvija („- You think Ralph’s a little weird about women? – I don’t know, Ton’. I mean, he beat one to death just for…. I forget. What was it again?“) te napokon kod Janice, koja mu informaciju daje za cijenu od 3.000 dolara. Ovo nas više ni ne čudi od Janice, ali u ovaj kontekst se Janiceina izopačenost uklopila prirodno, jer je i cijela ta Tonyjeva istraga smiješna i izopačena. (Nije li čak odvratnije da je Valentina ispunjavala Ralphove uvrnute fetiše? Tonyju je jedino bitno da Ralph nije imao „penisary contact with her vulva“ xD).

Istovremeno, ova epizoda nas podsjeća na moguće razloge (osim onih duboko psiholoških) Tonyjevog bijesa, nervoze, gramzivosti, nepovjerljivosti, apsolutizma… Cijelo vrijeme vidimo Tonyja na slobodi, kako uživa u svojoj moći, ugodi, svežnjevima love koje vadi iz džepova… no Tony je itekako svjestan da je u fokusu FBI operacija i da mora biti vrlo oprezan ako hoće nastaviti provoditi svoje vrijeme na slobodi. Zbog toga je i odlučio davati naredbe samo kroz „krvnu“ vezu, Chrisa. (Plus Sil.) Smiješno je kako je upravo Chris kompromitiran, što svojom full blown ovisnošću o heroinu, što blizinom FBI informanta Adriane.

Na terapiji kod Melfi, David Chase kao veliki obožavatelj Goodfellasa stavlja Tonyju u usta običaj iz filma (što je još zabavnije imajući na umu da Melfi tamo glumi Liottinu ženu!): „Used to be the men would take out their wives on Fridays, and their cumares on Saturdays. Or maybe it’s the other way around.“ (U Goodfellas, Ray Liotta kaže da je petak bio za žene, a subota za ljubavnice).

Melfi kaže Tonyju da je moguće da je Ralph imao majku koja ga je kontrolirala i kažnjavala te mu pokazivala ljubav samo u spoju s nasiljem. Melfi je, znamo, element koji od početka serije daje Tonyju posebnu draž. Ali možda konzultacije s pametnom Melfi Tonyja čine još profinjenijim zlikovcem, kad mu ona omogućava uvid u načine funkcioniranja, sada i psiha njegovih ljudi?

Tony pita Melfi ono što svakome dođe da pita psihijatre, „Is everything about everybody really about their mothers?“

U ovoj epizodi, čini se da ponešto i je. U usporedbi s Ralphovom i Tonyjevom majkom, Pauliejeva mama se čini kao najbolja majka na svijetu. Simpatičnu, ali pomalo depresivnu mamu, frendice u staračkom izoliraju iz društva pa Paulie ozlijedi jednog od njihovih sinova kako bi ga natjerao da utječe na svoju mamu i primi mamu Paulie u društvo. Glumica koja glumi Pauliejevu mamu, Nucci, je izvrsna, lik je skoro pa potpuno komičan, kao i problemi s kojima se susreće („Round and round she goes, where she stops, nobody knows!“ xD).

Kratko, ali upečatljivo je u epizodi naglašena i Pauliejeva sve jasnija uloga u Tonyjevoj ekipi: vozač, potrčko, isključen od svakog važnijeg odlučivanja…

Furio u Italiji otvara dušu svom ujaku: fali mu dom, ali Americi ga vuče žena koju voli. Ujak mu daje nedvosmislen savjet: ne spavaj s bossovom ženom, jer će te ubiti, a saznat će jer bossovi uvijek sve saznaju. Možeš ju imati jedino ako ga ubiješ. Furio je svjestan te logike.

Naslov epizode poslovnog, korporativnog prizvuka, očito u prenesenom značenju oslikava taktiziranje, spajanja i pribavljanja između likova u epizodi, koji su u svakom trenutku u velikom kontekstu mafijaškog „business, not personal“. Također, nakon prošle epizode, koja je dovela do vrhunca i kristalizirala tenzije, moglo bi se reći da se kroz ovu epizodu likovi malo regrupiraju, promišljaju, troše ili zgrću što imaju ili nađu… sve do kraja epizode kad se tenzija u zraku između Tonyja i Carmele može rezati nožem.

Na kraju, što mislimo o Ralphu u ovom trenutku serije? Žalimo li ga bar malo zbog njegovog možda teškog djetinjstva s okrutnom majkom, zbog njegovog mazohizma, zbog toga što mu je Tony uzeo i konja i curu? Epizoda ga sasvim sigurno ne žali, prikazujući ga ipak više kao karikaturu nego kao oštećenog čovjeka, a Silvio nas je podsjetio i na njegov krvolok nad Tracee…