Serijalin retrovizor: The Sopranos 4×07, 4×08
Nije u potpunosti točna starwarsovska paralela the former student has now become the master, između ostalog i zato što nisam završio kao duh posječen svjetlosnom sabljom, no u svakom slučaju, kako bi ponovno pokrenula rewatch koji je otklizao u rasporedu, Ana je svoje uvijek odlične komentare na epizode pretočila u jednako odlične osvrte. Hvala joj na tome i nadam se da ćemo sada polako, možda malo gušćim tempom (očekujte ove otklizale epizode tokom tjedna) uhvatiti originalni raspored. Javite i u komentarima do kud ste stigli s gledanjem, jeste li već prošli ovaj raspored ili kasnite kao i mi. (MĐ)
4×07 Watching Too Much Television
Scenarij: Nick Santora i Terence Winter; Priča: Robin Green & Mitchell Burgess, Terence Winter i David Chase
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 27.10.2002
What do you hear, what do you say? Paulie se vratio. Svi, uključujući Johnnyja Sacka (koji je savršeno sačuvao izvor šale na račun debljine svoje žene), dočekuju ga u Bada Bingu i slave. Pozdravljajući Paulieja, Silvio referencira film Papillon (taj film je davno ostavio prilično dubok dojam na mene!). Tony daje Paulieju debelu kuvertu da malo stane na noge, a Paulie iznosi svoje negodovanje što mu nije dovoljno pomagao i za vrijeme dok je bio u zatvoru. To, međutim, ne naiđe na razumijevanje kod Tonyja pa se Paulie samo skruši, iako imamo osjećaj da njegovo negodovanje ostaje. Pokazuje se ispravnim, jer nezadovoljstvo Tonyjevim ponašanjem opet usmjerava Paulieja prema Sacku, kojem ponovno izbrblja o Tonyjevim poslovnim pothvatima.
Značajan element epizode je Carmelin nećak, Brian Cammarata, koji je nedavno savjetovao supružnike Soprano o zajedničkim financijama, a sada prati Tonyja i Ralpha s Pauliejeve fešte na mamurni doručak i daje dvojici zgodnu ideju za prijevaru na nekretninama (ne misleći da će ovi to stvarno i izvesti). Iako je meni na prvo gledanje ova linija priče bila dosadnjikava, jedna je od onih koja nam prilično detaljno spell-outa kako mafijaški ilegalni biznis funkcionira i kako utječe na cijeli niz ljudi. Tema o crncima koji dilaju crack u kvartu u kojem Tony kupuje kuće je možda malo pojednostavljena, ali daje perspektivu pozadinskog nasilja koje neminovno prati Tonyjevu grabežljivost. Lijep detalj je scena između Zellmana i Mauricea, koji, kad je sve gotovo, priupitaju jedno drugoga da li je to sve u redu u što su se uvalili. Zellman ima bedž na američku zastavu na ovratniku kaputa, podsjetnik na porezne obveznike koje su prevarili, dok mu Maurice objašnjava svoje razočaranje sistemom; malo toga se može poduzeti za boljitak pa valja ugrabiti prilike koje možeš za sebe, jer ako nećeš ti, netko će drugi. Bi li trebali biti jedini pošteni ljudi?
Zellman ubrzo iskusi da biznis grabljenja prilika može dovesti i do toga da te ogromni mafijaš istuče remenom u spavaćoj sobi. Naime, Tonyjeva bivša, Irina i Zellman su u ljubavnoj vezi, o čemu Zellman uredno informira Tonyja. Nakon prvobitnog prihvaćanja, Tony na kraju izlema Zellmana – lijep psihološki moment je kako su i prvo susretanje Tonyja s tom informacijom i njegov kasniji flip out oboje popraćeni pjesmom The Chi-Litesa Oh Girl.
Melfi je opet „gošća“ u epizodi, kad na terapiji adresira Tonyjev problem s bijesom. Znakovito je u razvoju Tonyjevog lika da je on zaista sve bjesniji i pohlepniji, ili se bar sve više otkriva kao takav. Već smo vidjeli kako je spreman uvaliti prijatelje u probleme kako bi profitirao, sad pak njegov ponos ne može pregrmiti ni da je cura koju je davno ostavio i za koju smo mislili da nimalo ne mari, s nekim drugim.
Glavnom linijom epizode mi se ipak čini ona Adrianina. Očajnoj Adriani, stjeranoj u kut FBI-jevcima koji vrebaju iza svakog stalka s čestitkama, spas naizgled dolazi – s televizije. Gledajući seriju Murder One (Adriana gleda malo anakrone serije; kasnije gleda The A-Team, seriju iz 80-ih), dolazi do saznanja da supruga ne može svjedočiti protiv muža na sudu, koje joj, smiješno i tužno u isti čas (kako serija voli kombinirati ove emocije), odmah budi novu nadu kako da se izvuče iz svoje situacije. Tragikomično je i kad vidimo FBI-jevce koji se uopće ne brinu oko Adrianinog najavljenog vjenčanja, čak se vesele činjenici da će to sirotu Adrianu više povezati s Tonyjem te nazdravljaju sretnom paru. Adrianina tragedija se produbljuje Chrisovom reakcijom na vijest da Adriana ne može imati djecu (opet tragedija popraćena humorom, kad Chris ne zna razliku između maternice i jajnika). Chris reagira kao najveći kreten nazivajući Adrianu oštećenom robom pa je fascinantno kasnije vidjeti Adrianu kako mu oprašta bez da se Chris za to uopće ispriča. Osjeća se kako Adriana postaje sve labilnija i zaista pati. Kasnije joj prijateljica daje insight iz jedne druge serije, Murder, She Wrote, u kojoj je ispalo da žena ipak može svjedočiti protiv svog muža. To konačno potakne Adrianu da zatraži pravni savjet u stvarnom životu i sazna da je… gledala previše televizije.
Ova epizoda potvrđuje nam i da je crush Carmele i Fur’-a vrlo obostran.
Kako je epizoda puna prisjećanja i nostalgije, tako se majstorski povezuje i s pilotom u kojem Tony pokazuje Meadow crkvu koju su njihovi preci sagradili. Sada Tony pokazuje istu crkvu A.J.-u, nostalgičan za starim vremenima kojih se niti ne sjeća niti ima više ikakve veze s njima. Očito u potrebi za nekom vrstom tradicionalnog ponosa (Tonyju Sopranu je svaki ponos važan), pritom ponavljajući A.J.-u ono što je čuo od Briana: „Buy land, ’cause God ain’t making any more of it“, već uspostavljenom tehnikom ponavljanja impresivnih rečenica.
Uz šok pretučenog i uplakanog Zellmana, ova epizoda ostavlja u zraku tenzije Adrianinog položaja, Chrisovog problema s drogom, Pauliejevog povjeravanja Sacku (koji očito nije zadovoljan idejom da Tony opet kešira veliki deal mimo njegove ekipe), skoro pa bolnih pogleda koje izmjenjuju Carmela i Furio… Iako nije među najboljima u sezoni, u njoj se sve te tenzije kristaliziraju i najavljuju probleme.
4×08 Mergers And Acquisitions
Scenarij: Lawrence Konner; Priča: David Chase, Robin Green& Mitchell Burgess i Terence Winter
Režija: Daniel Attias
Originalno emitirana: 3.11.2002
Furio odlazi u Napulj na sprovod svog oca pa se Carmela opet fokusira na obiteljske financije (iako i dalje ne može izbaciti iz glave njegov repić). Rosalie potvrđuje njene najcrnje slutnje kad joj kaže da nije ni znala koliko novca imaju dok Jackie nije umro, a i nećak Brian postaje sumnjiv otkad je postao prisniji s Tonyjem. Ipak, katalizator Carmeline akcije bude golemi, ukrašeni umjetni nokat pronađen u Tonyjevoj garderobi. Kao da ju ženski bijes (hell hath no fury…) slučajno odvede i do kontejnera u dvorištu u kojem Tony skriva novac. U svakom slučaju, Carmela se ne ustručava ukrasti Tonyju popriličnu količinu love, koju onda strateški ulaže po bankama, dok prijeteći nokat ostavlja na noćnom ormariću za Tonyja da vidi. Njena mirnoća na kraju epizode je jeziva. Oboje znaju da ono drugo zna, no Carmela je pobjednik. Potpuno ležerno preko novina pita Tonyja ima li nešto o čemu želi pričati, na što Tony odgovara da nema… Teško je vjerovati da će Tony, koji cijelu epizodu vrti svežnjeve od tisuća dolara po šakama i troši gdje stigne, mirno prihvatiti Carmelino „potkradanje“. U vezi s tim, kad smo vidjeli kako Tony praktički baca lovu (TV centar, slika Pie-O-My, hotel retreat s Valentinom, dijamantna potkovica za Valentinu, $3.000 za Janice…), nije li Carmela s pravom zabrinuta za obiteljske financije?
Vraća se Pie-O-My, a u seriju dolazi i prelijepa, vatrena italo-kubanka Valentina La Paz, porijeklo fatalnog nokta kojeg Carmela pronalazi (Valentina ima umjetne nokte možda dulje i od Adrianinih!), kao Ralphiejeva nova cura, koja međutim odmah zapne Tonyju za oko svojim brzim jezikom i smislom za humor „za osmogodišnjake“. Tony instalira novi TV centar, na kojem se između ostalog vrti Bjegunac s Harrisonom Fordom (i – opet meta-trenutak, Ralphom – Joeom Pantolianom :). Tako, kad se scena iz filma vrti ispred naizgled zainteresiranog Tonyja, ispostavlja se da Tony uopće nije razmišljao o filmu nego cijelo vrijeme o Valentini (možda ga je Ralph u filmu podsjetio na nju? :).
Što Tony hoće, to i uzme, pa nakon što se nađe s Valentinom da naruče sliku Pie-O-My, završi s Valentinom u hotelskoj sobi. Ipak, ne može je zadržati kao ljubavnicu, ne zbog Carmele, ne čak ni zbog Ralpha, nego samo iz gađenja što „ne želi biti tamo gdje je Ralph bio“. To čini Tonyja prilično nervoznim pa opet počinje bijesniti uokolo, prvo na Silvia i Chrisa, kojima je delegirao poslove da bi se onda opet miješao u njih, te istraživati Ralphovu seksualnost, nakon što mu Valentina kaže da se ona i Ralph uopće ne seksaju, nego on uglavnom ima nekakve pervezne ideje koje mu ona ispunjava. Tony pokušava saznati istinu kod Melfi, kod Silvija („- You think Ralph’s a little weird about women? – I don’t know, Ton’. I mean, he beat one to death just for…. I forget. What was it again?“) te napokon kod Janice, koja mu informaciju daje za cijenu od 3.000 dolara. Ovo nas više ni ne čudi od Janice, ali u ovaj kontekst se Janiceina izopačenost uklopila prirodno, jer je i cijela ta Tonyjeva istraga smiješna i izopačena. (Nije li čak odvratnije da je Valentina ispunjavala Ralphove uvrnute fetiše? Tonyju je jedino bitno da Ralph nije imao „penisary contact with her vulva“ xD).
Istovremeno, ova epizoda nas podsjeća na moguće razloge (osim onih duboko psiholoških) Tonyjevog bijesa, nervoze, gramzivosti, nepovjerljivosti, apsolutizma… Cijelo vrijeme vidimo Tonyja na slobodi, kako uživa u svojoj moći, ugodi, svežnjevima love koje vadi iz džepova… no Tony je itekako svjestan da je u fokusu FBI operacija i da mora biti vrlo oprezan ako hoće nastaviti provoditi svoje vrijeme na slobodi. Zbog toga je i odlučio davati naredbe samo kroz „krvnu“ vezu, Chrisa. (Plus Sil.) Smiješno je kako je upravo Chris kompromitiran, što svojom full blown ovisnošću o heroinu, što blizinom FBI informanta Adriane.
Na terapiji kod Melfi, David Chase kao veliki obožavatelj Goodfellasa stavlja Tonyju u usta običaj iz filma (što je još zabavnije imajući na umu da Melfi tamo glumi Liottinu ženu!): „Used to be the men would take out their wives on Fridays, and their cumares on Saturdays. Or maybe it’s the other way around.“ (U Goodfellas, Ray Liotta kaže da je petak bio za žene, a subota za ljubavnice).
Melfi kaže Tonyju da je moguće da je Ralph imao majku koja ga je kontrolirala i kažnjavala te mu pokazivala ljubav samo u spoju s nasiljem. Melfi je, znamo, element koji od početka serije daje Tonyju posebnu draž. Ali možda konzultacije s pametnom Melfi Tonyja čine još profinjenijim zlikovcem, kad mu ona omogućava uvid u načine funkcioniranja, sada i psiha njegovih ljudi?
Tony pita Melfi ono što svakome dođe da pita psihijatre, „Is everything about everybody really about their mothers?“
U ovoj epizodi, čini se da ponešto i je. U usporedbi s Ralphovom i Tonyjevom majkom, Pauliejeva mama se čini kao najbolja majka na svijetu. Simpatičnu, ali pomalo depresivnu mamu, frendice u staračkom izoliraju iz društva pa Paulie ozlijedi jednog od njihovih sinova kako bi ga natjerao da utječe na svoju mamu i primi mamu Paulie u društvo. Glumica koja glumi Pauliejevu mamu, Nucci, je izvrsna, lik je skoro pa potpuno komičan, kao i problemi s kojima se susreće („Round and round she goes, where she stops, nobody knows!“ xD).
Kratko, ali upečatljivo je u epizodi naglašena i Pauliejeva sve jasnija uloga u Tonyjevoj ekipi: vozač, potrčko, isključen od svakog važnijeg odlučivanja…
Furio u Italiji otvara dušu svom ujaku: fali mu dom, ali Americi ga vuče žena koju voli. Ujak mu daje nedvosmislen savjet: ne spavaj s bossovom ženom, jer će te ubiti, a saznat će jer bossovi uvijek sve saznaju. Možeš ju imati jedino ako ga ubiješ. Furio je svjestan te logike.
Naslov epizode poslovnog, korporativnog prizvuka, očito u prenesenom značenju oslikava taktiziranje, spajanja i pribavljanja između likova u epizodi, koji su u svakom trenutku u velikom kontekstu mafijaškog „business, not personal“. Također, nakon prošle epizode, koja je dovela do vrhunca i kristalizirala tenzije, moglo bi se reći da se kroz ovu epizodu likovi malo regrupiraju, promišljaju, troše ili zgrću što imaju ili nađu… sve do kraja epizode kad se tenzija u zraku između Tonyja i Carmele može rezati nožem.
Na kraju, što mislimo o Ralphu u ovom trenutku serije? Žalimo li ga bar malo zbog njegovog možda teškog djetinjstva s okrutnom majkom, zbog njegovog mazohizma, zbog toga što mu je Tony uzeo i konja i curu? Epizoda ga sasvim sigurno ne žali, prikazujući ga ipak više kao karikaturu nego kao oštećenog čovjeka, a Silvio nas je podsjetio i na njegov krvolok nad Tracee…
Još smo tu!! Ja sam pogledao i devetu epizodu, koja mi je možda i najbolja epizoda dosad u Sopranosima, ali o njoj idući put.
Odlična tekst Ana, super si zamijenila Marka :D Toliko si zašla u detalje (pozitivna stvar), pola ovih stvari nisam ni primjetio tijekom gledanja. Tekst točno onakav kakve recenzije epizode trebaju izgledati. Još jednom, odlično odrađen posao :D
Dvije odlične epizode, osma je malo bolja, tokom koje sam se neprestano smijao. (više nego u jednoj epizodi TBBT-a, koji je po meni toliko loš da mi se neda odvojit 19 minuta za jednu epizodu)
Meni je u zadnje vrijeme Ralph bio simpatičan, i još ove neke stvari koje smo saznali za njegovu majku…
Kako je samo lagao Paulievoj mami, bilo je predobro.
Mislim da ovo s Chrisom i Adrianom neće nikako dobro završiti.
Nedavno sam si uspio spojlati ONU epizodu u petoj sezoni, za koju kažu da je jedna od najboljih u cijeloj seriji.
Kao bila neka referenca u Fargu na Sopranose, ali neću više zalaziti u to.
(tako je to kad čitaš komentare na TV Showtimeu)
Mislim da se ovo s Furiom i Carmelom neće više nastavit, u suprotnom, Tony će sigurno nekako saznati, kao što je i starac rekao..
Za iduću epizodu najbolje da oboje pišete recenziju, svakako se gleda samo jedna epizoda.
I to koja epizoda. (:
uf ja mislim da će biti nešto između Fur’a i Carmele… ali nema mi ni upola kemije između njih kao što je imala s onim soboslikarom! :D
“Nedavno sam si uspio spojlati ONU epizodu u petoj sezoni, za koju kažu da je jedna od najboljih u cijeloj seriji.”
Long Term Parking? Je, među najboljima je u seriji. Šteta, ali efektno je i ako znaš što dolazi.
Odma san se sitia scene iz Twin Peaksa gdje Shelly kaže da ne može svjedočiti protiv Lea jer joj je muž :) Ne znam zašto bi itko žalia Ralpha, čak mi je I Ritchie Aprile bio draži od njega, ne vjerujem da će se Tony baš usrećiti s njom. Ono što veseli jest povratak Pauliea i pojava njegove majke, koja je preslatka, samo čekaš kad će iz džepa izvaditi mentol bombone :) Paulie uvijek na kraju nekako radi sam protiv sebe, odma se namusi i ima konstantnu potrebu da ga se hvali, koja čak nekad eskalira u dječju razmaženost. Ali ne možeš ga ne voliti. Ma svi bi se oni trebali ugledati na Silvia, primjer pravog mafijaša, posebice Tony, premalo koristi Silvijevu razboritost.
I primite Anu za stalno u ekipu Serijale, nemojte nas natjerati da pokrećemo peticije i dižemo šatore :)
Ono, jer inače bakljama i tofu burgerima tjeramo ljude da NE pišu za sajt
hvala, ljudi, drago mi je pomoći + da se Marko malo odmori (čovjek je 45 epizoda pokrio! i to ono prije popraćeno muzikom i svime)
I naravno, možeš uskočiti kad god :D
ovaj screenshot sam čuvala za komentare :D
Svaka cast Ana na detaljnim opisima epizoda.
Ja vise nisam mogao cekati pa sam nastavio gledati i evo me vec na posljednjoj 6. sezoni :)
Al uvijek cu doci na serijalu i procitati i usput se prisjetiti epizoda koje sam vec odgledao :)
Prvo, pohvala Ani na ovako dobrom tekstu o epizodama :)
Stvarno si sve pokrila, a budući da sam epizode pogledao prije tjedan dana ili malo više, jako si me dobro prisjetila svih trenutaka u njima.
Naravno, hvala i Marku koju se trudi održati ovaj rewatch živim do kraja, a vidim da je u ovom trenutku već objavio članak o narednoj, još boljoj epizodi :D
Što se tiče ovih epizoda, bile su stvarno jako dobre. Adriane mi je najviše žao jer se pokušava izvući iz ovih problema svim silama i dalje ne može. Možda je gledala malo previše televizije, kako kaže i naslov, ali kud god ode, FBI ju prati u stopu i jednostavno joj ne da mira da normalno vodi svoj život. No, možemo raspravljati koliko je njezin život “normalan” uzimajući u obzir povezanost s mafijom i drogiranje. I još kad je Chris doznao kako ona ne može imati djece, bio je stvarno grozan. Što je ona Bogu skrivila da je sve ove nesreće stižu. I ne mogu zaboraviti tu njenu lažno nasmijanu facu koja očito zrači tugom na kraju epizode jer je shvatila što je zapravo napravila te da joj vjenčanje s Chrisom neće nikako pomoći već će se samo još više upetljati u mafiju. Baš je nesretna :(
Carmela je s druge strane vrlo snažna i organizirana te prihvaća sve što joj se događa. Čak mi se čini da je sve to i očekivala od Tonyja. Mislim, znamo da je oduvijek znala da Tony tu i tamo ima ljubavnice, ali se barem nadala da će ih držati podalje od nje i uopće ih ne spominjati. Ali kad je vidila taj umjetni nokat, to je bila kap koja je prelila čašu. No, za razliku od nekih, nije uopće burno reagirala što me je iznenadilo. Smireno je odlučila osigurati novac za sebe i djecu, i to poput nekog criminal masterminda ulagajući novac tek dovoljno da ne bude previše ili sumnjivo.
Carmela i Furio su mi baš slatki zajedno i puno mi bolje pašu nego ona i Tony. Samo se nadam da neće biti mrtvih do kraja sezone (osim u sljedećoj epizodi ;) ) te da će se sve završiti na vrlo miran i nenasilan način. No, kako si već rekla, Sopranosi jako vole kombinirati smijeh i suze pa je spektakularno jedino što možemo očekivati :)
I da, što se tiče Ralpha – bio đubre, ostao đubre.
Nešto kao Peter Campbell iz Mad Mena koji mi se unatoč njegovom sretnom završetku nije nikad svidio.
Uh, mrzim Peter Campbella :)
“Njena mirnoća na kraju epizode je jeziva. Oboje znaju da ono drugo zna, no Carmela je pobjednik. Potpuno ležerno preko novina pita Tonyja ima li nešto o čemu želi pričati, na što Tony odgovara da nema… Teško je vjerovati da će Tony, koji cijelu epizodu vrti svežnjeve od tisuća dolara po šakama i troši gdje stigne, mirno prihvatiti Carmelino „potkradanje“. ”
Mislim da nema izbora nego prihvatiti njeno potkradanje. Kako si i rekla, pobijedila ga je, što drugo reći :)
Jedino, opet moram reć kako mi je ta interakcija Tonyja i Carmele najdraži dio serije, baš je konstantan užitak gledati ih.
I odlično mi je kako gledam što pretpostavljate da će se kasnije dogoditi i samo si mislim “hmmmm zanimljivo” i borim se da ne kažem nešto previše.