Serijalin ljetni retrovizor: The Sopranos 5×01 – Two Tonys
Stigli smo i do pete sezone, ne baš po zacrtanom planu, ali bolje ikad nego nikad. Četvrta sezona najviše je trpila zbog toga, sa ogromnim razmakom između 4×09 i 4×10 – no, što se može. Sama serija također je imala veće razmake između sezona – tako se i peta sezona nastavlja više od godinu dana nakon četvrte. I sada ćemo pokušati nastaviti laganijim, lakše održivim tempom: jednom epizodom tjedno, standardnim terminom za većinu rewatcha – nedjeljom navečer.
Četvrta sezona, uz drugu i prvi dio šeste, dijeli epitet lošijih sezona Sopranosa – iako, po njihovim standardima, to je još uvijek vrh televizije, pa makar nam je dala najlošiju epizodu serije (“Christopher”), dala je i dvije koje su sigurno u najboljih pet (“Whoever Did This” i “Whitecaps”). U petoj sezoni također se mogu nabrojati dvije epizode koje su svima duboko usječene u pamćenje, no cjelina sezone (uz prvu sezonu) među vrhovima je serije.
5×01 Two Tonys
Scenarij: David Chase i Terence Winter
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 7.3.2004.
Prva scena pjeva homage otvaranju Kuma 3, prikazivanjem razrušenog doma, no umjesto prepoznatljive glazbe Nina Rote, kadrovi usamljene Soprano rezidencije prekirvene jesenjim lišćem izmjenjuju se uz country taktove Emmylou Harris – Heaven Only Knows. Tako otvaranje sezone ima bittersweet ton, uz catchy, upbeat pjesmicu o nesretnoj ljubavi (pjesma kasnije svira i s Carmelinog radija, a i na kraju epizode). Legendarne novine na prilazu kuće Soprano ne dolazi pokupiti Tony u laganom šlafroku, već odrasla Meadow prelazi preko njih autom.
Više od godinu dana nakon Whitecapsa, prva epizoda pete sezone počinje u „stvarnom vremenu“, jer i za likove je prošla godina dana, koju nismo vidjeli, već prirodno zatičemo likove, u protoku vremena, usred njihovih svakodnevnih poslova.
Tony se preselio u Livijinu (sada Janiceinu) kuću, jer se Janice u međuvremenu udala za Bobbyja Bacalu (vrlo nonšalantno iznesena novost, jer nismo bili s likovima godinu dana pa je normalno da se svašta dogodilo i ne treba suvišnih objašnjenja – divna tehnika Sopranosa). Iz vijesti koje Tony i Bobby gledaju na televiziji, saznajemo da neki od poznatih mafijaša koji su odslužili zatvorske kazne (još od 80-ih) izlaze na slobodu ovih dana. Tako odmah na početku upoznajemo nove likove: Michelea “Feech” La Mannu, Angela Garepea (nedavno preminuli glumci Robert Loggia i Joe Santos), Phila Leotarda (Frank Vincent) i Tonyja Blundetta (Steve Buscemi). Garepe i Leotardo su dio newyorške, Lupertazzi obitelji na čelu s Carmineom Lupertazzijem, dok su Feech i Blundetto dio Soprano obitelji pa TV spikeri teoretiziraju o mogućim sukobima između New Yorka i New Jerseya uslijed ovog „priljeva nove krvi“. Tony Soprano, s druge strane, negoduje što vijesti uvijek moraju biti tako negativne i neizmjerno se veseli što će ponovno vidjeti svog rođaka Tonyja B.-a.
Tako su u centru epizode dva Tonyja, ali na više od jednog načina (Buscemi se, u ulozi Tonyja B., još ni ne pojavljuje u ovoj epizodi). Moja prva, očigledna asocijacija na drugog Tonyja bio je medo koji odjednom počne posjećivati dvorište Soprano, preplašiviši na smrt A.J.-a i Carmelu koji sada tamo žive sami. Carmela, ipak, ne zove u pomoć Tonyja već lokalne komunalce koji upozoravaju da je medvjeda vjerojatno privukla Tonyjeva hranilica za patke (dakle Tony i medvjed su povezani kako god okreneš). Medo nastavlja „opsjedati“ kuću, ali nestane kad se „pravi“ Tony pojavi.
Tony održava vezu s Valentinom. Staru iskru mu potakne film The Prince of Tides, s Barbarom Streisand i Nickom Nolteom, koji slučajno vidi na TV-u kod Valentine. I dok Valentina ne može vjerovati da Tony inzistira na gledanju filma Barbare Streisand, Tony je potpuno zanesen scenom iz filma, poistovjećujući se s likom Nicka Noltea koji posjećuje psihijatricu i ima s njom sličan odnos kakav je Tony imao s dr. Melfi. Nakon toga, zaigrani, sentimentalni Tony šalje dr. Melfi košaru cvijeća i deterdžent Tide, uz poruku „Thinking of you, Your Prince of Tide“. :)
Tony se baca u akciju pa zove Melfi na večeru. Melfi to odbija, isprva se opravdavajući etikom psihoterapeuta. Melfi ima seksualne snove s Tonyjem, priča o njemu na svojoj terapiji s Bogdanovichem. Tony ne odustaje pa, pod krinkom ponovne terapije, osobno dolazi pozvati dr. Melfi van. Melfi mu objašnjava da nije do njegovog izgleda, nije da joj se on ne sviđa, ali ne može biti s njim. Tony je na silu poljubi (možda još pod melodramskim utjecajem Princa plima), od čega se ona ne brani posebno, ali svejedno ga odbija. Tony je itekako svjestan da bi dr. Melfi mogla imati problema s tim tko je on pa joj pripomene: „Zaboravi na način na koji Tony Soprano zarađuje, to je samo da nahrani djecu. Postoje dva Tonyja Soprana. Nikad nisi vidjela onog drugog. Njega ti želim pokazati.“
Moram priznati da je meni bilo prilično nejasno na kojeg drugog Tonyja prvi Tony misli, budući da u njegovim odnosima sa ženama nismo vidjeli puno različitog Tonyja, a ako bi drugi Tony ponekad i izašao na površinu, to bi onda prvenstveno došlo do izražaja na psihoterapiji kod dr. Melfi.
No Tony ne odustaje, što se gradi do legendarne scene u kojoj Melfi izričito kaže Tonyju koji problem ima s njim (i to tek kad joj on da odobrenje za to – praktički joj daje „permission to speak freely“): ne voli njegove vrijednosti. Tony nije iskren, ne poštuje žene, ne poštuje ljude općenito. Možda ih voli, u to Melfi ne ulazi, ali činjenica je da Tony silom uzima od ljudi ono što hoće. Melfi ne bi mogla tako živjeti. Usred rečenice, kad Melfi govori Tonyju kako ne bi mogla biti svjedokom nasilju, Tony se izdere na nju: „Fuck you! You’re a fucking cunt!“ i izjuri iz ordinacije. Ova reakcija je beskrajno dobro napisana (pogotovo nakon silnog Tonyjevog udvaranja Melfi), zanimljiva i otvorena tumačenjima. Cijela scena pak postavlja pitanje, da li je u razumijevanju Tonyja toliko presudan njegov psihološki profil i problemi koji muče njegovu psihu, ili jednostavno činjenica da se Tony ne ponaša na način koji dr. Melfi, a i gledatelji, smatraju da bi se ispravan čovjek trebao ponašati, i to svojim odabirom.
Tenzije između Tonyja i Carmele su se naizgled smirile, ali nije ih teško potpiriti pa dvoje opet ulazi u svađu oko novca, odgoja A.J.-a (Tony igra „dobrog policajca“ pa mu kupuje darove, dok Carmela pokušava sina u pubertetu držati na uzdi)… Spominje se i Furio pa saznajemo da je Tony naručio njegovo ubojstvo u Italiji.
Od spomenutih mafijaša koji su pušteni na slobodu, upoznajemo Feecha, koji želi natrag „u posao“, što Junior i Tony odobravaju, uz upozorenje da „ne stane ni na čije prste“.
Na ručku s Tonyjem, Carmineom i Johnnyjem Sackom, kratko upoznajemo i Angela Garepea, ali svu pozornost odvlači iznenadan Carmineov infarkt. Imajući u vidu da je Johnny Sack dugo iščekivao Carmineov odlazak sa scene, ovakav početak sezone je izuzetno intrigantan.
U ovoj epizodi imamo i zgodan podsjetnik na top-epizodu „Pine Barrens“, kad u Bada Bingu Paulie i Chris prepričavaju pustolovinu. Netko pita: gdje je taj Rus sada? Na što Paulie i Chris odgovaraju da ne znaju i nije ih briga – jedino „objašnjenje“ raspleta tog incidenta koje smo do sada imali u seriji (Chase je vjeran sebi i izjavi koju je Marko citirao na kraju recenzije o „Pine Barrens“). Uz to, podsjećanje na taj događaj nije samo nostalgija, već služi priči te ju pokreće u smislu jačanja vazda postojećih tenzija između Chrisa i Paulieja. Ove u epizodi dovedu do prilično nesmotrenog i nepotrebnog ubojstva epileptičnog konobara koji im se dođe požaliti zbog napojnice. Zanimljivo je da to opet zbliži Paulieja i Chrisa.
Na kraju, nakon što je uzrujano napustio Melfin ured, Tony se vraća Carmeli, oslobađa dečke koje je poslao da čuvaju stražu zbog medvjeda te sam sjeda ispred kuće, s puškom i cigarom. Ako slučajno naiđe „drugi Tony“. :)
“Sama serija također je imala veće razmake između sezona – tako se i peta sezona nastavlja više od godinu dana nakon četvrte.” – upravo tako, rewatch je organski, kao i serija. :D
Hehe da.
Ali nadam se da neće biti tako i sa šestom sezonom – između pete i prvog dijela šeste je bilo prošlo dvije godine. Uf, još se sjećam toga. Slično kao nedavno sa Mad Menima, bili su najavili da će biti zadnja, ali u dva dijela. I trebalo im je tri godine da završe to. Ali završili su fantastično (tak će i rewatch :D)
Mrzim to kad prepolove zadnju sezonu, jer mislim da je to dosta škodilo zadnjoj sezoni Mad Mena, ali kod Sopranosa je dobro ispalo jer prvi dio nije bio baš najsretniji, ali zato je drugo savršen.
*drugi
Kakav gazda Phil Leotardo, sjajan lik!
A što se tiče ovog ”drugog Tonya”, nije ni bitno postoji li on, to su klasične laži u sivoj zoni flertanja, svi sami sebe idealiziramo